Analiza

Opasni politički tereti Nine Obuljen

25.10.2016. 19:47, Koliko je za Plenkovića opasno nezadovoljstvo desnice zbog Nine Obuljen?

 Plenković je novu ministricu kulture, Ninu Obuljen Koržinek, doslovno silom nametnuo suverenističkom izbornom tijelu. Unatoč ozbiljnim upozorenjima tako je odigrao potez koji će i njega prisiliti da kroz mandat nosi terete njezina minulog rada. A oni su teški i vrlo ozbiljni.

Njezinim imenovanjem ozbiljno su zaljuljane parole o vjerodostojnosti i neophodnom osobnom integritetu pri izboru dužnosnika, koje je Plenković uporno ponavljao tijekom kampanje. Gospođa ugodne dubrovačke dikcije, za sobom ostavlja tragove opasnih djelatnosti, koji će prije ili kasnije doći pod udar, ako nikoga drugog onda budućeg sustava domovinske sigurnosti.

 Nina Obuljen je mandat počela javno i bezočno lažući. Slagala je da tvrtka Oktavijan, za Praljkove vrijedne zbirke dokumenata i analize o ratu u Hrvatskoj i BiH, nije ovršena za iznos poreza, zbog njezine, vlastoručno potpisane ocjene, kojom ih je svrstala u literaturu koja podliježe oporezivanju. Praljak je ovrhom od 7.svibnja 2013., oštećen za 435 000 kuna, iako su mnogi dokumenti i zbirke relevantno uključeni u dokazne materijale suda u Haag-u. Od svoje ocjene nikada nije odustala iako je klasifikacija NSK postupila drukčije i zbirke svrstala u neoporezivu kategoriju. Od mišljenja i ovrhe se nije odustalo unatoč intervenciji tadašnjeg premijera Milanovića i Freda Matića. U toj prljavoj raboti je potpuno ignorirala činjenicu da je isto ministarstvo blagonaklono oslobodilo poreza dokazani pamflet Žarka Puhovskog „Operacija Oluja i poslije“. Sud u Haag-u je uradak Puhovskog odbacio kao nevjerodostojan.

 Maštovitost Nine Obuljen se pokazala u punom sjaju pri kreiranju interesnih kolopleta povezanih s HAVCom (Hrvatski audiovizualni centar). Jasen Mesić i Nina Obuljen su dovođenjem Hribara (2010.), kreatori ovog filigranskog, kružnog sustava u kojemu jedni druge imenuju, jedni druge nagrađuju i jedni drugima isplaćuju novce. Ukoliko niste kružno omiljeni, do sredstava jednostavno ne možete doći. Prvo je Nina odabrala Hribara za ravnatelja, a onda, kako bi joj uzvratio uslugu, Hribar je imenovao nju u članstvo upravnog odbora. Bezbrojne, ozbiljne inkriminacije HAVCa događale su se kako do njezina dolaska u upravni odbor tako i nakon njezina imenovanja 2015.

Kriminalni tijekovi novca, sukobi interesa, regionalni (filojugoslavenski) nagradni prsten  baziran na koprodukcijskom rasipanju hrvatskog novca, poticaji suprugama, bliskoj rodbini, članovima upravnog odbora.....   Suma od 70tak milijuna kuna godišnje mamac je mnogima. Nina ništa od navedenoga nije zamjetila. Nisu je zasmetale ni avansne isplate par stotina tisuća kuna  Anti Tomiću i sličnima – Nina zna da Ante ne može omanuti.  Ante,vitez od kante, se hvali kako od države niti traži niti dobiva išta. Točno. Traži i dobiva od države u državi –HAVCa.

Sjećate li se medijske vriske u slučaju Crnoja. Čovjek je odstupio zbog nenamjenskog utroška kredita koji redovito plaća. Orile su naslovnice mainstream medija o velikom slučaju i prije i nakon odstupanja. U slučaju Nine Obuljen inkriminacije su proglašene hajkom na uljuđenu i uvaženu stručnjakinju. Očito ljestvice nisu iste za sve. Na nama je prosuditi za koga su kako postavljene. Na kraju, Nina je u HAVCu dijelila umjetničke interese s Mimom Simić, „nadarenom“ vječnom studenticom, uvaženom, kompetentnom članicom umjetničkog vijeća pri HAVCu. Oni dodjeljuju novčane potpore. Mima je pozorno promatrala ustoličenje Obuljenke i na kraju odahnuvši, kulturno, obrazovano i kompetentno otpuhnula „ HVALA KURCU“. Nina će po Plenkovićevoj zapovjedi istražiti samu sebe i HAVC pa kulturna i kompetentna Mima ne mora brinuti brigu odškrinutih afera. O tempora o mores!

Završetkom mandata u ministarstvu kulture pod ravnanjem Bože Biškupića i Jasena Mesića, Nina odlazi „srediti stanje“ u Programskom vijeću HRT (2012.) Raširenih ruku je dočekuje netom imenovani, ideološki rigidni, Goran Radman. Odmah je imenuje predsjednicom Programskog vijeća. Njoj nije zasmetalo što je SDP netom srušio „njezin“ Zakon o HRTu, kojim se ravnatelj birao nestranačkim sustavom. Milanović je odlučio sve vratiti u ruke jedne stranke, unatoč europskim upozorenjima degradirao proces i postavio Radmana. Ovaj je sasjekao sve urednike i novinare koji su i pomislili na hrvatski suverenizam, donio totalitarne akte koji danas padaju po sudovima... Od Trećeg programa HR učinili su opskurnu jugofilnu bazu, koju su krasile emisije tipa- kako sam postala Titova pionirka... Nina je s pozicije predsjednice programskog vijeća suvereno i oholo branila Radmanove rabote. Nisu joj smetali ni ideološki motivirani otkazi i uništene karijere, poput slučaja Karoline Vidović Krišto, koja je na kraju sudski pobijedila ovaj monstruozni sustav. Ninino Programsko vijeće jednoglasno je podržalo ukidanje emisije i suspenziju urednice KVK.

 Nina je predsjedala jugofilnim Programskim vijećem HRT od 2012. do 2014., kompetentno i srčano podupirući Radmanovo partijsko divljanje programom i zaposlenima.

 Njezin rad  se diči još jednom „poslasticom“. Za vrijeme Biškupića obožavala je  financijski podupirati (pseudo)znanstvene projekte na štetu hrvatskog suverenizma. Tako su odobrili financiranje projekta i knjige Snježane Kordić „Jezik i nacionalizam“, kojom se negira postojanje hrvatskog jezika. Nakon mnogih protesta pa čak i prijava koje su podigli mnogi hrvatski jezikoslovci i intelektualci, Nina je  hladno potpisala odgovor kojim tvrdi: „da su se članovi Komisije vodili kriterijem stručne utemeljenosti i relativne zanimljivosti problematike“... A riječ je o knjizi koja hrvatski jezik ne vidi na lingvističkoj karti Europe, odriče mu zasebnost i pravo na život pod hrvatskim imenom te ga proglašava policentričnim srpsko-hrvatskim...

 Tako je Nina „kompetentno i kulturno“, rušeći hrvatski suverenizam, dopuzala do mjesta ministrice kulture. Njezini tereti postaju tereti Andreja Plenkovića. Stoga, nije po Plenkovića opasno nezadovoljstvo hrvatskih suverenista. Nad glavom mu vise opasne inkriminacije osobe koju je nametnuo, ne osvrćući se na upozorenja. Nina Obuljen je njegov „osobni projekt.“

Osobno ću odahnuti kad budem vidio da joj pozornost, koju će nesumnjivo doživjeti svaki njezin potez, neće dopustiti jugofilno i antisuverenističko djelovanje. Njezin odlazak s mjesta ministrice komentirat ću kulturno, poput dolaznog komentara njezine cijenjene suradnice iz Umjetničkog vijeća HAVCa, Mime Simić: "Hvala kurcu!"

5

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 98.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (17)


Respektira (13): glycerin, Anyst, vrbaZG, roky333, Sasha76, RepopeR, 5none5, Spektator, IDujas, Laci, Interstellar, siouxica, Alumnus


Slaže se (3): glycerin, Sasha76, Laci


Ne slaže se (1): BigBother


Komentari (28)


Posisali smo mi cijeli čamac po svemu sudeći. :( Zenga2 0 0 0


Nakon jučerašnje Pupovčeve izjave-zahtjeva, našli smo se pred novim problemom: tko/što će biti pomoćnik ministrice kulture? To otvara još važnije pitanje nego što je N. Obuljen (i micanje Hasanbegovića), a to je pitanje Erdutskog sporazuma... Interstellar 0 1 0


Zenga2, jučer sam inao jedan zanimljiv susret i razgovor. I gotovo da su me uvjerili u to da smo posisali cijeli čamac. Ipak, nadam se da ima rješenja. Stvari se sporo, ali ipak - stubokom mijenjaju. Nitko više ne će moći zatvoriti Hudu jamu. Boljunac 0 0 0


Istina izbija na javu nezadrživo. To je nezaustavljiv proces. Kultura se sporo mijenja, pa i politička kultura. Ali se ipak mjenja. Boljunac 0 1 0


@Boljunac-Uspjeli smo nakon 888 godina ostvariti demokratsku suverenost. Također vjerujem da ćemo složiti i ostalo. No okus "posisanog vesla" je duboko u mnogima. Zenga2 0 0 0

Analiza

Plenković igra na kartu da je nezadovoljna desnica "stoka sitnih zuba" !

25.10.2016. 13:49, Koliko je za Plenkovića opasno nezadovoljstvo desnice zbog Nine Obuljen?

Plenković na žalost nije "pročitan" na vrijeme od strane birača desnice, točnije rečeno od birača HDZ-a, pa se desilo da je HDZ dobio svoga novog "Ivu", uglađenog i europski orijentiranog više od same Frau Merkel, blaziranog i bez imalo interesa za  suverenost Hrvatske, budući da do danas nije izustio niti jednom riječi - braniti ću hrvatski suverenitet! Za njega je normalno da Hrvatska "igra" kako joj EU "svira", pravdajući sve time da smo članice asocijacije čija pravila i upute moramo bezuvjetno poštivati.

Špekulacije oko toga da je Plenković toliko lukav i pametan da je odbacivanjem Hasanbegovića i postavljanjem Nine Obuljen u Vladu, htio prevariti i umiriti SDP i njegove trabante, a po Nini Obuljen će provoditi dalje "čišćenje" protuhrvatskog "smeća" u kulturi, su neosnovane, jer njegov političko-osobni profil ne ukazuje da bi bio sposoban za tako nešto. On nije domoljub odlučnog tipa, on je tipičan tip briselskog birokrata, koji robuje formi i tobožnjem legalitetu, a sadržaji ga ne interesiraju.

Pristupni govor u Saboru i iznošenje svoga program mu je bilo beskrvno, blijedo, općenito do ništavila, hrpa fraza koje ne znače ništa, i ne obvezuju na ništa. On je tip "modernog" političara koji je spreman "služiti", ali ne građane, a nije sposoban mobilizirati i povesti građane ka boljem sutra. Marginaliziranjem Gorana Marića, Hasanbegovića, Ljilje Vokić, i postavljanjem za ministre osobe "vezanim" za Todorića, bankare i ljevicu, je jasno koja mu je ideološka orijentacija. Svakakva je, samo ne domoljubno hrvatska. Sa Oreškovićem su HDZ-ovci prevareni prvi put, a sa Plenkovićem sada drugi put uzastopce. Ako HDZ nije imao boljeg kandidata za mandatara od njega, onda u stranci zaista imaju problem sa samim sobom. A najbolji pokazatelj tko je Plenković, je činjenica da se Milanović i ne trudi da govori protiv njega kao opozicija. Očito mu Plenković dobro "sjeo". Ja bih samo završio s time da -Čuvajmo se onih koji Milanoviću pašu ! A on mu očito paše. Konačno "braća su po oružju", zar ne ?

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 212.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (3)


Respektira (3): Anyst, Zenga2, IDujas


Komentari (12)


90% ovog cijenjenog prostora na Barometru je u zadnje vijeme posvećeno kulturi. Da se razumijemo, nemam ništa protiv, samo me nesrazmjer iritira. Na jednoj strani sve više tonemo u siromaštvo ( Eurostat podatci), na drugoj pak strani se ponašamo kao viewer 0 0 0


Dakle, pojeo vuk magare. Šutite i trpite stoko sitnog zuba ! Držim da treba govoriti, raditi i govoriti, raditi i na tome da nas se tako nešto ne ponovi. Naravno i zasukati rukave na onom što nam život znači. Ne treba nam svijet da radimo naopako ! Boljunac 0 0 0


@Boljunac, idemo pojam "kultura" malo šire definirati. Recimo: kultura dijaloga, kultura rada i odgovornosti, kultura u prometu, kultura osobne higijene, kultura općeg ophođenja između nas samih...Ima tu još puno toga. Zašto fokus reducirati samo.. viewer 0 0 1


Pam viwer imaš pravo, definirakmo malo šire pojam kulture. I evo naprimjer kultura odgovornosti je u nas , natočito na odgovornim mjestima u politici i državnoj upravi, na toliko niskom nivou da s emož ereći d aj euopće i NEMA ! I to je to ! Laci 0 1 0


viewer, imaš pravo, ali sam ti dao minus, zbog toga što si širio pojam kulture na sporedne stvari. Laci je to proširio na ono važno : na kulturu odgovornosti. Bravo, Laci ! Boljunac 0 0 0

Analiza

Plenković igra na kartu da je nezadovoljna desnica "stoka sitnih zuba" !

25.10.2016. 13:49, Koliko je za Plenkovića opasno nezadovoljstvo desnice zbog Nine Obuljen?

Plenković na žalost nije "pročitan" na vrijeme od strane birača desnice, točnije rečeno od birača HDZ-a, pa se desilo da je HDZ dobio svoga novog "Ivu", uglađenog i europski orijentiranog više od same Frau Merkel, blaziranog i bez imalo interesa za suverenost Hrvatske, budući da do danas nije izustio niti jednom riječi - braniti ću hrvatski suverenitet! Za njega je normalno da Hrvatska "igra" kako joj EU "svira", pravdajući sve time da smo članice asocijacije čija pravila i upute moramo bezuvjetno poštivati. Špekulacije oko toga da je Plenković toliko lukav i pametan da je odbacivanjem Hasanbegovića i postavljanjem Nine Obuljen ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 0
  • 12

Analiza

Danas možda ne predstavlja više main stream i nije toliko prisutan u medijima ili javnosti, ali još uvijek nikomu ne treba posebno predstavljati kung fu. Oni koji su dječaštvo i ranu adolescenciju prošli 70-ih ili 80-ih nesumnjivo su i sami barem jednom u maštanju postali majstori koji su se baš kao i Bruce Lee mogli suprotstaviti bataljunu protivnika i sve ih savladati s tek pokojom ogrebotinom, dobivenom više reda radi, da ga dodatno razbjesni i potakne ga da što brže i efektnije dovrši borbu.

Vjerojatno su mnogi od nas i upoznali nekoga tko je malo dulje trenirao (ili učio) spomenutu vještinu. Ono što je, pak, zajedničko kung fuu i čitavom nizu drugih vještina čija imena nisu tako lako ulazila u pamćenje, a čije je razlikovanje od kung fua nama običnim laicima bilo nemoguće i nejasno - bila je njihova navodna smrtonosnost. Svaki učenik nas je uvjeravao kako njegov učitelj posjeduje takvu vještinu i toliku sposobnost koja su ga činile izuzetno opasnim i pogibeljnim za svakoga tko bi mu odlučio stati na put. 

Kad smo bili mlađi, zadivljeni viđenim na TV-u - vjerovali smo mu. Kad smo ponešto narasli, vjerovali smo mu i dalje, naučeni da svakog Kineza, Korejca ili Japanca promatramo kao nekakav spoj mudrosti i uravnoteženosti iza kojih smo očekivali da se krije neka velika snaga. Kad smo poodrasli već bi i našeg kung fu prijatelja njegova strast prošla. 

No, uvijek bi u tom odrastanju postojao onaj trenutak kada bismo mu predbacili: "A kako znaš da je tvoj učitelj jači od nekog drugog učitelja ili da je netko tko nosi pojas određene boje, već po samoj toj boji slabiji od nekoga s pojasom drugačije boje?" Naime, u svim tim treninzima - na koje je ponetko od nas možda i otišao - nikada se nije mogla vidjeti prava borba. Bila bi smrtonosna, uvijek je bilo objašnjenje. 

Ukoliko bismo vjerovali prijateljima koji su se bavili nekom od tih vještina potencijalno smrtonosni bili su i karate, judo ili tae-kwon-do, ali to nije sprečavalo (niti danas to čini) one koji ih treniraju, pa tako i majstore da međusobno testiraju svoje sposobnosti u ringu, a što se isto znalo predbaciti onima koji su se bavili kung-fuom. Pa ipak, nitko nije toliko uporno i toliko dosljedno branio i vjerovao u strukturu pojaseva, nedodirljivost svojih učitelja kao pobornici kung fua. To čine i danas.

Povuče li se paralela, jasno je kako je lako u suvremenom hrvatskom trenutku naći paralelu i borcima tae-kwon-doa, kao i onima kung fua. Tekvondaši su očigledno naši športaši. Možda je u hrvatskoj javnosti pretjerano izražena manija kako postoji međunarodna urota usmjerena ka tomu da u što većoj mjeri onemogući uspjehe naših (osobito nacionalnih) selekcija, kao što smo i skloni živjeti u uvjerenju kako naši športaši uporno podbacuju (odnosno za trenere uvijek dobivaju najnesposobnije), no ipak je neosporna činjenica da pri podvlačenju crte otprilike imamo realne pokazatelje kako na realnom tržištu kotira Luka Modrić, zbog čega Niko Kranjčar nije ostvario svoj potencijal, zbog čega Bojan Bogdanović igra u NBA, a zbog čega ne igra u Clevelandu ili Golden State Warriorsima, zbog čega je Sandra Perković vladarica svoje discipline, a Marin Čilić redovito gubi od boljih. Zajedljivi i sitničavi kakvi jesmo, nikomu ne dopuštamo da bude nekakvim autoritetom. Ne postoji nekakav športski stručnjak koji bi bio univerzalno, a kamo li trajno prihvaćen.

Na drugoj strani, postoji čitav niz stručnjaka raznih vrsta koji nam se što vlastitim, a što medijskim i nastojanjima svojih istomišljenika nameću kao nekakvi neupitni autoriteti propitkivanje kojih je znak ili ljubomore ili (neizbježnog koktela) fašizma, rasizma ili neke -fobije. Odmah nam na pamet padaju politolozi, ekonomisti i oni koji se sami gordo kite atribucijom kulturnjaci.

Mogu se predviđanja političkih situacija (obično izbora) ne znam koliko puta rasplesti drugačije od onoga kako je najavio neki Master-Politolog, njihova predviđanja xy puta biti pogrešna, uvijek će se javiti dovoljno bučna i dovoljno lojalna gomila koja će braniti njegov autoritet, a samim time i svoje mjesto na ljestvici na kojoj se dijeli politološki ekvivalent kung fu pojaseva.

S ekonomistima je ova paralela još i značajnija. Hrvatskim javnim prostorom se već dugi niz godina vrte više manje jedna te ista imena čijih se projekcija i predviđanja više nitko ni ne sjeća, ne na zadnjem mjestu jer su bila pogrešna. Također, oni koji su se okušali na stvarnom tržištu - obično nemaju neke uspjehe kojima bi se pohvalili. Drugi se na isto nisu nikada ni odlučili, osim ako svom bračnom ili životnom sudrugu nisu omogućili kakav unosni posao s majčicom Državom, sve uz blagoslov ove ili one političke stranke koja je bila posebno glasna u pozivanju na njihovu navodnu stručnost.

A što tek reći o "kulturnjacima" - cijeloj bulumenti koja navodno ima nekakva neslućena umijeća koja bi ih - za razliku od nekog autolimara, vodoinstalatera, uzgajivača krava - u najvećem dijelu slučajeva ostavila gole, bose i gladne da nema i majčice Države i tatice Sorosa i kojekakvih tetaka, strini i ujni u vidu kojekakvih fondova voljnih rumenim dojkama obilno podojiti gladna i žedna usta osušena stalnim pozivanjem na ustajanje protiv ustaša. 

Zahvaljujući regionalnoj suradnji stvorena je impresivna mreža festivala na kojima svaki film/predstava/knjiga mogu dobiti nekakvu nagradu ili priznanje kojim će autor(ica) steći potrebno opravdanje svoje navodno vrlo velike stručnosti i vrijednosti za društvo Ove zemlje. Tom aurom grade svoj položaj kao jedinih mjerodavnih odlučivati što uopće jest kultura, a što ne i tko bi im trebao dodjeljivati novce i poticaje i po kojim od kriterija koje sami odrede. 

Što je uopće hrvatska kultura danas? Koja je njezina strategija? Koji je njezin trend? Kojemu pravcu pripadaju hrvatski kinematografi, kojemu hrvatski pisci, kojemu hrvatski dramski redatelji, koju školu slijede glumci, a koju slikari? 

Dakako, kulturu se ne može i ne bi trebalo vrednovati tržišnim mjerilima, niti umjetnike prepustiti zakonima tržišta koji su takvi da ono što nastaje u Hrvatskoj vrednuju ili kao nekakvu egzotiku koju se uspoređuje s ostalim zemljama Istočne Europe ili kao puki odraz zapadnih uzora i standarda. Problem upravo i nastaje iz ta dva okvira. Hrvatski "kulturnjaci" i ne nastoje stvarati nešto za publiku, nego imaju izražene umjetničke pretenzije pri kojima nedostatak talenta ili ideje nastoje nadoknaditi nekakvim elementom šoka, navodno smjelim inovacijama ili rješenjima (kao što je bilo odijeljivanje uloge barunice Castelli Severini) i primjerice posvemašnjim artikuliranjem psovke kao bitnog umjetničkog elementa. Sve to ima za cilj zadiviti i impresionirati kritiku gdje u uskim hrvatskim, ali i regionalnim kriterijima nužno dolazi do principa "ruka ruku mije." 

Drugi problem nastaje iz uvjerenja kako naslijeđenog iz prethodne države, tako i preuzetog od zapadne matrice kako umjetnik mora biti društveno angažiran, a po mogućnosti da bude disident - pri čemu je definicija potonjeg jako difuzna. Takav angažman nužno skreće u više ili manje otvoreno ljevičarenje, a potreba za vlastitim osjećajem disidentstva otvara prostor za proglašavanje društva oko sebe rasistički, fašističkim ili šovinističkim - s tim da je arsenal etiketa neiscrpan. Dok nas povijest umjetnosti uči kako su se umjetnici uvijek nalazili u samopropitivanju vlastitog rada i stalnim međusobnim previranjima, među hrvatskim kulturnjacima vlada gotovo posvemašnja sloga čijom je rak ranom upravo pretjerana bliskost jednoj političkoj struji te sustav u kojemu su sebi i suci i porota, a u kojemu je lako izgubiti dodir s realnošću.

Hrvatski kulturnjaci žive u neprestanom ehu vlastitih ideja prema kojima su oni duhovna i društvena krema zajednice u kojoj stvaraju, a svako propitkivanje njihovih dosega i kompetencija se promatra kao isključivo politički motivirano. Upravo olakim etiketiranjem bilo koga i bilo čega što im nije po volji pokazuju vlastitu isključivost. Da bi se ušlo u te krugove nužno je demonstrirati stupanj lojalnosti i spremnosti da se ne dovode u pitanje autoriteti takav kakav bi pokazali polaznici kung fua. 

Kulturnjačka bulumenta u svom kastinskom položaju nedodirljivosti tako nameće svoje istine koje se ne smije propitati: bilo da se govori o Tuđmanu kao krutom diktatoru (neovisno o tomu što se ne može naći ni pisac/filozof/glumac... koji bi dobio makar koji mjesec zatvora zbog protivljenja režimu), bilo da obično pismo proglašava državnim udarom, bilo da ministra kulture proglašava fašistom neovisno koliko puta on jasno i glasno izrekao svoje stavove. 

Jednu od tih "istina" predstavlja i jedna od najčešćih floskula medijskog prostora o potrebi "stručnih" osoba na određenim položajima. A tko bi i na osnovi kojih kriterija trebao procjenjivati tu traženu "stručnost"? I čemu će nam onda izbori, kad u Hrvatskoj imamo dovoljno kako kulturnjaka, tako i ekonomista, turističkih djelatnika, policajaca, pravnika i svih ostalih struka koji bi - dakako, obješeni o državne dojke - valjda bolje od hrvatskih birača znali što i kako treba. 

Nina Obuljen bi trebala proći ili pasti na osnovi svog osobnog integriteta, svojih predispozicija i svojih rezultata, ali takvih koje će procijeniti netko, možda manje bučan, ali kudikamo objektivniji od onih koji bi najradije da se izbor ministra oduzme i premijeru i povjeri njima - tobože jedinima koji znaju kako treba raditi, ali koje se ne ni pod razno ne bi trebalo testirati. 

Da se ne varamo, hrvatski kulturni prostor ima sasvim dovoljno "tekvondaša", a da ostane zarobljen u limbu kung fua.

Bivši ministar se ima razloga naći u naslovu filma: "Oprosti za kung fu." Nije vjerovao ispravnu vjeru!

6

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (7)


Komentari (24)


Kad je riječ o odgoju i obrazvanju, tada je temeljno pitanje tko ima pravo na to kakvi će biti odgoj i obrazovanje djece, roditelji ili država ? Lijevi drže da je to stvar države (pa otuda sekularna država) .a u slobodnom društvu, to je roditeljsko Boljunac 0 0 0


Državom vladaju lijevi pa su roditeljima uskratili pravo na odgoj i obrazovanje djece. Privatne škole tek se stidljivo pojavljuju. Zato se protive vjeronauku u školama. Zato imamo toliko novovjekih janjičara. Nemojmo se čuditi dok se ne promijeni Boljunac 0 0 0


kultura. A jedna od bitnih značajki kulture je poimanje odgovorne slobode. O tome se ne uči i ne raspravja, To je zabranjena tema. Boljunac 0 0 0


Jedno društveno polje(grupa)ima svoj simbolički kapital,drugo svoj.Borba je za nametanje vlastitog simboličkog kapitala da se legalno širi putem škole,jer kad se to uspije onda na to kao društvo pristajemo jer to postaje(prisilna)norma.Posve je norma RepopeR 0 0 0


lno da socijalni akteri pokušavaju djelovati preko škole,ali je problem kada se to pretvara u simboličko nasilje i odbija pluralizam gdje nitko nema potpunu kontrolu i svu moć. Npr. vjeronauk koji je izborni vs zdrastveni odgoj koji nije bio izborni RepopeR 0 0 0

Analiza

Ako je pozicija Ministrice kulture, njezin svjetonazor i djelovanje, najbitinja stvar i najveći problem u ovoj nesretnoj državi, onda mi zbilja problema nemamo.

Dok nam  gospodarstvo grca i tone, dok prijeti potpuni kolaps mirovinskog i zdravstvenog sustava, dok nam mladi bježe van, dok nam poljoprivreda još jedva da postoji, dok je sva trgovina bazirana na uvozu (mahom) bofl robe,dok nam ljudi na cestama ginu faktički na dnevnoj bazi, kroz medije se forsira pitanje Ministrice kulture i općenito Ministarstva kulture kao nešto krucijalno, o čemu maltene ovisi opstanak cijele države i cijelog naroda.

Zajapureni i zapjenjeni desničari se ulovili kulture. Da nije jako žalosno, bilo bi itekako smiješno. Jer, kad se već autor teme za analizu poziva na društvene mreže,onda bi mogao i on i svi ostali pogledati razinu "kulture" tih i takvih koji napadaju novu Ministricu.Većina tih koji komentiraju (čast izuzecima) je ispod svake razine kulturnog razgovora, argumentiranih diskusija i općenito nemaju nikakve veze s onime što riječ kultura zapravo predstavlja. Usput, HDZ-ovci i desničari, gdje je nestala Tuđmanova omiljena riječ uljudba?

Kod nas je izgleda uvriježeno da su najglasniji o svakoj temi upravo oni koji o onome protiv čega se bore i prosvjeduju nemaju blagog pojma. Pa tako o kulturi i Ministrici kulture najviše zbore i prosvjeduju oni koji  ni materinji jezik ne poznaju. Razina nepismenosti većine ljudi koji komentiraju je upravo alarmantna. Živo me interesira koliko puta mjesečno ti najglasniji protivnici imenovanja Nine Obuljen posjećuju kazališne predstave, izložbe slika ili skulptura, slušaju koncerte ili čitaju ozbiljniju literaturu. Odgovori bi bili jako veseli. Sasvim sigurno. Kad je već naglasak na kulturi.Samo mala opaska, pod koncerte ne mislim na cajkaške derneke, mada se i to ponekad zove "koncert", a o onome šta se može čuti kroz otvorene prozore auta u mahom svim gradovima RH bolje ne trošiti riječi i slova. Sve pršti od kulture. Doduše srpske i bosanske, ali ipak.....

Interesantno je zašto se HDZ upravo kroz Ministarstvo kulture krenuo obračunavati s komunizmom i preko tog malog Ministarstva s malim proračunom krenuo u reviziju prošlosti i otvoreni revizionizam. Hasanbegović se (očito vrlo rado) prihvatio te uloge, i očito nedorastao vrućem krumpiru kojeg se uhvatio, morao otići podvijenog repa.

Kako će se ponašati Nina Obuljen kao šefica tog Ministarstva, bit će interesantno gledati. Ne treba gajiti iluzije da će se dogoditi bilo što revolucionarno, tako da badava likovanje "ljevice" i srdžba "desnice". Kako to već kod nas biva, nakon početne euforije i galame, kad se stvari malo smire, kad se pojavi neka druga tema koja će zainteresirati mase, nestat će i ovaj "problem". Kojeg zapravo i nema. Sjetimo se samo bombastičnih najava KGK da će napraviti ovo i ono, da će lupati šakom po stolu, da će...ma da....već sve viđeno

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 35 632
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 148.6
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (6)


Respektira (2): viewer, Alumnus


Slaže se (1): 5none5


Ne slaže se (3): Laci, Zenga2, glycerin


Komentari (19)


@5n5 - volim kad se turbofolk nazove pravim imenom, a ne nacionalnim etiketama. Jer izgleda da je mnogima veći problem srpsko ili bosansko porijeklo turbofolka, osobito kada ga slušaju oni koji se kunu u hrvatstvo. Alumnus 0 1 0


@5n5 - Inače sjajni su ti komentari na tekst. Još bih dodao i MVP - kao da Hrvatska ima i ideju da bi imala nešto što se zove vanjska politika mimo "izvršavanja domaćih zadaća." U sridu! Alumnus 0 1 0


Ako je nešto najbitnije. znači da uopće nije - bitno. Ako je najbitnije , to znači da je nebitno. Jer nešto je ili bitno ili nebitno, isključivo ili sporedno, idealno ili ima neku grješku. Kad ćemo se naučiti govoriti i pisati ne samo hrvatski. Boljunac 0 0 0


Ono što je optimano ne može biti vrlo optimalno, a ono minmalno ne može biti manje od minimalnog. Da nastavim kako se pogrješno govori i piše : "Ovo je izuzetno bitno pitanje; vrlo bitno pitanje kulture, bitnije od gospodarstva " ... Ha, ha , ha !!! Boljunac 0 0 0


"Zajapureni i zapjenjeni desničari se ulovili kulture."- odakle ti to NEKOVARAZDUN ? Pa zar nije HAVC-Frljić-Tomić-Milanovićeva rulja demostrirala protiv Hasanbegovića ? Tko je počeo cirkus oko kulture ? Kulturni sisavci ! I to lijevi ! Laci 0 1 0

Analiza

najbitnije pitanje

24.10.2016. 15:38

Ako je pozicija Ministrice kulture, njezin svjetonazor i djelovanje, najbitinja stvar i ... više >