Analiza

Ljudska prava

10.03.2017. 09:07, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

O pojmu i temi ljudskih prava napisane su tone knjiga, stručnih i nestručnih, te isto takvih članaka,eseja,disertacija i kojekakvih uradaka znanstvenih i neznanstvenih. I čitajući bespućima interneta i knjižarama ponešto o tome, postavljaju se pitanja: što je to zapravo? Šta se i do koje mjere smatra ljudskim pravom, te gdje je granica nakon koje pojedina prava više nisu samo u domeni ljudskih prava, tko postavlja te granice, na temelju čega ih postavlja, tko,zašto i na temelju čega postavlja te granice, i na kraju, tko je dao pojedincima za pravo da se postavljaju za tumača i svjetskog policajca i suca u pogledu ljudskih prava.

Iako se u knjigama i raspravama kao početak nekakvih rasprava o ljudskim pravima navodi Engleska u 13. stoljeću, i tada znamenita Magna carta, znamo kakva su bila ljudska prava u ranom srednjem vijeku, i srednjem vijeku sve tamo do negdje kraja 17.-tog i početka 18.-tog stoljeća. Francuska i Američka revolucija, svaka na svojoj strani svijeta, radeći odmak od feudalizma donose deklaracije. Virginijsku u Americi (1776. godine u kojoj se spominje da svi ljudi imaju "pravo na život, slobodu i potragu za srećom) i Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina (Francuska,1789 godina).Virginijska deklaracija i Deklaracija o pravima čovjeka i građanina po prvi put sustavno donose popis prava koja se u njihovo vrijeme smatraju urođenima i neotuđivima.

Ključni dio rečenice  je "popis prava koja se u njihovo vrijeme smatraju urođenima i neotuđivima".Naime, ključne stvari kad se gledaju ljudska prava su vrijeme i sukladno tome okruženje koje vlada u trenutku donošenja nekakvih deklaracija, odluka ,Ustava ili Zakona.

1948 godine donesena je Opća deklaracija UN o pravima čovjeka.

Opća deklaracija o pravima čovjeka UN-a iz 1948. godine, navodimo prvi članak: Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva.

Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1953. godine je temeljni dokument Vijeća Europe kojeg je i Hrvatska članica, te je time obavezna poštovati taj dokument.

Ustav Republike Hrvatske,  članak 14. : Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.

Sad o tome čl. 134 Ustava RH bi se dalo razgovarati. Pogotovo na primjerima suđenja Hrvatskoj političkoj i tajkunskoj eliti. O ovom da su svi pred zakonom jednaki.

Europska konvencija o ljudskim pravima igrala je važnu ulogu u razvoju svijesti o ljudskim pravima u Europi. Razvoj regionalnog sustava zaštite ljudskih prava koji djeluje diljem Europe može se promatrati kao reakcija na dvije pojave. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata europske savezničke zemlje željele su spriječiti ponavljanje zločina iz nedavno završenog rata, kao i zaustaviti stvaranje diktatura u budućnosti. Riječima Pierre-Henri Teitgena  u govoru pred Savjetodavnom skupštinom Vijeća Europe, 1949 :

Demokracije ne postaju nacističke države preko noći. Zlo napreduje lukavo, s manjinom koja djeluje na uklanjanju poluga kontrole... Neophodno je intervenirati prije nego što bude kasno. Negdje mora postojati savjest koja će pokrenuti alarm u svijesti naroda (...) kako bi ih upozorila na opasnost i pokazala da kreću putem koji ih može odvesti daleko, ponekad čak i do Buchenwalda i Dachaua.”No, unatoč svim tim lijepim riječima,deklaracijama, Zakonima, Ustavima,Odlukama svjedoci smo svakodnevnih kršenja maltene svih odredaba navedenih u tim dokumentima. Kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, a o svijetu da se ni ne govori. Nekako čisto sumnjam da polupismeni ili nepismeni ljudi u npr. Islamskom svijetu u državama poput Afganistana, Pakistana ili slično imaju (čast izuzecima, ali oni su samo iznimka koja potvrđuje pravila) blagog pojma o pojmu ljudskih prava. Kod njih, u njihovim plemenskim zajednicama, pojam ljudskih prava je često dijametralno suprotan onome što mi u "civiliziranom zapadnom svijetu" smatramo pod istim. Jednako tako bi se dalo pričati o ljudskim pravima u dalekoistočnim zemljama poput Indije, Kine,Mongolije...ili Afričkih zemalja (pogotovo na primjeru Južne Afrike), Srednjo ili južnoameričkih država. Dakle, ljudska prava su jako rastezljiv pojam. A da ni pravnici koji su na svjetskoj i europskoj razini rješavali ovaj problem nisu na čisto s tim šta i kako se odrediti prema tome, govori i  Članak 1. Obveza na poštovanje ljudskih prava :obvezuje potpisnice da osiguraju prava i slobode iz drugih članaka Konvencije "u okviru svojih nadležnosti"

U okviru svojih nadležnosti! Dakle, odmah se ulazi u problem. Koje su to nadležnosti dozvoljene, koje prelaze okvire? I tko je arbitar. Pravni stručnjaci naravno znaju odgovor na ovo pitanje, autor ovog članka ne bi se upuštao dalje u lamentiranje u području pravne znanosti i tumačenja. Tek, iz toga da SAD redovito donose izvješća o stanju ljudskih prava u svijetu, pa i pojedinim državama poput naše, izgleda da je netko ovlastio SAD da bude i svjetski promatrač, arbitar,a nerijetko i sudac i izvršitelj u slučajevima potrebe da se negdje uvedu ljudska prava makar i silom. Primjeri poput Iraka, Libije, Sirije...ranije Afganistana,Koreje, Vijetnama govore sami za sebe. Povremeno si pravo za uvođenje ljudskih prava na svoj način dozvoli i Rusija. U zadnje vrijeme sve češće. Al pustimo svjetske razmjere, tema je Hrvatska i stanje ljudskih prava u Hrvatskoj.

Obzirom na vruće teme koje se serviraju Hrvatskom puku da se gloži dok politika sebi bitne teme vodi ispod radara su abortus i brak. O pravu na život govori Članak 2.

Pravo na život

Članak 2. štiti pravo svake osobe na vlastiti život, a glavni fokus jest oduzimanje života od strane službenih osoba.

Konvencija ne pruža detaljne smjernice glede pitanja kada započinje život. Tako je u slučaju Vo protiv Francuske (2004.) Sud odbio produljiti pravo na život na nerođeno dijete, navodeći da "kako stvari stoje, niti je poželjno, niti moguće odgovoriti na pitanje da li je nerođeno dijete osoba u smislu članka 2. Konvencije"

Članak 12. Pravo na brak

Članak 12. utvrđuje pravo muškaraca i žena na stupanje u brak i osnivanje obitelji, u dobi za sklapanje braka i u skladu s domaćim zakonima.

Sud je do sada odbio provesti odredbe ovog članka na istospolne brakove, smatrajući da "brak ima duboko ukorijenjene društvene i kulturne konotacije koje se u velikoj mjeri mogu razlikovati od jednog društva do drugog". Nadalje, Sud ponavlja kako "ne smije žuriti sa zamjenom vlastite prosudbe s onom nacionalnih tijela, koja su u najboljoj poziciji procijeniti i odgovoriti na društvene potrebe", odnosno da državama treba prepustiti široku slobodu procjene u ovom području....... ali i da istospolne zajednice "treba razumjeti u okviru definicije "obitelji" i kao dio Konvencijom obuhvaćenog pojma "obiteljskog života", odnosno da su istospolne zajednice u "relevantno sličnoj situaciji kao i parovi različite seksualne orijentacije u pogledu njihove potrebe za pravnim priznanjem i zaštitom njihovih odnosa".

Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju i njene protokole 5. studenoga 1997. godine.  Time je priznala nadležnost Europskog suda za ljudska prava i obvezatnost njegovih presuda. Također, preuzela je i obvezu izvršavanja svih konačnih presuda u sporovima u kojima je tužena stranka.  U dosadašnjoj primjeni Konvencije u Republici Hrvatskoj kao najveći problem pojavila se primjena članka 6. (pravo na pošteno suđenje).

Pravo na pošteno suđenje? Jedan od ključnih problema ljudskih prava u Republici Hrvatskoj koji svi znamo, ali baš se i ne reagira. Jer da to funkcionira, da ljudi imaju povjerenje u pravosuđe, a prije toga u istražni i represivni aparat, stanje ljudskih prava bilo bi puno bolje. Jer onda probleme ne bi poticali i rješavali lizači oltara, kojekakvi opskurni likovi s desnice ili ljevice,kvazipovjesničari i revizionisti svih boja i dezena.

Ljudska prava su postala jako rastezljiv pojam u zemljama tzv. zapadnog svijeta, odn. demokracijama zapadnog tipa.Faktički sve se svodi na to tko s koje pozicije traži svoja ljudska prava. I tko može skupiti veći broj ljudi na prosvjedima i time pritisnuti vladajuće na razmatranje problema.Nije ni Hrvatska tu izuzetak. I uvijek će biti i tolerantnih, i mrzitelja i zadrtih i liberalnih i konzervi i slično. Na vladajućima je da balansiraju, reagiraju i djeluju.

Nažalost, to u zadnje vrijeme izostaje. Pa onda dolaze packe izvana. Poput ove State deprtmenta ili one iz EU koju je dobio Stier nedavno i odmah okrenuo priču i ploču. I on i njegov "savjetnik". Ovo što se dogodilo za 8. Mart, ovaj prosvjedni marš žena bi trebao biti upozorenje da voda polako dolazi do ušiju i da treba reagirati.

Pročitajte ponovo u uvodu citat iz govora Pierre-Henri Teitgena  pred Savjetodavnom skupštinom Vijeća Europe, 1949. I reagirajte, gospodo vladajući. da nebude kasno

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 628
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 143.6
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Ocjene (2)


Respektira (2): Laci, BorisTraljic


Komentari (6)


Dobra analiza, ali bez dovoljno jasne naznake da nam dijele "packe" oni koji su po tim pitanjima puno gori od nas. I što si pravo na pošteno suđenje uvrstio u "ljudska prava" ?! Po ovom rezonu bi i kupnja ispravnog proizvoda spadalo u ljudska prava Laci 0 0 0


Ili bi istinito medijsko izvještavanje spadalo u ljudska prava. A ona to nisu, već su prava po zakonu, a temeljna ljudska prava su 'bogomdana' prava, čak i ako ih neka zemlja pokuša zakonski potirati. Nas po pitanjima ljudskih prava prozivaju oni Laci 0 0 0


kojima ni sama ljudska prava, ni ljudi kao takvi ne pretstavljaju ništa drugo sem subjekta koji im treb apovećavati profit, bilo kao beslovesni potrošač, bilo kao potplaćeni proizvođač. Zato fućkam na izvješće State Departemente o Hrvatskoj. Laci 0 0 0


"8. Mart .. prosvjedni marš žena". Prava žena su previse bitna i dragocjena da bi ih se banaliziralo, privatiziralo, ili svelo na "feminazi" dernek s budalastinama tipa "Lezbe protiv...", "Opus dej go avej" (rimuje s "avej" jos s necim!). Cro-Magnon 0 0 0


Pogrešno je misliti da o ljudskim pravima znaju do u detalj oni kojima su ta prava uskraćena ili su žrtve kršenja tih prava.Želite li saznati o ljudskim pravima nikako ne promatrajte žrtve,promatrajte kako i što o ljudskim pravima raspravljaju krivci RepopeR 0 0 0

Analiza

Ljudska prava

10.03.2017. 09:07, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

O pojmu i temi ljudskih prava napisane su tone knjiga, stručnih i nestručnih, te isto takvih članaka,eseja,disertacija i kojekakvih uradaka znanstvenih i neznanstvenih. I čitajući bespućima interneta i knjižarama ponešto o tome, postavljaju se pitanja: što je to zapravo? Šta se i do koje mjere smatra ljudskim pravom, te gdje je granica nakon koje pojedina prava više nisu samo u domeni ljudskih prava, tko postavlja te granice, na temelju čega ih postavlja, tko,zašto i na temelju čega postavlja te granice, i na kraju, tko je dao pojedincima za pravo da se postavljaju za tumača i svjetskog policajca i suca u ... više >

  • 2
  • 0
  • 0
  • 6

Analiza

Stete Department o ljudskim pravima: Gle tko to govori

09.03.2017. 07:55, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

Vrag će ga znati zašto State Department ne izvještava o stanju ljudskih prava u SAD-u, jer kad bi izvještavalo, to bi svakako bilo zanimljivo štivo. Kako ne izvještava, to umjesto njih s veseljem rade Rusi i Kinezi, izvještajima utemeljenim na podacima američkih i nezavisnih organizacija za ljudska prava, pa o stanju ljudskih prava u Americi i mi nešto znamo. Kad bi ipak izvještavali, sumnjam da bi taj izvještaj bio puno drugačiji od istog takvog izvještaja za Hrvatsku, osim možda o stanju sudstva, jer je sudstvo u Americi možda efikasnije, ali sumnjam da je išta manje korumpirano. Ako pak ne izvještava jer možda postoje američke institucije koje to redovito rade, možda bi ih trebalo podsjetiti da i mi imamo iste takve institucije, i vjerojatno puno više takvih institucija od njih. Imamo tako institucije, poput pučkog pravobranitelja koje se bave ljudskim pravima svih nas, civilna društva koje se bave ljudskim pravima svake pojedinačne narodne, seksualne i svake druge manjine koju možete zamisliti. Imamo također bliskog istočnog susjeda koji o svakoj hrvatskoj mani izvještava na dnevnoj razini, imamo sjevernog susjeda koji o svakoj hrvatskoj „greški“ odmah tužaka Europskoj komisiji, imamo južnog susjeda koji se ne prestaje žaliti… ma dobro shvatili ste. Ono što niste shvatili i što nitko još nije shvatio jest, zašto toliko pažnje pridajemo upravo izvješću State Departmenta?

Iako u izvješću State Departmenta o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj niti mogu niti imam potrebu naći mane, mogu i želim pitati, tko nam to govori? Zar država koja mukotrpni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u 200 država diljem svijeta ne može nadopuniti istim takvim izvještajem za vlastitu državu? Država koja je od devet osnovnih međunarodnih ugovora i konvencija o ljudskim pravima, uspjela potpisati samo tri? A da pri tome nije niti ratificirala niti sudjelovala u nizu najvažnijih konvencija o ljudskim pravima, poput Međunarodne konvencije o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama, Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Konvencije o pravima djeteta, koju je veleposlanik SAD-a u UN doduše potpisao u doba administracije Ronalda Reagana, ali ni Clinton, ni Bush ni predsjednik Obama nisu našli oportuno da dokument proslijede Senatu kako bi prošao postupak ratifikacije. Pa, prema službenim informacijama UN-a, SAD-e ne sudjeluje u 17 međunarodnih instrumenta koji se bave ljudskim pravima.

Kakva su stoga ljudska prava u SAD-u? Kako nisu ratificirali Konvenciju o pravima djeteta, u SAD-u je moguća praksa suđenja maloljetnicima kao odraslim osobama i slanje istih na doživotne robije. Tjelesno kažnjavanje je legalno u 19 država. U Americi svake godine u prosjeku 2,1 milijun žena biva napadnuto od muškaraca, što za posljedicu ima da su, u prosjeku, svaki dan tri žene ubijene od strane vlastitih partnera.

Što se prava žena i djece tiče, američki policijski službenici su priča za sebe. Prema podacima iz javnih izvora 2010. godine, policijski službenici bili su upleteni u 618 seksualnih napada, zlostavljanja i silovanja, od čega su u 180 slučajeva žrtve bili maloljetnici. U toj istoj godini, prema izvješću nevladinih organizacija, bilo je registrirano više od 5.000 slučajeva prekomjerne uporabe ovlasti od strane policijskih službenika. The Wall Street Journal 2014. godine izvještava o 1.800 policijskih ubojstva koji su se desila u 105 policijskih uprava između 2007. i 2012. godine, dok Associated Press iste godine tvrdi da se 400 smrtnih slučajeva događa svake godine kao rezultat aktivnosti u provođenju zakona od strane američkih policijskih službenika.

 O rasizmu u redovima američke policije ne treba trošiti puno riječi. Svi se još sjećamo slučaja nenaoružanog 18-godišnjeg Afroamerikanca Michael Browna kojega je bijeli policajac Darren Wilson  ubio u Fergusonu, ispalivši u njega skoro cijeli magazin svog službenog pištolja, a što je izazvalo masovne proteste u 170 američkih gradova. Policajac Wilson, naravno, nije bio osuđen ni od porote u Missoriju, niti od one u New Yorku, pa ne čudi da u tom istom New Yorku, u kojem rasne manjine čine polovicu stanovništva, isti su predmeti 80% svih tamošnjih policijskih istraga. O stanju ljudskih prava u Americi mogli bi nastaviti u još barem dvije analize, a da pri tome nijednim slovom ne spomenemo povijest njihovih ratova i povijest njihovih rasizma koji se protežu do dana današnjeg.

Ako se takva država stoga usudi kritizirati stanje ljudskih prava u Hrvatskoj, možda bismo se mogli s pravom zapitati, kakvo je tek stanje ljudskih prava u Hrvatskoj? Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj je upravo onakvo kakvo je opisao State Department, odnosno, problemi s ljudskim pravima u Hrvatskoj su isti kao i u Americi, ali i proporcionalno manji s obzirom na broj stanovnika, intenzitet rasnih napetosti i, što svakako smatram najbitnijim, oružja u opticaju i psihološko-kulturno-povijesnoj potrebi i navici da se s njim koristimo. Prevedeno, stanje ljudskih prava u Hrvatskoj je dobro, pa možda čak i vrlo dobro, i ni na koji način se ne može uspoređivati s Amerikom, već samo s europskim zemljama.

Dokaz ovoj tvrdnji su upravo događaji koje opisujemo kad postavljamo pitanje o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Uzmimo na primjer napad na gej klub u Zagrebu, što nam to govori? Da postoje ljudi koji mrze gej populaciju? Na svakom mjestu u svijetu i u svakom dobu povijesti naći ćete ljude koji vole gejeve, koji su prema njima ravnodušni, koji ih ne vole i one koji ih mrze. Zašto bi se današnja Hrvatska po tome razlikovala? Zar društvo ne čine sto ljudi sto čudi? Zar nam puno više ne govori činjenica da je to učinjeno pod okriljem noći i od strane šačice, svima nama nekih čudnih ljudi? Zar nam puno više ne govori da su se sve institucije natjecale kako bi što jasnije i glasnije artikulirale svoje zgražanje? I zar bi u državi i društvu u kojem vlada rasizam, ksenofobija, netolerancija i sve ostale negativnosti koje sami sebi često spočitavamo, LGBT zajednica imala hrabrosti reći da u Hrvatskoj na par dana mora sve stati kako bi se najprije riješili njihovi problemi i zaliječilo njihovih par zadobivenih ogrebotina? Svakako da ne, i da se to može dogoditi samo u društvu u kojem se, bar na principijelan način, pokušavaju poštivati sva ljudska prava. Sve rečeno važi i za srpsku i svaku drugu manjinu.

 Jesi li dječja ljudska prava ugrožena u Hrvatskoj? Jesu, jednako kao i dječja prava u većini europskih država u kojim ni roditelji ne mogu spriječiti Mengeleovu praksu nasilnog unošenja kemijskih spojeva u postupku zvanom obvezno cijepljenje, ugroženo im je pravo na jednaku kvalitetu školskog obrazovanja, pravo na školski obrok ako im ga roditelji ne mogu platiti, itd. Jesu li ženska ljudska prava ugrožena? Dabome da jesu, žene su ugrožene i na poslu i u braku, ugroženo im je pravo na jednaka primanja za isti posao i mogućnosti napredovanja kakve imaju muškarci, a donekle su ugrožene i njihove reproduktivne slobode i prava, upravo kao i u nekim europskim državama. Ali unatoč svemu tome, u Hrvatskoj nijednom političaru ne bi palo na kraj pameti izreći onaj idiotizam koji si je dozvolio poljski europarlamentarac Janusz Korwin-Mikke u europskom parlamentu, o tome kako su žene gluplje pa onda i zaslužuju manju plaću. Što na kraju s onom šakom ridikula koji su se postrojili na Trgu bana Jelačića? Ridikuli kakvih ima svugdje u svijetu, ništa više i ništa manje i nikakav dokaz porasta fašizma u Hrvatskoj, već upravo suprotno, na porast fašizma bi ukazala masovna i učestala postrojavanja na trgovima diljem zemlje. Hrvatska se stoga ni na koji način ne razlikuje od država s kojim se mora uspoređivati, onim Europskim.

Možemo stoga zaključiti da su ljudska prava u Americi tek mrtvo slovo na papiru, a njihova izvješća s kojim godinama mašu u nedostatku samokritike i s velikom dozom licemjerja, tek američko opravdanje za mnoge oružane invazije, ograničene intervencije i poticane obojene revolucije. Što Amerika misli o ljudskim pravima svojih građana i svih građana svijeta, jasno su nam pokazali dokumenti koje je ovih dana objelodanio Wikileaks, i koji jasno pokazuju na koji način Amerika štiti ljudska prava svih onih koji se usude prčkati po internetu, kupiti pametni telefon ili pametnu televiziju. Kad stoga predsjednik HNS-a Vrdoljak kaže da je Hrvatska tim izvješćem dobila pljusku, trebalo bi ga zapitati kakva je to pljuska bila? Jer zasigurno i on zna da nije bila moralna, obzirom da se moralne pljuske mogu dobiti samo od moralnih ljudi, dok moralne institucije, a kamo li države, nikad nisu ni postojale. Čemu onda tolika graja na to što State Department misli, logičnije bi bilo taj američki dokument pogledati s podsmjehom i ukazati na to tko nam to govori.  

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 193.3
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (12)


Komentari (12)


@5n5, odlican si, gust mi je citati. Nadam se da zaradjujes od pisanja-:) Anyst 1 0 0


@Amyst ma naravno, što su čitatelji zadovoljniji, to mi je duša bogatija 5none5 0 1 0


Danas su drugovi koji se nazivaju antifašistima,a prešaltali se na neoliberalni fašizam,imali dirljiv performans sa tortom u obliku petokrake. Izvještaj State Departmenta je sigurno bio po njihovoj volji. plotto 1 0 0


Izvanredna analiza i ujednom kritika stavova u nas da sve što dolazi sa zapada, naročito iz SAD moramo shvatati ozbiljno. To što State Deoartement govori o ljudskim pravima je čista glupost i bezobrazluk. Njihovo poimanje ljudskih prava su Laci 0 0 0


najočitija u Afganistanu, Iraku, Siriji, Libiji, u podržavanju Izraela, u podržavanju saudijskih šeikova, u pomaganju svih neneraodnih režima po Južnoj i Srednjoj Americi, te po "tetošenju" nacista i proganjaju "komunista". Kritika im je shit ! Laci 0 0 0

Analiza

Logičke akrobacije Ustavnog suda

07.03.2017. 15:28, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?


Sasvim je jasno da je većina ljudi u temi pobačaja već odredila svoju stranu, te će oni koju su 'pro life' osuditi posljednju odluku Ustavnog suda, a oni 'pro choice' će je pozdraviti. Niti jedni niti drugi neće ulaziti u meritum pitanja koji je ovdje bitan, a to jest je li hrvatski zakon o pobačaju u skladu s hrvatskim Ustavom. To je pravno, pa i logičko pitanje koje ne ovisi o tome slažemo li se mi s Ustavom ili ne. Ako se netko ne slaže s odredbama Ustava, treba ga po demokratskoj proceduri nastojati promijeniti, a ne izvoditi iz njega pogrešne zaključke.

Kao digresiju iznijet ću svoje stajalište o pobačaju, samo da spriječim potencijalne napade. To je stajalište potpuno irelevantno za ono što ću pisati u nastavku. Osobno bih se svrstao na 'pro life' stranu u smislu da bih zabranio pobačaj, osim u slučaju opasnosti za majku. Međutim, ne slažem se s ključnim argumentom većine 'pro life' aktivista, a to je da nerođeni trebaju imati ista prava kao rođeni. Naime, tako nije bilo niti u jednom društvenom, pravnom, pa ni religijskom sustavu u povijesti.

No vratimo se temi. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže na 85 strana. Odluci je priloženo izdvojeno mišljenje Miroslava Šumanovića od 15 strana. Ovo što iznosim ovdje uglavnom je, uz mnogo drugih stvari, sadržano u tom izdvojenom mišljenju. Preporučam da ga pročitate, smislenije je od odluke.

U odluci se većinom radi o iznošenju kako su drugi odlučivali o istoj temi uz iscrpno citiranje (tako su i došli do 85 strana). Tako se navodi da međunarodni sudovi, konkretno Europski sud za ljudska prava i Sud Europske unije, nisu riješili pitanje na međunarodnoj razini te su prepustili problem nacionalnim ustavima i zakonodavstvima. To je točno. Nadalje se citiraju odluke stranih ustavnih sudova o ovoj temi, Slovačke, Mađarske, Njemačke, Španjolske itd. Izbor je zanimljiv, sve su redom države koje imaju omogućen (dozvoljen ili nekažnjavan) pobačaj. Ti su sudovi ocjenjivali je li pobačaj dozvoljen prema njihovim ustavima, što a priori nema nikakve veze s pitanjem je li pobačaj dozvoljen prema hrvatskom ustavu, barem dok se ne napravi analiza koliko su ustavi slični u relevantnim odredbama. Takva analiza u odluci Ustavnog suda potpuno je izostala. Kao da se ne sudi na temelju Ustava, nego na temelju neke apstraktne i nepotpune međunarodne prakse, što je već samo po sebi skandalozno. Od navedenih, samo njemački ustav ima sličnu odredbu hrvatskome vezano za pravo na život, a od ostalih tu je i poljski ustav, prema uvidima Miroslava Šumanovića kako je naveo u izdvojenom mišljenju. Osobno nisam čitao sve te ustave, pa molim nekoga ako ima drugačije uvide da to navede.

U Poljskoj je pobačaj zabranjen osim u slučaju medicinskih indikacija, što je vjerojatno poznato javnosti. Manje je poznato da je pobačaj zabranjen i u Njemačkoj. Kako je i citirano u odluci Ustavnog suda, Savezni ustavni sud Njemačke navodi:
"4. Načelno se prekid trudnoće tijekom cijelog njenog trajanja treba smatrati protupravnim te se, u skladu s tim, mora i zabraniti (potvrđeno u odluci BverfG 39, 1 [44]).  Pravo na život nerođenog ne smije, ni na ograničeno vrijeme, biti prepušteno slobodnoj, pravno neobvezujućoj odluci trećih, čak ni same majke." (BVerfGE 88, 203 (Schwangerschaftsabbruch II))
Ipak, Sud dozvoljava zakonodavcu da zaštitu prava za život nerođenog osigura drugačije od kaznenog progona, ako smatra da kazneni progon nije nužan ili nije djelotvoran. To je čest argument 'pro choice' pokreta, da zabrana ne bi smanjila broj pobačaja nego bi samo ugrozila život majke, koji je očito prevladao u Njemačkoj. Zato sud navodi:
"11. U načelu, zakonodavcu nije ustavom zabranjeno pristupiti konceptu zaštite nerođenog života koji u ranoj fazi trudnoće težište stavlja na savjetovanje trudnice u slučaju dvojbi u vezi s trudnoćom, kako bi je pridobio za očuvanje trudnoće i kako bi pri tome odustao od prijetnje kaznom koja je određena indikacijama (...)" (isto)
Ipak:
"15. Prekidi trudnoće, koji se bez indikacija poduzimaju nakon provedenog savjetovanja, ne smiju se proglasiti opravdanima (pravno dopuštenima)." (isto)

Naš Ustavni sud ništa od ovih zaključaka nije prihvatio, nego njemačko zaključivanje ističe kao pravni raritet, u hrpi drugih odluka (Slovačka, Mađarska, Španjolska...), potpuno ignorirajući činjenicu da je zaključak drugačiji zato što je ustav drugačiji. A hrvatski je ustav upravo sličan njemačkome koji kaže:
"Jeder hat das Recht auf Leben (...)" (Članak 2. stavak 2. Temeljnog zakona Njemačke)

Nasuprot tome, slovački Ustavni sud navodi
"2. Iz izričaja članka 15. stavka 1. Ustava Republike Slovačke ('Ustav') proizlazi da ustavotvorac razlikuje pravo svake osobe na život (prva rečenica) i zaštite nerođenog ljudskog života (druga  rečenica), što ukazuje na razliku između prava na život kao osobnog, subjektivnog elementa i zaštite nerođenog ljudskog života kao objektivne vrijednosti." (I. ÚS 12/01)
Dakle, slovački ustav eksplicitno razlikuje pravo na život rođene osobe kao subjekta, nositelja prava, i zaštitu nerođenog života kao objekta zaštite (kao zaštita prirode). Svima je jasno, pa i našem Ustavnom sudu, da je
"pravo na život preduvjet (...) svim  ostalim pravima jer sva ostala ljudska prava i slobode iz njega proizlaze," (iz Odluke, t. 42)
no slovački ustavni sud, dosljedno slovačkom ustavu, ne priznaje to pravo nerođenom:
"9. Prema Ustavu nasciturus nije subjekt prava kojem pripada temeljno pravo na život iz prve rečenice članka 15. stavka 1. Ustava." (I. ÚS 12/01)
Nerođeni imaju samo pravnu zaštitu iz druge rečenice članka 15. stavka 1. slovačkog ustava, koja nije a priori jača od prava žene na 'privatnost'. Stoga slovački ustavni sud dozvoljava zakonodavcu da prema svojoj procjeni uravnoteži pravo žene na privatnost i zaštitu života nerođenih.

Razlike u ustavima očito ne spriječavaju naš Ustavni sud da praktički prepiše zaključe slovačkog suda i zaključi:
"Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da osporeno zakonodavno rješenje nije poremetilo pravednu ravnotežu između ustavnog prava žene na privatnost (članak 35. Ustava) i slobodu i osobnost (članak 22. Ustava), s jedne strane, i javnog interesa zaštite života nerođenih bića koju Ustav jamči kao Ustavom zaštićenu vrijednost (članak 21. Ustava), s druge strane."
Kakav to javni interes zaštite života nerođenih bića Ustav jamči kao zaštićenu vrijednost?? Članak 21. Ustava kaže
"Svako ljudsko biće ima pravo na život."
Ovdje nema druge rečenice o zaštiti nerođenih. Nerođeni ili jest ljudsko biće, pa ima prema članku 21. Ustava pravo na život koje je jače od svih ostalih prava, ili nije ljudsko biće, pa se na njega spomeniti članak uopće ne odnosi. Ovime Ustavni sud iz istog članka koji jamči jednovrsno pravo, pravo na život, izvlači dvije kategorije nositelja tog prava. Time eklatantno, u samom temeljnom pravu na život, krši ustavnom zajamčenu jednakost. Čak i toliko obožavana odluka Slovačkog ustavnog suda iznosi:
"5. Stvaranje različitih kategorija prava na život, od kojih svako pravo ne bi imalo istu težinu, ili alternativno, stvaranje novih subjekata prava kroz sudsku praksu (...), bilo bi u suprotnosti s ustavnim postulatom da sve osobe imaju ista prava." (I. ÚS 12/01)

Nisam očekivao da će Ustavni sud zabraniti pobačaj. Ali zaista su mogli smisliti nešto pametnije. Ovo polako postaje smiješno. Ovako bi mogli i odredbu "čovjekova je sloboda nepovrediva", nakon citiranja raznih sudova iz SAD-a od prije Građanskog rata koji analiziraju odnos ropstva i Ustavne garancije slobode, protumačiti da dozvoljava ropstvo. Jer, eto, postoji više kategorija iste slobode. Ne bi im pala kruna s glave da su kopirali njemačke umjesto slovačkih zaključaka, kad već nekoga moraju kopirati. Neki bi rekli da im je predsjednik kopirao i doktorat, ali to je sud proglasio klevetom, pa ja neću ništa tvrditi. Očito je ideologija nadjačala, i bila im je neprihvatljiva bilo kakva, čak i deklarativna osuda pobačaja, kao u Njemačkoj.

Mogli su biti potpuno radikalni i zaključili da se članak 21. uopće ne odnosi na nerođene. To bi bilo jednako neustavno, jer je jasna intencija ustavotvorca da proširenjem termina čovjek (iz Ustava SRH) na ljudsko biće proširi pravo i na nerođene. Ali barem bi bilo dosljedno, i ne bi kršilo jednakost prava na život. No onda zakonodavac ne bi bio obavezan ništa mijenjati, pa tako ni uvesti "edukativne i preventivne programe"  radi fantomske zaštite života nerođenih iz članka 21. Ustava, koje mora uvrstiti u novi zakon unutar dvije godine. Tako naime piše u uputama Ustavnog suda. Zaista bi bilo tragično da izostanu ti edukativni programi. Preostaje nam samo vidjeti što će se tamo učiti. Ili čekajmo da State Department počne analizirati pravo na život i smislenost odluka Ustavnih sudova, umjesto tobožnje diskriminacije i tobožnjeg kršenja prava manjina po Hrvatskoj.

3

Zivac

Interakcija

 
UČINIO -> 9 9 6 43
PRIMIO <- 48 6 4 56

Dostignuća

Vingd 73.00
Bodovi 80.5
Analize 10 73.00
Ankete 68

Ocjene (4)


Respektira (1): siouxica


Slaže se (2): Zakej, Alumnus


Ne slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Komentari (3)


Dobra analiza Zivac ! Naš ustavni sud ima formalnu 'vlast' po nekim pitanjima, alim očito nema kompetentnosti gotovo ni po kojim pitanjima. To su nebrojeno puta dokazali svojim odlukama. "Ljudska prava nerođenih" je čisti oksimoron ! Nema ih a Laci 0 0 0


imaju ljudska prava ? Od zabrane pobačaja samo je jedan korak do zakona o "prislilnom" rađanju radi potrebe "nacije". Ako žena nema pravo na pobačaj, onda nema pravo ni protiviti se prisilnom oplođavanju , zar ne ?! Dolfijevska filozofija?! Laci 0 0 0


Inače radi svoga dosadanjeg rada, naš Ustavni sud ne vrši "Logičke akrobacije", već uglavnom vrši Nelogične akrobacije. No kakav mu je sastav nije ni čudo. Laci 0 0 0

Analiza

Logičke akrobacije Ustavnog suda

07.03.2017. 15:28, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

Sasvim je jasno da je većina ljudi u temi pobačaja već odredila svoju stranu, te će oni koju su 'pro life' osuditi posljednju odluku Ustavnog suda, a oni 'pro choice' će je pozdraviti. Niti jedni niti drugi neće ulaziti u meritum pitanja koji je ovdje bitan, a to jest je li hrvatski zakon o pobačaju u skladu s hrvatskim Ustavom. To je pravno, pa i logičko pitanje koje ne ovisi o tome slažemo li se mi s Ustavom ili ne. Ako se netko ne slaže s odredbama Ustava, treba ga po demokratskoj proceduri nastojati promijeniti, a ne izvoditi iz njega ... više >

3

Zivac

  • 1
  • 2
  • 1
  • 3

Analiza

U Hrvatskoj nije u pitanju na što imate prava, već na što nemate !

07.03.2017. 12:46, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

Medijska pozornost koja se pridaje tobožnjem problemu ljudskih prava u Hrvatskoj je totalno umjetno isfabricirana tema, "bačena kost" među građane, da bi se skrenula pozornost sa životno važnih pitanja koja tište većinu građana i koja nemaju veze sa ljudskim pravima, već imaju itekako veze sa onim na što većina građana nema pravo. Očito je da četvrt miliona građana nema pravo na rad jer inače ne bi bili na listama nezaposlenih, očito je da na desetina tisuća naših građana nema pravo na plaću nakon pošteno odrađenog posla, inače ne bi čekali na svoju plaću mjesecima, očito je da većina građana Hrvatske nema pravo na gledanje kroz prste  kada nešto skrive, dok je to pravo rezervirano samo za "velike ribe" ili jasnije rečeno za velike političke i gospodarske bitange.

Pitanje stanja ljudskih prava u Hrvatskoj u prvom redu potencira jedan manji broj političara srpske nacionalnosti, koji čak žive veoma dobro od svoga "profesionalnog srbovanja", i kojima nije mrska gomila hrvatskih, njima mrskih, kuna koje primaju, dok u isto vrijeme rade sve da lažnim optužbama šire famu da su u Hrvatskoj ugrožena ljudska prava. Uz njihove "vapaje" radi "uskrate" ljudskih prava se onda šlepaju lezbijke, pederi, biseksualci i transvestiti, priređujući "parade ponosa", svjesno provocirajući normalni svijet. Pa se bulumenti "lažnjaka" glede ugroženosti njihovih prava, priključuju još i kvazi umjetnici kojima se smanjuju dotacije za ono što i ne rade umjetnički, a priključuju se i pobornici zabrane pobačaja, i pobornici obrane naziva Trga Maršala Tita, pobornici obrane jokićevske reforme.

A na svoju i našu sramotu, mediji uporno razglabaju pitanje stanja ljudskih prava u Hrvatskoj, mada je jasno da su ljudska prava u Hrvatskoj daleko bolje zaštićena nego recimo u Francuskoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, ili Izraelu.

To da nisu svi na jednak način omiljeni kao susjedi, sugovornici, suradnici ili 'prijatelji' je čak normalna stvar, jer time što vam netko nije omiljen, ne znači da mu ugrožavate ljudska prava. Tko u nas kome priječi da se seksa sa kim želi ? A to da se nekome određena vrsta seksanja gadi, je njegova osobna stvar, kao i to da ne želi biti u društvu takvih osoba. No time ne ugrožava ničija prava. U nas država čak izdašno financira aktivnosti manjina na njegovanju svojih kulturno-trdaicijskih vrijednosti, dapače ponekad čak i na svoju štetu.

Prema svemu sudeći stanje ljudskih prava u Hrvatskoj je ako ne na većoj, ali ni na manjoj razini od stanja ljudskih prava u ostalim europskim zemljama, a da o vaneuropskim zemljama i ne govorimo. Ponavljam, pitanje stanja ljudskih prava u Hrvatskoj je umjetno poticana tema, isključivo od strane onih koji Hrvatskoj ne žele dobro, pri čemu se pojedinačni incidenti medijski podižu na razinu uopćenih tvrdnji, što ne odgovara istini, niti stvarnom stanju. Imamo sasvim adekvatne zakone glede zaštite ljudskih prava, i prava manjina, pa nam neke tobožnje "poduke" od strane State Departementa  nisu potrebne, pogotovu od zemlje gdje je još uvijek najuobičajeno da se koriste riječi "crnjo" i "čikanos", bez obzira što im je i predsjednik bio "crnja".

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 746 258 4,020
PRIMIO <- 1,015 239 72 2,567

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 225.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 465 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (2)


Respektira (2): Anyst, Zakej


Komentari (1)


Hej, ekipo, što je ovo ? Kad se pojavi ime State Departement, svima se "odsjeku jezici" ? Kad nas oni kritiziraju slažemo se sa njima, ali ako se njih dovodi u pitanje ond azvlada muuu...k ?! Laci 0 0 0

Analiza

U Hrvatskoj nije u pitanju na što imate prava, već na što nemate !

07.03.2017. 12:46, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

Medijska pozornost koja se pridaje tobožnjem problemu ljudskih prava u Hrvatskoj je totalno umjetno isfabricirana tema, "bačena kost" među građane, da bi se skrenula pozornost sa životno važnih pitanja koja tište većinu građana i koja nemaju veze sa ljudskim pravima, već imaju itekako veze sa onim na što većina građana nema pravo. Očito je da četvrt miliona građana nema pravo na rad jer inače ne bi bili na listama nezaposlenih, očito je da na desetina tisuća naših građana nema pravo na plaću nakon pošteno odrađenog posla, inače ne bi čekali na svoju plaću mjesecima, očito je da većina građana Hrvatske ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 0
  • 1