Analiza

Državni proračun kao sinteza cjelokupne državne politike (2)

20.12.2016. 14:19, Koliko je realan Vladin proračun?

U teoriji države i prava jedno od pitanja je  to kakvi  tipovi  država postoje odnosno su postojali u povijesti.  Poznato je da se države u kojoj su crkvene vlasti alfa i omega u vlasti  označuju kao teokratske države. Postoji jedna  dopuštena religija i to je sve.  Paradoksalno se je zbilo da su sve komunističke države kao ateističke  bile u svojoj biti teokratske države. Ideologija je zamijenila religiju i očuvanjem  komunističke idologije se je osiguravala vlast avangarde tj. vlast najnaprednijih u društvu. Druge ideologije nisu bile dopuštene, pa tako niti politlčke stranke. Poznato je da je taj sustav propao i kao ideologija i kao praksa, padom berlinskog zida i događanjima koji su slijedili.   Međutim,  samim tim nije propao društveni sloj koji se je formirao tijekom teokratske vlasti od 1945. do 1989. g. Taj novostvoreni društveni sloj u ono doba, vrlo se je dobro priremio za  nadolazeće promjene, što mu i nije bilo teško učinviti jer su  većina ljudi oguglali na naopaki vrijednosni sustav koji su usvojili u doba jednoumlja. Mnogi su izravno ili posredno interesno povezani s onima koji imaju moć i koji su stekli velika bogatstva.  

Držim da u Hrvatskoj postoje određeni privilegirani društveni slojevi kojima je u interesu da se u nas ne provedu dubinske društvene reforme.  Predstavnici tih  slojeva su na svim ključnim  mjestima  u strukturama države i gotovo u cijelosti drže u svojim rukama sredstva javnih komunikacija te djeluju javno bez ikakve nelagode kao oni na čijoj je strani pravo i pravda, a paralelno s time  ne prezaju djelovati i podzemno.  Za taj su “posao” vrlo dobro umreženi. 

Zato, svaka zvanična vlast koju izabere narod mora vodit računa o tim društvenim slojevima i njihovim interesima.  Na to je prisiljena. Kad to ne bi činila bila bi srušena. 

Ali, u nas se o tome uopće ne raspravlja.  Temeljno je pitanje uzroka našega zaostajanja za drugima koji nas pretječu po gospodarskom rastu i po izgledima za održivi rast i za opstanak u svijetu koji se stalno  sve brže mijenja. Jedni drže za bi trebalo izvršiti tzv. strukturne reforme, ali nisu baš rječiti kad treba javnosti objasniti na što se zapravo misli. Drugi vide problem u našoj neadekvatnoj monetarnoj i ekonomskoj politici. Da stvar bude paradoksalnija  protivnici struktirnih reformi se nalaze na našoj kakvoj-takvoj desnici, a  zagovornike tih reformi se svrstava u neolibearale kojima je stalo samo do nezasitnog  bogaćenja. 

 Kako u društvu djeluju privilegirani društveni slojevi vrlo se lijepo može naučiti iz analize uzroka Francuske revolucije 1789. g. Uzroci su bili u lošim političkim  gospodarskim prilikama. 

1. Državna uprava je bila nevaljana i nepravedna. Sve znatnije službe ugrabile su plemićke porodice koje su bile u međusobnoj vezi  i koristile se svojim položajem. Kao što to danas u nas čini naše komunističko (udbaško-kosovsko) “plemstvo”. I tako su se nepravednošću svake vrste obogaćivali.  Od toga nasija se nitko nije mogao obranit jer su i sudovi bili pristrani tj. njihovi.

2. U Francuskoj nije bilo pravog seljaštva nti građanstva, jer je zemlje bila u rukama plemstva, a građanski stalež je bio u bijedi. S jedne strane su tu bile cehovske povlastice, a s druge neki su bili privilegirani i povlatice se je “kupovalo” od onih koji su o njima odlučivali.  Porezi su bili nepravedni, a poreznici su bili prema seljacima i građanstvu bezdušni. Naravno poreznici su postavljani iz redova plemstva. Plemići i svećenici nisu bili oslobođeni plaćanja poreza, ali suplaćali tek 1/3  glavarine i zemljarine, iako su imali 2/3 zemlje. 90 % poreza su plaćali obespravljeni seljaci i građanstvo. 

3. Moralna izopačenost kraljevskog dvora  pogotovo za vladavine Luja XV. je mnogo doprinijela nezadovljstvu puka i revoluciji.

4. Mržnju prema državi i takvom neredu  poticali su filozofi koji su potkapali ugled države i zagovarali jednakost i slobodu svih ljudi. 

5. Kralj Luj XVI. je bio krijepostan vladar, ali nedovoljno moćan da privoli oba viša staleža da se sami odreknu svojih privilegija. U dva je navrata doveo na Dvor  stručnjake koji su otpočeli porezne reforme. I zagovarali štednju. Jer su državni izdaci na veliko premašivali prihode. Naime dvor je nemilice trošio na koješta: na visoke, na gardu, na mirovine,  na vojsku itd. Državni dug je bio  ogroman i svake je godine rastao s novim zaduživanjem  kamatama. I to jako podsjeća na naše današnje prilike u Hrvatskoj.   A naš vrli ekonomski stručnjak Ljubo Jurćić pak se protivi štednji  jer po njemu ona produbljuje krizu.  Dakle, raspašoj. Takoćemo suzbiti krizu. 

I da ne duljim dalje s time “strukturne reforme” nisu provedene u Francuskoj i Luj XVI. je pored brojnih drugih završio na giljotini.

A naša potpredsjednica  Vade RH , gđa Martina Dalić je ovih dana najavila “regulatornu giljotinu”. Ne vjerujem da je pritom mislila ozbiljno. Jer to bi značilo ono što je navodno najavio Donald Trump: potpunu zabranu zapošaljavanja u državnoj službi, osim u vojsci, policiji i  zdravstvu; za svaki novi zakon da će povući dva postojeća; dramatično smanjenje poreza. Međutim, SAD-u ne trebaju tzv. strukturne reforme. Njemu trebaju bolje funkciniranje postojećinh institucija. U nas je situacije posve drugačija.  U nas to ne ide,  jer za to nema ni političke volje niti znanja neophodnog za taj posao.   Naše  je društvo  takvo da njime vladaju privilegirani i neodgovorni, dobro umreženi slojevi.  Takvo stanje osigurava postojeći ustavni i posebno izborni sustav.  Sve je postavjeno naopako.  Ili promatrano s druge strane, upravo onako, da sve ostane kakko jest i da se ništa ne promijeni.  

Zato bismo mogli zaključit da je naš državni proračun  za 2017. g. vrlo realan jer odražava odnos snaga  i svijesti u društvu i, ako se nešto dramatično ne promijeni, vodi nas ravno u  propast. Polako, ali sigurno. I sve brže i brže. Jer, hrvatsko je društvo neodgovorno. 

Za potkrjepu te tvrdnje ističem slučaj dvaju zakona poznatih kao “Lex Perković” i “Lex Vlahušič”. Kolumnist Večernjeg lista g. Zvonimir Despot je u kolumni od 19. prosinca o.g. na tim slučajevima pokazao koji je najveći hrvatski problem. S pravom ističe da su najveći problem hrvatski birači. Jer biraju nemoralne i osuđene osobe za visoke položaje u državnoj vlasti. Zato jer su velikim  dijelom politički nepismeni i korumpirani. Dakle, ne samo politički nepismeni nego i korumprani. Sada imamo na političkoj sceni u Hrvatskoj dvije velike stranke: HDZ i SDP, te nekoliko manjih koje  pretendiraju biri jezičac na vagi između te dvije stranke. Za sada je taj jezičac ili kako ga nazivaju korektiv, Most.  Ne bi bilo teško dokazati da su politike koju vode HDZ i SDP vrlo slične.  Razlike se svode ne retoričke marketinške marifetluke kako pridobiti birače  na izborima. Kad izbori prođu, nestanu i te razlike.  Činjenica je da  u Hrvatskoj ne postoji prava oporba. Ono što bi trebala biti oporba je razmrvljena šuma svakakvih stranaka i strančica koje apsoltno ništa ne znače. Nema se koga birati ! 

U takvoj hrvatskoj političkoj pat poziciji, nije se ni moglo očekivati od vlasti korijenite promjene, strukturne reforme i uspostavu odgovornog društva. Oni koji  ističu nerealnost državog proračuna, uveli bi nas u još veće zlo.  Paradoksalno i ljevica i “nova ljevica” pogotovo zagovara povratak svojim korijenima, a kad je riječ o nacionalnom bogatstvu i gospodarenje njime desnica je još žešće na pozicijama klasika propalog  komunističog sustava.  

Unatoč tome sebe ne doživljavam ni kao  defetista niti kao  pesimista.  Hrvatskoj je neophodno političko opismenjavanje birača i formiranje pokreta koji bi trebao prerasti u političku stranku  koji bi se zasnivali na slobodi i na odgovornosti. Jer, toga danas u Hrvatskoj nema.  Izbori su farsa, a odgovornost je selektivna ili pak posve neodgovorna. Neke počinitelje zločina se ne progoni, a neke  nevine  se kažnjava i za izmišljene zločine. Ima tu nekih malih pomaka na bolje i to ohrabruje. 

Rješenje za Hrvatsku je u promjeni političkog sustava, napose u promjeni sranačkog i izbornog sustava, te  u radikalnoj privatizaciji svega onoga što ne služi  državi kao instituciji.  Ne rasprodaju državni imovine, nego njezinu podjelu. Bivša komunistička država se je proslavila u povijesti po zločinima prema ljudima i otimačini njihove imovine, a naša hrvatska država  sve oteto čuva kao državno vlasništvo  uz obrazloženje da je riječ o zaštiti nacionalnog bogatstva. Kao privatno vlasništvo ne čini nacionalno bogatstvo.  Država je po pravom komunstičkom shvaćanju iznad naroda i njemu suprotstavljena. To objašnjava toliku jagmu za vlašću. I avangardu koje je zato i ustanovljena. 

Eto, kako je u Ustavu RH određena zaštita slobode. 

>>Članak 3. Ustava RH

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.<<

Nadrobljeno je svašta.  Prava papazjanija. 

A kako su to pred 225 godina učinili mudri Amerikanci, a mi se ni danas ne usudimo misliti kao slobodni ljudi.

 Ustav SAD-a - Amandman 2. (1791.)

>>Budući da je dobro organizirana zemaljska obrana neophodna za sigurnost slobodne države, ne smije se kršiti pravo naroda da drži i nosi oružje.<<

Pouka: Bit slobode nije zabrana bezrazložnog uhićenja ili lišenje života neke osobe, nego pozitivno određenje slobode kao osobnog prava činiti sve što ne nanosi štetu drugome pojedincu ili društvu. Da je hrvatski narod 1991. bio naoružan ne bi bio pretrpio 14-tak tisuća žrtava i na desetine tisća ranjenih i prognanih iz svojih domova. 

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Interakcija

 
UČINIO -> 106 66 81 1,944
PRIMIO <- 163 47 28 914

Dostignuća

Vingd 242.00
Bodovi 115.9
Prijedlozi 2 0.00
Analize 88 220.00
Ankete 203

Ocjene (4)


Respektira (3): bereza, BorisTraljic, viewer


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (28)


više od šest godina na građevinsku dozvolu kojoj se je protivio zavidni susjed s pozvaom na ekološke razloge. To je naša učinkovita država ! Boljunac 0 0 0


Oranice u površini od oko 3 ha graniče s zainteresiranim kupcem. Da bi saznao tko je vlasnik, morao bi ići na 50 km udaljeni katastarski ured i tamo dobiti tu informaciju. Krasno ! Boljunac 0 0 0


Kako nazvati takve pojave ? Najbolje bi bilo reći da je riječ o birokratskom zagrljaju birokratizirane države njezinih - podanika . Nije riječ o slobodnim ljudima kojima služi njihova država. I mi pričamo o demokraciji i slobodi ! Boljunac 0 0 0


Današnja emisija HR1 "U mreži prvog". Gosti su bila dva glavna urednika. Miodrag Šajatović u "Liederu" i Darko Buković u "Privrednom pregledu". Vrijedno ih je poslušati pomoću Slušaonice HRT-a Boljunac 0 0 0


Oprostite, gl. urednik "Lider"-a Miodrag Šajatović. Boljunac 0 0 0

Analiza

Državni proračun kao sinteza cjelokupne državne politike (2)

20.12.2016. 14:19, Koliko je realan Vladin proračun?

U teoriji države i prava jedno od pitanja je to kakvi tipovi država postoje odnosno su postojali u povijesti. Poznato je da se države u kojoj su crkvene vlasti alfa i omega u vlasti označuju kao teokratske države. Postoji jedna dopuštena religija i to je sve. Paradoksalno se je zbilo da su sve komunističke države kao ateističke bile u svojoj biti teokratske države. Ideologija je zamijenila religiju i očuvanjem komunističke idologije se je osiguravala vlast avangarde tj. vlast najnaprednijih u društvu. Druge ideologije nisu bile dopuštene, pa tako niti politlčke stranke. Poznato je da je taj sustav propao i kao ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 3
  • 0
  • 1
  • 28

Analiza

Državni proračun kao sinteza cjelokupne državne politike (1)

20.12.2016. 14:16, Koliko je realan Vladin proračun?

Je li proračun RH za 2017. g. realan ? Na to je pitanje moguće odgovoriti točno na dvojaki način : da jest  i da nije realan.  Sve zavisi o tome s koje ga se strane promatra i analizira. 

Kad je riječ o brojkama tj. o prihodima i rashodima državnog proračuna, držim da nije realan. Prihodi su planirano optimističko napuhani, a rashodi pak smanjeni u odnosu na realno očekivane rashode. Naravno, ako se ništa posebno ne promijeni. 

Pokušao sam u prijedlogu proračuna dokučiti prihode i pogotovo rashode, ali sam odustao od toga. Naime, državni proračun je sinteza cjelokupne državne politike glede funkcioniranja  jedne države. Tu su svi fiskalni i parafiskalni nameti (porezi, carine, doprinosi, usluge, stvarne i izmišljene - na prihodovnoj strani,  te prava šuma organa i organizacija, agencija i zavoda, ustanova  i raznih izmišljenih dužnosnika koji se svi finaciraju iz - rashoda  državnog proračuna. Pa kome se to mili proučavati - neka izvoli. Vidjeli smo kako su se je tim  problemom pozabavili naši zastupnici u Hrvatskom Saboru te predložili nekih 132  amandmana, a Vlada je glatko sve, doslovno sve amandmane - odbila. Amandmani su išli za povećanjem rashoda za više od  9 mlrdi kuna. A što drugo očekivati od “naših”zastupnika nego povećanje rashoda. A rashodi su sinteza svih naših  nepodopština kao što su uhlebljvanje i privilegiranje čitavih društvenih slojeva  koji zapravo vladaju Hrvatskom. Koliko se sjećam amandman koji su podnijeli zastupnik Zlatko Hasanbegović i zastupnica Bruna Esih, nije išao za povećanjem rashoda, nego za preraspodjelu s jedne stavke proračuna na drugu. Pa je čak i taj amandman odbijen.

Zato držim da može biti puno produktivnije analizirati drugi odgovor na uvodno postavljeno pitanje. Naime, tvrdnja  da je proračun RH za 2017. realan  zahtjeva dobro obrazloženje. Ono je pak ključno za razumijevanje temeljnih značajki hrvatskog društva, hrvatske  ekonomije i politike.  O tome bi se mogle napisati knjige i knjige, a ne tek jedna studija. Ja pak nemam ni vremana ni volje  da napišem jednu cjelovitu analizu, nego tek  da s brda, s dola da nabacam što mi padne na pamet kad je riječ o našem društvu. O našem bolesnom društvu.  Eto, pišem dalje s tom ogradom. 

Neki naši nedoučeni ekonomisti drže  da je naša ekonomska politika već desetljećima neadekvatna. Sve zlo koje pogađa Hrvatsku vide u loše vođenoj ekonomskoj politici.  Kao  da je ključ za razumijevanje našega, danas pretposljednjeg mjesta u ekonomskoj razvijenosti u EU -  u loše vođenoj ekonomskoj politici. Jedino je Bugarsta iza nas. Za sada. Po kupovnoj moći prestigli su nas i Rumunji. Ne zaboravimo da smo nekada  u 19. i početkom 20.stoljeća bili u društvu onih koji su bili  prvi u Europi. 

Da je naš proračun nerealan i da Plenkovićeva Vlada ne će ostavriti promjene u ekonomskoj politici  zastupa i mr.sc. Mirjana Čerin. Ona drži da je “za provedbu dviju najvažnijih mjera (tečaj i PDV) koje su ostvarive u najkraćem roku, potrebno imati znanja i hrabrosti i dobro poznavanje međunarodnih ugovora koje je Hrvatska potpisala.” 

U jednom, recimo, desničarskom tjedniku mr. Čerin je napisala poduži članak pod naslovom “Uzaludne su nade da će Plenkovićeva Vlada ostvariti promjene u ekonomskoj politici”.

Autorica sve zlo vidi u tome što se vodi pogrješna monetarno-kreditna politika. Okomila se na niz naših najuglednijih ekonomista. Okomila se je na niz guvernera HNB-a kao i na ugledne ekonomiste  Željka Lovrinčevića, Borislava Škegra, Velimira Šonje, Damira Novotnya i na druge dokazane ekonomske “velikane”. A zagovara prave veličine  ekonomske misli kao što su notorni Goran Marić, manje poznati prof. dr. Željko Garač i prof. dr. Marijan Ivan.  Dakle, nije usamljena. 

Držim da bi za razumijevanje hrvatskog društva i za davanja odgovora na pitanje zašto smo dospjeli na začelje u EU, trebalo analizirati kakvo je trenutno stanje u Hrvatskoj i kakve su njezine perspektive. Perspektive nam je vrlo mučne, zabrinjavajuće. Ali, pogledajmo neke podatke o Hrvatskoj i s nama usporedivim zemljama: natalitet, rodnost, iseljavanje iz Hrvatske, kretanje BDP-a ukupno i po jednoj osobi, javnu upravu, pravosuđe, izbore za najviše političko tijelo u državi.  Ako imam podatke navest ću ih bez komentara, a o čemu nemam podatke dati ću svoje viđenje problema.  Činjence će govoriti same za sebe. Tek ću za neke podatke dati kraću opasku  radi boljeg razumijevanja podataka. 

a) Natalitet

 Hrvatska  9,3  promille,  BiH  9,3 - Srbija 9,2 - Rusija 13,3 - Kina 12,4 - Indija 20 - SAD 12,5 - Izrael 21,3 - Iran 17,5 

b) Rodnost (prosječan broj djece koje rađaju žene) -  Tal. fecondita

Hrvatska 1,5 - BiH 1.4 - Srbija 1.4 - Rusija 1,6 -Kina 1.8 - Indja 2,4 - SAD 1,9 - Izrael 3.1 - Iran 1,7 

c)  Iseljavanje 

Hrvatske je 2014. imala 20.858 emigranata i 10.638 imigranata. Poznato je da iseljavaju mladi i dobar dio stručnih ljudi, a useljavaju stariji povratnici ili osobe drugih etničkih pripadnosti. U Izarel je te godine uselilo 24.112 osoba, a porast stanovništva je bio 16,2 promille-a.  

Opaska: ova tri pokazatelje pokazuju  da Hrvatska osiromašuje u najvrjednijem dijelu nacionalnog bogatstva koji se označuje kao društveni kapital, nasuprot prirodnih bogatstava i  proizvedenog bogatstva (zgrade, tvornice, ceste, strojevi itd.)

d) BDP (po osobi - podatci za 2015. i 2014. g. )

Hrvatska  - pala na  11.573 $ s 13.562 $  

BiH  - pala na 4.088 $  s 4.598 $

Srbija - pala na 5.120 $  s 5.907 $

Slovenija -pala na 20.732 $ s 22.756 $

Rumunjska se zadržala na 8.906 $ a imala je 8.910 $ 

Kina  - raste  na 7,990 $ s 6.747 $ 

SDA - raste na 55.805 $ s 53.101 $

Izrael - ima pad  35.343 $ s 37.035 $ i 

Rusija  - ima veliki pad na 9.055 $ s 14.819 $

Opaska: u EU smo dospjeli na začelje. Jedino nas još Bugarska nije prestigla. Rast u 2016. g. je rezultat  međunarodnih okolnosti i privilegiranog položaja turizma u odnosu na druge gospodarske grane.   

e) Javna uprava, izborni sustav, korupcija, podzemno djelovanje snaga koje kontroliraju društvo

U Hrvatskoj je katastrofalna javna uprava. Veći dio  izgrađenog u vrijeme komunizma nije u zemljišnim knjigama riješeno na valjani način. Još su kao vlasnici upisani oni  koji su bili upisani pred više  od 70 godina. Pravosuđe također je nigdje. Neučinkovito  i često nepravedno. Kazneni progoni su često selektivni. Slučaj prouzrokovanja smrti dviju sestara kod Cernika u blizini Rijeke tražio je deset (10) godina odležavanja da bi sazrio za razrješenje. Ulaganja u proizvodne kapacitete  su posebna priča. Nikad kraja s procedurama dobivanja dozvola za gradnju kod naših valsti. 

U nas smo se već srodili sa svim mogućim privilegijama, političkim  i materijalnim. Nazivaju se stimulacijama ili poticajime i sl. benignim imenima. Ima li još negdje u svijetu slučaja da predsjednik  parlamenta u državi ima pravo na nekave poticaje za izgradnju svoje kuće. I to bez ikakva srama izjavi za tisak i naš najtiražniji dnevni list istakne njegovu izjavu kao nešto posve normalno u jednom demokratskom društvu : “Ne odustajem od kuće, imam pravo na poticaj”. Ako je to normalno za sve u državi zašto je njegov slučaj bio predmet zanimanja medija i javnosti ?  Sjećamo se Kajinove izjave  kad je prekinuo zastupnički mandat  da bi dobio  zastupničku mirovinu : “Bio bih 

štupido da to ne iskoristim!”. Za one koji ne razumiju talijanski niti istarski : “Bio bih glup  (budala) da to ne iskoristim !”

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Interakcija

 
UČINIO -> 106 66 81 1,944
PRIMIO <- 163 47 28 914

Dostignuća

Vingd 242.00
Bodovi 115.9
Prijedlozi 2 0.00
Analize 88 220.00
Ankete 203

Ocjene (4)


Respektira (3): viewer, bereza, VeNLO


Slaže se (1): Laci


Komentari (4)


@Boljunac, brojke su neumoljive, i tu se nema što dodati Ali držim da ste primejere petrova i Kajina pomalo 'tendenciozno' uzeli kao 'egzemplarne primjere. Zar "stimulacije" Tedeschija, Todorića, Jakovčića, ...nisu bolji primjeri za to ? Laci 0 0 0


Laci, ne tendenciozno, nego ono što mi je prvo palo na pamet i što mi je poznato. Za slučajevie Tedeschija, Todorića i Jakovića sam čitao, ali ja te stvari ne pamtim i ne arhiviram, pa ih zato niti ne koristim. Toga ima koš i još ! Boljunac 0 0 0


Rodnost (fecondita) ispod 2 i nešto malo više, ne osigurava biološku reprodukciju društva !!!. Europa na duži rok - izumire. Žene, muževi i ono malo djece - vode un šetnju - cuceke ponose se njima kako seru gdje bi se trebala igrati djeca !!!!! Boljunac 0 0 0


Ha, Boljunac imaš pravo, jer sam i ja došao u sukob sa susjedima koje vidim kako vode cucke, ali nikad unuke ili djecu, pa kad im to zamjerim kažu mi da ne volim životinje. Pa zaista, više volim ljude od životinja, a oni obratno, a tako i Z.Marić! Laci 0 0 0

Analiza

Državni proračun kao sinteza cjelokupne državne politike (1)

20.12.2016. 14:16, Koliko je realan Vladin proračun?

Je li proračun RH za 2017. g. realan ? Na to je pitanje moguće odgovoriti točno na dvojaki način : da jest i da nije realan. Sve zavisi o tome s koje ga se strane promatra i analizira. Kad je riječ o brojkama tj. o prihodima i rashodima državnog proračuna, držim da nije realan. Prihodi su planirano optimističko napuhani, a rashodi pak smanjeni u odnosu na realno očekivane rashode. Naravno, ako se ništa posebno ne promijeni. Pokušao sam u prijedlogu proračuna dokučiti prihode i pogotovo rashode, ali sam odustao od toga. Naime, državni proračun je sinteza cjelokupne državne politike glede ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 3
  • 1
  • 0
  • 4

Analiza

Da drži do svog integriteta, Marić bi zbog ovakvog real-socijalističkog proračuna dao ostavku

13.12.2016. 23:58, Koliko je realan Vladin proračun?

U dosadašnjem tijeku priprema za donošenje novog državnog proračuna malo kome je smetala rastrošnost i antireformsko-klijentelistički karakter prijedloga proračuna. Interesne skupine su gledale da ugrabe što više za sebe; a kritičari proračuna, ekonomisti koji vjeruju u tržišnu ekonomiju, te poslodavci i radnici u "pravom" privatnom sektoru, koji nije protekcionistički uvezan sa stranačkim nomenklaturama - ionako ne spadaju ni u jednu kategoriju ciljnih skupina što mogu znatno utjecati na biračku podršku etabliranim političkim strankama. U takvoj atmosferi dogodio se svojevrsni neformalni rebalans, značajna promjena prijedloga proračuna prezentirana samo deset dana nakon inicijalnog prijedloga. To je bio jedini, ali važan pokazatelj da u stavu prema konceptu proračuna među političkim čimbenicima nije postojala potpuna unisonost.

Nije preteško pretpostaviti izgledan scenarij po kojemu su se stvari odvijale. Andrej Plenković je u ekonomskom smislu tradicionalan tip hrvatskog premijera: on se u ekonomiju nimalo ne razumije niti ga ista imalo zanima. Ali ga svakako zanima vlastiti politički prioritet, a to je, kako smo dosad imali priliku vidjeti, kupovina naklonosti svih interesnih skupina koje mogu utjecati na biračku podršku i parlamentarnu potporu, te zadržavanje stabilne popularnosti i jednako stabilne parlamentarne većine. Tako da se može kazati kako je gotovo sigurno da Plenković u izradi proračuna uopće nije sudjelovao, nego je samo dao najosnovnije smjernice sukladno spomenutom prioritetu.

S druge strane, ministar financija Zdravko Marić ostavlja dojam osobe koja izbjegava svaki konflikt koji je moguće izbjeći i disciplinirano izvršava naloge svojih pretpostavljenih. Također, kakvo god mišljenje imali o stručnim kapacitetima ministra, teško je osporiti dojam da je riječ o pedantnoj osobi koja brižljivo slaže svoje Excel tablice s proračunskim stavkama (o sofisticiranijem načinu izrade proračuna nemamo nikakvih konkretnih dokaza). Gotovo je nemoguće da je takva osoba mogla zaboraviti na još dvije milijarde politički "nužnih" rashoda u prvom prijedlogu proračuna. Pogotovo kad se sjetimo da je taj isti Marić već izradio proračun za prethodnu vladu te je izvjesno da je on sve važnije stavke proračuna imao u malom prstu još i prije nego što je sjeo da napravi novi prijedlog, prvi nacrt za ovu vladu.

Ministar Marić je, dakle, svjesno - namjerno, a ne slučajno, izostavio neke rashodovne proračunske stavke kao što su povećanje plaća zaposlenika u javnom sektoru i opće širenje opsega braniteljskih prava. A to je mogao napraviti samo ako je vjerovao kako će se politika oduprijeti zahtjevima interesnih skupina da se ti dodatni izdaci prihvate. I tu dolazimo do najvažnijeg dijela ove priče, do situacije u kojoj je razvidno da je postojalo određeno političko razilaženje u stavovima između premijera i ministra financija.

Je li riječ o tome da je Zdravko Marić imao pogrešnu percepciju Plenkovića, držeći ga za osobu koja je jednako odmjerena u političkim odlukama kao što je to u stilu javnih nastupa, i koja će znati da postoji jedna razumna granica do koje se može ići u rastrošnosti, i nakon koje se mora stati, a ne ići do kraja u oportunizmu i podilaženju ama baš svakoj interesnoj skupini koja ima ikakav utjecaj na njegovu biračku podršku, na način koji već mnogi nazivaju sanaderovskim? Ili je riječ samo o nesporazumu nastalom tijekom operativnog "usuglašavanja stavova" (koje se može nazvati i treniranje poslušnosti premijeru)?

Trenutno to ne možemo znati, no nada da detektirano nesuglasje u političkom vrhu može potaknuti bar neke promjene u pristupu sastavljanju proračuna  nestala je gotovo isti čas kad se pojavila, jer je daljnji tijek događaja, koji su bili potpuno javni, otkrio sve: kad je prvi nacrt proračuna dospio u javnost, najagilnija interesna skupina, sindikati javnih službi, koji jedva da se bave ičim drugim osim njuškanjem oko državne blagajne i gledanjem kad će ugrabiti još nešto za sebe "po zakonu", zagalamila je i zaprijetila - i već u desetak dana prijedlog proračuna je znatno izmijenjen. Način na koji je ta izmjena provedena znakovit je i govori nam gotovo sve bitno o ovom pitanju. Kada znamo da su projekcije prihodovne strane proračuna ionako bile sumnjivo napuhane, a što je tradicija hrvatskih proračuna već dugi niz godina, i što dovodi do tako čestih rebalansa; kada znamo da se ministar pozivao na neke jako stručne analize i modeliranja, ali ništa od toga nije predočio javnosti te u njegove deklaracije možemo opravdano sumnjati - onda nam je sasvim jasno da je retorika oko proračuna u najnovijoj izmjeni prijedloga dovedena do bizarnosti - za rast prihodovne strane proračuna od dvije milijarde kuna koji će balansirati isto toliko povećane rashode lakonski je rečeno kako će se realizirati kroz dodatno povlačenje novca iz EU fondova.

Ovim se ujedno demistificiraju sva ona napuhavanja, priče o tobožnjoj stručnosti i sposobnosti naših ministara financija, koji, eto, i u najtežim uvjetima uspijevaju voditi financije države: način sastavljanja proračuna ogoljuje se kao sastavljanje pukog zbroja popisa želja svih interesnih skupina čiji glas može doprijeti do vlade, tek se jednostavnim matematičkim operacijama štima konačni rezultat zadan EU kriterijima na način da se zanemare oni za koje se zna da nisu u mogućnosti glasno se buniti, a ako ni to ne upali, projekcije prihodovne strane se napuhuju do mile volje. Jedini objektivan pokazatelj stručnosti i profesionalnog digniteta ministra financija u sastavljanju proračuna jest eventualna potreba za njegovim rebalansom - ako se ona javi a da nema opravdanja u višoj sili, nego samo u nerealno i loše postavljenim stavkama proračuna - ministar financija bi trebao pokunjeno podnijeti ostavku, a to se kod nas nikad nije dogodilo.

Kad je riječ o Zdravku Mariću, on je u profesionalnom smislu stavljen pred svršen čin već sada - ako je politički natjeran da "štima" prijedlog proračuna koristeći trivijalna i očito nedorađena, neozbiljna objašnjenja, on je već do sad trebao podnijeti ostavku da drži do svog profesionalnog i osobnog integriteta. Ako do toga ne drži sada, onda možemo slobodno pretpostaviti da neće držati ni onda kad se rebalans sada predloženog proračuna bude realnošću okolnosti nametao, a mogućnost da do toga ne dođe po nama je ravna čudu.

Dok se medijska teška artiljerija u službi HDZ-a i SDP-a polako počela stišavati u omalovažavanju bivšeg premijera Oreškovića, kao i samog koncepta nestranačkog premijera, valjda računajući na to da je opasnost ponavljanja takvog koncepta zauvijek prošla - možemo sa sjetom zamijetiti da je Marićev slabašni i kratkotrajni otpor bio zadnji trzaj koncepta fiskalne odgovornosti koji je nestranački premijer pokušao provesti.

Marić je, dakle, kapitulirao, a jedina druga vidljiva osoba u vladi koja bar djelomično zagovara načela tržišne ekonomije, Martina Dalić, razočarala je još u vrijeme kad je bila držala ministarsku funkciju te se od nje malo toga realno može očekivati. I time možemo kazati da je u cjelokupnoj hrvatskoj politici potpuno prevladao koncept realnog socijalizma u svojoj najgoroj klijentelističkoj formi, pumpanog lihvarskim kreditima što se rado uzimaju od deklarativno omraženih "neoliberalnih kapitalista".

Ili možda Zdravko Marić još nije rekao svoju zadnju riječ prije nego što konstatiramo da je on potpuno utonuo u ligu bezličnih i bespogovorno poslušnih partijskih aparatčika? Ako jest, onda slobodno možemo reći da su se stvorili svi uvjeti za realizaciju još jednog real-socijalističkog koncepta, Petrovljevog zamrzavanja i snižavanja plaća najviših dužnosnika u državi. Uz način na koji vidimo da se sastavlja državni proračun, za ministra financija bi se moglo postaviti onog bistrog srednjoškolca koji pristane raditi za najmanju plaću, a uz to ima solidno poznavanje Microsoft Excela: sa službenim mobitelom, na koji će mu interesne skupine upućivati svoje želje, i uz par špranci prijašnjih proračuna, takav kadar bi lako mogao postati jednako uspješan kao i dosadašnji "uspješni" ministri ovog resora.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 255.1
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (9)


Respektira (7): BorisTraljic, oldgal, Losonsky, Spektator, Laci, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): oldgal


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (24)


obuća treba jedno prijelazno vrijeme, recimo od tri godine, da postepeno dignu minimalac na 5.000,00 kn. Ako ne mogu, onda treba ciljano vidjeti zašto ne mogu. Ako je management nesposoban i bavi se samo lohn poslovima, to nije objektivni razlog. viewer 0 0 0


Na pitanje o realnosti proračuna, moguć je dvostruki odgovor. Da savršeno odgovara odnosima snaga u društvu, pa je po tome realan. Brojke o prihodima i rashodima se i tako nikada na slažu. Ni jedna strana s drugom niti s planiranim brojkama. Boljunac 0 0 0


Proračun je sinteza svih državnih politika. Ovaj naš za 2017. pokazuje da se ide utabanim stazama. Napadadaju ga i znalci i nevježe. I svi imaju pravo i jednom dijelu. Zapravo brojke su samo izraz određene politike. Problem je što te brojke znače. Boljunac 0 0 0


A o tome se malo piše i govori. Ili se govori na pogrješan način. Uz posvemašnje nerazumijevanje biti problema. Da ne ostane na ovome, potrudit ću se to objasniti u posebnoj analizi. Nadam se ! Boljunac 0 0 0


Onome tko je gledao kako Zdravko Marić s ciničkim grimasama odbacuje svi 130 amandmana na proračun i kako NE ŽELI odgovoriti zašto je za ured Plenkovića predviđeno 4 miliona više , a za ured predsjednice 2,5 miliona više, sve je jasno. Laci 0 0 0

Analiza

Da drži do svog integriteta, Marić bi zbog ovakvog real-socijalističkog proračuna dao ostavku

13.12.2016. 23:58, Koliko je realan Vladin proračun?

U dosadašnjem tijeku priprema za donošenje novog državnog proračuna malo kome je smetala rastrošnost i antireformsko-klijentelistički karakter prijedloga proračuna. Interesne skupine su gledale da ugrabe što više za sebe; a kritičari proračuna, ekonomisti koji vjeruju u tržišnu ekonomiju, te poslodavci i radnici u "pravom" privatnom sektoru, koji nije protekcionistički uvezan sa stranačkim nomenklaturama - ionako ne spadaju ni u jednu kategoriju ciljnih skupina što mogu znatno utjecati na biračku podršku etabliranim političkim strankama. U takvoj atmosferi dogodio se svojevrsni neformalni rebalans, značajna promjena prijedloga proračuna prezentirana samo deset dana nakon inicijalnog prijedloga. To je bio jedini, ali važan pokazatelj da ... više >

6

Dirk15

  • 7
  • 1
  • 1
  • 24

Analiza

ljudi moji, da li je to moguće?-part I

13.12.2016. 13:11, Koliko je realan Vladin proračun?

Pa da, kad se ima, može se trošiiti do besvjesti na kojekakve marifetluke i gluposti. Ovakvim "proračunima" kakve rade Hrvatske vlade, i puno jače ekonomije poput Njemačke ili Švicarske davno bi otišle u bankrot. Pijani milijarderi na djelu. Svatko tko želi nek si pregleda cijeli prijedlog proračuna. Izvadit ću ovdje samo nekoliko nebuloza gdje bi se itekako moglo uštedjeti, samo da se hoće.

Hrvatski sabor ima proračun od 143 milijuna kuna. Puno ili malo? Obzirom na razinu nerada i neprisustvovanja sjednicama i radu (što imamo prilike vidjeti u prijenosima), mjesta za uštede ima itekako. Neznam čemu stavka informatizacija i nabava dugotrajne imovine kad zastupnici baš nemaju običaj biti na radnom mjestu, a prema razinama diskusija i obrazovanosti dobrog dijela zastupnika, čemu ih opterečivati nekakvim laptopima, pametnim telefonima ili tabletima, kad ih dosta još nije izašla iz 1941-1945, poneki su još u srednjem vijeku, a većina je zastala u 90-tima.

DIP,URED PREDSJEDNICE,USTAVNI SUD I AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA  (kao nekakvi izdvojene proračunske stavke) zajedno opterećuju proračun sa cca 100 milijuna kuna. Od toga posebno bode u oči 32 milijuna kuna za Ustavni sud i 38 milijuna kuna za ured predsjednice.S tim da je ustavni sud dobio 5 milijuna više nego 2016 godine. I u jednom i u drugom slučaju plaće i materijalni troškovi "zaposlenika" odnose skoro 85 %. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja od 12 milijuna kuna na zaposlenike troši 8,2 milijuna plus još 2 milijuna za vanjske usluge. Pijani milijarderi na djelu, a još se nije ni načela analiza proračuna. Prostor za uštede? Ima ga, naravno, al koga briga. Ima se, može se.

Vlada Republike Hrvatske mrtvi hladni povećaju si proračun za cca 60 % u odnosu na prošlu godinu. Ima se, može se. Naravno, stavka od 27 milijuna kuna za pružanje podrške radu Vlade je apsolutno potrebna, kao i naknada od 7 milijuna kuna za osobito zaslužne zaposlenike. One famozne udruge civilnog društva koje su omiljena tema desničara odnose 147 milijuna kuna! Pa da. Zašto ne. A stavka razvoj ljudskih potencijala i OP UČINKOVITI LJUDSKI POTENCIJALI odnosi zajedno 83 milijuna kuna. Iskreno se nadam da je to namijenjeno za mlade stručnjake. Al bojim se da se tu nada uzaludila.Šta reči za stavku od 7 milijuna kuna koja se zove FINANCIJSKI MEHANIZAM ŠVICARSKOG DOPRINOSA PROCESU ŠIRENJA EU? Sabor i Vlada imaju, osim ogromne love direktno, da ne bi slučajno opteretili svoje zaposlenike , naravno i Urede, stručne službe i direkcije, koje gutaju nemale novce. Uglavnom na plaće i nematerijalne i materijalne rashode. Pa tako Stručna služba savjeta za manjine troši 34 milijuna kuna, a naravno postoji i ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji troši dodatnih 38 milijuna kuna. Direkcija za korištenje službenih zrakoplova troši sitnih 14 milijuna kuna, ured za odnose s vjerskim zajednicama 20-tak milijuna kuna, pa ured za protokol 2 milijuna kuna i tak. Napr. od životne važnosti je imati ured za usklađivanje pravnih akata s pravnim poretkom Republike Hrvatske. Cijena? Sitnica. 5,6 milijuna kuna. Usput budi rečeno za razminiranje je predviđeno 900.000 kuna. Čemu ako je cijeli susatv razminiranja opisan u troškovima Ministarstva unutarnjih poslova. Ali milijunčić amo-tamo, ima se može se.

Ministarstvo financija proračun od 47 milijardi kuna. Lijepo. Tko bi u toj masi novaca gledao sitnice poput naknade HBOR-u od 13 milijuna kuna (zašto i kako?), usluge platnog prometa od 163 milijuna kuna, naknada bankama od cca 8,5 milijuna kuna ili potpore političkim strankama od 51 milijun kuna? Ajmo gledat ove jače rashode. Pomoć lokalnoj upravi od 2 milijardice. To su mahom gradovi i općine koje se nemogu same financirati. Ukoliko znamo da te jedinice lokalne uprave i samouprave svu lovu uglavnom troši na zaposlenike, a rjetko na projekte, ima li tu prostora za uštede? Članarina EU je laganih 3,3 milijarde kuna. Vatikanski ugovori laganih 300 milijuna kuna. Ukoliko dodate u gornjem pasusu navedenih 20-tak milijuna ureda za vjerske zajednice i još dosta stavki u proračunu koje idu za "duhovnu" pomoć, onda nas vjera jako puno košta. Besplatno ste primili, besplatno i dajte, rekao je Krist. Da, al ko da je on bitan današnjoj crkvi.No, nebitno sad to. Eh da, da se ne zaboravi 15 milijardi kuna za servisiranje vanjskog duga.Par milijardica amo-tamo i nabere se. Al, kao što je napisano, ima se, može se.

Ministarstvo obrane 4,5 milijardi kuna ugrubo.Uz svu silu opreme, 10 milijuna za duhovnu skrb, da ne bi bilo nsimo znali. Kad se već daje šakom i kapom, zašto ne? I 55 milijuna troškova za aktivnosti u okviru NATO saveza. Tek tolko da se zna kome i kako pripadamo.I 100-tinjak milijuna za mirovne misije. Nije Beg cicija. Od završetka domovinskog rata prošlo je dvadesetak godina, a mi još uvijek imamo stavku od 270 milijuna kuna za obnovu, stanbeno zbrinjavanje i skrb o izbjeglicama.

SREDIšNJI DRŽAVNI URED ZA RAZVOJ DIGITALNOG DRUŠTVA neznam šta je to i čemu služi, ali ima sitnicu od 11 milijunčića proračunskih sredstava.

Ministarstvo unutarnjih poslova 5,2 milijarde kuna. Interesantno je primijetiti (ne samo na primjeru ovog Ministarstva), preklapanje pojedinih proračunskih stavki. Jasno je da je ovdje navedena stavka razminiravanje, i određena je količna proračunskih sredstava za tu namjenu. Čemu onda još dodatnih 900.000 kuna potrošiti na nekakv ured za razminiravanje pri Vladi RH? Neću ovdje u detalje, ali da ima prostora za uštede, ima sigurno. Pogotovo u stavkama obnove voznog parka.

Ministarstvo Hrvatskih Branitelja prije svega, interesantan naziv. Povećanje za preko 200 milijuna kuna. Navodno za pripadnike HVO-a iz susjedne BiH. Nigdje doduše, nije opisano decidirano proračunskom stavkom. U svakom slučaju, mnogo toga za proučavanje i razmišljanje. Prije svega o tome koliko zaista iz ove milijarde i nešto sitno kuna branitelji dobivaju kao direktnu korist, a koliko se tih sredstava kroz raznorazne udruge (18 milijuna kuna) i naknade (direktne novčane naknade 75 milijuna kuna plus opremanje objekata, nabava vozila, prilagodbe, liječenja, invalidska pomagala i slično..) prelije po raznoraznim đepovima i privatnim računima. Nezadovoljstvo braniteljske populacije je ogromno, i to se vidi iz dana u dan. Da li će podabljeni proračun uspjeti to smiriti, ostaje za vidjeti.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 620 milijuna kuna.Informatizacija 14 milijuna kuna???  Diplomatsko-konzularna djelatnost 350 milijuna kuna. Volio bih vidjeti usporedbe s drugim državama, koliko njih koštaju ta predstavništva po svijetu s posebnim osvrtom na njihovu isplativost i korisnost. Nekako mi se čini da bi se ovdje moglo poprilično uštedjeti. Informiranje o EU, milijunčić. Koga i šta informiraju , neznamo, i zašto to ne rade npr. eurozastupnici isto je nejasno. Al dobro, ima se, pa milijunčić amo-tamo.Pa još dva i pol milijunčića za jačanje stručnih kompetencija i profesionalnih kvalifikacija ljudi koji zastupaju RH u Europskoj uniji. Super.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta 2,2 milijarde kuna. Informatizacija i obnova voznog parka cca 10 milijuna. Obzirom da je informatizacija u značajnim ciframa zastupljena u svim ministarstvima i svim korisnicima proračuna, interesira me kakva će to svemirska tehnologija zavladati u Hrvatskim tijelima uprave. Možemo si svi skupa samo zamisliti kakva sve čudesa imamo dok budemo hodali s papirima i biljezima od vrata do vrata. Brodogradiliša se subvencioniraju s 450 milijuna. Odlično. Ta priča se već godinama provlači. I nikad kraja gutanju proračunskih novaca za restruktiriranja i sanacije.Pa kad se ima, zašto ne.

Ovdje u ovom ministarstvu je sve prepuno stavki jačanje, održavanje, potpora, informatizacija,subvencije,konkuretnost,unapređenje....naporno za čitati, a kamoli za analizirati.A znamo kako nam je gospodarstvo jako. Možda je to i cilj. Podijeli pa vladaj. Uglavnom, stavke su ponekad poprilično nebulozne, ponavljaju se i služe tko zna čemu i kome. Poput stavke koja nosi 2 milijuna kuna, a zove se provođenje aktivnosti za održivi razvoj industrije. Ima takvih stavki cijela hrpa. Pa sad, da  li u tim stavkama ima prostora za uštede? Za svakog tko to gleda sa strane i razmišlja o dobrobiti svih, ima itekako. Kod ovih drugih, političara i članova vlade, teško. Nek je nama dobro, a ostale, jel....kako se već u narodu kaže.

Ministarstvo državne imovine nećete vjerovati, ali stavka informatizacija postoji i ovdje.1,5 milijuna kuna. Tek tolko. Izbačen je imunološki zavod iz ovog ministarstva. Na plaće i troškove zaposlenika ide skoro pa sve. Ako usporedimo proračun ministarstva s prijašnjim uredom za upravljanje drž. imovinom, povećanje prioračunskih sredstava je preko 60 %. Sve zbog toga da se zbrine jedan "zaslužni" političar i dobije svoje ministarstvo? Prostor za uštedu postoji i vrlo je jendostavan. Netreba ovo ministarstvo. Ured za upravljanje utopiti u ministarstvo financija. No, kako onda uhljebiti zaslužnike. Troškovi? Koga briga, ima se.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 617
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 187.4
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 342

Od istog autora

Ocjene (3)


Respektira (2): Refamolitelj, Anyst


Slaže se (1): Laci


Komentari (4)


Bravo NEKOVARAZDIN ! Držim da si ti možda jedini koji si je dao truda 'prolistati' cijeli proračun i gledati sttavku po stavku. To čak ni ministar Zdravko Marić nije vjerojatno radio, već je samo 'skupljao' dostavljene mu podatke o troškovima. Laci 0 0 0


Da imaš potpuno pravo znam, jer sam svojevremno za proračun Šukera izvršio detaljnu analizu, i došao do rezuktata da se lako mogu ostvariti uštede, isto kao i ti. Za saborske zastupnike sam siguran da 99% njih ne pogleda ozbiljno proračun. Laci 0 0 0


a zakaj bi i gledali kad ionak ništ ne razmeju kaj nutra piše. Rekli su im iz središnjice da je to tak i da se to mora izglasati. Imam i drugi dio pripremljen, al mi se fakat neda ulazit u detalje, a ima nebuloza kolko ti srce oće...ima se, može se.. NEKOVARAZDIN 0 0 0


Bravo za tekst! Anyst 0 0 0

Analiza

ljudi moji, da li je to moguće?-part I

13.12.2016. 13:11, Koliko je realan Vladin proračun?

Pa da, kad se ima, može se trošiiti do besvjesti na kojekakve marifetluke i gluposti. Ovakvim "proračunima" kakve rade Hrvatske vlade, i puno jače ekonomije poput Njemačke ili Švicarske davno bi otišle u bankrot. Pijani milijarderi na djelu. Svatko tko želi nek si pregleda cijeli prijedlog proračuna. Izvadit ću ovdje samo nekoliko nebuloza gdje bi se itekako moglo uštedjeti, samo da se hoće. Hrvatski sabor ima proračun od 143 milijuna kuna. Puno ili malo? Obzirom na razinu nerada i neprisustvovanja sjednicama i radu (što imamo prilike vidjeti u prijenosima), mjesta za uštede ima itekako. Neznam čemu stavka informatizacija i nabava ... više >

  • 2
  • 1
  • 0
  • 4

Analiza

Novi proračun sa starim boljkama

13.12.2016. 09:56, Koliko je realan Vladin proračun?

Kritike i komentari koji su napisani povodom novog proračuna Republike Hrvatske, kao da su malo prepravljeni copy-paste iz prošlih godina. Kad ih sve zbrojimo, opet se paradoksalno tvrdi kako proračun nije ni socijalno osjetljiv, ni dovoljno štedljiv. Čuli su se navodi da Vlada kupuje narod pred lokalne izbore, Velimir Šonje tako smatra da se politička stabilnost stvara kroz rastrošnost. Šonje govori o propuštenoj prilici za fiskalnu konsolidaciju, koja bi po njemu značila više štednje uz jedno radikalnije obaranje javnoga duga. Štednja i radikalizam u obaranju javnoga duga navodno bi se jako dopalo bonitetnim kućama, koje bi nam, u tom slučaju, brzo digle kreditni rejting i s time smanjile visok godišnji izdatak za kamate na javni dug. Novoizabrani predsjednik SDP-a Bernardić, zbog strukture i visine proračuna, tvrdi da će doći do eksplozije javnoga duga, dok sveznajući i sveprisutni Ivan Pernar, tvrdi kako je proračun friziran jer ministar Marić vodi dvostruku knjigovodstvo, unutar kojega skriva 35 milijardi kuna novih zaduženja. U formiranju teorija zavjere dalje od Pernara je otišao samo tjednik 7 Dnevno, koji tvrdi da je ministar Marić vanbračni si Ivice Todorića, te da je instaliran na tu funkciju samo iz razloga da spasi poljuljani imperij svojega oca.

Mi doduše još ne znamo cifru zaduženja u idućoj godini, za koju Vlada traži odobrenje od Sabora, ali znamo da se, uz kumovanje svih naših vladajućih politika, eksplozija javnoga duga već davno desila. Ono što nekima još nije jasno je činjenica kako je veliki dio tih sredstava, kojim je zadužena Republika Hrvatska, postao profit privatnog sektora i nalazi se što u štednji, što u drugim oblicima financijske i realne imovine. Javni dug, koji proizlazi iz deficita proračuna, uvijek je ekvivalent za povećanje neto financijske imovine privatnoga sektora. 

U svakom slučaju, onaj dio javnog duga koji se temelji na stranoj valuti, dosegnuo je zenit u Hrvata i nema više te Vlade koja bi ga smjela povećavati. Od samostalnosti do danas hrvatski se javni dug valjda udvadesetostručio, a snaga ekonomije još nije dosegla predratne godine. Nešto ne funkcionira kako treba u Hrvata i to je očigledno. Nema sumnje da iza tog ne funkcioniranja stoji neučinkovitost glomazne javne uprave, razna pogodovanja i korupcija, kako to tvrde mnogi. Obje naše velike stranke baštine nepisano pravo "preko veze", kojeg su naslijedile iz komunističkog poretka. Na društvenom proračunu uhljebljuje se niz nekorisnosti, iz društvenog proračuna još uvijek se uzima koruptivnim putem, preko veze i poznanstava. Naši i vaši, uglavnom, paze jedni na druge, pa skupa i zajedno debeli dio proračunskog kolača, kao svoju vlastitu prćiju, drže u sferi 'bagatelne' netransparentnosti. Politika je u Hrvata još uvijek business, ali ne toliko veliki kao što je bio za vrijeme onih "eksperta" koji su kumovali eksploziji javnoga duga. Hrvatska malo po malo evoluira i poboljšava svoj rejting na listi korumpiranih zemalja. Trenutno se nalazimo u, recimo, 'solidnom' društvu s Češkom, Mađarskom ili Slovačkom, bolji smo od Italije, ali lošiji od Slovenije i trebat će još raditi na tome da se u sferi javnih financija dostigne nivo politički transparentnog društva.

No, ono što je unutar proračuna važnije od razine političke korupcije su njegove makroekonomske projekcije i izgledi. Plenkovićeva Vlada dobila je na pladnju prospektivnu ekonomiju, nakon godina teške recesije ekonomski ciklus se napokon okrenuo u progresivni rast, pa se danas može nešto optimistički i planirati. Ekonomski optimizam u Hrvata je u zraku, on će spontano potaknuti aktivnosti.

Da li računovodstvenim magijama ili ne, Vlada je nekako uspjela zatvoriti probleme koji proizlaze iz "godine istine 2017,"po kojoj Hrvatskoj, pored cirka 12 milijardi kuna kamata na kumulirani dug, stiže na naplatu i velikih 27 milijardi kuna duga. Koliko smo iz dostupnih informacija shvatili, taj bi dug trebale 'prebiti' Svjetska Banka, mirovinski fondovi i prodaja državnih obveznica na međunarodnom tržištu kapitala. Kad se iz kompliciranih proračunskih projekcija sve skupa zbroji i oduzme, nominalni deficit proračuna trebao bi biti u visini od 6.8 milijardi kuna, uz to ministar Marić obrazlaže da je, u odnosu na 2016., realno povećanje rashoda proračuna samo 2.5 milijardi kuna. Premda je dakle godina izgledala teško, uslijed povoljnih okolnosti i optimističkog rasta BDP-a, proračun je izdašan, hrabar, pa čak izgleda održivo.

Da li se nešto smelo pod tepih? Problema naravno ima, vidjeli smo da su se po sistemu 'lako ćemo' nekako bagatelizirali dugovi zdravstva (koji se gomilaju), veledrogerije su se jasno ogradile i rekle da će isporučivati lijekove sve dok lijekova budu imale na lageru. Postoji i taj faktor mogućih sukoba sa sindikatima, odnosno s posloprimcima kojima se Vlada (poslodavac) pravno nateže, ali kojima po ugovoru de facto duguje hrpu novaca. Ima tu sigurno još po koji skriveni kostur po ministarskim ormarima, ali koliko smo vidjeli ima i prostora unutar proračuna, koji je konzervativno sastavljen, uz deficit proračuna manji od onoga kojega traži Europska komisija. 

Naravno, nije sve idilično. Najveća neriješena boljka hrvatskoga proračuna je opet u onoj makroekonomskoj nestabilnosti koja se pokazuje u stalnom vanjsko trgovinskom deficitu. Projekcija rasta izvoza u 2017. je 4.6%, a uvoza 6.2%. Ta razlika je onaj stvarni deficit hrvatskoga društva. U svom obraćanju Saboru ministar Marić je doduše naglasio taj problem, govoreći da treba ozbiljno raditi na jačanju domaće produkcije i potražnje, ali o metodološkim rješenjima ili ekonomskim politikama koje bi tome pogodovale, nismo čuli ni riječi. Vlada premijera Plenkovića je naglašeno liberalna, dok jačanje domaće produkcije i potražnje pretpostavlja izvjesni protekcionizam, državništvo, odnosno suverenizam.

Kad je riječ o Hrvatskoj, Europska komisija uporno upozorava na trajne makroekonomske i strukturne slabosti u gospodarstvu, pa tu onda naglašava "visoku razinu javnog, korporativnog i vanjskog duga u uvjetima visoke nezaposlenosti". Iza fasada ovih fraza krije se nestabilnost u činjenici da Hrvatska uporno više uvozi nego što izvozi i da sve Vlade do sada taj problem ili nisu smjele, ili nisu htjele, ili nisu znale riješiti.

S obzirom na to da je teško očekivati od ministrice Martine Dalić prijedloge novih zakona koji bi bili protekcionistički prema elementima hrvatskoga gospodarstva, višak prihoda nad rashodima, kojeg ostvaruje hrvatska ekonomija, i dalje će se odlijevati u druge zemlje pod firmom slobodnog tržišta i liberalizma. Sve dok se nekakvom zakonskom regulativom ne uredi da se, na primjer, unutar turističkog profita značajno poveća udio hrvatskih proizvoda, trgovački lobi će i dalje zarađivati uvozom proizvoda treće klase, ukupno društvo će, uz salmonelu, i dalje imati deficit vanjsko trgovinske bilance, a potencijalni domaći investitori mrtvi kapital u bankama. Hrvatska ekonomska politika, ako doista želi izaći iz makroekonomske neravnoteže, to jest ako u konačnici doista želi povećati naš standard i zaposlenost, naprosto mora pokrenuti mrtvi kapital u domaću proizvodnju. Drugog puta nema. Vlada izabrana od građana ima taj mandat i ima taj legitimitet, ona to može, a konačno će jednom neka Vlada to i morati napraviti, pa sve da postoje i tri onoliko liberalne Europske komisije koje bi nešto grintale i negodovale. 

Da ova Vlada tako nešto neće napraviti, vidljivo je iz projekcija proračuna za sljedeće dvije godine, po kojima bi se deficit u trgovinskoj bilanci doduše trebao malo sniziti, ali po kojoj će uvoznički lobi i dalje generirati onu realnu visinu deficita hrvatskoga proračuna koju determiniramo u stranoj valuti.

Da će i ova Vlada propustiti prigodu da dobije atribut 'narodne,' bilo je vidljivo već kod promjena poreznog sustava. Nikakav računovodstveni rječnik ne može opravdati ministra financija i Vladu što su poreznom reformom onima koji nemaju dali malo ili ništa, a onima koji imaju dali, za naše prilike, izrazito puno. Tu se već osjetio taj elitistički pečat unutar Vlade. Vlada podržava elitizam, opravdavajući svoj stav tezama da stručnu radnu snagu zadrži u zemlji. Ali tisuću kuna veća plaća neće zadržati one stručnjake koji vani mogu zaraditi deseterostruko više. Tih tisuću kuna novih prihoda na mjesečnoj plaći, samo će olakšati put na skijanje dobrostojećima u hrvatskom društvu. Da je bilo obrnuto, bilo bi ne samo pravednije, već i korisnije. Da su u omjeru raspoloživih sredstava podigli primanja onima koji nemaju dovoljno ni za osnovne potrebe, profitirali bi hrvatski proizvođači, koje naši ljudi cijene, a preko njih profitirao bi konačno hrvatski, a ne austrijski ili švicarski proračun.

5

Jung-fu

...

Interakcija

 
UČINIO -> 287 38 14 813
PRIMIO <- 513 82 29 1,211

Dostignuća

Vingd 767.00
Bodovi 216.8
Prijedlozi 1 0.00
Analize 85 764.00
Ankete 5

Ocjene (4)


Respektira (3): 5none5, siouxica, Spektator


Slaže se (1): Laci


Komentari (3)


@Jung-fu, izvrsna analiza proračuna, i zaista "Nešto ne funkcionira kako treba u Hrvata i to je očigledno!". Ako Z.Marić i nije vanbračni sin Todorića, svakako je DIJETE Todorića, Tedeschija, Čermaka....bankara i zapadnih "pijavica". Laci 0 0 0


Ja osobno ne pravim razliku između tuzemnog i inozemnog duga. Naime, i jedan i drugi se moraju vratiti. Javni dug će u apsolutnim brojkama rasti a u relativnim (procentualno) padati, sve dotle dok GDP bude rastao više od 3% a kamate na dug budu niske viewer 0 0 0


Žalosno u svemu ovome je, što vlada ovaj dobri momentum ne koristi tako, da investira u budućnost, nego ne talasa. Demografska politika ima smisla, ako uredimo društvo znanja, napravimo jaslice, vrtiće , cjelod. škole a radna mjesta njihovim roditelj viewer 0 0 0

Analiza

Novi proračun sa starim boljkama

13.12.2016. 09:56, Koliko je realan Vladin proračun?

Kritike i komentari koji su napisani povodom novog proračuna Republike Hrvatske, kao da su malo prepravljeni copy-paste iz prošlih godina. Kad ih sve zbrojimo, opet se paradoksalno tvrdi kako proračun nije ni socijalno osjetljiv, ni dovoljno štedljiv. Čuli su se navodi da Vlada kupuje narod pred lokalne izbore, Velimir Šonje tako smatra da se politička stabilnost stvara kroz rastrošnost. Šonje govori o propuštenoj prilici za fiskalnu konsolidaciju, koja bi po njemu značila više štednje uz jedno radikalnije obaranje javnoga duga. Štednja i radikalizam u obaranju javnoga duga navodno bi se jako dopalo bonitetnim kućama, koje bi nam, u tom slučaju, ... više >

5

Jung-fu

...
  • 3
  • 1
  • 0
  • 3