Analiza

Je li Obamacare zapravo bila populistička demagogija ?

24.01.2017. 10:53, Odlazak Baracka Obame: Kako će povijest pamtiti prvog afro-američkog predsjednika SAD-a?

Bivšem predsjedniku Obami se kao jedno od velikih njegovih „postignuća“ pripisuje takozvani Obamacare, to jest program za „brigu“ o onim Amerikancima koji imaju nedostatno zdravstveno osiguranje. I sada se Trumpu kao jedna od zamjerki njegove politike prebacuje ukidanje Obamacarea već prvi dan njegovog predsjednikovanja. No o čemu se zapravo radi ?

Prema dostupnim podacima radilo se o slijedećem: Obama je planirao do 2025. subvencionirati sa 1300 milijardi $ dodatne usluge u zdravstvenom osiguranju onim Amerikancima čija je polica zdravstvenog osiguranja manja od 100 $, čime je htio poticati privatna osiguravajuća društva da osiguraju dodatne usluge u policama za ove Amerikance s policama manjim od 100 $.

A to znači slijedeće: Ove subvencije bi mogli koristiti samo oni Amerikanci koji imaju policu zdravstvenog osiguranja, to jest koji su već zaposleni, a ne i oni koji nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje. Novac za subvencije bi ubirala privatna osiguravajuća društva. I kao treće, nema nikakovih realnih razloga zašto bi osiguravajuća društva za taj novac obezbijedila za dva puta više zdravstvenih usluga nego za policu od 100 $.

Ako su ove tri gornje pretpostavke iole točne, onda računica za novac iz plana Obamacare izgleda ovako:

-1300 milijardi $ do 2025., to jest 162,5 milijardi/godišnje privatnim 

                                                               osiguravajućim društvima.

-subvencije bi moglo koristiti cca 20 miliona Amerikanaca

-osiguravajuća društva bi osigurala dva puta više usluga nego za policu od

 100 $, to jest kao da je polica vrijednosti 200 $

-jednostavna računica pokazuje da bi na taj način ostajalo

 57,25 milijardi $/godišnje osiguravajućim društvima kao njihov profit iz toga

 plana !

Eventualne primjedbe da je ova računica nerealna, lako je demantirati, jer je nerealno očekivati da će osiguravajuća društva svih 1300 milijardi $ utrošiti na liječenje tih, uvjetno rečeno, siromašnih Amerikanaca. Zar može netko pomisliti da bi ti Amerikanci sa policama od 100 $ prema planu Obamacare mogli dobiti usluge presađivanja srca, bubrega, dugotrajna ležanja u komi, ili dobijati najskuplje lijekove, i tome slično ? To je gotovo nezamislivo, možda bi dobijali dvostruko više usluga nego što su dobijali po polici od 100 $, i to bi bilo sve.

Kome bi onda ovaj plan Obamacare išao na ruku ? Amerikancima sa najmanjim policama zdravstvenog osiguranja ? Veoma malo, ali bi najviše profitirala privatna osiguravajuća društva, njihovi vlasnici ili dioničari, tojest oni koji su bogati. To je prava slika tako razvikane brige Obame za one koji su najpotrebitiji u Americi. Obamacare je bio samo populističko demagoški plan, za stvaranje dojma o Obami kao „zaštitnika“ siromaha, odnosno bio je to plan da se demokrati prikažu kao „narodne majke“, da bi se obezbijedili glasovi za Hillary Clinton. No pobijedio je Trump, populističko demagoškim plan nije „upalio“ kod oni koji glasovali za Trumpa, i sad mediji iz nepoznatih razloga skloni demokratima, sipaju kritike na Trumpa, bez ikakve osnove i razloga, niti ne pokušavajući analizirati „blagodeti“ kojima je Obama podario Ameriku, Amerikance i svijet.

Obamacare je po svoj prilici bio jedan populističko demagoški plan, koji se izjalovio, i trump ga je sasvim opreavdano ukinuo prvog dana svoga predsjednikovanja. I Trump govori o „osiguranju za sve“, a to je sasma druga stvar od onoga što je Obama namjeravao. No, živi bili pa vidjeli.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 213.5
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene


Komentari

Analiza

Je li Obamacare zapravo bila populistička demagogija ?

24.01.2017. 10:53, Odlazak Baracka Obame: Kako će povijest pamtiti prvog afro-američkog predsjednika SAD-a?

Bivšem predsjedniku Obami se kao jedno od velikih njegovih „postignuća“ pripisuje takozvani Obamacare, to jest program za „brigu“ o onim Amerikancima koji imaju nedostatno zdravstveno osiguranje. I sada se Trumpu kao jedna od zamjerki njegove politike prebacuje ukidanje Obamacarea već prvi dan njegovog predsjednikovanja. No o čemu se zapravo radi ? Prema dostupnim podacima radilo se o slijedećem: Obama je planirao do 2025. subvencionirati sa 1300 milijardi $ dodatne usluge u zdravstvenom osiguranju onim Amerikancima čija je polica zdravstvenog osiguranja manja od 100 $, čime je htio poticati privatna osiguravajuća društva da osiguraju dodatne usluge u policama za ove Amerikance ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Priča o američkim predsjedničkim izborima 1960. je odavno obrađivana u svim društvenim znanostima, a kampanja koja im je prethodila predstavlja prekretnicu u predizbornom marketingu. Sučelila su se dva kandidata, republikanac Richard Nixon i demokrat John Fitzgerald Kennedy. Prema svim pokazateljima Nixon je vodio. Ono što je prosječni Amerikanac mogao pročitati u novinama ili čuti na radiju - to su još uvijek bili glavni mediji plasiranja poruka - većinu je privlačilo prema Nixonu čije su poruke i programi izgledali dosljedniji, održiviji, realniji i ostvariviji.

No, onda se upetljao novi medij - televizija. Nixon je - kaže priča - odbio da ga napudraju. Kako je tekla debata, osjećao je sve jači pritisak reflektora, počeo se znojiti, glas mu je zapinjao, izgledao je nelagodno i zvučao isto tako. Kennedy je, pak, bio nasmiješen, opušten, a kao mlađi ispao je i šarmantniji i ljepši. 

Čak i tada je kod onih koji su debatu samo slušali na radiju Nixon prošao bolje. Ali Amerika koja je sve gledala na TV-u se naprosto zaljubila u Kennedyja koji je nakon toga dobio momentum i uspio u onomu što Alu Smithu nije uspjelo 30-ak godina ranije. Postao je prvim katolikom i najmlađim izabranim predsjednikom ikada. Njegova izjava, sada već opća sentencija o tomu kako "ne treba pitati što zemlja može učiniti za pojedinca, nego što on može učiniti za svoju zemlju" predstavlja vjerojatno jednu od najpamtljivijih rečenica ne samo američke, nego i svjetske povijesti.

Ubojstvo u Dallasu i susljedna teoretiziranja o tomu je li se radilo o uroti i kolikih je ona razmjera bila zapečatili su Kennedyjevo mjesto u svijesti javnosti kao mladog, šarmantnog i uspješnog predsjednika i kao jedne od ikona cijelog stoljeća. No, kakav je zapravo bio saldo njegovog predsjednikovanja?

Eskalacija rata u Vijetnamu i totalni fijasko u Zaljevu svinja, pokušaju da se svrgne Castro s jedne, odnosno rješavanje kubanske krize predstavljaju dvije krajnosti pri čemu dosta ovisi o kutu gledišta na koju će se staviti naglasak. 

Ovdje se valja još jednom sjetiti i Nixona koji je 1968. napokon uspio postati predsjednikom da bi 1972. ostvario reizbor s jednom od najvećih izbornih razlika ikada. Nixon je dovršio američku invaziju u Vijetnamu, pobijedio Sovjete u trci na Mjesec, dovršio emancipaciju Afroamerikanaca, dokinuo dominaciju izolacionista u Republikanskoj stranci i prihvatio realnost komunističke Kine počevši time politiku detanta. U njegovo vrijeme SAD su doživjele i gospodarski oporavak koji je ponešto načela naftna kriza 1973. Pa ipak, uspomena na Nixona je pretežno negativna. On je prvi i jedini predsjednik koji je morao podnijeti ostavku zbog zataškavanja afere Watergate. 

Kennedyjev "legacy" usprkos svemu ne čini njegova pripadnost katoličkoj vjeri. Činjenica da je bio prvi (i za sada jedini) katolik se, dakako, ne može ispustiti, ali niti jedna njegova biografija nije napisana iz tog kuta niti je konfesionalno pitanje igralo ikakvu ulogu u njegovom predsjednikovanju. Dapače, 60-godine su bile doba medenog mjeseca tadašnje američke ljevice i Katoličke crkve koja se izrazito bila angažirala u prilog dokidanja rasne segregacije. (Kada je Pavao VI. donio 1968. donio encikliku Humanae vitae, nastupio je kraj tog idiličnog perioda, a Crkva je dobila epitet šovinističke i homofobne nemani koji uživa do danas.)

Obama je također "prvi", a sama činjenica da se i u naslovu teme u sklopu koje se ova analiza postavlja ističe njegova rasna pripadnost, ukazuje da bi njegov primarni legacy mogao postati upravo taj, a nisam siguran koliko bi sam Obama to želio. 

Obama kao "prvi Afroamerikanac" je na mnogo načina posljedica onoga što je započelo s Kennedyjem - priče o dojmu i prezentnosti. Na račun toga Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir prije nego li je napravio ikakav korak u tom pravcu. Priča o Libiji ili Siriji i ulozi Obamine administracije u tomu je već odavno prežvakana. Igre s ruskim diplomatima i raspoređivanje vojske po Srednjoj Europi ga pokazuju kao dureće dijete, a ne osobe koja je trebala donijeti svjetski mir.

Upravo na propast osuđeni "Obamacare" mogao je predstavljati onaj jači legacy - Obame kao borca protiv socijalne nejednakosti, protiv socijalne neosjetljivosti, protiv socijalnog isključivanja onih koji "nemaju." Sigurno da će Obamini obožavatelji u budućnosti nastojati na tomu izgraditi glavno naslijeđe njegove politike, ali sama činjenica da u tomu planu nije uživao unisonu podršku čak ni svojih Demokrata, te pitanje koliko su upravo rasprave oko toga utjecale na postupno republikansko osvajanje oba parlamentarna doma, ali i intervenciju Demokratske stranke u to da nominaciju ne dobije socijalno osjetljiviji Bernie Sanders ukazuju da bi "Obamacare" brzo mogao u povijesnu ropotarnicu.

Obama će sigurno ostati ikonom kulturalne ljevice zbog svog dosljednog zalaganja za prava LGBT populacije u čiju je korist nadredio federalnu razinu onoj zakonodavstvu pojedinih država koje su (pa čak i Kalifornija) pokušavale i referendumima ograničiti brak na onaj između jednog muškarca i jedne žene. Premda se doima da je Obamina administracija po tom pitanju donijela konačnu pobjedu, kulturalni rat ni izdaleka nije gotov. U isto vrijeme dok se ljevica iživljavala na Sjevernoj Karolini gdje su Deutsche Bank i Paypal odustali otvoriti svoje podružnice i otvoriti radna mjesta, na svjetlo dana je izašla znakovita činjenica da oboje posluju u Saudijskoj Arabiji zemlji koju je i Obamina administracija držala za jednog najznačajnijih strateških partnera na Bliskom Istoku. Na to se nadovezuje i relativno mlaka reakcija nakon pucnjave u Orlandu zbog čega je Obama primio znatne kritike i iz redova spomenute zajednice.

Napokon, za procjenu njegovog naslijeđa nužno je i osvrnuti se na rezultate izbora za njegovog nasljednika. Koliko je Obamina kako vanjska, tako i unutarnja politika utjecala na to da predsjednikom postane Donald J. Trump? 

Ljevica i njoj skloni komentatori požurili su na svaki način omalovažiti kako Trumpovu inauguraciju, tako i govor koji je održao. Premda su, primjerice u studiju HRT-a, svega pola sata prije nego li će Trump stati za govornicu, još uvijek svi najavljivali da će održati pomirbeni govor u kojemu će se zahvaliti i pozvati na zajedništvo, 45. predsjednik je ostao vjeran sebi. 

Dok u medijima još uvijek vlada mješavina čuđenja i rezignacije kako je Trump uopće mogao pobijediti, jasno se profiliralo i očekivanje da će se "sabrati" i da će SAD i svijet dobiti svog Andreja-kampanja-je-jedno-vladanje-drugo Plenkovića. Za (pr)ocjenu politike kakvu će Trump voditi treba pričekati još neko vrijeme, ali je sasvim jasno da je u komunikološkom pogledu još uvijek u prednosti pred svojim oponentima.

Trumpa se izrugivalo (a to će se tek nastaviti) zbog osebujne frizure i općenito pojave kojom se ne uklapa u trend estetski izuzetno prezentnih političara novog kova kakvi su Obama, kanadski premijer Justin Trudeau, bivši britanski Cameron, naši Plenković i Milanović, ali i Trumpovi bivši takmaci za republikansku nominaciju Marc Rubio, ali i Ted Cruz. Također, nije mogao ni na koji način igrati na nekakvu manjinsku kartu, kao recimo Obama čija ga ukupna biografija u kojoj su majka i njezina obitelj igrali kudikamo veću ulogu u većoj mjeri otkriva kao WASP-ovca, nego li da se radi o nekakvoj tipičnoj holivudskoj "od geta do zvijezda" priči. 

U sklopu toga, Trump je nedvojbeno procijenio da plenkovićevskom pričom ne bi izborio ni nominaciju, a kamo li pobjedu. Igrao bi na protivničkom terenu, prema njegovim pravilima. Slanje tradicionalnih političkih poruka i bez estetske prezentnosti teško, ali ipak, može proći samo ljevici. (Primjera ima i na našoj političkoj sceni. Neka čitatelj zamisli kako bi parola "Anka je Mrak" zvučala da dotičnoj uz ime stoji akronim HDZ ili HSP).

Rezignacija i osporavanje do kojih je doveo Trumpov izbor nužno ga moraju usporediti s Lincolnom. Premda se "Abe" učvrstio na svim ljestvicama kao najveći američki predsjednik svih vremena, dok se od Trumpa očekuje da bude najgori, valja se ovdje podsjetiti da je i njegov izbor bio po mnogočemu prijeporan.

Lincoln je, a to se zaboravlja, bio prvi republikanac koji je postao predsjednikom, dakle bio je novina u establishmentu koja je popunila vakuum nastao raspadom vigovske stranke. Njegovo podržavanje abolicionizma je dovelo do secesije najprije 7, a nakon njegovog poziva na oružano gušenje još 4 (i pokušaja u još dvije) saveznih država i do građanskog rata - najkrvavijeg sukoba u povijesti SAD-a. U sklopu njega je Lincoln proveo dokidanje ropstva, ali da se radilo o osjetljivoj stvari za koju nije uživao tako široku podršku čak ni u svojoj biračkoj bazi svjedoči što je čuvena Proklamacija o emancipaciji oslobodila samo one robove koji su se još uvijek nalazili na područjima pod kontrolom Juga, drugim riječima Lincoln nije oslobodio robove koje je realno mogao. Reizbor 1864. je ostvario zahvaljujući tomu što je general Sherman zauzeo Atlantu uoči izbora donijevši time potreban impuls kampanji u kojoj je Lincoln jako slabo stajao. Ukratko, malo je nedostajalo da ostane zapamćen kao jedan od najneuspješnijih predsjednika ikada.

Sviđalo se nekomu ili ne, ali na toj tankoj liniji se nalazi i Trump. Dobio je izbore usprkos, a ne zahvaljujući medijskoj eliti i bit će zanimljivo pratiti hoće li voditi i takvu politiku. Ukoliko to bude slučaj, SAD i svijet će doista ući u novo doba o čijem se razvoju tek može nagađati. U tom će se slučaju mnoge stvari morati vrednovati iz drugačijih očišta. Danas malo tko zna kako se zvao neposredni Lincolnov prethodnik. Obami se to neće dogoditi samo zato što je bio prvi, ali sigurno nije htio da ga pamte po tomu.

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (8)


Respektira (7): Boljunac, Jung-fu, siouxica, 5none5, VeNLO, Spektator, Interstellar


Slaže se (1): Interstellar


Komentari (5)


Hm, hm, Alumnus, niste li po pitanju,Obamina afroameričkog identiteta malo " plagirali" Mariju Selak? 😊 Inače, što se tiče privlačnosti naših političara, iz moje ženske perspektive najprivlačniji na hrvatskoj političkoj sceni je - Hasanbegović. Interstellar 1 0 0


Ako i jesam, onda je bilo nesvjesno. Nisam čitao tekst dotične. Može link? :) Alumnus 0 0 0


Ne, nema "linka", hrvatski "poveznice". Ona je to izjavila u emisiji "Peti dan" prošli tjedan. Skoro istim riječima. Btw, uopće ne mislim da ste svjesno "plagirali", jer neki zaključci jednostavno logično slijede iz činjenica. Interstellar 0 0 0


Uživao sam čitajući. Spektator 1 0 0


odlično 5none5 0 0 0

Analiza

Ne baš za Nobela, ali za Amere i više nego dobar posao

19.01.2017. 01:29, Odlazak Baracka Obame: Kako će povijest pamtiti prvog afro-američkog predsjednika SAD-a?

Smatram da je najvažniji izazov za Ameriku i Obamu, ali u principu izazov za bilo kojeg predsjednika USA iznos nacionalnog duga i njegova kontrola. Po meni to jedan od najvažnijih čimbenika za održanje USA, a time i postojećeg svijeta kakvog znamo. Svi izazovi s kojima se USA susreće lokalno i globalno svode se u konačnici na brojke oko duga. Da li je taj dug već ušao u kritično područje (iz kojeg povratka više nema) teško je reći i tu se ne bih izjašnjavao. Možda je doista svaka priča zapravo uzaludna, a sve je već ionako predodređeno da skonča u propasti. Međutim, možemo pogledati najvažnije brojke s tim u svezi:

- formalno gledano za vrijeme Obame dug je narastao s $10.626 trilliona na konačnih $19.78 trilliona što je oko nevjerojatnih $9 trilliona ($9.000.000.000.000)

- uz korekciju duga iz prve godine, tj. na ono što nije mogao utjecati taj iznos pada na cca $6.616 trilliona ($6.616.000.000.000)

(barišićnota: https://www.thebalance.com/national-debt-under-obama-3306293)

To je ukupno gledano daleko najveći rast duga u mandatu nekog predsjednika ikad. Međutim, kad pratimo dinamiku duga po godinama onda je to 2010. u prvoj godini mandata $1.587 trilliona do trenutačnog planiranog deficita od $441 billiona (naše milijarde). Odnosno po godinama:

Teško je to sad decidirano komparirati i iskazati (za svaki pojedini mandat različiti su izazovi, okolnosti i događanja u pitanju), ali činjenica je da se godišnji iznos duga premda šokantno visok ipak dovodi pod kontrolu unatoč vrlo velikom geopolitičkom pritisku da on eksplodira.
Ja prije svega u tom kontekstu promatram angažiranje USA u ratovima po svijetu i mišljenja sam da je ključni trenutak (spasa) za USA bio prepuštanje Rusiji glavne inicijative u Siriji i drugdje. S jedne strane gledano za rusku intervenciju u Ukrajini Rusiji s druge strane su nametnute sankcije, oborena je cijena nafte, prepuštena im je inicijativa u Siriji i gombanje s diktatorskim režimimom (režimima) što su sve enormni troškovi koje je Rusija eto bila spremna platiti, a da se ništa riješilo nije i da nikakvog izlaza iz toga svega na vidiku nema. Naime područje Bliskog istoka pored toga što ga se smatra kolijevkom civilizacije, važi i za groblje civilizacija. Upravo tu su sve velike civilizacije/carstva završavala i slamala zube.

Mišljenja, sam da je USA za vrijeme Obame izbjegla i u zadnjem trenutku na pozitivno (za sebe naravno) korigirala svoju politiku i tu ulogu prepustila Rusiji. Otprilike kao ono kad Tom Sawyer boji ogradu https://www.youtube.com/watch?v=8xZm2UOam74

Smatram da je to vrlo pametan manevar kojim su zapravo iskoristili krizu u nesretnoj Ukrajini i rusko posezanje za tuđim, ali i rusku glad za povratkom na scenu. Rusiji su nametnuli dugoročno vezivanje za procese koji su u UNu vrlo jasno označeni kao protupravni i agresorski, te zbog svog karaktera imaju vrlo neizvjestan ishod koliko god i kolika god Rusija sila bila (izvjesno dugotrajan). Tu prije svega mislim na Ukrajinu, ali i karakter Asadove vlasti.

Sve svoje najljuće konkurente USA (od kojih su neki i najveći vlasnici njezinog duga kao što je Kina) drži strateški zauzete oko poslova vrlo niske, do niže dodane vrijednosti (Kineze u bjesomučnoj proizvodnji za cijeli svijet, a Ruse da za njih odrađuju prljave, ali i izrazito skupe vojne poslove), a ona sama definira standarde i sve ostalo na najvišoj razini.

Mišljenja sam da je za Amere Obama napravio zapravo odličan posao, a Trumpu ostavio vrlo izgledne pozicije.

Nevjerujem uopće da će Trump ukinuti Obamacare, promjeniti će pakiranje, a do kraja mandata uvešće još opširnije socijalističke stvari. Ne vjerujem niti u povratak u USA  drugima prepuštene industrije. Trump u stvarnosti ima izuzetno niska očekivanja (jednu od nižih razina podrške), a ona su uz to i vrlo šašave prirode, tako da će ih vjerojatno jednostavno ispuniti. Što se tiče unutrašnjih napetosti, međurasne netrpeljivosti,... mislim da će i tu Trump biti u prednosti svojim šašavim i osbujnim karakterom, bez nesnosne političke korektnosti koja ima suprotan negativan učinak (korektnost je do bola iritantna u odnosu na Trumpovu šovinističku retoriku koja opkoljava ljude, ali ih i tjera da joj se suprostavljaju ako i imaju kakvih rasističkih nedoumica). Sve u svemu ja sam optimist.

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 262 44 48 1,202
PRIMIO <- 111 17 12 231

Dostignuća

Vingd 124.00
Bodovi 78.3
Analize 37 121.00
Ankete 20

Ocjene (4)


Respektira (4): viewer, Spektator, Laci, Alumnus


Komentari (4)


I ja sam optimist ! Laci 0 0 0


Ja sam optimist s ove strane koja se sprdala s Trumpom kao bivšim ocvalim celebrity-em,od kojeg bi se da nije izabran branio jednonstavnom/simpatičnom napravicom http://makezine.com/2011/08/16/enough-already-the-arduino-solution-to-overexposed-celebs RepopeR 0 0 0


Na inauguraciji me se posebno dojmio pogled na publiku u kojoj sam vidio samo bijelce. Zemlja znana kao melting pot je odjednom postala jednobojna. Šta to govori o predsjedniku te velike zemlje u kojoj obojeni čine 50% stanovništva? Ne mislim da će viewer 0 0 0


ovaj populist-clown uspjeti ujediniti naciju, jer mu je govor više nalikovao njegovim izbirnim polemikama a obilovao je frazetinama, tipa: vlast se vraća narodu, moš mislit!? Da je on mislio na narod i vodio se socijalnom osjetljivošću, nebi posjedov viewer 0 0 0

Analiza

Ne baš za Nobela, ali za Amere i više nego dobar posao

19.01.2017. 01:29, Odlazak Baracka Obame: Kako će povijest pamtiti prvog afro-američkog predsjednika SAD-a?

Smatram da je najvažniji izazov za Ameriku i Obamu, ali u principu izazov za bilo kojeg predsjednika USA iznos nacionalnog duga i njegova kontrola. Po meni to jedan od najvažnijih čimbenika za održanje USA, a time i postojećeg svijeta kakvog znamo. Svi izazovi s kojima se USA susreće lokalno i globalno svode se u konačnici na brojke oko duga. Da li je taj dug već ušao u kritično područje (iz kojeg povratka više nema) teško je reći i tu se ne bih izjašnjavao. Možda je doista svaka priča zapravo uzaludna, a sve je već ionako predodređeno da skonča u propasti. ... više >

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.
  • 4
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

Kad veliki padaju, padaju zbog nemorala. U osvit novih paradigmi čak se i Božja slika zasjenjuje pred pravednikom Jobom, te prisiljava Nietzschea da usklikne „Bog je mrtav!“. Job je svojom pravednošću uzdigao čovjeka na pijedestal božanstva, dok je Bog, okladom sa Sotonom, pokazao svoje nesavršeno ljudsko lice, a u cijeloj priči, jedino je Sotona ostao vjeran sebi. Tako se čovjek izdignuo iznad Boga i promijenio paradigmu vjere da štuje Bogočovjeka u liku Isusa Krista ili Bude. Kad moćnici ovoga svijeta padaju, padaju zbog nemorala. Liberalna paradigma koja štuje ekološki osviješten novac, koja brine o globalnu zatopljenju i ekološki osviještenom oružju, u potrazi za biorazgradivom municijom, na kraju svojih dana se, poput svih palih idola naše civilizacije, zapetljala u mrežu svojih laži i obmana, pa dobiva lekciju iz morala koja posramljuje.

Tko je Barack Obama možda nikad ne saznamo, koja mu je obiteljska povijest i iz kojeg kotla paklene kuhinje izašao, ostaje tajna. Da li upisuje politološki studij na Columbia University ili pohađa satove glume, da li diplomira na Harvard Law School, ili pohađa tečaj samouvjerenosti, samodopadnosti i ležernosti, nije ni bitno. Bitno je da su u 44-om predsjedniku SAD-a bijeli američki jastrebi dobili svoj političko korektni pandan. Politička, rasna, seksualna i svaka druga korektnost, zajedno s tamnoputim političkim Adonisom koji je širi u ritmu šarmantnog hollywoodskog orkestra, postaje tako neodoljiva mantra koju ponavljamo, uvijek iznova, sve glasnije i sve brže, kako nam stvarnost jače kuca na vrata.

A kad veliki padaju, padaju u suzama, gromoglasno optužujući sve, osim sebe. A Obama je pao, i zbog toga suze na oproštajnom govoru. Pao je dublje od nemoralnog Richarda Nixona, koji je svojim mandatom, preko Geralda Forda iznjedrio netipičnog Jimmya Cartera, koji u jatu američkih jastrebova uspio „otplesati tek jedno ljeto“. Jer Obamin zadatak je bio održavanje kontinuiteta „političke korektnosti“ u liku Hillary Clinton. Pa kad padaju, onda su svi krivi, a najviše Rusi koji su se upleli u nedodirljivu američku predsjedničku kampanju, zaboravljajući da su oni to isto učinili Rusima 1996., i još 81 puta u 45 zemalja širom svijeta od 1946. do 2000., među kojim višekratno i zemljama bivše Jugoslavije u razdoblju 1992-2000.

Pa kad lažovi padaju, padaju u svoj svojoj sramoti, jer su njima svi krivi, a najviše 35 protjeranih ruskih diplomata, unaprijed osuđenih od politički korektnog svijeta. Ali kad velikani padaju, mijenja se paradigma svijeta i njeni običaji, pa Putin poziva sve američke diplomate na Božić u Kremlj, jer nove paradigme se bude u novom moralu, pa Putin nježno tapša Obamu, dodirom koji bridi jače od najsnažnijeg šamara.

Iako je u slučaju Obame pomalo smiješno i vjerojatno nekorektno reći, ipak 'nije ni vrag tako crn!'. Obama se tijekom svog mandata pobrinuo da desetine milijuna Amerikanca dobije zdravstvenu zaštitu, zakonom kolokvijalno nazvanim Obamacare. Obama je također uspješno izvukao zemlju iz naslijeđene ekonomske krize, pa danas u Americi nezaposlenost pada 75 mjeseci zaredom. Ipak, za proslavljeni Obamacare nije trebalo imati inspirativnu viziju, već je bilo dovoljno pogledati kako je to odavno uredila Europa, a za spašavanje ekonomije, Obama je povećao fiskalne poticaje na 831 mlrd $, za što također nije trebala duboko smišljena gospodarska strategija, već dostupnost pustih milijardi dolara.

U izvješću Human Rights Watcha za 2016., organizacije koja ne prima novac nijedne Vlade, ali se 2010. bez problema zahvalila na 100 milijuna $ Sorosove donacije, krivi su svi. Od Hrvatske, Europe, Putina, Marine Le Pen, Xi Jinpingua do Bashara al-Assada, što zbog rasta populizma koje predstavljaju prijetnju ljudskim pravima, što zbog bombardiranje civila. Ipak najviše od svih kriv je Donald Trumpa koji po njima smatra "da javnost prihvaća kršenja ljudskih prava jer su ona navodno potrebna za osiguravanje zaposlenosti, izbjegavanje kulturnih promjena i sprječavanje terorističkih napada.“ Dok po njima „Nepoštivanje ljudskih prava zapravo nudi najizgledniji put prema tiraniji", a tiranija u zemljama zapada bi bila strašna jer „Zamislite Ameriku kao diktaturu, 1% stanovništva moglo bi posjedovati većinu bogatstva. Mogli bi pomoći bogatim prijateljima da postanu još bogatiji, snižavajući im poreze i jamčevine, kad kockaju i izgube. Mogli bi zanemariti potrebe siromašnih za zdravstvenom zaštitom i obrazovanjem. Mediji bi naizgled bili slobodni, ali, zapravo kontrolirani od strane jednog čovjeka i njegove obitelji. Mogli bi prisluškivati telefone. Mogli bi mučiti strane zarobljenike. Mogli bi varati na izborima. Mogli bi lagati o razlozima ratovanja. Mogli bi napuniti zatvore jednom određenom rasom i nitko se ne bi smio žaliti. Mogli bi koristiti medije za zastrašivanje ljudi s ciljem podržavanja politike koja je protiv njihovih interesa itd. (iz filma The Dictator)“. A tko bi tako nešto mogao zamisliti? Zar ne zvuči strašno upravo koliko i sablasno poznato? Ali u izvješću čuvara vjere novog svjetskog poretka, ni riječ o Obami, iako ni njegove bombe nisu diskriminirale glava na koje su padale, niti je Obama izbjegao, za prvog afroameričkog predsjednika, sramotne rasne prosvjede u vlastitoj domovini.

Ali mandat koji je započeo s laži, nije mogao završiti drugačije nego objavom njene tužne istine. A Obama je uistinu započeo mandat s Nobelom za mir, zbog navodnih „izvanrednih napora na jačanju međunarodne diplomacije i suradnje među narodima“, i nastavio misiju kao jedini američki predsjednik koji je ratovao, doslovno svakog dana svog mandata. Tužnoj istini kojoj stoga uopće ne trebamo pridodati podizanje tenzija s Rusijom i vraćanje klime hladnog rata.

Barack Obama ovog tjedna napušta Bijelu kuću, nakon godine u kojoj je na strane zemlje bacio 26.171 bombu, što je 3.027 bombi više nego 2015. godine. Kad stoga Obama pušta suzu na spomen svoje djece i svoje žene pri oproštajnom govoru, možda svjesno, možda nesvjesno, ali ipak simbolično pušta suzu zbog djece i žena u Siriji, na čije glave je prošle godine bacio 12.192 bombe. Zbog žena i djece u Iraku, 12.065 bombi, Afganistanu 1.337 bombi, Libiji 496 bombi, Jemenu 34 bombi, Somaliji 14 bombi i u Pakistanu 3. I zbog čega napušta Bijelu kuću s jedinom istinom koju nećete naći ni u jednoj njegovoj biografiji, istine u obliku počasti Pentagona koji mu je, na kraju mandata, dodijelio medalju za zasluge.

Kad stoga velikani padaju, padaju gromoglasno i s dokazom. Jer suvišno je pitati koje Obamine zasluge Pentagon nagrađuje, obzirom da su Pentagon i njegov vojno-industrijski kompleks, zahvaljujući politički korektno obojenom jastrebu, bili zaposleni doslovno svakog dana, kroz dugih osam godina. Za Obamu bi uistinu bila totalna suprotnost, da je mandat započeo s Pentagonovom medaljom za zasluge, a završio s Nobelom za mir, ali s ratničkim mandatom kojeg je odradio, nijedan mito, politički pritisak ili politička veza, ne bi komisiju za dodjelu Nobela, natjeralo da spomenutu nagradu dodjeli Obami.

Nietzsche je svakako bio u krivu, bogovi ne umiru jer su po definiciji besmrtni, herojski čin umiranja je blagoslov ljudi kojim posramljuju bogove, dok bogovi samo bivaju zamijenjeni a s vremenom i zaboravljeni. Ista sudbina očekuje i Obamu od trenutka kad je odlučio da ne želi biti prvi Afroamerikanac na čelu SAD-a, odnosno „čovjek!“, već mitološki tamnoputi Adonis, vrijedan nektara besmrtnosti iz kaleža božanskih časti.

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (12)


Respektira (9): Anyst, Jung-fu, Interstellar, Spektator, Zagorec, VeNLO, siouxica, Alumnus, Mac316


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (2): Losonsky, Mac316


Komentari (13)


Obama nije značajno odstupao od politike drugih američkih predsjednika, njegov glavni problem bila su prevelika očekivanja, posebno nakon Bushove kaubojske politike. Nema opravdanog razloga da se, u konkurenciji ostalih, baš njega posebno ocrnjuje Spektator 0 0 0


Moralni pad podrazumijeva prethodni moralni uzlet. No ja to nisam vidio, osim poltronske Nobelove nagrade za mir i nekih pokušaja koji su redom bili minirani od strane republikanaca: zatvaranje Guantanama, deblokada Kube, zdravstvena zaštita za sve.. Spektator 0 0 0


Ništa se značajno ne bi promijenilo da Amerika sutra napusti Afganistan, Irak, Siriju. Umjesto američkih bombi ubijanje bi nastavili lokalni warlordovi, možda i još žešće. Možemo ovdje govoriti o licemjerstvu Zapada, ali svaliti sve na Obamu ... Spektator 0 0 0


@ Spektator bio sam siguran (sad više nisam) da sam za sve okrivio američke jastrebe povezane s pentagonom, Obama je samo simbol „hollywoodudskog morala“ iza kojeg se kriju, nije stoga čudno da je pentagonovu medalju za zasluge dobio i Will Smith 5none5 0 0 0


zbog promoviranja američke vojske… 5none5 0 0 0