Analiza

Znaju li Milanovićevi pristaše što znači demokratizirati stranku?

21.01.2016. 08:59, Je li SDP spreman za promjene i 'novi smjer'? Koliko šanse ima Komadina protiv Milanovića?

Jedan od glavnih argumenata koje pobornici Zorana Milanovića potežu u nastojanju da osnaže njegovu ponovnu kandidaturu za predsjednika SDP-a je tvrdnja da je u svom mandatu demokratizirao stranku. Obrazlažu to činjenicom da je baš na njegov prijedlog u Statut SDP-a uvrštena odredba o biranju predsjednika svih razina organiziranja stranke po principu „jedan član, jedan glas“. Iako činjenično stoji da je takav način biranja čelnika stranke uveden na prijedlog Zorana Milanovića, njime ni približno nije obuhvaćeno sve bitno za ocjenu stupnja demokratičnosti organizacije. Od toga je daleko važnija opća sloboda govora i mogućnost svakog člana stranke da ravnopravno konkurira u natjecanju ideja za oblikovanje stranačkih politika. Na tom polju, međutim, Zoran Milanović stoji i više nego loše.

Kada je riječ o slobodi govora, možda ona postoji unutar pojedinih organizacija niže razine, javnosti je to područje malo poznato, ali primjeri sankcioniranja drugačijeg mišljenja i javnog iznošenja kritika na račun stranke i ponašanja nekih njezinih dužnosnika govore da ona završava u trenutku kad se kritika odnosi na samog Milanovića i ljude koji pripadaju užem krugu njegovih pouzdanika. Tad se obično poteže kvalifikacija da je kritičar svojim istupom „narušio ugled stranke“ i nanio joj štetu. Više je to nego jasna poruka svim članovima stranke do koje mjere smiju koristiti pravo na slobodno iznošenje stava.

S druge strane, kad analiziramo način donošenja odluka, čak je i Statutom stranke ograničen utjecaj drugih, makar se radilo i o Predsjedništvu stranke ili Glavnom odboru. Predsjedništvo stranke, istina je, može raspravljati o svemu i svačemu, ali kada su u pitanju, primjerice, liste kandidata za parlamentarne izbore, mogu o Milanovićevom prijedlogu imati samo mišljenje. Ne mogu niti jedno ime nametnuti ili pak skinuti s liste koju je oblikovao Milanović. I Glavni odbor kao najviše upravljačko tijelo stranke između dvije Konvencije može raspravljati samo u okvirima prijedloga Predsjednika stranke. Može mu sugerirati koga eventualno drugog da negdje stavi na listu ili izostavi, pa se nadati da će Milanović promijeniti svoj prijedlog, ali ne može izglasati ništa mimo njegove volje. Obilježje je to autokracije, tek malo uljepšane igrokazom od sjednice na kojoj Glavni odbor „odlučuje“ o kandidatima za Sabor RH. Manje više, demokratski je domet SDP-a da stranačka tijela raspravljaju o „svim pitanjima“, ali je već Statutom favorizirana volja Predsjednika. U kombinaciji sa slobodom govora koja, vidjeli smo, itekako može biti sankcionirana, u praksi je Zoran Milanović apsolutni gospodar „života i smrti“. Toliko o priči kako je i koliko Zoran Milanović demokratizirao stranku. Predugačka je i općepoznata lista marginaliziranih i izbačenih iz stranke zbog drugačijeg mišljenja da bi se na demokraciju u SDP-u isplatilo više trošiti riječi.

Međutim, jasno je da se Milanovićevi promotori neće ni rubno osvrtati na činjenice. Većina njih u stranci ne uživa osobiti ugled i svoj formalni položaj imaju zahvaliti isključivo činjenici da ih je u vrijeme za Milanovića povoljne konjunkture njegova volja izbacila u prvi plan. Koliko su kasnije u njegovoj sjeni uspjeli afirmirati „svoje ja“, vidjet će se ubrzo, već na ovim unutarstranačkim izborima. Procedura utvrđena Statutom stranke predviđa da se prvo bira Predsjednik SDP-a, a potom na Konvenciji i ostali organi stranke. Njihova će sudbina, dakle, ovisiti o tome kako će Milanović proći u srazu sa Zlatkom Komadinom i eventualno drugima, ako bude još kandidata.

Za sada je izgledno da će za funkciju Predsjednika stranke biti samo dva kandidata. Poznato je tko čini Milanovićev blok, oni koji njega podupiru se ne libe očitovati u medijima. Uglavnom se radi o ministarskoj ekipi i članovima Predsjedništva uz tek ponekog s terena. Pobornici Komadine su, gledamo li samo javne istupe, trenutačno u manjini, ali se radi o čelnicima organizacija koje imaju najveći broj članova (Zagreb, Rijeka, Split) i time potencijalno najveći utjecaj na konačni rezultat izbora. Pitanje je samo dijele li članovi stranke njihove stavove.

Milanovićeva je ponuda poznata. On ne vidi pogreške u svom radu i smatra da je dobro vodio stranku. Od članova stranke očekuje priznanje u vidu još jednog mandata na čelu SDP-a. Za razliku od njega, Komadina traži i nudi promjene. Može ih se sažeti na unapređenje unutarstranačke demokracije i okupljanje, na timski rad i aktiviranje cjelokupnog ljudskog potencijala stranke. Nije čudno što ga podržava i Aleksandra Kolarić koja je prije otprilike godinu i pol dana već predstavila svoj program Novog SDP-a, dojam je da ga Zlatko Komadina koristi kao predložak za svoje nastupe.

Izbori će zapravo biti plebiscitarno izjašnjavanje o povjerenju Zoranu Milanoviću. Zato se on niti ne trudi ponuditi nešto novo, već nastoji što više uljepšati sliku o sebi i svom dosadašnjem radu. Kad se kandidirao 2007.godine, u svom prvom obraćanju članovima stranke koristio je izraz „skriveni ocean snage“, misleći na ljudski potencijal i mameći potporu svih koji su se pod Račanom osjećali zapostavljenima, prije svega mladih. I uspio je. Ulazeći u ovu kampanju, opet govori o oceanu, ali je pitanje hoće li mu upaliti. Ovaj put, naime, članovi stranke ne moraju nagađati o tome koliko prostora dobivaju oni koji misle vlastitom glavom, a koliko oni koji samo klimaju i dižu ruku za sve što Milanović kaže.

Ako su zadovoljni vlastitim položajem i utjecajem u stranci, i ako se slažu s poimanjem unutarstranačke demokracije kako ju vide Milanovićevi pristaše, glasat će za njega. Ako im se više sviđa uključenost većeg broja ljudi u donošenje odluka i slobodno iznošenje mišljenja čak i kad se ne slažu sa stavom predsjednika stranke, izabrat će Komadinu. U tom slučaju ne mogu izgubiti, manje važni sigurno neće postati, a ni stranka ne može postati više gubitnička.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (5)


Respektira (5): DPandek, Dirk15, Alumnus, Spektator, siouxica


Komentari (8)


se donosi statut, jer li riječ o aklamaciji ili precizno određenom sustavo glasanja? ne znam toliko o tome, a malo smisla ima da istražujem kad mnogi baromteraši to vjerojatno dobro znaju. meni se to čini bitnije od same osobe milanovića - ako ustroj Dirk15 0 0 0


omogućuje predsjedniku autokraciju, onda je veći problem u ustroju nego u osobi predsjednika, a taj statut milanović ne može donijeti sam. Dirk15 0 0 0


Ne bih ulazio u prosudbe koliku podršku uživa Milanović u stranci. Nisu mi poznata gledišta članstva. Kadbi se sudilo prema onome kakorazmišlja npr. N. Stazić , tada je stvar s SDP-om posve propala. Taj čovjek polazi u raspravi s apriornim gledištem Boljunac 0 0 0


da je njihova ideologija jedina ispravna i da jpj je najviša vrijednost antifašizam i borba protiv svačega što imalo miriše na ustaštvo. Drugim riječima najviša im je društvena vrijednost komunistički antifašizam za kojega bi krv prolijevali. Boljunac 0 0 0


Nažalost, malo je SDP-ovaca svjesno da bi morali osuditi komunističke zločine i na koljenima moliti hrvatski narod oprost za sve zlo koje su svom narodu počinili. Dok se u SDP-u svijest o tome ne promijeni, s njim ne će biti sreće. Boljunac 0 0 0

Analiza

Znaju li Milanovićevi pristaše što znači demokratizirati stranku?

21.01.2016. 08:59, Je li SDP spreman za promjene i 'novi smjer'? Koliko šanse ima Komadina protiv Milanovića?

Jedan od glavnih argumenata koje pobornici Zorana Milanovića potežu u nastojanju da osnaže njegovu ponovnu kandidaturu za predsjednika SDP-a je tvrdnja da je u svom mandatu demokratizirao stranku. Obrazlažu to činjenicom da je baš na njegov prijedlog u Statut SDP-a uvrštena odredba o biranju predsjednika svih razina organiziranja stranke po principu „jedan član, jedan glas“. Iako činjenično stoji da je takav način biranja čelnika stranke uveden na prijedlog Zorana Milanovića, njime ni približno nije obuhvaćeno sve bitno za ocjenu stupnja demokratičnosti organizacije. Od toga je daleko važnija opća sloboda govora i mogućnost svakog člana stranke da ravnopravno konkurira u natjecanju ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 5
  • 0
  • 0
  • 8

Analiza

Tko je podmetnuo Komadinu, sigurnog gubitnika u okršaju s Milanovićem?

13.01.2016. 03:06, Je li SDP spreman za promjene i 'novi smjer'? Koliko šanse ima Komadina protiv Milanovića?

Zlatko Komadina kao protukandidat Zoranu Milanoviću na čelu SDP-a... Tu se odmah postavlja pitanje znači li Komadinina kandidatura da neki krugovi u toj stranci zaozbiljno misle probati zamijeniti Milanovića, ili je, naprotiv, Komadina idealan tip za gubitnika koji će dodatno učvrstiti ionako čvrstu Milanovićevu vladavinu, pravu unutarstranačku despociju?

Komadina je idealan tip za izgubiti izbore jer taj čovjek naprosto nema nikakvih referenci niti rezultata u bilo kojem kvantificiranom obliku. Uz tek nekoliko izuzetaka u nekim regijama gdje je lokalpatriotski duh pragmatično nametnuo javnu odgovornost lokalnim čelnicima (Istra, Međimurje) pozicija župana je simbol nerada, uhljebništva, nepotrebnog trošenja javnog novca, izmišljene fotelje koja postoji samo kako bi stvorila prirodno stanište za kastu foteljaša. A Komadina je župan "od stoljeća sedmog", malo tko se još sjeća kad je na tu poziciju došao a svi znaju da se s nje ne miče, što je u najmanju ruku simptom jedne njegove osobne karakteristike - potpunog pomanjkanja ambicioznosti. Ta nemoguće je da nekom imalo ambicioznom ne bi dosadila jedna ista fotelja punih 14 godina, i to fotelja na kojoj ama baš nikad nije bilo nikakvih izazova! Debakl na pokušaju obnašanja ministarske dužnosti, ostavka nakon samo nekoliko tjedana uz zorno razotkrivanje potpune nesposobnosti za nošenje s problemima i odgovornostima složenijeg posla samo pojačava takav dojam o Komadini, pa se stalno i snažno nameće pitanje - otkud baš on na najudarnijoj poziciji direktnog sraza s hiperagresivnim i hiperambicioznim Milanovićem, punim adrenalina zastalog od dugotrajnog "ideološkog rata" s HDZ-om, te nedavne dramatične završne borbe za grabljenje državne vlasti?! Pa to je kao sukob Davida i Golijata, s tim da David nema niti svoju praćku (zagubio ju je u ladici nekog od mnogobrojnih županijskih ureda), a Golijat je žedan krvi!

Uz već spomenuto objašnjenje, da je riječ o suptilnoj manipulaciji samog Milanovića, koji je putem skrivenih posrednika (onih koji na prvi pogled ne ostavljaju dojam njegovih podržavatelja ali to ipak jesu) podmetnuo kandidata kojeg će sigurno poraziti, hipotetički postoje bar još dva alternativna objašnjenja.

Jedno je da oni krugovi koji predstavljaju stvarnu vlast u objema najvećim hrvatskim strankama, a vole djelovati u mraku - dakle nelustrirani visokopozicionirani djelatnici bivših tajnih službi - žele kreirati svog kandidata koji bi funkcionirao kao lutka na koncu, osoba koja voli sjediti na funkciji, a ne voli rješavati probleme i koja bi bila idealna marioneta za stvarnu vlast "ljudi u sjeni". No problem te hipoteze je u čistom rezoniranju koje pokazuje da je zapravo i Milanović pravi kandidat za takvu poziciju, jer uza svu svoju javnu otresitost i sam bježi od rješavanja pravih, stvarnih problema pozicije na koju se svim silama gura; svu agresivnost troši upravo na grabljenje fotelje u čemu je mnogo poduzetniji od Komadine, a incidenti koje stvara zapravo samo dodatno pomažu skretanju javnog fokusa od skrivenih krugova moći (tako da ni dan danas ne znamo, niti to itko sa žarom istražuje - tko su bili glavni akteri promoviranja čuvenog Lex-a Perković koji je doveo do izravnog sraza države s glavnim EU institucijama).

Drugo je moguće objašnjenje da je riječ o nekoj vrsti spontanog okupljanja svih snaga u SDP-u kojima je dosta Milanovića, i koji upravo žele postaviti nenametljivog kandidata bez liderskih sklonosti i ambicija kako bi se u "olabavljenom" SDP-u potakla unutarnja demokratizacija i javno profiliranje raznih struja koje bi s vremenom formirale novi, sadržajniji oblik cijele te stranke. No kako god prethodna rečenica u načelu može lijepo zazvučati, u praksi to može značiti i - potpuna anarhija: povratnici poput Linića i Kolarićke, zamislimo, vuku svaki na svoju stranu, a sadašnji prigušeni lobiji na svoju, pri čemu je krajnji rezultat svih tih pretumbavanja sasvim neizvjestan. Već sama primisao o ovakvom scenariju zasigurno ledi krv u žilama svakom SDP-ovcu koji sada sjedi na nekoj povoljnijoj funkciji, jer veliko pretumbavanje zapravo znači opasnost za svakoga tko se na neki način već "uglavio" u strukture, tako da slobodno možemo reći da bi Milanovića, razmišljajući o ovome, mogli podržati i mnogi gorljivi protivnici koji će radije odabrati sigurnost nekog komfornog zapećka nego potpunu neizvjesnost velikog unutarstranačkog pretumbavanja.

I nakon što smo pretresli sve čega smo se mogli dosjetiti opet se vraćamo na Milanovića i samo Milanovića. Koji god da scenarij elaboriramo, ispada da ide na ruku Milanoviću, tako da se moramo vratiti k osnovnom pitanju koje ostaje misterijem - zašto je Milanoviću jedini protukandidat osoba za koju je jasno da nema liderskih sklonosti ni ambicija, koja nije artikulirala nikakav prepoznatljiv novi pravac za stranku s kojim bi se eventualni SDP-ovi članovi željni promjena mogli poistovjetiti, koja nije predočila nikakvu novu i konkretnu ideju povrh trivijalnih općenitih fraza? Pa se čak možemo i zapitati hoće li se ovi SDP-ovi izbori za predsjednika stranke bitno razlikovati od prošlih, koji su "provedeni" s jednim jedinim kandidatom?

Uostalom, moramo se zapitati i što točno članstvo SDP-a zamjera Milanoviću. Istina je da su na prošlim izborima imali puno bolji rezultat, ali ni tada nisu pružali neku suvislu poruku biračima, ogorčenje Sanaderom bilo je veliko, a javnost nije niti znala kako nekvalitetne kandidate SDP ima za obnašanje izvršnih funkcija u vlasti. Danas, nakon što je SDP-ova vlada neradom, nesposobnošću i bahatošću godinama sablažnjavala javnost, nakon što joj je rejting prije samo godinu dana bio zastrašujuće nizak, doći na domak pozicije sastavljanja nove vlade prije je uspjeh nego neuspjeh. Ta nije vrag da je SDP izgubio izbore zato što se Milanović riješio Linića i Mirele Holy; da toga nije bilo, dosad bi Šegon dobio još pokoji mastan kredit od HBOR-a da ga uloži u još poneku gubitašku investiciju, Holy bi zaposlila pokojeg kuma i prijatelja uz malo niže postavljenu moralnu stranačku ljestvicu - i Hrvatska bi bila procvala a SDP premoćno pobijedio na izborima!

Još nešto mnogo važnije uz to, a o tome gotovo nitko ne priča - vlada HDZ-a i MOST-a visi o koncu i visjet će tako stalno, možda cijeli mandat. Ako konac pukne, idu novi izbori na kojima će javnost sigurno gledati i na HDZ-ovce i na MOST-ovce kao na neuspješne vladaoce i gubitnike. A to, koliko god ona ne bila zaslužena, otvara novu veliku priliku za SDP da uskoči na vlast - i tko bi tu priliku bolje iskoristio, ranjeni tigar Milanović ili uspavani župan Komadina?

Tako da, kako god da okrenemo stvari, uvijek se vraćamo na Milanovića - ovakav SDP kakav je ostao do danas, nema nikakvu šansu bez njega, a protiv njega u stvari govori samo zbroj povrijeđenih taština SDP-ovaca koji su mu stali na žulj. Za SDP nema boljega od Milanovića, SDP zaslužuje Milanovića, a to da bi za državu Hrvatsku bolje bilo da ovakvoga SDP-a uopće nema - druga je priča.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (19)


Komentari (25)


IDujas komentari su ti čak bolji od same analize :-) ! Laci 0 0 0


znam da to vuče na nebrojene slične priče od kojih su neke na rubu znastv. fantastike, no smatram da sam morao napomenuti tu alternativu jer je djelovanje takvih tipova naša realnost, a komociju omogućuje sprječavanje lustracije, no upravo lex-perkov Dirk15 0 1 0


ić je trenutak kad je ekipa nakratko morala izviriti iz skrovišta. činjenica da se tako malo o tome piše druga je priča. to bi svakako bila, mislim, zanimljiva tema, ali se svi podaci moraju cijediti na kapaljku, što je jako naporno. Dirk15 0 0 0


kada je na čelo hdz-a izabran karamarko, izgledalo je kako milanović već ima drugi mandat u džepu. no uspio je izgubiti od najlošijeg predsjednika hdz-a u povijesti. ne treba podcijeniti zoranov talent da gubi. Hatzivelkos 0 0 0


Dobio sam dojam da si strašno ljut što se je netko uopće drznuo suprotstaviti "hiperagresivnim i hiperambicioznim Milanoviću a pri tome si bez i jednog argumenta popljuvao sve župane i ljude koji rade u Županijama. Bravo, Milanovićevski! Poljanak 0 0 0

Analiza

Tko je podmetnuo Komadinu, sigurnog gubitnika u okršaju s Milanovićem?

13.01.2016. 03:06, Je li SDP spreman za promjene i 'novi smjer'? Koliko šanse ima Komadina protiv Milanovića?

Zlatko Komadina kao protukandidat Zoranu Milanoviću na čelu SDP-a... Tu se odmah postavlja pitanje znači li Komadinina kandidatura da neki krugovi u toj stranci zaozbiljno misle probati zamijeniti Milanovića, ili je, naprotiv, Komadina idealan tip za gubitnika koji će dodatno učvrstiti ionako čvrstu Milanovićevu vladavinu, pravu unutarstranačku despociju? Komadina je idealan tip za izgubiti izbore jer taj čovjek naprosto nema nikakvih referenci niti rezultata u bilo kojem kvantificiranom obliku. Uz tek nekoliko izuzetaka u nekim regijama gdje je lokalpatriotski duh pragmatično nametnuo javnu odgovornost lokalnim čelnicima (Istra, Međimurje) pozicija župana je simbol nerada, uhljebništva, nepotrebnog trošenja javnog novca, izmišljene fotelje ... više >

6

Dirk15

  • 12
  • 2
  • 5
  • 25

Analiza

Od trenutka kada je postalo jasno da će novu Vladu sastavljati Most i HDZ, počeo je predizborni proces u Socijaldemokratskoj partiji. Teme koje su se (zapravo kontraproduktivno) dugo vremena mele pod tepih počele su izlaziti u javnost, i nekoliko je poznatih članova od Zorana Milanovića zatražilo podnošenje ostavke. Bez da ulazim u raspravu smislenosti ostavke pred same unutarstranačke izbore, treba istaknuti da je ostavka u prvom redu poruka - poruka o tome kako pojedinac, u ovom slučaju Zoran Milanović, vidi svoju odgovornost. Zoran ju uopće ne vidi, i to je to. Krivi su mu svi ostali.

Puno važnije od toga da li će Zoran Milanović podnijeti ostavku ili ne, je odluka koja leži na članovima - tko će biti novi (stari) predsjednik SDP-a. 


Definitivno nije preuranjeno za raspravu o toj temi. Zoran Milanović već priprema stranku za jedne ekspresne unutarstranačke izbore. Bez obzira što formalno odluke još nisu donesene, vrijeme za tu raspravu će biti izuzetno kratko.

Osnovni argument koji se koristi protiv (ponovnog) izbora Zorana Milanovića na mjesto predsjednika SDP-a su rezultati izbora. I tu su brojke neporecive. SDP je u prethodnom sazivu Sabora imao 50% više zastupnika nego li ih ima sada. Stranka je izgubila potporu 150 000 birača. Pod Zoranovim vodstvom izgubljeni su svi izbori od proteklih parlamentarnih. Impresivno. Pogotovo ako se uzme u obzir da je HDZ u tom periodu imao najgoreg predsjednika stranke u svojoj povijesti. Karamarko je godinama u ispitivanjima javnog mijenja najomraženiji političar u zemlji, te se u javnosti otvoreno ismijava. Stvarno je uspjeh nanizati pet izbornih poraza od takve konkurencije.

No koliko god takva argumentacija bila logična, gubitak potpore birača i izbora predstavlja tek vrh sante leda, ili bolje rečeno posljedicu strukturnih problema do kojih je stranka dovedena vladavinom Zorana Milanovića.

Prvo i najvažnije, stranka je izgubila svoj identitet i sadržaj. Programski, stranka je devastirana.

Mutna referenca “trećeg puta” koju je zagovarao Milanović nije čak ni to. SDP u političkom djelovanju nije provodio čak ni neku hrvatsku verziju trećeg puta, na kojemu se europska socijaldemokracija tako i onako izgubila. Umjesto toga gledali smo ad-hoc politiku bez glave i repa. Političko djelovanje stranke postala je shizofrena replika ideološkog glavinjanja Zorana Milanovića - od samoproglašavanja liberalnim konzervativcem i kalvinistom, pa do busanja u hrvatska prsa i veličanja Franje Tuđmana. Čak i u onim situacijama u kojima je Vlada Zorana Milanovića pokušala formirati poneku “trećeputašku” reformu, a za koju bi se mogla naći i racionalna podloga, redovito je na prvoj prepreci odustajala. “Mi bi al’ ne možemo” politika.

Kroz proteklih osam godina vladanja SDP-om, Zoran Milanović je proizveo sadržajnu pustoš. Stranka je dočekala dolazak na vlast bez jasnog provedbenog programa, bez pripremljenih zakonskih rješenja i bez definiranih nositelja programskih politika. Budući ministri svoje su funkcije u vladi saznavali 24 sata prije imenovanja. Plan 21, dokument koji je trebao predstavljati kakav-takav temelj političkog djelovanja u mandatu, ubrzo je dezavuirao sam premijer, javno ga proglasivši “više figurativnim”. Djelovanje Vlade svedeno je na ad-hoc politiku užeg kruga oko premijera. Stranka, njezini dokumenti i tijela, a pogotovo članstvo su sustavno ignorirani.

Programska i sadržajna pustoš do koje je doveden SDP je neopisiva.

Kao rezultat imali smo parlamentarne izbore na koje je SDP izašao sa kampanjom zastrašivanja HDZ-om i Karamarkom. U kampanji nije naznačen niti jedan sadržaj koji bi stranka svojim novim mandatom željela provesti. Osim “povlačenja novaca iz EU fondova”, dakako. Isto tako, uz nedostatak političkog i programskog sadržaja, uopće ne čudi situacija u kojoj se SDP “slagao sa prijedlozima Mosta 95%”. Preostalih 5% su predstavljale obaveze preuzete prema EU, kako reče jedan od SDP-ovih pregovarača. Zaista dobro definirana politička platforma. “Na sve pristajem”. Kada nemam ništa svojeg.

Drugi, ne manje važan razlog je demokratska devastacija stranke.

Zoran Milanović je stranku preuzeo u demokratskom uzletu. Nakon Ivice Račana, uvođenjem koncepta “jedan član - jedan glas” u stranci je vladao pozitivan demokratski moment. Članovi su dobili priliku, i odgovornost, za neposredni izbor pojedinaca na odgovorne funkcije. Kako na mjesto predsjednika stranke, tako i na pozicije predsjednika lokalnih organizacija.

I onda je Zoran Milanović napravio sve kako bi taj sustav omalovažio i dezavuirao.

Nametanje svoje političke volje, vođene vlastitim unutarstranačkim interesima očuvanja pozicije, najjasnije je u slučaju Zagreba i Istre. Iako sam u procesu izbora predsjednika zagrebačkog SDP-a i sam javno zagovarao izbor jednog drugog kandidata, način na koji je Zoran Milanović sustavno gazio biračku volju zagrebačkih SDP-ovaca i legitimitet Davora Bernardića je naprosto ružno za gledati.

Nametanjem drugog kandidata za gradonačelnika ispred Davora Bernardića, Milanović je pokazao da mu je pitanje legitimiteta zanimljivo samo onda kada radi u njegovu korist. Neopisivo je licemjerno inzistiranje na svojem tumačenju izbornog legitimiteta nakon parlamentarnih izbora od osobe koja je gazila neposredan odabir zagrebačkih članova stranke.

Još drastičnije zatiranje unutarstranačke demokracije bilo je izbacivanje Aleksandre Kolarić iz stranke. Slagao se ili ne s njenom oštrijom retorikom, ostaje činjenica da je izbačena radi verbalnog delikta, i to usred unutarstranačkog izbornog procesa. U kojem je bila kandidatkinja za mjesto podpredsjenice zagrebačkog SDP-a. I dobrim izgledima da na to mjesto bude izabrana.

Dakle, Zoran Milanović (s kojim dio odgovornosti za taj čin nosi i vodstvo stranke) je usred izbornog procesa onemogućio izbor kandidatkinje koja njemu nije bila po volji. Ako to nije jasan prikaz nedemokratskog, autokratskog ponašanja, onda ne znam što jest. Slična se priča upravo dešava u istarskom SDP-u. Na silu uklonjenoj predsjednici Maji Šarić upravo se onemogućuje kandidiranje i natjecanje za mjesto predsjednice tog ogranka. 

Sustavnim drobljenjem unutarstranačkih oponenata, u kojemu ne preza od negiranja biračke volje, Zoran Milanović se pokazao kao autokrat koji demokratske procese koristi (ili ignorira) isključivo za provođenje svoje političke volje. Koja je pak lišena socijaldemokratskog sadržaja, i svodi se na golu pragmatičnu borbu za vlast. 

Ne morate me voljeti, ali došlo je do toga da se ljudi moraju opredijeliti za mene.” - rekao je Zoran Milanović usred kampanje kako bi oslikao neprihvatljivost izbora Tomislava Karamarka. Imam mane, ali alternativa je daleko gora.

Paradoksalno, par mjeseci kasnije, na unutarstranačkim izborima, upravo se on nalazi s druge strane te izjave. Zlatko Komadina, kao jedini do sada javno istaknuti protukandidat, zasigurno ima brojne mane. No u usporedbi sa neprosvjećenim apsolutizmom Zorana Milanovića, Komadina je osoba za koju se mora glasati.

Možda ga ne volim, ali došlo je do toga da se moram opredijeliti za njega.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 6 6 1 21
PRIMIO <- 67 26 8 126

Dostignuća

Vingd 83.00
Bodovi 97.5
Prijedlozi 1 1.00
Analize 10 82.00
Ankete 44

Ocjene (19)


Komentari (20)


@Hatzivelkos, ne znam u kojem sustavu vrijednosti ste vi odrasli, ali sto se tice Kolaricke, ona ni u jednoj dem. stranci nakon onakvih bljuvotina nebi opstala. Naravno, moze se kritizirati i imati stav, ali zato postoje gremiji, o cobanu Linicu da viewer 0 0 0


da i ne gubim rijeci. Sto se devastacije stranke tice, pa zaboga nije samo Milanovic kriv, sto mu kolege imaju rupu medju usima. Prije bih rekao, da je to bolest svih stranaka u Hr. Imati viziju, program i ljude koji ce sve to realizirati, je i za viewer 0 0 0


zemlje sa duljom dem. tradicijom veliki izazov. Sjecam se "Agende 2010", koju je njem. SPD u koaliciji sa Zelenim progurao kroz Bundestag. Reforme su bile toliko korijenite, specijalno u radnom zakonodavstvu, da je kancelar Schröder izgubio izbore. viewer 0 0 0


Nakon toga je dosla kancelarka Merkel u pobire vrhnje. Tako da za proslu godinu, drzavni budget ima suficit od preko 12 milijardi eura, usprkos teretu izbjeglica. Mi u Hr. politicara profila Schrödera nemamo i zato se stalno vrtimo u krug. Amen viewer 0 0 0


Viewer budimo ozbiljni ! 12 000 000 000 eura suficita imamo u proračunu ?! Pa zašto onda pričamo o krizi, velikom dugu i nedostatku novaca za zdravstvo, mirovine i socijalu ? Tko tu koga pravi ludim ? Ah daaa..., način obračuaa...to je to ! Laci 0 0 1

Analiza

Izgorjeti s Milanovićem ili izblijediti s nekim drugim?

12.01.2016. 12:03, Je li SDP spreman za promjene i 'novi smjer'? Koliko šanse ima Komadina protiv Milanovića?

Zoran Milanović sasvim sigurno ne živi lake dane. Prošlo je vrijeme bezbrižnih ručkova u Taču, ležernih sjednica Vlade i povremenih okupljanja 'Pepermint boysa' u Pepermintu lagano se gibajući na ritmove DJ Tedeschija. Više ne pali niti citiranje kultnih filmova ili romana, pomalo modernističko ubacivanje općeprihvaćenih anglofonskih fraza u svakodnevnu komunikaciju niti drsko, štemersko, pomalo uličarsko obraćanje protivnicima nad kojima je držao premoć. Možda baš zbog količine ovih vanprofesijskih aktivnosti i osobnog nastupa je i došao kraj hedonizmu kojem se Milanović prepuštao i sad je vrijeme za povratak u rovove. Rovovi predstavljaju stranačku svakodnevicu u životu u oporbi kada je stolica puno nestabilnija i kada miševi brzo postaju lavovi. Jer, realno, tko će se usuditi stranački izazvati premijera države, ali isto tako realno, tko ne bi uživao u prilici da šutne nekad visokog dostojnika kada je na podu ili kada se koprca da ulovi zrak?

Argumenti za borbu da se Milanovića smijeni su zaista brojni - nekoliko izgubljenih izbora zaredom, pad podrške u desecima postotaka u odnosu na dobivene izbore 2011., raskol sa mnogim stranački bitnim personama, može se zaista nabrojati dosta grijehova koji se Milanoviću mogu pripisivati kao glavnom i odgovornom. No, daleko najveći grijeh koji Milanović nosi i koji je i doveo cijeli SDP do ove gubitničke situacije je njegov odabir najbližih suradnika tj. ministara u svojoj Vladi i drugih visokopozicioniranih osoba za vrijeme njegovog premijerovanja. Milanović je takav kakav je, bez radnog iskustva van politike, sa neimpresivnim rezultatima u njoj, sa mnogo grešaka u nastupu i sa egom većim nego što za njega ima pokrića. No, to je daleko od toga da odudara od opisa premijera koje smo imali u prošlosti, a nije daleko niti od većine državnika po svijetu. No, dok postoje oni koji zahvaljujući tom nekom političkom faktoru X dođu do pozicija, ali imaju razboritosti okružiti se pametnijima i sposobnijima od sebe da bi se lakše održali na tim pozicijama, uvijek ima i onih koji biraju okružiti se ulizicama i glupljima od sebe da bi nahranili svoj ego i stavili sebe u prvi plan. Milanović je izabrao ovo drugo, četiri godine bio apsolutni frontmen države, ali zbog mizernih rezultata prvenstveno svoje svite koju je odabrao, nakon četiri godine je tom njegovom Tour de forceu došao kraj. 

Svo to vrijeme su se unutarstranački odnosi u SDP-u temeljito održavali tako da se pročiste sva mjesta gdje bi eventualno moglo doći do pukotina. Na odstrelu su se redom nizali Holy, Kolarić, Linić, Sabo, Merzel, no uz sve napore aparata, nije se svo neprijateljsko tkivo odstranilo. Ostali su tu Bernardić, Komadina i slični, oni koji svo ovo vrijeme nisu baš u ekipi 'ZA Zokija', ali koji nisu niti počinili neki delikt koji bi opravdao njihov odstrijel. I sada, kada je voda došla do grla, ta skupina dolazi na svoje, dolazi do udara na Milanovića koji je destabiliziran i kojem moć kojom je upravljao ispada iz ruku bez da može išta promijeniti da je vrati. 

Očekivati sada da od poltrona poput Opačić, Jakovine, Zmajlovića, Marasa ili Dončića izvuku situaciju nije realno, radi se o kadru koji osim pisanja parola po društvenim mrežama nisu kadri organizirati nikakav sustav podrške koji bi poziciju njihovog vođe ojačao ili osigurao. Ionako prekapacitirani za svoja ograničenja,  takvi su potpuno nepripremljeni za situaciju jer su do prije koji mjesec sanjali nastavak njihove bajke života na visokoj nozi. Milanovićeva unutarstranačka oporba pak već dugo u tajnosti planira napad i imali su puno vremena za razvoj strategije. Čini se da je Zlatko Komadina najhrabriji među njima, ili možda samo čovjek sa najmanje toga za izgubiti, pa je stavio svoju glavu na panj i krenuo u obračun. Takav razvoj nije iznenađujući s obzirom da je svakome jasno da je raskol između Milanovićeve središnjice stranke i riječkog, tradicionalno jakog SDP krila velik i gotovo nepopravljiv. Ono što je iznenađujuće je da je Komadina jedini protukandidat, što sugerira ili da su se svi protivnici ujedinili i stali iza Komadine kao njihovog kandidata ili da su ostali nesigurni i neodlučni oko šansi da se Milanovića doista i makne. Kako će se stvar rasplesti i hoće li se umiješati još pokoji igrač, ostaje da vidimo. 

Ono što je prilično očito je da SDP stoji na raskrižju. Nastavak pod Milanovićem bi značio nastavak radikalnog kursa tvrde 'mi ili oni' politike koja bi u oporbi bila glasna, ali i apsolutno isključena iz svih događanja, a ujedno bi značilo i dodatno smanjenje SDP-ovog kadra jer je teško zamisliti da bi Komadina, Baldasar i mnogi drugi koji su tiše ili glasnije progovorili o potrebi za promjenama ostali u ojačanom Milanovićevom SDP-u. Iako na prvu nedopadljiv, kurs oštre kritike i napada na Vladu je jedini način da SDP brzo ojača, povrati snagu i najkasnije za četiri godine, a možda i prije, napadne ponovno pozicije vlasti. Svaka slabost ili greška nove Vlade će od Milanovića i njegovih biti dočekana na nož, a tako se najbolje skupljaju bodovi i glasovi. Ne smije se zaboraviti da SDP pod Milanovićem, iako na kraju apsolutni gubitnik, nije bio daleko od pobjednika po broju glasova i da samo mali pomaci u pozitivnijem smjeru donose Milanovićevoj opciji većinu.

Pobjeda Komadine bi gotovo sigurno vodila do pasivizacije SDP-a kao oporbenog lidera jer bi potrajalo dok bi se novo vodstvo snašlo i nametnulo se kao neka prepoznata snaga, a politički rezultati Komadine nisu takvi da bi ga postavili kao politički autoritet sposoban kontrirati ujedinjenim snagama MOST-a, HDZ-a i barem polustručne Vlade koju Orešković namjerava formirati. U ovom slučaju teško je zamisliit neki suvisli napad na alijansu na vlasti, čak je dosta nerealno i da se koalicija Hrvatska raste održi kao stabilna i vjerodostojna ovakvim zaokretom u vodstvu najjačeg partnera. U slučaju pobjede Komadine vjerojatno bi Zoran Milanović jako brzo ostao bez prijatelja i suradnika, vjerojatno bi 'prijatelji' poput Marasa puno radije odabrali zaštitu stranke nego išli za Milanovićem u nepoznato. SDP-ov kadar bi možda ostao brojkom jak, ali bi povratak na brojke koje je držala Milanovićeva administracija bio dug i nesiguran, jer sa teretom iznimno nesposobne Vlade i djelovanjem iz oporbe bez neke realne moći SDP jednostavno nema mehanizam rapidno se uzdizati, svaka njihova kontra vlasti u startu je lako pobijena pozivanjem na njihove rezultate i pokazane sposobnosti, uz dodatak da gdje su bili kada je isto što sada kritiziraju trebalo reći Milanoviću. 

Imajući u vidu poziciju na kojoj bi SDP ostao kad bi se promjene doista dogodile, možda promjene i nisu ono što stranci treba, ali definitvno joj treba 'točka pucanja'. Mora se dogoditi Veliki prasak i mora se jednom zauvijek (ili bar na duže) riješiti 'problem Milanović'. Stranka se mora odlučiti je li uz njega ili protiv njega, je li on krivac za izgubljenih nekoliko izbora ili su u stranci unatoč svemu s njjim i njegovima zadovoljni. Mislim da je puno bitnije ono što treba Milanoviću, a to je puno oštrija selekcija prijatelja i suradnika, puno manje arogantnosti i bahatosti, a puno više posvećivanja argumentaciji i nadmudrivanju protivnika. Kao lider i frontmen, Milanović uopće nije toliko loša opcija, ima stav i muda za borbu i da bude oporba kakva oporba i treba biti, aktivna i kritična, ali nema rezultate i suradnike koji bi  toj borbi i kritici dali legitimitet. Oko rezultata, kako osobnih tako i onih njegove Vlade, trenutno ne može napraviti ništa, ali ono što može napraviti je nadograditi svoj, i dalje nedvojbeno jaki, utjecaj u stranci, sa boljim izborom onih s kojima svoju vlast dijeli, to jest, onih koji ga po pitanjima u kojima nije stručan, a takvih ima dosta, mogu ispravnije konzultirati ili kojima taj dio može prepustiti. Ako takvog kadra SDP uopće ima, ako je ovo što je sada bilo na ministarskim pozicijama najbolje što stranka ima, onda nema tih izbora niti tog predsjednika stranke koji može bilo što napraviti. 

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.1
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (10)


Respektira (7): sthagon, sufit, Spektator, Niksodus, siouxica, RepopeR, IDujas


Slaže se (2): Zenga2, viewer


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (25)


i djela. Milanovic je pravi frontman i leader, posteniji je od 90% hr. politicara. Mane su mu naravno, sve ono sto mu se u ovom komentaru pripisuje. Sto se disidenata tice, tu nebi ubrojio Szabo-a i Merzel i Kolaric. Za njih ni u kojoj dem stranci viewer 0 0 0


zapadnog tipa nema mjesta. U svakom slucaju SDP se mora jos vise demokratizirati. Nije dovoljan samo nacin izbora predsjednika, nego treba puno vise cirkuliranja kreativnih ljudi i ideja u stranci, kao i neistomisljenika, sa fundiranim stavom. viewer 0 0 0


Komadina je lokal politicar bez okusa i mirisa. Nema "muda" niti bi mogao vehementno artikulirati stav SDP u Saboru. Ako vec alternativa, onda po mojoj prosudbi to bi morao biti Bernardic. Mlad covjek sa ambicijama, ne padne li vlada imao bi cetiri viewer 0 0 0


Ne slažem se jer Milanović nije nikakva oporba, obična je przica. On bi glasovao protiv prijedloga Vlade koja nije "njegova" i da predloži 100% očito dobre mjere za izlazak iz krize. On je protiv svega što nije "jegovo/-i", pa i članova SDP-a. Laci 0 0 0


Kako sam izrazito protiv anarholiberalizma prikrivenog lažnom socijaldemokracijom, protiv orjunaško komunističkog j ugoslavenstva prikrivenog antifašizmom, osobno priželjkujem ostanak Milanovića na čelu SDP-a. To je jamstvo da neće na vlast. Zenga2 0 0 0

Analiza

Izgorjeti s Milanovićem ili izblijediti s nekim drugim?

12.01.2016. 12:03, Je li SDP spreman za promjene i 'novi smjer'? Koliko šanse ima Komadina protiv Milanovića?

Zoran Milanović sasvim sigurno ne živi lake dane. Prošlo je vrijeme bezbrižnih ručkova u Taču, ležernih sjednica Vlade i povremenih okupljanja 'Pepermint boysa' u Pepermintu lagano se gibajući na ritmove DJ Tedeschija. Više ne pali niti citiranje kultnih filmova ili romana, pomalo modernističko ubacivanje općeprihvaćenih anglofonskih fraza u svakodnevnu komunikaciju niti drsko, štemersko, pomalo uličarsko obraćanje protivnicima nad kojima je držao premoć. Možda baš zbog količine ovih vanprofesijskih aktivnosti i osobnog nastupa je i došao kraj hedonizmu kojem se Milanović prepuštao i sad je vrijeme za povratak u rovove. Rovovi predstavljaju stranačku svakodnevicu u životu u oporbi kada je stolica ... više >

5

Mac316

Kneel before your master
  • 7
  • 2
  • 1
  • 25