RBR Ime Riječ Broj Graf
1

Treba li zakonski ograničiti visinu deficita proračuna?

većinom podržavam
7.1
2

Podržavate li radikalne mjere štednje kao način smanjivanja deficita proračuna?

većinom podržavam
6.5
3

Treba li privatizirati tvrtke u državnom vlasništvu koje nisu od strateškog značaja?

većinom podržavam
6.8
4

Podržavate li uvođenje poreza na nekretnine?

djelomično podržavam
5.7
5

Treba li privatizirati Imunološki zavod?

djelomice se protivim
3.8
6

U kolikoj mjeri treba dopustiti ulazak privatnog sektora u zdravstvo?

djelomično malo - 40%
3.9
7

Ocijenite iznešene stavove HDZ-ove koalicije o ključnim gospodarskim pitanjima

loše
2.6
8

Ocijenite iznešene stavove SDP-ove koalicije o ključnim gospodarskim pitanjima

loše
2.8
9

Ocijenite iznešene stavove Živog zida o ključnim gospodarskim pitanjima

vrlo loše
1.6
10

Ocijenite iznešene stavove MOST-a o ključnim gospodarskim pitanjima

prosječno
5.5
11

Ocijenite iznešene stavove ORaH-a o ključnim gospodarskim pitanjima

vrlo loše
2.2
12

Ocijenite iznešene stavove HDSSB-a o ključnim gospodarskim pitanjima

vrlo loše
1.6
13

Ocijenite iznešene stavove IDS-a o ključnim gospodarskim pitanjima

vrlo loše
2.4
14

Ocijenite iznešene stavove koalicije Milana Bandića o ključnim gospodarskim pitanjima

vrlo loše
1.7
15

Ocijenite iznešene stavove koalicije Uspješna Hrvatska o ključnim gospodarskim pitanjima

vrlo loše
1.8
16

Ocijenite iznešene stavove koalicije Spremni o ključnim gospodarskim pitanjima

vrlo loše
1.8
17

Ocijenite iznešene stavove stranke Pametno o ključnim gospodarskim pitanjima

ispodprosječno
4.1
18

Ocijenite iznešene stavove U ime obitelji o ključnim gospodarskim pitanjima

loše
3.2

Analiza

'Zdrava ekonomika' u stavovima stranke Pametno, MOST-a i 'Uspješna Hrvatska', kod SDP-a i HDZ-a ziheraški populizam

26.10.2015. 17:02, 'JA BIRAM': Koja od stranaka ima najbolja rješenja za oživljavanje hrvatskog gospodarstva?

U sklopu projekta 'Ja biram – Izbori 2015.' stavove stranaka o ključnim gospodarskim pitanjima analizirala je i dr. sc. Sandra Švaljek, viša stručna suradnica u Ekonomskom institutu, Zagreb. Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autorice a ne instituta na kojem radi.

Političke stranke koje će se natjecati na skorim parlamentarnim izborima dale su svoje odgovore na skup pitanja iz područja gospodarstva. Koliko se god trudili biti stručni i nepristrani, u njihovom smo ocjenjivanju svi barem malo subjektivni i opterećeni vlastitim emotivnim stajalištima prema strankama i njihovim predstavnicima. No, stručnost nalaže da se naglasi da ne postoje ispravni, pa tako ni neispravni odgovori. Odgovori mogu biti samo bliži ili dalji od onoga što ekonomisti nazivaju „zdravom ekonomikom“ (eng. sound economics). Pri tome, „zdrava ekonomika“ ne proizlazi nužno iz neke ekonomske teorije ili škole, već se u bezbrojnim pokušajima empirijski potvrdila kao skup ekonomskih politika i mjera koje rezultiraju najpoželjnijim ekonomskim ishodima u smislu gospodarskog rasta, zaposlenosti, stabilnosti cijena ili neke druge ciljne veličine.

Moguće je da neko društvo ima drukčije ekonomske preferencije te da je spremno žrtvovati gospodarski rast za ravnomjerniju raspodjelu dohodaka ili za veći stupanj zaštite industrije ili veći stupanj utjecaja političkih elita na gospodarstvo. Za takva društva ispravna će biti kombinacija ekonomskih politika i mjera koja se razlikuje od onoga što sugerira „zdrava ekonomika“.

Naše se društvo u političkom procesu u pravilu opredjeljuje za političke opcije koje nude više populističke ekonomske politike, a manje „zdrave ekonomike“. Takvi su politički odabiri, kao i politike koje su iz njih proizišle, naposljetku dovele do neodrživosti javnih financija, dugotrajne recesije i niske stope potencijalnog rasta, nedovoljno konkurentne gospodarske strukture s niskim udjelom visokotehnoloških djelatnosti te razmjerno nepovoljne ulagačke klime. Stoga bi, gledano ekonomski, bilo poželjno da glasači u vlastitom interesu na izborima honoriraju one stranke koje nude drukčije makroekonomsko upravljanje. Rezultati izbora pokazat će hoće li povjerenje dobiti stranke koje obećaju nužne gospodarske reforme, one koje jamče neku varijantu status quo ili stranke koje nude neodgovorni populizam s pogubnim posljedicama.

Odgovori koje ovdje analiziramo mogu pomoći da bolje ocijenimo različite pristupe političkih suparnika gospodarskim pitanjima, ali ipak ih treba uzeti sa zrnom soli i tek kao indiciju onoga što bi se u gospodarskom smislu dogodilo kada bi pojedina stranka pobijedila na izborima i formirala vladu. Prije svega, riječ je o ograničenu broju pitanja koja ne iscrpljuju sva područja ekonomske politike. U gospodarskim programima koje su objavile neke stranke predstavljena su njihova stajališta i planovi u drugim ekonomskim područjima. Cjelokupni programi, zajedno s onim što stranke poručuju tijekom predizborne kampanje, omogućuju da se dobije točniji i potpuniji uvid u to koliko važnosti stranke pridaju gospodarstvu i kako bi pristupile rješavanju pojedinih gospodarskih problema. Osim toga, opravdano je postaviti i pitanje koliko su odgovori, kao i programi vjerodostojni, odnosno bi li ih se stranke pridržavale kada bi doista došle na vlast i bi li imale sposobnosti i odlučnosti da ih dosljedno provedu.

Dobiveni odgovori navode na nekoliko optimističnih zaključaka. Prvo, sve stranke koje su obuhvaćene ispitivanjem stajališta već i samim odazivom istraživanju pokazale su da imaju definirano stajalište oko ekonomskih tema. Za razliku od dosadašnjih parlamentarnih izbora, kada su opće političke teme dominirale u nadmetanjima stranaka, ovoga puta ekonomske su se teme nametnule kao barem jednako važne. I drugo, iz odgovora se može razabrati znatan napredak u odnosu političkih stranaka prema upravljanju trgovačkim društvima u državnom vlasništvu. Sve se stranke, barem deklarativno, zalažu za profesionalizaciju i depolitizaciju upravljanja u takvim trgovačkim društvima.

Nažalost, odgovori također pokazuju da velik broj stranaka nije upoznat čak ni s programskim dokumentima Vlade, kao što su Program konvergencije Republike Hrvatske za razdoblje od 2015. – 2018. i Nacionalni plan reformi 2015., ni s izvještajima i preporukama Europske komisije, a kamoli s brojnim publikacijama i studijama domaćih i inozemnih eksperata o pojedinim ekonomskim temama, od veličine javnog sektora, preko analize održivosti deficita i javnog duga, do preporuka u vezi s poreznom strukturom i uklanjanjem prepreka poslovanju.

Odgovori dvanaest političkih stranaka pokazuju da među njima ima onih koje su s osobitom ozbiljnošću pristupile razradi gospodarskog dijela svog političkog programa te su stoga mogle dati opširna objašnjenja svojih stajališta o gospodarskim pitanjima, potkrijepljena prijedlozima konkretnih mjera ekonomskih politika. Među takvim strankama ističu se ORaH, Pametno, Most te Naprijed Hrvatska. Odgovori koalicije Hrvatska raste nešto su konkretniji i potpuniji od odgovora Domovinske koalicije, što se može i očekivati od trenutačnog obnašatelja vlasti koji ima najbolji uvid u sadašnju gospodarsku situaciju, mjere koje se sada primjenjuju i mogućnosti financiranja novih mjera sredstvima europskih strukturnih i investicijskih fondova. Odgovori Domovinske koalicije odražavaju više poletnosti i entuzijazma, ali su razmjerno općeniti. Najave suradnje HDZ-a s bavarskim IFO institutom na pripremi gospodarskog programa pokazale su se kao hendikep budući da su se stvorila visoka očekivanja, ali i razočaranje time što do sada predstavljen program stranke ne odaje utjecaj toga renomiranog instituta na gospodarska stajališta HDZ-a i stranaka okupljenih u Domovinskoj koaliciji.

„Zdravu ekonomiku“ prepoznajemo ponajprije u odgovorima stranke Pametno, MOST te koalicije Uspješna Hrvatska. Zanimljivo je da samo Pametno i MOST ne podržavaju aktivniju ulogu Hrvatske narodne banke u razvoju hrvatskoga gospodarstva. S obzirom na to, monetarna vlast najviše pridonosi razvoju gospodarstva očuvanjem stabilnosti cijena i bankarskog sustava, a te ciljeve Hrvatska narodna banka uspješno ispunjava. Zalaganje za aktivniju ulogu Hrvatske narodne banke nema uporišta u ekonomskoj doktrini. Ipak, upitno je možemo li se u zaključcima osloniti isključivo na odgovore na pitanja u ovom istraživanju. Naime, stajališta koja MOST javno daje na znanje izvan ovog istraživanja upućuju da je MOST bliži onim strankama koje vide mogućnost da se promjenom tečajne i monetarne politike utječe na kreditnu aktivnost banaka, investicije i izvoz.

Numerički odgovori na pitanja koja se odnose na upravljanje javnim poduzećima, vođenje javnih financija, zdravstvene politike, poticanje poduzetništva, rješavanje problema nezaposlenosti mladih i eventualne porezne reforme mogu vrlo dobro poslužiti da se stranke rangiraju prema stupnju sklonosti prema državnoj intervenciji, od onih koje zagovaraju liberalni pristup do onih koje se zalažu za državni intervencionizam. Na toj se ljestvici kao opcije koje dopuštaju najveći stupanj djelovanja tržišta ističu koalicija Uspješna Hrvatska, zatim Pametno i MOST. Na suprotnoj su strani spektra koalicija Spremni i Koalicija rada i solidarnosti te Živi zid koji najviše zagovara državne intervencije u gospodarstvo. To je donekle razumljivo jer najveće koalicije Hrvatska raste i Domoljubna koalicija pozicionirane su u sredini te ljestvice. Pritom je Domoljubna koalicija, barem sudeći prema odgovorima na postavljena pitanja, pobornik neznatno manjeg stupnja državne intervencije u gospodarstvo, što je očekivano s obzirom na liberalnu opciju u njihovu sastavu. Položaj dviju najvećih koalicija, one oko SDP-a i oko HDZ-a, odražava njihov „ziheraški“ stav i nastojanje da udovolje što široj skupini birača. Kao takve, i jednu i drugu opciju karakterizira populizam u smislu javnih financija te negiranje problema rastućeg javnog duga koji se manifestira nesklonošću prema smanjenju javne potrošnje uz istodobno obećanje smanjenja poreznog opterećenja. ORaH je sklon određenom intervencionizmu, ali realan u smislu ocjene stanja u javnim financijama te se zalaže za fiskalnu konsolidaciju i striktno pridržavanje fiskalnog pravila. IDS je pak u mnogim aspektima podudarnih stajališta s koalicijom oko SDP-a, ali liberalnije orijentiran.

Na osnovi kvantitativnih i kvalitativnih odgovora, moglo bi se reći da se analiziranih 12 političkih suparnika prema svojim ekonomskim stajalištima mogu podijeliti u pet glavnih skupina. U prvoj su skupini najveći suparnici, dvije koalicije koje s velikom vjerojatnošću računaju na obnašanje vlasti. One su oprezne u svojim ekonomskim stajalištima iz dvaju razloga. Prvi je da najavom ekonomskih reformi ne zaplaše potencijalne birače i otjeraju ih u okrilje svog političkog suparnika. Drugi je bojazan da bi mogle doći u poziciju da ono što obećaju moraju i provesti. Stoga radije obećaju malo, nadajući se da će ideološka opredjeljenja umjesto gospodarskih programa imati presudnu odluku pri donošenju odluka birača. Drugu skupinu stranaka čine ozbiljni izazivači. Tu su prije svega ORaH i Most, stranke sa znatnim koalicijskim potencijalom, ali i s dovoljno integriteta da ostanu u ulozi aktivne i konstruktivne opozicije. Obje su stranke u svoj ekonomski program uložile određeni trud te imaju jasno definirana i hrabra ekonomska stajališta, pri čemu je jedna stranka sklonija državnom intervencionizmu, a druga liberalnom pristupu. Treću skupinu stranaka čine oni koji ne mogu mnogo izgubiti, pa privlače glasače bilo nerealnim, ekstremno lijevim ekonomskim stajalištima (Živi zid) ili prenošenjem neugodne istine nadopunjene jasnim idejama o također neugodnim reformama (stranka Pametno, koalicija Uspješna Hrvatska). U četvrtoj su skupini političke opcije koje se gospodarstvom u stvari bave tek marginalno, a stupove njihova političkog programa čine osobe ili ideologije. U toj su skupini Koalicija rada i solidarnosti, stranka U ime obitelji – projekt domovina i Koalicija spremni. Konačno, petu skupinu čine HDSSB i IDS, regionalne stranke s nedovoljno razrađenim i konzistentnim stajalištima u smislu nacionalne ekonomske politike, ali s ambicijom da osiguraju svoj ulazak u Sabor zalaganjem za interese građana i poduzetnika u Slavoniji, odnosno u Istri.

Gledano iz ekonomske perspektive, biračima se nudi bogat odabir ekonomskih stajališta i planova, od kojih su neki ugodno iznenađenje na političkoj sceni. Iako oni kod kojih je vjerojatnost formiranja buduće Vlade najveća ne jamče najprimjerenija i najhrabrija rješenja nagomilanih ekonomskih problema, pozitivno je to što su se na političkom nebu pojavile stranke koje imaju ozbiljnu šansu ući u Sabor i svojim argumentiranim pritiscima utjecati na to da ekonomska politika nove Vlade, tko god je sastavljao, bude onakva kakva nužno mora biti – odgovorna i razborita.

2

SandraSvaljek

Viša znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu, Zagreb

Interakcija

 
UČINIO -> - - - -
PRIMIO <- 5 3 2 8

Dostignuća

Vingd 10.00
Bodovi 70.1
Analize 1 10.00

Ocjene (10)


Respektira (5): msesar, Jake88, Vlaho, sufit, Laci


Slaže se (3): Cacahuette, Zdravko_Ivic, Sasha76


Ne slaže se (2): HrvojeSijak, Tony1979


Komentari (8)


sposobni ljudi. Ljudi koji imaju zdrave pogleda na ekonomiju. Program izlaska iz ovoga očajnog stanja trebao bi sadržavat imenovanje ljudi tj. budućih ministara, vlade i savjetnika. Za ministra javne uprave postaviti prof. dr. Koprića, najžešćeg Boljunac 0 0 0


kritičara onih koji ne provode reforme javne uprave. Slično bi trebalo postupiti i u gospodarskom sustavu. Naopaki pristup : Živi zid se bori za bolje pravosuđe tako što ga tuče po repu, umjesto po glav. A glavu čine Sabor, Vlada, zakoni i dr. Boljunac 0 0 0


Nije točno da se UiO - Projekt domovina tek marginalno bavi gospodarstvom. Ovdje je njhov gospodarski plan koji bi prema članku trebao pripadati u grupaciju "zdrave ekonomike": http://projektdomovina.hr/program-za-gospodarski-oporavak-hrvatske HrvojeSijak 0 0 0


Problem je što većina medija samo marginalno izvještavaja o mnogim strankama pa ljudi uopće nisu upoznati s programima. HrvojeSijak 0 0 0


Ovo što Švaljek piše uopće ne stoji za U ime obitelji - projekt Domovina. Gospodarski program im je vrlo konkretan, a sudeći po njihovom dosadašnjem djelovanju, oni će ga i provesti: http://projektdomovina.hr/program-za-gospodarski-oporavak-hrvatske/ CroMan369 0 1 0

Analiza

'Zdrava ekonomika' u stavovima stranke Pametno, MOST-a i 'Uspješna Hrvatska', kod SDP-a i HDZ-a ziheraški populizam

26.10.2015. 17:02, 'JA BIRAM': Koja od stranaka ima najbolja rješenja za oživljavanje hrvatskog gospodarstva?

U sklopu projekta 'Ja biram – Izbori 2015.' stavove stranaka o ključnim gospodarskim pitanjima analizirala je i dr. sc. Sandra Švaljek, viša stručna suradnica u Ekonomskom institutu, Zagreb. Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autorice a ne instituta na kojem radi. Političke stranke koje će se natjecati na skorim parlamentarnim izborima dale su svoje odgovore na skup pitanja iz područja gospodarstva. Koliko se god trudili biti stručni i nepristrani, u njihovom smo ocjenjivanju svi barem malo subjektivni i opterećeni vlastitim emotivnim stajalištima prema strankama i njihovim predstavnicima. No, stručnost nalaže da se naglasi da ne postoje ispravni, pa tako ... više >

2

SandraSvaljek

Viša znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu, Zagreb
  • 5
  • 3
  • 2
  • 8

Analiza

MOST se pokazuje kao ekonomski najdesnija stranka

26.10.2015. 16:12, 'JA BIRAM': Koja od stranaka ima najbolja rješenja za oživljavanje hrvatskog gospodarstva?

U sklopu projekta 'Ja biram – Izbori 2015.' stavove stranaka o ključnim gospodarskim pitanjima analizirala je i dr.sc Maruška Vizek, pomoćnica ravnateljice za istraživanja na Ekonomskom institutu, Zagreb. Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autorice a ne instituta na kojem radi.

Samo su tri reforme nužne da bi se hrvatsko gospodarstvo osposobilo za intenzivniji ekonomski rast: reforma javnih poduzeća, reforma lokalne samouprave i konsolidacija javnih financija. Čak i kada bi politička stranka koja dobije izbore zanemarila sve druge gospodarske teme, potencijal za rast ostvaren fokusiranjem na ova tri područja bio bi dovoljan za znatno povećanje nacionalnog blagostanja. Stranke od ovih reformi, međutim, zaziru zato što im one dokidaju izvorišta političke moći. U ovoj zemlje se, naime, ne isplati biti političar ako nemaš kontrolu nad 165 milijardi kuna godišnjih rashoda javnih poduzeća i 25 tisuća radnih mjesta koja su tijekom političkog ciklusa od četiri godine na raspolaganju u javnim poduzećima. Ne isplati se biti političar ni ako nemaš dovoljno jedinica lokalne samouprave u kojima možeš uhljebiti stranačke poslušnike i preko njih bolje kontrolirati situaciju na terenu, a još se manje isplati biti političar ako ne možeš biti ministar s velikim godišnjim proračunom.

I tako, malo-pomalo, dolazimo do situacije u kojoj s jedne strane imamo građane koji su prema nekim istraživanjima spremni na reforme i rezove, a s druge imamo političke stranke koje u strahu od gubitka političke moći i poslijeizbornog plijena te iste reforme nisu spremne ponuditi. U takvoj situaciji potraga za političkom strankom koja je sposobna ovu zemlji istrgnuti iz putanje permanentnog gospodarskog zaostajanja sve više nalikuje na scenarij prvog dijela filmske trilogije „The Matrix“. U njemu Morpheus (izborno tijelo) traga za onom osobom (strankom) koja je sposobna shvatiti da se ključ uspjeha krije upravo u njoj samoj, odnosno u njezinoj percepciji stvarnosti. U filmu sretan završetak garantira pronalaženje te prave osobe koju je utjelovio Keanu Reeves. No u našoj stvarnosti još uvijek, nažalost, nismo pronašli tog pravog političkog lidera i tu pravu stranku; onu stranku koja je osvijestila da su baš političke stranke, a ne neadekvatni gospodarski procesi, osnovni razlog za naše ekonomsko zaostajanje.

U ovom kontekstu treba sagledati odgovore stranaka na gospodarska pitanja koja su im postavljena u sklopu projekta „Ja biram“. Valja pritom napomenuti da je, kako bi se zaustavio rast javnog duga pri tekućoj razini kamatnih stopa i rasta BDP-a, potrebno ostvariti ili fiskalnu uštedu od pet posto BDP-a ili rast poreznih prihoda u istom iznosu ili kombinaciju ovih dvaju mjera. Ako se pritom ne želi destabilizirati gospodarstvo, političkoj stranci trebat će cijeli mandat da provede ovakav zahvat (primijetit ćete da je taj zahvat nedovoljan da se javni dug smanji). Međutim, iz odgovora političkih stranaka na pitanja vezana za javni dug i poreznu reformu, jasno je da ni jedna stranka ne smatra da bi se rast javnog duga u njihovu mandatu trebao zaustaviti, što znači da stranke, svjesno ili nesvjesno, guraju zemlju u bankrot. Tek jedna stranka (MOST) potpuno podržava fiskalnu štednju, dok je IDS i koalicija „Naprijed Hrvatska“ djelomično podržavaju. Istodobno, ni jedna stranka ne namjerava uvoditi izmjene poreznog sustava koje bi rezultirale neto povećanjem poreznih prihoda. Za razliku od ostalih stranaka, MOST, ORaH i Naprijed Hrvatska djelomično podržavaju uvođenje poreza na nekretnine, no istodobno se zalažu za smanjivanja osnovica i stopa drugih, znatno izdašnijih poreznih oblika. To u konačnici znači da, kada bi te tri stranke preuzele vlast, ukupni porezni prihodi svejedno bi se smanjivali čak i kad bi bio uveden porez na nekretnine. S druge strane, ostale stranke predviđaju isključivo porezna rasterećenja, zbog čega bi se i u slučaju da one preuzmu vlast porezni prihodi smanjivali, deficit bi rastao, a veći deficit značio bi i novi rast javnog duga.

Odgovori stranaka vezani za zdravstveni sustav nude zanimljiv uvid u ekonomski svjetonazor stranaka. MOST Bože Petrova, koji se snažno zalaže za povećavanje uloge privatnog sektora u zdravstvu, a ujedno podržava i fiskalnu štednju, možemo na osnovi ovih odgovora proglasiti ekonomski najdesnijom strankom. Ni jedna druga stranka ne dijeli stajalište MOSTA kada je riječ o ulozi privatnog sektora u zdravstvenom sustavu, dok je znatan broj stranaka (uključujući HDZ i SDP) neutralan glede ovog pitanja. MOST snažno podržava i osnivanje financijske ustanove koja će ulagati sredstva kojima raspolaže HZZO na financijskim tržištima i tako osigurati dodatna sredstva za zdravstveni sustav, a djelomičnu podršku ovoj mjeri iskazali su i IDS i koalicija „Naprijed Hrvatska“. Odgovori stranaka na postavljena pitanja previše su šturi da bismo iz njih mogli naslutiti kako bi stranke ishodile dugoročnu financijsku održivost zdravstvenog sustava, a da se pritom ne smanji kvaliteta usluga u javnom zdravstvu. No budući da znamo da stranke ne podržavaju povećavanje uloge privatnog sektora u zdravstvu, možemo pretpostaviti da bi se sve stranke osim MOSTA nastavile naslanjati na javna sredstva.

Stajališta stranaka vezana za upravljanje javnim poduzećima iznenađujuće su jednoglasna. Većina stranaka (uz iznimku Živog zida i ORaHa) podržava ili djelomično podržava privatizaciju poduzeća u državnom vlasništvu koja nisu od strateškog značenja za zemlju. Većina stranaka (osim stranke Pametno) istodobno se snažno protivi privatizaciji strateški važnih javnih poduzeća. Sve stranke zaklinju se u depolitizaciju i profesionalizaciju upravljačke funkcije javnih poduzeća, no prilično se razlikuju u načinu nagrađivanja uspješnih menadžera javnih poduzeća. Sudimo li prema odgovorima stranaka, nakon parlamentarnih izbora Hrvatsku očekuje velika rasprodaja nestrateških javnih poduzeća i užurbana potraga za kvalitetnim ljudima koji bi upravljali onim javnim poduzećima koja jesu od strateškog značenja. No kako su političke stranke slična stajališta i planove vezane za javna poduzeća iznosile i u prošlosti a da nije došlo do zaokreta u načinu upravljanja javim poduzećima, upitno je hoće li stranke ovog puta ispuniti svoja obećanja. Čini se da su na ekonomsku moć koja izvire iz mogućnosti političke kontrole javnih poduzeća imune samo one stranke koje su istinski posvećene viziji uspješnije i bogatije Hrvatske. A test te posvećenosti za stranke i koalicije koje dobiju izbore koji su pred nama započinje jutro nakon slavljenja izborne pobjede.

2

MaruskaVizek

Ekonomski institut, Zagreb, pomoćnica ravnateljice za istraživanja

Interakcija

 
UČINIO -> - - - -
PRIMIO <- 6 3 2 20

Dostignuća

Vingd 10.00
Bodovi 70.4
Analize 1 10.00

Ocjene (11)


Respektira (6): Hatzivelkos, Dirk15, Cacahuette, Laci, Cogito, Losonsky


Slaže se (3): Niksodus, Hatzivelkos, Sasha76


Ne slaže se (2): Tony1979, Dirk15


Komentari (20)


na gospodarstvo. Valjda se onda više ne bi imali čime drugime baviti nego da srede pravosuđe, zakonski okvir, sprovođenje zakona te zdravstvo i školstvo što su sve zapravo osnovne djelatnosti države koje su trenutno u najgorem stanju od svega. Sasha76 0 0 0


Baš nakon što sam napisao prethodni komentar, pročitao sam današnji članak na blogu Nenada Bakića eclectica.hr koji piše točno o ovom pitanju. Fantastično je prikazao osnovni problem hrvatskog gospodarstva s nekoliko grafova i jasnih zaključaka. Sasha76 0 0 0


ali članak ne tvrdi da je nužna, dapače navodi druge mjere za koje tvrdi da su dovoljne, pa ne znam slažete li se sa mnom ili s člankom?:) u pravosuđu gdje su potrebne godine za realizaciju najprostije naplate neće više biti organskog rasta ičega. Dirk15 0 0 1


poslovni procesi imaju velike obrtne cikluse, i bez pravne zaštite lud bi bio svatko tko pokreće išta.ta vidite li da se ugušilo sve što nema izravnu "potporu" politike koja je "jača" od zakona? no to nije privatni sektor, nego pervertirano političko Dirk15 0 0 0


jataštvo koje može organski jačati samo korupciju. ovaj tekst snažno promiče ideju da je najvažnija stvar u ekonomiji administracija i javna poduzeća, no to je po meni potpuno deplasirano - u normalnoj zemlji to su samo pomoćne službe privredi. Dirk15 0 0 0

Analiza

Nitko ne uzima u obzir složenost ljudskog faktora, a bez toga nema napretka

26.10.2015. 15:57, 'JA BIRAM': Koja od stranaka ima najbolja rješenja za oživljavanje hrvatskog gospodarstva?

U sklopu projekta 'Ja biram – Izbori 2015.' stavove stranaka o ključnim gospodarskim pitanjima analizirao je i prof.dr.sc Luka Brkić, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora a ne fakulteta na kojem radi.

Ono što je zajedničko u ekonomskoj strani programa svih 12 stranaka koje su sudjelovale u projektu 'Ja biram' jest to da niti jedna ne nudi pristup u okviru potpuno nove paradigme koja bi barem mogla pobuditi nadu u bolje sutra, makar i samo činjenicom da je nova. Sve ostalo je već viđeno, isti začarani krug. Razlike u pojedinim naglascima ne smatram  presudno važnim, pa je izlišna i svaka usporedba korištenjem tih parametara. Naime, u traganju za odgovorom na pitanje o uzrocima neuspjeha razvojnih programa mnogih zemalja, pa tako i Hrvatske u ovoj izbornoj godini i u ponuđenih 12 stranačkih programa, želim naglasiti složenost ljudskog faktora i značaj fleksibilnosti socio-ekonomskih institucija. A o tome ne možemo čitati niti u jednom od navedenih stranačkih programa. Da bi se popravilo stanje manje sretnih zemalja moraju se uzeti u obzir činitelji kao što su razlike u kulturnim očekivanjima i željama, a koje je nemoguće kvantificirati. Dok se rang lista mijenja i neke zemlje prestižu druge, jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja se povećava. Koristeći staru frazu, imamo proces „kombiniranog i nejednakog“ razvoja. Pokretanje ekonomskog rasta u sadašnjem ekonomskom okruženju u Hrvatskoj, prvenstveno je pitanje oslobađanja inovativnog i poduzetničkog potencijala u gospodarstvu, dakle strukturnih politika. Ovdje se pod reformama ne misli samo „rezanje troškova“ već prije svega izbjegavanje prevaljivanja ukupne prilagodbe na troškovnu stranu jer je nemoguće provesti reforme samo nominalnim smanjenjem troškova.

Suprotno pretpostavkama teoretičara tehnološke difuzije, proizvodnja ne ovisi jednostavno o dobro razrađenim inovacijama jer je proizvodnja uvjetovana nebrojenim načinima razumijevanja, interpretiranja i djelovanja koji su utjelovljeni u kulturi društva i pojačani njegovim rutinama. Proizvodnja je društveni proces ovisna o društvenim institucijama, vezama, običajima i pravilima. Konzekventno, razina produktivnosti neke nacije nije jednostavna, a niti tako povezana s tehnološkim razvitkom kako to sugerira isključivo naglašavanje tehnološke difuzije. Poduzeće je „socijalni sistem“ u kojem produktivnost ne zavisi mehanički od broja radnih sati ugovorenih između poslodavca i zaposlenika. Zbog nesigurnosti i nesavršenosti znanja, rad ne zavisi samo od dane tehnologije već i od motivacije i vještine radne snage, organizacije, a oni opet zavise od kompleksne institucionalne strukture, rutine i naslijeđenih kulturnih normi. Presudna karakteristika znanja koje se ne može kodificirati upravo je u tome da ono nije jednostavno dostupno kao shematski plan. Presudno je prepoznati da su znanje i djelovanje neodvojivi. To je pozicija koja ne prihvaća „da se tehnološko znanje nalazi u formi kodificiranog – kako učiniti – znanja tako da onaj koji ima pristup knjizi odmah može djelovati.“ Uvođenjem varijabli običaja i kulture, obrazovnog nivoa i profesionalne obučenosti zaključujemo da je pretpostavljeni model tehnološkog razvoje prejednostavan i šteti složenosti znanja i tehnologije.

Moderna je ekonomija daleko od toga da bude homogena. Sastoji se od velikog broja, vidljivo različitih proizvodnih sektora, gdje svaki ima svoje tržište rada, tehnologiju i potražnju. Prisutnost tih brojnih različitih sektora znači da u jednom mogu postojati inflatorni pritisci, a u drugom ne. Općenito, poremećaji stvoreni različitim modelima odlučivanja neće svaki sektor pogoditi jednakom neefikasnošću, a posebno je važno da može doći do neravnomjernog rasta unutar društva.

Napuštajući pretpostavke o homogenosti proizvodnih faktora, nužno se postavlja pitanje ljudskog faktora. Ovdje govorimo o običajnim i kulturnim činiocima, obrazovnom nivou i profesionalnoj obučenosti, varijablama koje je ne samo teško mjeriti, pa stoga i nisu bliske ekonomistima, već se teško mijenjaju i prenose. Jednom uspostavljene rutinizirane akcije i ne-kodificirano znanje imaju svoju vlastitu inerciju i kako tempo preobrazbe pada, sistem smjera okoštavanju i jačanju postojećih rutina.

Proizvodne šanse ovise i o nebrojenim načinima razumijevanja, interpretiranja i djelovanja koji su utemeljeni u kulturi društva. Proizvodnja je socijalni proces koji zahvaća ljude sa svim njihovim težnjama u međusobnoj, strukturiranoj socijalnoj interakciji. Ako su ljudi različiti . . . tada se priča o rastu i razvoju ipak mijenja. To i pokušavam ističući opću društvenu važnost rutiniziranog ponašanja i nemogućnost svođenja „prešutnog znanja“ ili „znanja koje se ne može naučiti“ na informaciju i nemogućnost prenošenja u kodificirani oblik. Usko definirani način vođenja rasprave o međunarodnoj kompetitivnosti zanemaruje niz važnih elemenata koji čine naciju „konkurentnom“ od kojih su mnogi negospodarski. Primjerice, „ideja da zemlja može biti uspješnom u modernom svijetu bez živahne, inovativne, pluralističke i otvorene političke i estetske kulture teško je kredibilna… Zemlja koja odbija aktivno ojačati kritičku idejnu kulturu može brzo postati marginalizirana i izolirana“ (Hirst/Thompson). Nadalje, H. Dietel razlikuje fundamentalne i sekundarne institucije nacionalnih država pri čemu se fundamentalne mijenjaju teško a sekundarne lakše. Temeljem tog razlikovanja, H. Bonus izvodi i mogućnost dvostruke kulture koja nastaje kada se na razvijene nacionalne institucije bez dubljeg razumijevanja lokalne kulture mehanički „nakaleme“ izvana preuzete sekundarne institucije. To se dogodilo, prema njegovu sudu, kada su profesori ekonomije s Harvarda doletjeli u Moskvu i smjesta htjeli staviti u pogon američku tržišnu ekonomiju. „Budući da za tu implementaciju nisu bile ispunjene kulturne pretpostavke, pa dakako ni tržišno gospodarstvo kao kulturni fenomen, te sekundarne institucije stanovništvo nije prihvatilo: običaji zemlje se suprotstavljaju inovacijama, te se na kraju pokazuju jačima“. (H. Dietel).

Radi li se ovdje više o demokraciji i odnosima moći nego o novcu i ekonomiji? Studija dvojice politologa, Martina Gilensa i Benjamina Pagea o sukladnosti ishoda mjera američke savezne vlade sa željama birača s različitih razina prihodovne ljestvice nedvosmisleno pokazuje da su interesi elita puno važniji od interesa ostatka društva. Ističu kako stav javnosti prestaje biti važan kada se u obzir počinju uzimati interesi i stavovi interesnih skupina ili bogatih građana. Ako je tome tako, kako političari koji zastupaju interese elita uspijevaju svidjeti se javnosti i doći na vlast? Odgovor je da „takvu alternativu pružaju politika nacionalizma, sektaštva i identiteta, politika koja se temelji na kulturalnim vrijednostima i simbolizmu umjesto na pitanjima od životne važnosti. A kada se politička borba vodi na tom polju, izbore dobivaju oni koji su najtalentiraniji za pobuđivanje naših latentnih kulturalnih i psiholoških profila, a ne oni koji najbolje zastupaju naše interese“.(D.Rodrik)

Ne postoji ekonomski model koji bi bio najbolji u svim okolnostima. Kada se analiziraju valutne krize, tržišta u nastajanju naučila su neke lekcije: fleksibilniji tečajni režimi, veće pričuve stranih valuta, manje procikličke fiskalne politike, pozitivni saldo tekućeg računa i manje duga denominiranog u stranoj valuti. One zemlje koje nisu implementirale ove mjere, a posebno zemlje srednjih prihoda, bile su jače zahvaćene krizom. No, i pored toga teško je očekivati konsenzus među ekonomistima oko niza fundamentalnih pitanja. P. Krugman kritički govori o novoj generaciji modela u makroekonomiji koji su zanemarili niz „staromodnih“ Keynesovih postulata. P.Romer posebno akcentira fokusiranost na „matematičnost“ misleći pri tome na upotrebu matematike koja više skriva nego otkriva dok L. Zingales kritizira stručnjake za financije koji su obmanuli društvo pretjerano naglašavajući dobrobiti financijske industrije. Ekonomija nije prirodna znanost i posljedično, „znanstveni napredak ekonomije sastoji se ne od zamjenjivanja starih modela boljima, već ekspanzije njene zbirke modela, pri čemu svaki od njih razjašnjava drukčiji skup društvenih okolnosti“. (D.Rodrik)

Ako ljudi igraju značajnu ulogu kao pojedinci, a ne da njima upravlja totalitarna vlada, onda moraju dijeliti određene vrijednosti i pristupe kolektivnom odlučivanju. Zakoni i propisi nisu dostatni za stvaranje sustava u kojem se pojedinci tako ponašaju. Nije moguće nalijepiti liberalne mehanizme slobodnog poduzetništva na društvo u kojem manjka „javna filozofija“ u Lippmannovom smislu jer usvajanje novih institucija samo po sebi ne može biti dovoljno. Izostanak društvenog i političkog konsenzusa oko strategije i mjera okrenutih rastu vodi u političke sukobe, pat pozicije i loše pravno-političke izbore. Ovdje ne propitujemo legitimnost i potrebu vođenja gorljivih političko-stranačkih rasprava o brojnim pitanjima s područja javne politike: Kolika bi trebala biti najviša stopa poreza na dohodak?, Treba li povisiti minimalnu plaću?, Kako pristupiti fiskalnom deficitu – povećanjem poreza ili rezanjem potrošnje?, Potiču li patenti inovativnost ili je onemogućuju? Ali, s obzirom na sadašnje stanje hrvatskog gospodarstva u kojem se stvara manje dodane vrijednosti nego u 1980. godini, nameće se nužnost konsenzusa o radikalnim reformama jer je problem strukturni, dakle politički, a ne samo makroekonomski. Kako ističe Gross, riječ je o područjima politički teških reformi i dugih razdoblja koja nadilaze četverogodišnje izborne cikluse.

U svakom društvu postoje granice za reforme koje su utemeljene na nepisanim društvenim vrijednostima koje je teško kvantificirati i precizno izraziti, ali koje pouzdano koče djelovanje tržišnih mehanizama i sudjelovanje pojedinaca u političkoj i ekonomskoj aktivnosti. Želja za sveobuhvatnim, intelektualno elegantnim pristupom kako u kejnezijanskoj viziji (G. Mankiw, O. Blanchard, D. Romer) ili viziji poklonika hipoteze o efikasnosti tržišta (R. Lucas, E. Prescott, F. Kydland, E. Fama) odnosno bihevioralnoj ekonomiji (R. Shiller, A. Shleifer, R. Vishny) morat će računati s „kolosalnim neredom“, kako je Keynes dijagnosticirao veliku depresiju, priznati važnost iracionalnog i često nepredvidljivog ponašanja, suočiti se s često idiosinkrazijskim nesavršenostima tržišta i prihvatiti činjenicu da je dug i neizvjestan put ekonomski elegantne „teorije svega“. Polazeći od uvjerenja kako su participativni politički sustavi najučinkovitiji mehanizam za procesuiranje i agregiranje lokalnih znanja, nama u Hrvatskoj je potreban „specifičan, individualizirani, tvrdokorni pragmatizam“ fokusiran na naša najveća izobličenja i usredotočen na ograničenja koja najviše sputavaju reforme.

2

LukaBrkic

Redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu

Interakcija

 
UČINIO -> - - - -
PRIMIO <- 2 1 2 4

Dostignuća

Vingd 6.00
Bodovi 48.0
Analize 1 6.00

Ocjene (5)


Respektira (2): Dirk15, Alumnus


Slaže se (1): Losonsky


Ne slaže se (2): Sasha76, Laci


Komentari (4)


Izvrsna analiza! Najviše mi se dopao dio koji govori o temeljima u kulturi društva. Pitam se kako se može mijenjati kultura i koj bi mogli biti načini? Losonsky 0 0 0


"Hrvatskoj je potreban „specifičan, individualizirani, tvrdokorni pragmatizam“ "- što to zapravo znači praktično ? Molim "ekipu" da mi to razjasni. Laci 0 1 0


ja sam to shvatio u smislu da političari trebaju biti zadubljeni u realni svijet i dobro osjećati probleme, i nesavršenosti mentaliteta društva dok prave izvedbeni plan reformi. - oni koji to uopće žele. Dirk15 0 0 0


Uz ispriku Dirk15, a što pak to znači - "zadubljeni...", "osjećati...", "nesavršenost mentaliteta..." ? Koje to društvo ima savršeni mentalitet ? I što uopće riječ "političar" u nas znači ? Borca za vlast, saborsku mirovinu ili "uhlebljenje"? Laci 0 0 0

Analiza

Nitko ne uzima u obzir složenost ljudskog faktora, a bez toga nema napretka

26.10.2015. 15:57, 'JA BIRAM': Koja od stranaka ima najbolja rješenja za oživljavanje hrvatskog gospodarstva?

U sklopu projekta 'Ja biram – Izbori 2015.' stavove stranaka o ključnim gospodarskim pitanjima analizirao je i prof.dr.sc Luka Brkić, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora a ne fakulteta na kojem radi. Ono što je zajedničko u ekonomskoj strani programa svih 12 stranaka koje su sudjelovale u projektu 'Ja biram' jest to da niti jedna ne nudi pristup u okviru potpuno nove paradigme koja bi barem mogla pobuditi nadu u bolje sutra, makar i samo činjenicom da je nova. Sve ostalo je već viđeno, isti začarani krug. Razlike u pojedinim ... više >

2

LukaBrkic

Redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu
  • 2
  • 1
  • 2
  • 4

Analiza

Dug - Javni/državni dug - Javne/državne tvrtke - Privatništvo !

23.10.2015. 17:12, 'JA BIRAM': Koja od stranaka ima najbolja rješenja za oživljavanje hrvatskog gospodarstva?

U svako, pa i u ovo predizborno vrijeme, suparnici u trci za osvajanje vlasti koriste svakojake argumente da što više "ocrne" suparnike, a jedno od najčešćih arumenata je da je suparnik kriv za  zaduženost države i za preveliki javni dug. Pri tome se ni ekonomisti, analitičari i kolumnisti  obično ne slažu u procjeni/ocjeni toga što državni/javni dug znači glede društvene i gospodarske situacije u zemlji. A i oko toga kako bi se državni/javni dug trebao smanjiti odnosno kako bi se državni proračun trebao 'uravnotežiti' postoji neslaganje u stručnim krugovima, u javnosti i među političarima. Neki rješenje vide u  sveopćoj štednji, drugi u novim zaduživanjima, a neki u rastu potrošnje, gospodarske aktivnosti i izvozu.

I ti prijepori i rasprave traju u nas već desetljećima, a situacija nikakao da se promijeni na bolje, dapače sve je gora. Pri tome je znakovito da mediji u svezi te prolematike izvješćuju ili ju objašnjavaju fragmentarno, pomoću brojčanih pokazatelja od kojih niti jedan sam za sebe ne može dati sveobuhvatnu sliku problema. Najbolji primjer za to je korištenje BDP-a kao pokazatelj za stanje standarda života u nekoj zemlji, budući da način izračunavanja BDP-a i raspodjela društvenog bogatstva među različitim slojevima populacije u nekoj državi može dati krivu sliku stanja standarda života stanovništva u nekoj zelji. Treba prvo uočiti da podatak o iznosu BDP-a za neku državu u pogledu standarda života u toj državi ne govori gotovo ništa relevantno ako se ne zna broj žitelja u toj zemlji. Zato je podatak o BDP-u po stanovniku nešto bolji pokazatelj za standard života u nekoj zemlji, ali ni on ne daje pravu sliku stanja u nekoj zemlji, što pokazuju i podaci Trading Economicsa za BDP po stanovniku u  2014. godini za nekoliko zemalja iz našega okruženja.

Prema tom izvoru BDP po stanovniku za 2014. godinu za neke s nama usporedive države je :

Hrvatska 10 454 $/stan., Grčka  18 146 $/stan., Slovenija 18 634 $/stan., Mađarska 11 430 $/stan., Austrija 40 008 $/stan.  i  Češka 14 087 $/stan.,

U isto vrijeme prema podacima Eurostata minimalne plaće za iste države (bez Austrije) su:

Hrvatska 584 EUR bruto, Grčka 764 EUR bruto, Slovenija 949 EUR bruto, Mađarska 593 EUR bruto, Češka 502 EUR bruto.

Iz ovih podataka, bez  poznavanja odnosa bruto/neto plaće, troškova života, cijena "potrošačke košarice" i nekih drugih podataka, nemoguće je govoriti o standardu života u nekoj zemlji, i društveno gospodarskom stanju u njoj. A pošto zaduženost zemlje ima utjecaja na te podatke, valja reći neke stvari o tim dugovima i njihovim "korisnicima".

Kao prvo, dug je ono što je uzeto na zajam, posuđeno, obveza dužnka prema vjerovniku. Pri normalnim društenim odnosima dug je nešto što vjerovnik s pravom očekuje da će mu se vratiti. I to je općevažeće pravilo za bilo koju vrstu dugova, između bilo kojih dužnika i vjerovnika. Pri ovome je u normalnim okolnostima samorazumljivo da se ne ulazi u dug, ako se zna da se  neće imati iz čega ili kako vratiti.

Kao drugo, javni dug su akumulirane obveze države odnosno zbroj svih potraživanja koja prema javnom sektoru imaju njegovi vjerovnici u određenom trenutku. Pri tome se javni dug dijeli na izravni javni dug ili izravni državni dug, što su izravno ugovorene  obveze države prema vjerovnicima, i na potencijalni javni dug ili državni dug, što je dio duga čije dospijeće nije sigurno, što su naprimjer državna jamstva državnim i javnim tvrtkma.

Kao treće, javne su tvrtke tipa HEP, Hrvatske vode, HAC, HŽ, itd., to jest tvrtke od javnog značaja za sve građane Hrvatske, dok su državne tvrtke one u kojima država ima dioničarski udio u manjem ili većem postotku, ali te tvrtke nisu od javnog značaja za sve građane Hrvatske, kao naprimjer brojne tvrtke proizvodnog tipa, koja nisu tijekom privatizacije prešle u privatno vlasništvo, pa su ostale u državnom vlasništvu. Pri tome strateška i ekonomska logika govori da javne tvrke valja očuvati radi općeg interesa, a državne tvrtke privatizirati što prije i što potpunije.

Kao četvrto, privatništvo je gospodarsko djelovanje poduzetnika, pri čemu je poduzetnik uložio u poslovanje vlastiti kapital, bilo kojega je imao, bilo da se zadužio u obliku kredita kod neke financijske institucije.

Ako je tomu tako, a tako je, onda bi svaka buduća Vlada, odnosno svaki budući saziv Sabora trebao radi izlaska iz krize u kojoj se nalazimo, te radi oslobađanja od "dužničkog ropstva", u najmanju ruku učiniti slijedeće:

1. U državne tvrke koje mogu poslovati tržišno uspješno, ali radi politički oktroiranog rukovodstva to ne rade, dovesti putem natječaja stručna rukovodstva, koja će ih voditi po svim pravilima tržišnog poslovanja radi ostvraivanja profita.

2. Državne tvrtke koje nemaju izgleda za uspješno tržišno poslovaje privatizirati prodajom ili koncesioniranjem privatnim ulagačima.

3. Prestati sa zaduživajem države radi podmirivanja financiranja državnog aparata, i zaduživati se samo u slučajevima kada se tim zaduživanjem vrši investiranje u djelatnosti koje donose profit i nova radna mjesta.

4. Prestati sa izdavanjem jamstva za zaduživanja javnih/državnih tvrtki i privatnih poduzetnika, te trošenja proračunskog novca za sanaciju neuspješnih privatnih poduzetnika (banke, financijske institucije, privatnih učilišta, itd.)

5. Prestati sa zapošljavanjem u državnom sektoru koji je već i onako predimenzioniran za zemlju naše veličine, sa brojem stanovnika koji Hrvatska ima.

6. Džavni sektor porezne uprave, DORH-a i USKOK-a ekipirati preraspodelom kadrova tako da svoju funkciju nadzora gospodarskih aktivnosti vrše na puno efikasniji način nego do sada, teza to predvidjeti posebne stimulacije za djelatnike tih sektora.

7. Maksimalno pojednostaviti i olakšati inozemnim i domaćim investitorima ulaženje u nove investicijske poduhvate, uz daleko veću pozornost na njihovo poslovanje, glede poštivanja tako pojednostavjenih zakona i propisa za poslovanje i investicijska ulaganja. Pod tim se podrazumijeva  "maltretiranje" od strane poreznika, inspektora i sl., već onemogućavanje da investitor ne izvršava ugovorom preuzete obveze, kao što su isplate radnika, ulaganje u modernizaciju i proširenje kapaciteta, zaštita okoliša, i sl..

8. Maksimalno poticati ulaganja u proizvodnje i gospodarske djelatnosti koje su u funkciju supstitucije uvoza domaćim proizvodima ili uslugama.

9. Maksimalno poticati izvozne aktivnosti i izvozne djelatnosti, posebno u poljoprivrede, drvne industrije i elektrostrojogradnje.

10. Maksimalno destimulirati uvozne aktivnosti, pogotovu one koji direktno utječu na to da se "guši" domaća proizvodnja ili aktivnost na nekom području.

Ovo su sve takoreći zdravorazumske stvari, koje bi svatko tko želi razvoj i napredak poduzeo, no nažalost to na ovakav način formulirano nisam zamijetio u programima niti jedna stranke koja izlazi na izbore. Dapače svaka misao da se odmah poduzme nešto, kao što je Karamarkova najava (koga inače ne podržavam) da će smanjiti plaće sabornika, ili najava Petrova da se mogu smanjiti troškovi državne administracije, dočekuju se sa podsmjehom i sa etiketom 'populizma'.

Konačno bih rekao da mislim da niti jedna stranka nema nikakovu ideju za oživljavanje hrvatskog gospodarstva, pa je u tom smislu irelevantno kakvi će biti rezultati izbora. Oživjeti hrvatsko gospodarstvo može samo Vlada sastavljena od ljudi koji su u svome životu nešto efektivno i relano učinili ugospodarstvu, a ne "učenici" fakulteta političkih znanosti, profesionalni političari i ljudi koji vlastitom pameću nisu zarađivali ninza sebe, ni za druge, već su bili večiti "proračunski ovisnici". Da se ne bi uvrijedili  neki političari koji su ipak nešto radili u realnom sektoru, kao što su medicina, građevinarstvo ili slično, ipak moram reći da to oni nisu kadri pokrenuti jer očito su pobjegli od gospodarstva u "sigurne" vode politike, gdje se za sada ne traži da se nešto radi, a još manje da se postižu rezultati, već je dovoljno biti 'podoban' i poslušan. Ja sam za Vladu Nacionalnog Spasa, no očito je da je takva Vlada bila dobra samo u vrijeme kada je "grmilo", a sada neznalice misle da znaju samim tim što su na stranačko/partijskim listama, i blizu stranačko/partijskog Capo di famili. No ako ovo još potraje, možda će ponovno početi "grmiti", a onda će biti - "oprostite narode, mi nismo bili odavde" !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 210.5
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (3)


Respektira (3): Dirk15, 5none5, Guarin


Komentari (3)


Slazem se s vecinom osim da drzavne tvrtke koje nestvaraju nekakav profit drzavi ce tesko pronaci kupca..al valja pokusati..ako i neuspiji bar te tvrtke zatvorit da se smanji broj uhljeba Guarin 0 1 0


@Guarin , točno tako, to sam propustio naglasiti a trebao sam, Što se ne može "izliječiti" ili prodati treba zatvoriti, jer je to manja šteta., nego da nas uhljebi iskorištavaju ne radeći ništa već upropaštavaju državnu imovinu. Laci 0 0 0


kao što guarin kaže, a i ovaj pojam "poticati" bi trebalo definirati, pretpostavljam da se ne misli na financijske poticaje jer se u ostatku članka govori protiv njih. Dirk15 0 1 0

Analiza

Dug - Javni/državni dug - Javne/državne tvrtke - Privatništvo !

23.10.2015. 17:12, 'JA BIRAM': Koja od stranaka ima najbolja rješenja za oživljavanje hrvatskog gospodarstva?

U svako, pa i u ovo predizborno vrijeme, suparnici u trci za osvajanje vlasti koriste svakojake argumente da što više "ocrne" suparnike, a jedno od najčešćih arumenata je da je suparnik kriv za zaduženost države i za preveliki javni dug. Pri tome se ni ekonomisti, analitičari i kolumnisti obično ne slažu u procjeni/ocjeni toga što državni/javni dug znači glede društvene i gospodarske situacije u zemlji. A i oko toga kako bi se državni/javni dug trebao smanjiti odnosno kako bi se državni proračun trebao 'uravnotežiti' postoji neslaganje u stručnim krugovima, u javnosti i među političarima. Neki rješenje vide u sveopćoj štednji, ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 0
  • 3