Analiza

Hrvatsko je zdravstvo vreća bez dna. Mislim da u Hrvatskoj nema osobe koja se s ovom konstatacijom neće složiti. Oko toga zašto je vreća bez dna, mišljenja se donekle razlikuju. Jedni smatraju da su za to krive "napumpane" plaće liječnika i drugog medicinskog (kao i nemedicinskog) osoblja. I predlažu razne modele njihova smanjivanja. Drugi smatraju da su za to krive loša organizacija bolnica i činjenica da u nekim dijelovima Hrvatske postoji nekoliko bolnica s istim odjelima (i svaka sa svojim punim administrativnim i upravljačkim osobljem) u krugu od samo 30 do 50 kilometara. I predlažu njihovo spajanje ili prenamjenu nekih od njih radi smanjenja troškova. Treći smatraju da je problem u prevelikoj potrošnji lijekova (za antibiotike postoje i stvarna upozorenja na to da se previše troše, a previše se troši sigurno i većinu ostalih lijekova) i u potpuno nepotrebnim pretragama, snimanjima i pregledima specijalista što sve HZZO jako puno košta, a do kojih dolazi zato što je sve manje kvalitetnih dijagnostičara među liječnicima i što se oni sve više oslanjaju na tehnologiju i nalaze umjesto na zdrav razum i svoje iskustvo kao liječnika. Četvrti vide problem u mnogim novim aparatima čije je korištenje vrlo skupo a koji su se u medicini pojavili posljednjih desetljeća kao i u mnogim novim pretragama i vidovima liječenja (uključujući razne složene operacije i  lijekove) koji su također vrlo skupi a koji su se pojavili unatrag desetljeće-dva. Njih prije nije bilo i nisu mogli koštati sustav zdravstva, danas međutim postoje i ljudi traže pravo na njih, čime se cijena sustava zdravstva za društvo dramatično povećava. Ti ljudi predlažu uvođenje participacija ili raznih oblika polica osiguranja, uz pretpostavku da će dio pacijenata odustati od takvog skupog liječenja jer neće moći smoći novaca za njega ili da će sudjelovati u njegovoj cijeni i time smanjiti trošak HZZO-a. Peti smatraju da je najveći problem posrnulo gospodarstvo koje više nema snage financirati ovakav model sustava zdravstva i rješenje vide prvenstveno u jačanju gospodarstva. Šesti vide problem u povećanju udjela starog stanovništva u ukupnoj populaciji i sve duljem životu ljudi koji time nisu postali i zdraviji već samo veći broj godina sve više njih traži sve veću i sve skuplju zdravstvenu skrb. Sedmi vide problem u manjku preventive i prevelikom pouzdanju ljudi ovoga vremena u mogućnosti izlječenja problema od kojih su barem dio sami skrivili lošim životnim navikama (pušenjem, pretilošću, mijenjanjem spolnih partnera, nebavljenjem tjelesnom aktivnošću itd.). Osmi, deveti i ini vide glavni problem našeg sustava zdravstva u raznim kombinacijama navedenih točaka, a mnogi ga vide u svemu pomalo te u još ponečemu što nisam nabrojao (recimo, u lošem sustavu javne nabave zbog kojeg se našim bolnicama prodaje potrošni materijal po cijeni koja je nerijetko višestruko veća od nabavne ili u činjenici da dio liječnika radi istovremeno i u javnom sektoru zdravstva kao i privatno, a na uštrb svog rada u javnom sektoru zdravstva). Svi ovi problemi, svaki u svojoj mjeri, zajedno čine Problem sustava zdravstva RH. I zbog svih njih zajedno taj je sustav ona vreća bez dna o kojoj se govori. No nije problem te probleme nabrojati, problem je kako ih riješiti. Ostojić je ponudio svoj model rješavanja problema kao aktualni ministar i predstavnik koalicije na vlasti. U rujnu je rješenje ponudio i Čorušić u ime najveće oporbene stranke, one koja će po svemu sudeći biti iduća na vlasti. Obojica su liječnici, obojici bi trebalo biti jasno koji su glavni problemi zdravstva i kako ih riješiti. Rješavaju li njihovi prijedlozi problem?

Ostojićevo je rješenje (spajanje bolnica i privatizacija nemedicinskih usluga) kozmetičke prirode. U nekim manjim segmentima donijet će možda neku uštedu, ali sve zajedno neće spriječiti daljnji rast ukupne cijene sustava zdravstva. Problem starenja stanovništva, problem loše dijagnostike i gomilanja skupih pretraga, problem prevelike potrošnje lijekova i mnoge druge uopće ne dotiče. To je "rješenje" koje će, ovakvo kako je zamišljeno, samo pridonijeti produbljivanju kaosa u zdravstvu i opadanju njegove kvalitete jer će uzdrmati već postojeće i koliko-toliko funkcionirajuće obrasce, a nove kvalitetne neće biti sposoban uspostaviti (jer je to konstanta koja se ponavlja sa svim "reformama" javnog sektora kod nas pri čemu svaka reforma samo sve drastičnije pogoršava stanje). Uvođenje privatnog sektora u nemed. usluge nije jamstvo njihove manje cijene za HZZO, ali zato odmah pod znak pitanja dolazi kvaliteta njihova rada. Ovo je još jedan od poteza "radim nešto tek toliko da nešto radim" političara na vlasti kakvih smo se nagledali u protekla dva desetljeća.

Čorušićev prijedlog ima naizgled svojih pozitivnih strana. Kroz povećanje poreza na tzv. junk-food on jedini (premda indirektno) spominje preventivu, a istovremeno nabavlja određen novac sustavu zdravstva. No kakve koristi od dopreme dodatnog novca sustavu koji je vreća bez dna? Prijedlog kažnjavanja onih koji ne dođu na dogovoren pregled je u redu, ali ne rješava problem nepotrebnih pregleda (zbog čega ljudi ni ne dolaze na dio dogovorenih pregleda, jer da su im zaista potrebni sigurno bi došli - naprotiv, ovim će se postići da će ljudi dolaziti na sve zakazane preglede i samo trošiti dodatno novac zdravstva) i pretraga. Prijedlog da osnovni zdr. paket bude besplatan samo za dio stanovništva rezultirat će pak time da će se svi neobuhvaćeni njime odlučivati rjeđe na odlaske liječniku, što će s vremenom dovesti do bolesnijeg stanovništva i težih posljedica po zdravlje ljudi zbog mnogih neliječenih ili kasno uočenih zdravstvenih problema. Od prave preventive istovremeno nema ni "p". Poseban je problem što se u skupini ljudi koji bi imali besplatan osnovni pakete zdr. osiguranja spominju umirovljenici koje se već po navici smatra ugroženom skupinom iako je činjenica da svi oni (pa i oni s najnižim mirovinama) imaju zajamčen mjesečni prihod i nemaju obvezu uzdržavanja djece, dok se u skupinu koja ne bi trebala imati besplatan osnovni zdr. paket stavljaju ljudi iz radne kategorije stanovništva koja je danas najugroženija jer je to kategorija koja se tek kući i zasniva obitelj i koja ima malodobnu djecu na skrbi, a istovremeno im mjesečna primanja nisu zajamčena. Dapače, mnogi su nezaposleni, mnogi su zaposleni ali s nesigurnim i malim primanjima, a čak i oni s relativno solidnim primanjima mogu već sutra ostati bez njih. Istovremeno su to upravo oni ljudi koji iz svojih plaća (kad ih imaju) izdvajaju u fond HZZO-a. I još bi trebali sami plaćati osnovni zdr. paket plus dopunski. Po kojoj logici i kojem pravu?

Rješenje bi bilo ne u uvođenju kategorija koje su u startu oslobođene plaćanja zdr. paketa već u uvođenju cenzusa. No uvođenje cenzusa odavno je prokazano kao loša mjera. Prvo, oni koji imaju najviša primanja najviše i izdvajaju iz plaće za HZZO i nije u redu da se od njih traži dodatno plaćanje. Drugo, cenzusom se postiže to da osoba koja ima, npr. 2999 kn po članu obitelji ne mora plaćati osnovni zdr. paket, a već ona koja ima 3000 kn bi ga morala plaćati. Kad se tome dodaju ostale privilegije onih koji zadovoljavaju cenzus (dječji doplaci, besplatan vrtić i ostala), ispada da bi oni imali puno veća primanja (primanje plus privilegije) od onih koji imaju neznatno viša primanja i koji bi ostali bez privilegija. Treće, i dalje je moguće lažiranje primanja ili isplata dijela plaće na ruke, čime bi se nepravedno opteretili samo oni ljudi koji to ne mogu izvesti. Cenzus jednostavno nije rješenje.

Dodatan je problem Čorušićeva modela dodatno povezivanje javnog i privatnog sustava zdravstva kroz omogućavanje liječnicima rada na obje strane što je do sada pokazalo da je uvijek na uštrb njihova rada u javnom sektoru. Sve u svemu, ovaj model pokazuje tendenciju privatiziranja zdravstva i uvođenja direktnog plaćanja za razne (a s vremenom vjerojatno sve) kategorije stanovništva uz istovremeno nastavak financiranja iz proračuna. Tj. sve veće trpanje novca u onu vreću bez dna, a bez uopće čak i pokušaja da se rupe na toj vreći kroz koju novac nemilice nepotrebno curi na sve strane makar donekle saniraju.

Postaje li sustav zdravstva svrha samome sebi a pacijent u njemu suvišan trošak čije su liječenje i, što je još važnije, izlječenje, sve manje bitni pokraj potrebe da se silnim pretragama i šetanjima od jednog specijaliste do drugog (po mogućnosti uz što veću participaciju pacijenta) opravdaju primanja svih zaposlenih u tom sustavu, uključujući plaću ministra zdravstva? Postaje li on izlika za nabavu skupih aparata koji će onda minimalno biti u upotrebi (ali će se za njih pokupiti provizija) i za masovno prepisivanje lijekova u korist faramceutske industrije a bez pravog liječenja i pravih indikacija od kojih će ljudi samo biti sve bolesniji - i sve potrebitiji sustava zdravstva od kojeg će imati sve manje koristi ali će zato sve više izdvajati za njega? Kad novac i zarada postanu mjerilo svega, upravo to su njihove posljedice. I one nisu na dobrobit ni jednog čovjeka. Pa ni onog koji će raditi u toj dehumaniziranoj zdravstvenoj industriji suvremenog doba u kojoj liječenje, a pogotovo kvalitetno liječenje i izlječenje, postaju povlastica a ne pravo.

Postavlja se pitanje: Želimo li zdr. sustav i društvo u kojem ćemo imati pravo prozvati predsjednika države (ili bilo koga drugog) koji si je u liječenju prisvojio privilegije koje običan (ili samo drugi) čovjek nema ili zdr. sustav i društvo u kojem će privilegije kod liječenja postati nešto potpuno normalno? Za mene je odgovor jasan: Prvo a ne drugo ono je što želim. A za to će biti potrebna jedna sasvim drugačija reforma od onih koje predlažu vlast i oporba. I to ne samo zdravstvenog sustava već cijelog društva.

4

abakus

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 114 26 30 304
PRIMIO <- 185 73 26 363

Dostignuća

Vingd 324.00
Bodovi 199.7
Analize 39 321.00
Ankete 62

Ocjene (4)


Respektira (4): Heraklit, astrid, visitor, siouxica


Komentari (1)


odlična analiza:) siouxica 0 0 0

Analiza

Hrvatsko je zdravstvo vreća bez dna. Mislim da u Hrvatskoj nema osobe koja se s ovom konstatacijom neće složiti. Oko toga zašto je vreća bez dna, mišljenja se donekle razlikuju. Jedni smatraju da su za to krive "napumpane" plaće liječnika i drugog medicinskog (kao i nemedicinskog) osoblja. I predlažu razne modele njihova smanjivanja. Drugi smatraju da su za to krive loša organizacija bolnica i činjenica da u nekim dijelovima Hrvatske postoji nekoliko bolnica s istim odjelima (i svaka sa svojim punim administrativnim i upravljačkim osobljem) u krugu od samo 30 do 50 kilometara. I predlažu njihovo spajanje ili prenamjenu nekih ... više >

4

abakus

  • 4
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

Jednostavno je nevjerojatno kako razmišljaju i na koji način funkcioniraju ljudi koji su u politici, ili žele ući u politiku. Svako problem za njih ima najjednostavnije moguće rješenje. Sve se rješava samo upotrebom jedne čarobne riječi . Porez. Kao u Harry Potteru. Mahneš štapićem, vikneš novi porez i problem riješen.

Nevjerojatno je kolko ti ljudi koji vode ili bi htjeli voditi državu, svi razmišljaju na isti način. Kao da zaista žive u nekakvom paralelnom svemiru i kao da zaista nemaju nikakvih dodirnih točaka sa realnim životom i stvranom ekonomijom. 

A najluđe od svega je to, što ih uvijek i jedino zanima samo prihodovna strana njihovog resora interesa. Opet, ni u ovim HDZ-ovim lamentacijama na temu, skoro pa ni jedan osvrt na potrebu RACIONALIZACIJE sustava. Neću upotrebljavati floskulu štednja. Racionalizacija poslovanja je ipak malo teža matematika za političare.  Sjećam se Kosoričinih riječi prilikom rasprave o proračunu, neki dan je Pusićka kod Stankovića ponovila istu mantru, Linić isto...svi trube u isti rog. Povećanje prihoda. Jer navodno nema se gdje više rezati. BAŠ!

Pa ja (a vjerujem i svi ljudi koji razmišljaju na realnim, a ne na političkim osnovama) ne mogu vjerovati da je tako teško i tako problematično uhvatiti se u koštac sa pravim problemima. Sa rashodovnom stranom buđeta.To je već pomalo iritirajuće. Ajde, vlada je najavila nekakvu mogućnost racionalizacije, ali se spominje nekakvih 400.000.000 kuna godišnje, a samo u lipnju mjesecu prošle godine ulupano je preko3,3 milijarde kuna u sustav. Dakle, i ovdje ništa spektakularno. Samo floskule.

Ne bih puno trošio ni vremena ni prostora za HDZ-ov prijedlog oporezivanja nezdravih navika. To je samo i jedino dnevnopolitička floskula, koja nema nikakvih uporišta. 

Smatra li zaista netko da će se to zaista provesti u djelo? Ovaj do kraja osiromašeni narod je uvijek pronalazio načine da zajebe sustav, pa tako i ovo neće imati ni izdaleka efekt koji želi HDZ prodati kao spasonosan. Zašto?

Evo, na osobnim primjerima. Ja sam nepušač, dakle porez na cigarete me ne dira. Imam svoje vino koje sam proizvodim. Nisam kupio butelju vina ili popio više od male pive negdje vani već ne pamtim. Cijela moja ekipa razmišlja na ovaj način. A svi pajdaši koji puše, prešli su na one wild west sisteme s motanjem duhana u cigarete. Jedna mjera s drastičnim povećanjem poreza na ova sitna zadovoljstva poput pokoje cigarete, pive ili gemišta, samo će pojačati poslovičan interes Hrvatskih građana za šverc komerc sistemima.  Ako i niste znali, osim ovih vrećica duhana, šverc cigareta iz Srbije i Bosne još uvijek cvate, a o alkoholu da ne pričam. A na koji način bi se namjeravalo povećati porez na pizze, hamburgere i slično, to valjda samo HDZ-ovi kemičari imaju ideje. A oporezivanje i poskupljenje bezalkoholnih pića poput Coca-cole samo će stvoriti još veće probleme kod mladih, koji uglavnom imaju ograničene budžete i sredstva. Jeftinije im je za npr. 20 kuna kupiti nekakvu flašu sa 2,5 litara pive, nego dati za 9 kuna za bočicu od 2,5 dcl coca cole. Ovo samo daje još više zamaha alkoholizmu u mladih, što opet onda u datom trenutku poskupljuje zdravstvene usluge, jer je većina tih mladih u poziciji da jednog dana treba odvikavanje ili liječenje od nekih bolesti koje se vežu uz povećanu potrošnju alkohola. I inače je to interesantno kako i zašto je to tako. Meni kćer veli, prilikom svake od rasprava oko pića na izlascima, zakaj bi bi si naručila u bircu kolu ili gusti sok i platila dva deci toga 12 ili 15 kuna, a za 11 kuna imam pola litre žuje ili pana. 

Kao i u ovih nekoliko slučajeva, želim reći da zaista nitko od političara ne želi sagledati sve strane nekog problema. Njima su bitni jeftini, uglavnom populistički demagoški poeni. I nitko od njih ne razmišlja dalje od jednog mandata, u kojem valjda očekuju da će riješiti egzistenciju sebi i obitelji.

Izmjene zakonskih okvira? Ma dajte molim vas. Tko još u ovoj zemlji uzima nekakve Zakone i pravilnike zaozbiljno. Kad i te zakone i pravilnike donose političari, često bez ikakvog utjecaja struke , samo formalno-pravno. I onda svaki čas idu izmjene i dopune, dok se stvar ne dotjera do apsurda. Pa onda novi, spasonosni Zakon, koji kao po pravilu, samo još više zakomplicira stvar. Posebno volim one članke zakona u kojima piše: o tematici navedenoj u ovom članku, detalji će biti razrađeni pravilnikom koji donosi ministar. E, a ti pravilnici se sporo ili nikako ne donose. Pa tak imate situaciju da se Zakon izmijenio tri-četiri puta, a Pravilnici koji bi trebali biti doneseni i izmijenjeni temeljem novih Zakonskih odredbi, budu stari po desetak godina. Primjera imate kolko hoćete. Npr. u eksploataciji mineralnih sirovina donedavno je bio na snazi pravilnik iz službenog lista SFRJ. Bojim se da će se i priči oko reforme Zdravstva i zdravstvenog sustava koristiti isti obrazac. 

Kao što su HDZ-ovci i najavili. Promijeniti ćemo zakone. I to je spas. Naravno, i podići koji porez ili uvesti novi. Svejedno.

Pa gospodo građanke i građani RH, sretno nam bilo i s ovim. Ili da zovem ipak radije velečasnog nego doktora, ak bude trebalo. Ionak je sve božja volja. Pa i suludo stavljanje na plaću svećenika koji će ordinirati kao i liječnik. Ali ne bi bilo zgoreg, obzirom na ostale religijske zajednice, onda zaposliti i imame, rabine i pastore. To bi bio dobar početak racionalizacije sustava (sarkazam, da ne bi netko ovo uzeo zaozbiljno).

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 66 40 11 301
PRIMIO <- 321 49 29 529

Dostignuća

Vingd 530.00
Bodovi 331.5
Prijedlozi 2 3.00
Analize 100 521.00
Ankete 132

Ocjene (3)


Respektira (3): sthagon, visitor, siouxica


Komentari (1)


ja mislim da svaki konkretan prijedlog prije odbacivanja treba proučiti, ne bi trebalo imati veze tko predlaže, u Ćorušićevom ima i racionalizacija, neka razgovaraju o tome jesu li dobre visitor 0 0 0

Analiza

Jednostavno je nevjerojatno kako razmišljaju i na koji način funkcioniraju ljudi koji su u politici, ili žele ući u politiku. Svako problem za njih ima najjednostavnije moguće rješenje. Sve se rješava samo upotrebom jedne čarobne riječi . Porez. Kao u Harry Potteru. Mahneš štapićem, vikneš novi porez i problem riješen. Nevjerojatno je kolko ti ljudi koji vode ili bi htjeli voditi državu, svi razmišljaju na isti način. Kao da zaista žive u nekakvom paralelnom svemiru i kao da zaista nemaju nikakvih dodirnih točaka sa realnim životom i stvranom ekonomijom. A najluđe od svega je to, što ih uvijek i jedino ... više >

  • 3
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

Karamarko iznenadio – mijenja li se način političkog djelovanja oporbe?

20.01.2014. 15:18, HDZ-ove mjere: koliko uvođenje poreza na junk-food može pridonijeti oporavku zdravstva?

Lijepo je i ohrabrujuće za budućnost Hrvatske kad se političke stranke za naklonost birača počnu natjecati svojim programima. Ono što smo do sada mogli vidjeti bi se, nažalost, prije moglo svrstati u politički marketing nego u istinsko nastojanje da se promijeni ono što je loše. Argument za tu tvrdnju je neoboriv, rezultati na kraju mandata svake garniture koja je bila na vlasti jasno pokazuju da se od popisa želja nije daleko odmaklo. Razloga za to je više ali se jedan posebno ističe, osim oko ulaska u EU i eventualno NATO, nije bilo konsenzusa glavnih političkih aktera. Kad se nešto i pokušavalo, oni na vlasti su više energije trošili na borbu s opozicijom nego na posao koji je trebalo obaviti. S druge strane, umjesto da punudi svoje rješenje, opozicija se iscrpljivala u jalovoj kritici vladajućih. Utoliko HDZ-ov alternativni program reforme zdravstvenog sustava predstavlja korak u pravom smjeru. Pogotovo ako je rezultat promjene svijesti o poželjnom načinu političkog djelovanja oporbe.

Za sada se ne zna puno ali ono što je pušteno u javnost bi moglo donijeti pozitivne rezultate, pogotovo kad se uklopi u plan aktualnog ministra zdravstva. Dodirnih točaka ima i od tog bi se moglo početi. Ono što Ostojić naziva reformom mreže bolnica, Ćorušiću je redizajn sustava. Njegovo protivljenje ukidanju bolnica nije problem jer takvo što nije ni predviđeno Ostojićevim planom.

Ono gdje se također slažu je da postoji manjak novca u sustavu koji treba nadoknaditi, i Ostojić je nekoliko puta izjavio da se „možda preuranilo“ sa smanjenjem zdravstvenog doprinosa. Vjerojatno bi se mogao postići kompromis između Ostojićevog radikalnog smanjenja troškova i Ćorušićevih poreza na nezdravu hranu, alkohol i cigarete. Kada je o njima riječ, valja biti oprezan i dobro računati. Svako povećanje sa sobom nosi i rizik od smanjenja potrošnje i bijeg u sivu zonu ali je svakako bolje od vraćanja zdravstvenog doprinosa na prijašnju razinu. On je smanjen kako bi se olakšalo gospodarstvu i ne bi ga trebalo opet mjenjati. Ukoliko bi Ostojić i Ćorušić sjeli zajedno, vjerojatno bi se mogli dogovoriti o pravoj mjeri rezanja i novih poreznih opterećenja građana.

Mogli bi se složiti i o sadržaju minimalnog paketa usluga koji bi se nudio uz osnovno zdravstveno osiguranje. Ćorušić je za posebnu zaštitu invalida, branitelja, djece i umirovljenika a Ostojić za paket koji bi vrijedio za sve građane. Kompromis je moguć ukoliko bi se uveo nekakav cenzus u odnosu na platežne mogućnosti građana. Sa stajališta Ustava bi bilo prihvatljivije da se ne izdvajaju posebne skupine građana, tim više što među Ćorušićevim štićenicima ima i onih s visokim primanjima.

Oko nadgradnje osnovnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja također ne bi trebalo biti spora, police privatnog zdravstvenog osiguranja ionako već postoje. Za vitalnost javnog zdravstvenog sustava bi moglo biti samo dobro ukoliko će moći dio usluga ponuditi na tržištu i po ekonomskim cijenama. Važno je jedino da to ne bude na teret osnovnog paketa usluga.

Za ozbiljnu analizu je još premalo podataka i previše nepoznatog u oba prijedloga. Ali jedno jest sigurno, bolje je kad se bira između više mogućnosti. Ukoliko bi se kroz javnu raspravu uključili stručnjaci i zainteresirana javnost, konačan bi prijedlog sigurno bio bolji. Osim toga, kad se započinju krupne reforme, uvijek je bolje da se o promjenama izjasni što veći broj stručnjaka i onih na koje se odnose.

Politički analitičari će se složiti da je ovaj put Tomislav Karamarko iznenadio. Do sada se bavio isključivo ideološkim i svjetonazorskim pitanjima, toliko da mu je osobni i rejting stranke već dulje vrijeme u padu. Građani su ga kaznili što se u kriznim vremenima nije bavio onim što je vitalno za životni standard. Spektakularna prezentacija gospodarskog programa bez sadržaja mu se pretvorila u fijasko. Možda je baš time natjeran da ovaj put istupi s konkretnim sadržajem. Ako ništa drugo, više mu se neće moći prigovoriti da kritizira bez nuđenja alternative.

Važno je kako će na ovaj Karamarkov potez reagirati vladajući, kao na crvenu krpu ili pruženu ruku. Ako ga Milanović i shvati kao rukavicu bačenu u njegovo lice, bit će to dvoboj programima a ne kao do sada, uvredama. Za njega i Kukuriku koaliciju bi bilo bolje da odgovore pružanjem vlastite ruke, ponudom da se sastanu radne skupine iz svih stranaka i pokušaju formirati zajednički prijedlog. Politička i praktična težina takvog prijedloga bi bila veća od bilo kojeg pojedinačnog a i građani bi ga sigurno bolje primili. Njima je dosta svađa oko ideologije i svjetonazorskih pitanja dok se životni i standard usluga koje im se pružaju urušava.

Konkretnim prijedlogom reforme zdravstvenog sustava je Karamarko preuzeo inicijativu. Ako i nije uvod u nekakav konsenzus, što bi bilo poželjno, svakako je dobrodošla promjena u načinu političkog djelovanja oporbe. Na Milanoviću je da odgovori. Može na sebi svojstven način, uvredama i politkantstvom a može i pomirljivo, s uvažavanjem činjenice da je ovaj put ponuđena alternativa za koju je tvrdio da ne postoji.

Autor ovih redaka priželjkuje da ovaj put on krene Karamarkovim stopama. Neka nas iznenadi nečim konkretnim. Za početak pozivom Ćorušiću i nalogom Ostojiću da zajedno sjednu za stol i dogovore se o tome što je najkorisnije za hrvatski zdravstveni sustav i istovremeno najmanje štetno za građane. Svađa je bilo previše, vrijeme je za dogovore.

Interakcija

 
UČINIO -> 485 46 20 1,372
PRIMIO <- 509 125 97 1,321

Dostignuća

Vingd 1,231.00
Bodovi 554.8
Prijedlozi 4 15.00
Analize 125 1,192.00
Ankete 151

Ocjene (4)


Respektira (3): abakus, sthagon, siouxica


Slaže se (1): siouxica


Komentari (20)


Reforma može ići na dva načina: Pojavom konačne oporbe koaliciji hdz-sdp kroz neku novu stranku tipa one Bože Petrova koju bi ljudi izabrali na vlast. Ili proglasom intelektualaca i svjesnih novinara o potrebi promjene ponašanja i vlasti i građana abakus 0 0 0


koji bi kao kampanja trajao sve dok ne bi uspio alarmirati dovoljan broj mladih i/ili obrazovanih ljudi da se postigne kritična masa koja bi djelovala na političare. Težište bi bilo na entuzijazmu i odlučnosti umjesto apatiji i "mi to možemo" geslu. abakus 0 0 0


Ne mislim da se reforma može napraviti proglasima već samo političkom odlukom nadležnih i "krvavim" radom. Imamo te koje imamo i njima se bavim. Nemam protiv da se pojavi nova oporba ali nema vremena za čekanje, treba delati sad, kad već nisu prije visitor 0 0 0


Proglasom se ne postiže reforma već okupljanje kritične mase koja će natjerati političare na nju. Što se koalicije sdp-hdz tiče, bolje je da ne rade ništa jer što god da naprave samo pogoršavaju stanje. abakus 0 0 0


Legitimno je i mišljenje da se proglasom može stvoriti kritična masa i ono kojim se traži trenutačna akcija postojeće garniture. Stvar je procjene, prije svega raspoloživog vremena, pa se ne može vrednovati. Bit demokracije. :) visitor 0 0 0

Analiza

Ja ću se osvrnuti na ove stupove koje bi uveli.

U uvodu u temu piše:

"Temelj sustava kojeg predlaže HDZ su tri glavna stupa solidarnosti. Uz solidarnost po plaćanju i solidarnost po zdravlju, HDZ bi uveo i solidarnost po odgovornosti pa bi pacijent koji je naručen za određenu upretragu, a na nju neopravdano ne dođe, idući put taj pregled morao sam platiti. Što se reforme HZZO-a tiče, država bi plaćala temeljni zdravstveni paket osiguranja za invalide, branitelje, djecu i umirovljenike, ali bi svi sami morali plaćati dopunsko osiguranje. Ljudi koji žele više ulagati, mogli bi uplaćivati tržišni model zdravstvenog osiguranja preko osiguravateljskih kuća i oni bi mogli birati bolnice i liječnike koji će ih liječiti. HDZ bi uveo i model liječnika samostalnih djelatnika, pa bi liječnici osim u svojoj bolnici mogli imati ugovore s još najviše dvije zdravstvene ustanove koje imaju akreditaciju za odgovarajuće medicinske postupke."

Što to znači da bi " država bi plaćala temeljni zdravstveni paket osiguranja za invalide, branitelje, djecu i umirovljenike, ali bi svi sami morali plaćati dopunsko osiguranje"? 

Znači li to da nezaposleni, ne bi imali besplatan temeljni zdravstveni paket osiguranja. Što je sa studentima? Oni više nisu djeca. I oni bi morali plaćati?

Kako bi se to odrazilo na ukupno zdravlje građana. Ako se ljudi ne liječe, stvaraju se uvjeti za širenje bolesti, raznih epidemija, a virusi ne pitaju tko plaća zdravstveno, a tko ne? Na kraju bi možda imali još vše bolesnih ljudi i veće troškove zdravstva uz manji broj onih koji se liječe. Jer ako se netko ne može liječiti, a dobije neku zaraznu bolest on će biti izvor zaraze u svojoj okolini i ugrožavati zdravlje svih u okolini. Možda je jeftinije liječiti sve nego samo neke (one koji si to mogu priuštiti).

Druga stvar je da bi svi morali plaćati dopunsko. Kako bi se to odrazilo na najugroženije, na one bez posla, obitelji s puno djece, umirovljenike koji imaju par sto kuna mirovine?

Možda bi riskirali da ne plaćaju, ali bi u slučaju bolesti i potrebe za bolničkim liječenjem ne samo pojedinac, već i cijela njegova obitelj bili otjerani i totalno siromaštvo, u propast. Mnogi se vjerojatno ne bi niti mogli liječiti. Kakve će to izbore dati ljudima? Ili se liječiti pod cijenu da ti i obitelj gladujete ili se ne liječiti i čekati smrt.

A kako se u prijedlogu ne spominje da bi nezaposleni imali niti temeljni zdravstveni paket to znači da bi obitelji s nezaposlenim članovima i bez prihoda mogle ostati i bez ikakvih prava na liječenje. Ništa, niti osnovna prava. Samo pravo na smrt i bijedu.

Interakcija

 
UČINIO -> 8 1 1 27
PRIMIO <- 13 1 - 34

Dostignuća

Vingd 22.00
Bodovi 84.7
Analize 4 21.00
Ankete 5

Od istog autora

Ocjene (2)


Respektira (2): visitor, siouxica


Komentari (4)


ničiji zdravstveni paket nije besplatan, pitanje je hoće li ga platiti država ili čovjek sam, koliko sam ja shvatio, Ćorušić ne dovodi u pitanje liječenje nezaposlenih i socijalno ugroženih, mislim da je kvaka u osnovnom paketu usluga visitor 0 0 0


govori se da bi po hdz-ovom prijedlogu "država bi plaćala temeljni zdravstveni paket osiguranja za invalide, branitelje, djecu i umirovljenike" znači njima plaća država, zaposleni plaćaju sebi iz doprinosa, a gdje su nezaposleni i studenti? drug_magarac 0 0 0


dakle to je osnovni paket, nema manje od toga, i onda opet svatko mora plaćati dopunsko, znači i roditelji za svako dijete plaćaju dopunsko. i onda ide još treći stup zdravstvenog. tu se otvara mogućnost muljanja što spada pod osnovno, dopunsko... drug_magarac 0 0 0


mislim da se i kod Ostojića i kod Ćorušića radi o istoj stvari, samo o drugom pakovanju :)..ukupno se treba ubrati više a sve ostalo su finese :) ...zato sam da zajedno sjednu i ne glume više...nama će onda biti jasnije i znat ćemo što nas ide :) visitor 0 0 0

Analiza

Ja ću se osvrnuti na ove stupove koje bi uveli. U uvodu u temu piše: "Temelj sustava kojeg predlaže HDZ su tri glavna stupa solidarnosti. Uz solidarnost po plaćanju i solidarnost po zdravlju, HDZ bi uveo i solidarnost po odgovornosti pa bi pacijent koji je naručen za određenu upretragu, a na nju neopravdano ne dođe, idući put taj pregled morao sam platiti. Što se reforme HZZO-a tiče, država bi plaćala temeljni zdravstveni paket osiguranja za invalide, branitelje, djecu i umirovljenike, ali bi svi sami morali plaćati dopunsko osiguranje. Ljudi koji žele više ulagati, mogli bi uplaćivati tržišni model zdravstvenog osiguranja ... više >

  • 2
  • 0
  • 0
  • 4