Analiza

Vrijeme da se Milanoviću kaže konačno NE

18.12.2015. 13:51, Bi li imenovanje nestranačkog premijera nove vlade bila prijevara birača?

Kada se pročitaju Milanovićeve izjave nakon nedavnog zajedničkog sastanka dviju najvećih koalicija kod Predsjednice, nije teško prihvatiti Hrgovu ocjenu da je Milanović na samom sastanku ostavio dojam polupijanog čovjeka koji se u kavani opušta u sitne sate: nerazumljive rečenice pune neodređenih izraza, međusobno slabo ili nikako povezane mogu se dobro opisati izrazima kao buncanje, nesuvisao govor i slično.

Je li riječ o pretjeranom konzumiranju alkohola teško je reći budući da Predsjednica još uvijek ne provodi alko-testiranje na ulazu u svoje odaje, što ne znači da to uskoro neće biti potrebno ako je političari koji ovako nastupaju i govore nastave pohoditi. Druga mogućnost je ona koju navode zlobnici, a to je da Milanović u stvari i nije sposoban sastaviti suvislu rečenicu ako u ruci čvrsto ne drži brižljivo ispisan blesimetar. Već odavno se primjećuje da je razlika u kvaliteti, razumljivosti i općoj suvislosti njegovih pripremljenih ili pisanih izjava u odnosu na spontani govor jednostavno prevelika. Takva razlika uvijek postoji kod svake javne osobe, ali ona je kod Milanovića "nebo i zemlja".

Treća mogućnost je da je nešto i od prve i od druge mogućnosti donekle točno, ali da najveći uzrok takvog oratorskog pada leži u krajnjoj panici koja je kod lidera SDP-a nastala kad je shvatio da proces u kojemu on definitivno ostaje bez i trunke vlasti poprima jasne obrise.

U ovom trenutku i dalje ostaje misterijem kako je došlo do početka raspleta mukotrpnih dogovora. Ako bismo se složili da je beskonačno odugovlačenje ovog procesa nešto što odgovara samo SDP-u, jer produžava mogućnost potkupljivanja i razbijanja MOST-a, a iz istih takvih razloga nimalo ne odgovara ni HDZ-u (jer ne može ništa dobiti a može sve izgubiti) niti MOST-u (jer je stalno izložen pritisku koji povećava opasnost njihova raspada) - onda je doista nejasno zašto su nervozne poteze povukli upravo članovi Koalicije Hrvatska raste. Teze da je HNS-ovo odbijanje velike koalicije potez koji je ta stranka povukla samostalno svakim danom imaju sve slabije uporište jer HNS više uopće ne povlači nikakve poteze. Je li možda bila riječ o neuspješnom blefu?

I što je, tu je, tu smo gdje jesmo a jednu stvar možemo označiti nesumnjivom: u koaliciji Hrvatska raste sasvim sigurno nisu očekivali da dosad neće uspjeti potkupiti dovoljan broj zastupnika MOST-a. Na okorjeloj sceni hrvatskog političkog oportunizma zastupnik i njegov glas naprosto su roba koja ima svoju cijenu; i koliko god ta cijena bila visoka, ona ima konkretan i konačan iskaz vrijednosti do koga samo treba doći ustrajnim cjenkanjem i nagovaranjem. No to se kod 15-oro MOST-ovih zastupnika naprosto nije dogodilo. Tu čak pada i teza kako se MOST-ovci cjenkaju s objema stranama i odvaguju gdje će dobiti bolju cijenu. Obara je jednostavna matematika i zakon ponude i potražnje. Naime, kako je SDP-u potreban mnogo manji broj glasova MOST-ovaca nego HDZ-u, svaki pojedinačni glas MOST-ovca u korist SDP-ove koalicije imao bi neusporedivo veću cijenu na "tržištu" potkupljivanja. Ali "transakcije" se ne događaju, i time MOST-ovci na očigled sviju nas postavljaju sasvim novi standard u nepotkupljivosti i principijelnosti saborskih zastupnika, dosad neviđen.

I tako, neočekivani razvoj događaja dovodi one koji su navikli na uhodane tehnike zaplotnjaštva pred nerješive probleme. Gube se živci širom koalicije Hrvatska raste, a Milanović čak počinje i buncati. No i u tom buncanju neke stvari se ipak ne mogu osporiti. Iako je teza da "birači žele samo ili Milanovića ili Karamarka za premijera" nategnuta, točno polovica od te teze nije. Da prepolovimo: "Milanovićevi birači žele samo Milanovića za premijera". Kampanja koalicije Hrvatska raste bila je tako ekstremno personalizirana da bi ovo bilo teško osporiti.

Koliko god se Karamarku zamjerala nedovoljna medijska agilnost i pretjerana orijentiranost na internu komunikaciju unutar svoje stranke - on bar nije virio iz svake paštete. Milanović je pak bio sveprisutan, neizbježan dio gotovo svakog trena javne svakodnevice.

Dok je HDZ, makar nemušto i neuvjerljivo, pokušavao predstaviti svoj program kao nekakav predizborni adut, Hrvatska raste to nije niti pokušavala - niti deklariranog programa, niti cilja, niti konkretnih obećanja, oni su nudili samo jedinstvenost osobe Velikog vođe. Skupi strani konzultanti su odlično procijenili, a nama samo ostaje da lamentiramo nad činjenicom da takva iracionalna atavistička koncepcija može pobrati toliko glasova, i to u najrazvijenijim urbanim sredinama, gdje bi se po nekoj logici stvari mogao očekivati "najeuropskiji" republikanski i pluralistički duh, koji njeguje prirodan animozitet prema bilo kakvom obliku kulta ličnosti. I ne samo to nego se Vođa u jednoj Rijeci zakačio s popularnim lokalnim liderima pa ih nije bilo na izbornim listama, i to mu opet nije smetalo da ostvari standardno dobar izborni rezultat.

Birači SDP-a, dakle, pružaju veliku podršku konceptu totalnog vođe i spremni su svoje osobne preferencije staviti potpuno u stranu. (Zanimljivo da se upravo to zamjeralo Tuđmanu za vrijeme njegove vladavine, i to baš sa strane nominalne ljevice.) Iste opaske mogu se primijeniti za IDS i njihove birače. Kad se tome doda činjenica da su pripadnici MOST-a, trenutno jedine prave političke alternative kod nas, najvećim dijelom politički ponikli u sredinama gdje su ih uzdigli razočarani pripadnici desnog političkog spektra, koji se, dakle, ne drže svojih zadanih lidera kao pijani plota, čovjek se mora zapitati - je li u sadašnjem stanju stvari u Hrvatskoj nominalno lijevo biračko tijelo mnogo zadrtije od nominalno desnog?

Jesu li to prepoznali SDP-ovi skupi strani konzultanti pa su zato i osmislili izrazito personaliziranu kampanju? Vjeruje li u to potpuno Milanović, pa stoga radi što mu padne na pamet, bez ikakve brige kakav će dojam ostaviti i na cjelokupnu javnost, i na njegove birače koji ionako žele njega i samo njega ma što god napravio?

Odgovor na to pitanje mogu dati samo ponovljeni izbori jer ako bi nakon ovako besprizornog Milanovićeva ponašanja u poslijeizbornom razdoblju, od otvorenog muljanja u dogovorima, bahaćenja i prostačenja u interakcijama pa sve do radikalnih promjena stavova nekad i u toku jednog jedinog dana, otvorenog minoriziranja svih stranačkih tijela svoje stranke kao i stranaka-koalicijskih partnera - ako nakon svega toga podrška SDP-u ne bi opala, onda možemo reći da je riječ o zastrašujućoj apsolutnoj privrženosti vođi, na način na koji se to viđa u totalitarnim i ekstremno populističkim režimima gdje demokracije uopće nema ili je spala na najniže moguće grane.

U tom slučaju možemo reći da za do te mjere zaluđeni dio biračkog tijela argumenti koji se pozivaju na demokratsku primjerenost nemaju nikakav značaj, te da je jedini način da se u Hrvatskoj održi kakva-takva demokracija - da se taj dio biračkog tijela preglasa.

MOST je po svoj prilici pogriješio što je uopće prihvatio u razmatranje najnoviju neočekivanu ponudu SDP-a. Ta ponuda je i po svom sadržaju i karakteru neozbiljna i kao takvu ju je trebalo odmah odbaciti. Radikalna promjena političkih stavova u toku jednog dana je naprosto krajnje neozbiljna, a naknadna podrška stranačkih tijela koalicije Hrvatska raste odluci koju je očito učas donio jedan čovjek groteskna je. Uzimanje takve ponude u razmatranje prijeti pretvaranjem cijelog pregovaračkog procesa u cirkus, a upravo to je i bio jedan i jedini smisao te ponude.

MOST-ovci su, dakle, trebali tu novu ponudu odlučno odbaciti, nastaviti odlučne pregovore s HDZ-om i na prvi jasan znak HDZ-ovog vrdanja i muljanja - ići na nove izbore, a ako bi se uspjeli pošteno dogovoriti s HDZ-om - ići na formiranje vlade i ne obazirati se na daljnje populističke balone Milanovića i njegovih pripuza. Ovako, prihvaćanjem nastavka razgovora na ovaj način, želeći biti maksimalno korektni, guraju sami sebe u mulj iz koga je teško izaći čist. Pa sve i dalje ostaje neizvjesno.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (13)


Respektira (7): ivan94, matejcro, sufit, Kokach, Refamolitelj, Gospon_Fulir, siouxica


Slaže se (5): Laci, garnett, Zenga2, matejcro, Alumnus


Ne slaže se (1): mihael


Komentari (58)


@bt, ako pogledate cijeli članak, vidjet ćete da nisam samo naveo hrgovu ocjenu, nego sam se i izravno referirao na sam govor, te dao svoju ocjenu, pa čitatelj može i pročitati izravne riječi zm, i ocijeniti ocjenu bilo moju bilo hrgovu. također sam Dirk15 0 0 0


kokretno, izrijekom naveo što smatram nesuvislim u govoru zm. dalje od toga ne mogu:) meni je važno što preciznije iskazati svoje mišljenje, a čitatelj ima slobodu prosuditi. također ja ne smatram da to što je milanović pa puta uzviknuo "hrvatska" Dirk15 0 0 0


govori o tome da je sposoban za govore bez blesimetra. dapače, čak mislim da bi detaljna analiza tog govora dodatno potvrdila tu ocjenu. za kut ličnosti opet moram ponoviti što sam komentirao - ponašanje zm je prešlo granice gdje bi se podrška njemu Dirk15 0 0 0


mogla racionalno opravdati. je li subjektivno ili objekivno, ocijenite sami, meni je cilj što detaljnije razložiti i predoćiti logiku, a dalje odlučuje svaki čitatelj. Dirk15 0 0 0


@Dirk15 Čini mi se da se ne razumijemo... Cilj analize nije samo raščlamba, nego to mora odgovarati realnom stanju ili razvoju stvari, inače je piskaranje. Npr. navedena hipoteza je netočna. Kavi su ti onda "argumenti" kojom je "potvrđuješ"? BorisTraljic 0 0 0

Analiza

Vrijeme da se Milanoviću kaže konačno NE

18.12.2015. 13:51, Bi li imenovanje nestranačkog premijera nove vlade bila prijevara birača?

Kada se pročitaju Milanovićeve izjave nakon nedavnog zajedničkog sastanka dviju najvećih koalicija kod Predsjednice, nije teško prihvatiti Hrgovu ocjenu da je Milanović na samom sastanku ostavio dojam polupijanog čovjeka koji se u kavani opušta u sitne sate: nerazumljive rečenice pune neodređenih izraza, međusobno slabo ili nikako povezane mogu se dobro opisati izrazima kao buncanje, nesuvisao govor i slično. Je li riječ o pretjeranom konzumiranju alkohola teško je reći budući da Predsjednica još uvijek ne provodi alko-testiranje na ulazu u svoje odaje, što ne znači da to uskoro neće biti potrebno ako je političari koji ovako nastupaju i govore nastave pohoditi. ... više >

6

Dirk15

  • 7
  • 5
  • 1
  • 58

Analiza

Prijevara birača ? Pa to se dešava već od '90-ih !

16.12.2015. 12:27, Bi li imenovanje nestranačkog premijera nove vlade bila prijevara birača?

U svezi za sada nerazriješene situacije konstituiranja Sabora i formiranja Vlade, često se čuju glasovi da se ne smije učiniti ovo ili  ono, jer bi to bilo PREVARA BIRAČA ! Kako su to velike riječi, ali i kako velika fraza, bez stvarnog realnog značaja. Jer što to znači "prevatiti" birače, kada se tim istim biračima lagalo već u predizbornoj kampanji, nudeći svega i svačega, a nikad ne ostvarujući ništa od obećanja. I to ne samo sada, već od '90-ih naovamo kontinuirano. Nudila mse "mala Švica" pa smo u gov..ma do grla, nudlio se kažnjavanje svih zločinaca u ratu protiv Hrvatrske, pa silovatelji hrvatskih žena i djevojaka slobodno šetaju Vukovarom i po Hrvatskoj, nudilo se da Hrvati više neće morati odlaziti u "pečalbu", a nikada više Hrvata nije "bježalo" iz Hrvatske nego danas, nudilo se rastuće gospodarstvo, a imamo urušeno gospodarstvo, nudila se demokracija, a imamo partitokraciju, korupcionaštvo i pljačkanje države.

Ima li još neko zlo koje "demokracija" u Hrvatskj nije "izrodilo" za ovih 25 godina ? Čega se onda plašiti od suradnje stranaka koje zagovara MOST ? Zajedništva ? Otkad je zajedništvo lošije  od stalnih svađa, trvenja i neslaganja ? Zašto sve, baš sve tvrtke koje žele uspješno poslovati za rukovodeća mjesta ne pitaju kojoj stranci pripada netko, nego da li je sposoban da vodi tvrtku ? I u čemu su onda radnici tvrtke ili ako hoćete dioničari, odnosno birači prevareni, ako ih vode nestranački ljudi koji znaju obavljati posao ? Budimo iskreni, birače boli briga tko je premijer, ako dobro obavlja svoj posao, i vodi državu i gospodarstvu prema prosperitetu, većem zapošljavanju i boljem standardu. naravno da stranačke uhljebe jako interesira da premijer bude iz njegove stranke, da bi ostao na dobro plaćenom mjestu, gdje ništa ne radi, jer ništa i ne zna raditi. takvi bi vikali PREVARA; PREVARA; PREVARAAAAA...što ću ja sada.? Ali takvi nas ne bi ostale, nas većinu ne b trebali interesirati, nas bi trebalo interesirati da budući Premijer, ma tko bio i ma kakvu Vladu imao, bude pošten i da djeluje u opću korist, u korist Hrvatske i hrvatskih građana.

Uostalo upitajmo se slijedeća pitanja:

-Želite li nestranačkog premijera i povećanje zaposlenosti, ili stranačkog i povećanja nezaposlenosti ?

-Želite li  nestranačkog premijera i smanjenje javnog duga, ili stranačkog i povećanje javnog duga?

-Želite li nestranačkog premijera i povećanje BDP-a, ili stranačkog i smanjivanje BDP-a ?

-želite li nestranačkog premijera i suverenu HRvatsku, ili stranačkog i sve više gubljenja suverenosti Hrvatske ?

Ako se pitate zašto bi nestranački premijer to ostvario, ja ću vas pitati a zašto stranački premijeri od toga nisu ništa ostvarili ? Što možemo onda izgubiti nestranačkim premijerom ? Ništa, jer gore od ovoga teško da može biti ! A stranke su dokazale da ne obiluju kvalitetnim kadrom, ali obiliju nekvalitetnim, guzičarskim kadrom, što nas je stajalo svega što nas je snašlo.

-

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 213.5
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (4)


Respektira (3): Dirk15, IDujas, Alumnus


Slaže se (1): TerreRosse


Komentari (4)


@Laci, kad u predizbornu utrku uđeš sa svojim kandidatom za premijera a na kraju pristaneš na drugog kandidata onda to jest prijevara birača! HDZ i SDP su u predizbornu kampanju ušle svaka sa svojim kandidatom. A ono što danas rade pod pritiskom IDujas 0 0 0


sretnih luzera iz Most-a je samo dokaz da su u trenutnoj politici fotelje najvažnije a moral nepoznat pojam! O ovom posljednjem zorno svjedoči Milanovićev salto. Kako se iz tog nepoštenja, licemjerja i dvoličnosti može roditi nešto dobro? Nikako! IDujas 0 0 0


Što se tiče kvalitetnog kadra u strankama ga ima barem toliko koliko i izvan njih! Problem tog kadra je da oni koji naginju kvaliteti ne naginju političkim igricama i spletkama i teško pronalaze put do stranačkog vrha. Stoga je nužna demokratizacija IDujas 0 0 0


unutarstranačkih procesa, ovo je mislim preduvjet bilo kakvih promjena. A što se tiče onog da se ne može ništa izgubiti jer gore ne može biti, mislim da smo oba svjedoci da uvijek može biti gore! IDujas 0 0 0

Analiza

Prijevara birača ? Pa to se dešava već od '90-ih !

16.12.2015. 12:27

U svezi za sada nerazriješene situacije konstituiranja Sabora i formiranja Vlade, često ... više >

Analiza

Neriješen rezultat je rezultat kao i svaki drugi, prevara navijača nastupa tek kad izostane najatraktivniji dio igre a to su golovi, pa kod rezultata 0:0 svi odu kući razočarani i promrzli. Kod ove izborne utakmice je bilo puno golova te će se u medijima dugo prepričavati kvalitetne akcije i dodavanja, povremena nadmoć jedne pa druge ekipe, te junački pothvati golmana i golgetera. Ipak, ova je finalna utakmica u kojoj se sada moraju igrati produžeci jer pobjednički pehar čeka dodjelu. Ali ljudi su već nestrpljivi, nedjeljna juha će se ohladiti a žena će grintati, pa nam već pomalo i nije bitno tko je pobjednik, već da sudac odsvira kraj pa da uhvatimo prvi tramvaj.

Pojam „relativni pobjednik“ me asocira na opis rezultata bivše Yu nogometne reprezentacije koja je često u novinskim naslovima glasila „Bili smo bolji, nismo imali sreće“. U nogometu i politici ne postoji relativni pobjednik već samo relevantni pobjednik, strana koja je odnijela pobjedu jer je bila bolja ili je imala sreće. Postoji doduše pojam moralni pobjednik, kad jedna strana izgubi zbog sudačkih previda ili nedorečenih pravila, ali u ovoj političkoj utakmici ni moralni ni relevantni pobjednik nisu ni Kramarko ni Milanović! Dvije strane koje, prosto i jednostavno, nisu uspjele pobijediti u „regularnom“ djelu utakmice i zbog čega se sada igraju produžeci koji su, terminologiji unatoč, i dalje regularni.

Bez obzira na stranačku retoriku, možemo bez ustezanja ustvrditi da nijedna stranka nije osvojila, za pobjedu, potrebnu natpolovičnu većinu, pa stoga nije ni pobijedila! Proglašavati stoga, nekakvim nedorečenim pravilima, pobjednika, bi svakako bila prava prijevara birača, jer jedino što u vezi birača možemo sa sigurnošću ustvrditi je da se nisu odlučili! Pa sad promrzli i već pomalo gladni, moraju gledati izvođenje penala u režiji suca MOST-a koji zviždaljkom daje signal, čas jednima čas drugima da iskažu svoja umijeća.

Zanimljivo je kako se nogometna terminologija može praktično koristiti u politici, zanimljivo ali ne i čudno, nogomet i politika su i slični i bliski! Kao što politika ima svog Mamića tako i nogomet ima svog Sanadera, pa za obojicu njihovi „prijatelji“ nude svoje vikend-vile, te statusne simbole koje je u Hrvatskoj malo tko zaradio radeći, ili u drugoj verziji, malo tko zaradio radeći u Hrvatskoj. Osim naravno ako se nisu bavili politikom ili nogometom, i tu leži još jedna sličnost. Isto kao što Airbnb, najveći lanac hotela na svijetu, nema nijedan hotel ili Uber, najveća taksi-kompanija nema nijedan taksi, tako je političko/nogometna proizvodnja zakona i nogometaša tek jedna profitabilna iluzija. Treća sličnost su svakako navijači-birači koji u oba slučaja uživaju u dvo-partijskom/klupskom sistemu, pa HDZ i SDP poput Dinama i Hajduka priznaju samo jedni druge i suce, to neophodno zlo koje je uvijek krivo za sve, dok su svi ostali smetnja ili neugodna prepreka koju treba preskočiti.

Ali tu i tamo se desi neugodnost zvana život, jer srećom živimo u svijetu kojem je samo mijena stalna, pa u relativnom i relevantnom porazu, pobjednik bi mogao postati hrvatski narod i to upravo (gle čuda) njemu unatoč, ali čuda su rijetka i sve je još za vidjeti.

Trebaju li nam u cijeloj priči nova utakmica, novi izbori? I što će se dogoditi ako eventualnom nestranačkom premjeru stranački ministri kažu ne? Pa ništa, dogodit će se demokracija u samoj Vladi, jer premjer nije željezni kancelar Otto von Bismarck već ono što mu ime kaže, prvi! Prvi među jednakima, upravo poput kralj Artur među svojim vitezovima. Dok novi izbori nikome ne garantiraju drugačiji rezultat.

Hrvatski narod je sretan dokle god može zbrojiti jedan i jedan, jer to je taman ona dva prsta od nosa koliko može nazrijeti. Ipak ne mora bojati nikakve prijevare svoje biračke volje, jer sad demokracija i njena pravila rade od njihove izborne odluke ono što se napraviti može. Prijevara će doći kasnije, kad se konstituira sabor, kad dobijemo premjera a on izabere ministre, kad počne kolotečina u kojoj se sva predizborna obećanja zaboravljaju. Ali to više nije naša briga, utakmica će tada već biti gotova, juha hladna a žena ljuta, i to je ono što nas uistinu brine.

4

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (10)


Komentari (11)


Kako god ova utakmica završila (0:0, 1:0, 0:1), ako ne dođe do novih izbora, već sad je jasno da je igrana samo teorijski. Praksa će doći do izražaja tek na trećem poluvremenu. @Laci, je li floskuka o relativnom pobjedniku od Z. ili od T? mihael 0 0 0


@mihael, pa većina bedasstoća potiče od Z. Laci 0 0 0


Decko, ako pratite vijesti, izgleda da je SDP ili "pukao ko kokica" ili im je upravo sinula genijalna ideja kako se vratiti iz mrtvih. Gospon_Fulir 0 0 0


Da bi pobjednik mogao postati narod?Pa nije to ono Čuda da se dese, da mostove Miljacka odnese pa onda dođu poplave i odnesu mostove:) Možda i most,hehe VeNLO 1 0 0


Narod je baš poput Miljacke „moćna rijeka“ pa kad Miljacka odnese mostove onda ćemo mi i ovu bagru 5none5 0 0 0

Analiza

Neriješen rezultat je rezultat kao i svaki drugi, prevara navijača nastupa tek kad izostane najatraktivniji dio igre a to su golovi, pa kod rezultata 0:0 svi odu kući razočarani i promrzli. Kod ove izborne utakmice je bilo puno golova te će se u medijima dugo prepričavati kvalitetne akcije i dodavanja, povremena nadmoć jedne pa druge ekipe, te junački pothvati golmana i golgetera. Ipak, ova je finalna utakmica u kojoj se sada moraju igrati produžeci jer pobjednički pehar čeka dodjelu. Ali ljudi su već nestrpljivi, nedjeljna juha će se ohladiti a žena će grintati, pa nam već pomalo i nije bitno ... više >

4

5none5

  • 9
  • 1
  • 0
  • 11

Analiza

Ova postizborna predstava, koju nota bene, samo valjda hrvatski mediji, Zoran Milanović i Tomislav Karamarko doživljavaju kao nešto nenormalno, nelegitimno, neproceduralno, neparlamentarno i ne-dobro po bilo kojem kriteriju, polako ulazi u finale.

Da se naslutiti da će formiranjem struktura vlasti, početi jedna sasvim nova medijsko-dušebrižnička hajka, i da ćemo idućih mjeseci (i godina) živjeti u post-MOSTovskoj Hrvatskoj, obasipani beskonačnim naklapanjima o tome tko je tu kog nadigrao, tko je bio bolji "dribler" tko se koristio prljavim i granično kriminalnim metodama, tko je što potpisao pa poslije pogazio, tko je što smio a tko nije, tko je birače na ovaj ili onaj način "preveslao", itd..

Za doborobit dakle, zdravog razuma, ponovimo malo neke osnovne činjenice.

Prvo, činjenica jest da se u Hrvatskoj od smrti Franje Tuđmana na ovamo vladalo isključivo na bazi većinske dominacije jednog od dva suprotstavljena tabora. Bilo da je riječ o Sanaderovim vladama, bilo o onoj Račanovoj ili Milanovićevoj koaliciji, uvijek je vlada bila ta koja je "vedrila i oblačila", Sabor je stabilnom većinom njihove zakonske prijedloge izglasavao, oporba je (u pravilu) bila potpuno ignorirana, te nije imala nikakvog značajnog utjecaja na vodjenje države. Četiri vlade, dvije HDZove, dvije SDPove, jednak stil vladanja, samo sa suprotnim ideološkim predznakom. Rezultat tog razdoblja je gospodarsko-socijalno-demografsko-sociološko-moralni rasap hrvatskog društva. Jedini zaista velik, pozitivan i neupitan rezultat tog razdoblja je ulazak Hrvatske u NATO i EU (na stranu sad što smo sve potpisali i od čega sve odustali kako bi ostvarili taj cilj), i zanimljivo, to je također jedini projekt oko kojeg su vladajući i oporba postigli konsenzus.

Drugo, parlamentarna demokracija u kojoj se vlast obnaša na temelju parlamentarne većine na izborima izabranih zastupnika, podrazumijeva da ti zastupnici odlučuju o svim bitnim pitanjima u zemlji. Naravno, očekuje se da oni koji su izabrani u Sabor na najbolji način predstavljaju interes onih koji su ih izabrali, a na temelju izbornog programa koji su prezentirali u kampanji.

Treće, u zrelim demokracijama posve su normalne situacije u kojima za formiranje vlasti postoji nužnost sklapanja postizbornih koalicija, kako bi se stranke, grupacije i pojedinci u parlamentu, a koji dijele srodne programe i interese, udružili i formirali većinu. Također su posve normalne situacije u kojima se ta većina jedva uspije sastaviti, i to često udruživanjem stranaka i pojedinaca koji baš i nisu na istoj strani političkog spektra. (Primjera za to ima koliko god hoćete, da ne nabrajamo).

Četvrto, ovaj izborni ciklus u Hrvatskoj bio je po mnogočemu specifičan, jer se događao u vrijeme posvemašnje društvene krize, a nakon 16-godišnje vladavine dviju velikih stranaka koje su svojim većinsko-dominantno-agresivnim kontroliranjem političke scene, ostavile vrlo gorak okus u ustima biračkog tijela, koje je davajući naizmjence vlast jednima i drugima, došlo do jedino mogućeg zaključka - jašio nad nama Kurta ili Murta, isto nam se piše.

Peto, ovim izborima prethodilo je razdoblje vladavine premijera Milanovića. Da se razumijemo... bilo je u Hrvatskoj svakakvih premijera, no Zoran Milanović ih je uspio apsolutno sve nadmašiti u sveukupnosti loših karakteristika - neuljuđenost, bahatost, nedostatak socijalne inteligencije, svađalački nastup, isključivost, potcjenjivanje i omalovažavanje političkih protivnika, nedosljednost i nevjerodostojnost Milanovića kao osobe, samo su bile njegovi osobni ukrasi na velikoj torti zvanoj – notorna neučinkovitost i neuspjeh Kukuriku vlade.

Šesto, pojavio se fenomen zvan MOST. Izgradili su image na jednoj jedinoj činjenici i poslali poruku - mi smo na lokalnim razinama uspjeli demontirati vladavinu HDZa i SDPa. Ljudi nas podržavaju, zadovoljni su i mislimo da možemo taj model preslikati na državnu razinu uz udruživanje u platformu MOST Nezavisnih Lista, te tražimo vašu podršku za taj projekt dragi građani, a zauzvrat Vam obećajemo da se nećemo nakon izbora prikloniti niti jednoj od velikih stranaka kako bismo im omogućili pobjedu. MOST je u tom trenu jednostavno popunio prazninu koju je trebalo popuniti - opcija koja je po svemu nova, nekompromitirana, koja nije dio ili spin-off postojećih struktura i koja je pozvala birače na zajedničku demontažu HDZa i SDPa.

Kad sve zbrojimo i podvučemo, dogodilo se jedino što se i moglo. HDZ i SDP su zadržali svoje biračko tijelo, dok je MOST pokupio sve ono što je, razočarano i frustrirano prethodnim razdobljem, vapilo za nečim radikalno novim na političkoj sceni. MOST je dobio dovoljno mandata da bude ključan u formiranju vlasti, a dvije velike koalicije dovedene u pat-poziciju i prisiljene da se nadmeću u tome tko će bolje privući naklonost MOSTa i uspjeti formirati vlast.

Proces koji je uslijedio nije ništa drugo nego jedini mogući scenarij. Da se MOST odmah nakon izbora priklonio jednoj strani (što su svi zazivali), potpisali bi sami sebi političko samoubojstvo. Dobili bismo premijera (Karamarka ili Milanovića), jedna od velikih koalicija bi proglasila pobjedu, i za par mjeseci sve bi bilo isto kao i prije - MOST bi se asimilirao unutar svoje koalicije, izgubio identitet, a Hrvatska bi se opet našla taocem većinske vladavine jedne od dviju političkih opcija.

Ovako, već 5 tjedana gledamo nešto što u hrvatskoj politici davno nije viđeno, gledamo jednu političku opciju koja unatoč pritiscima, osudi medija i javnosti i prljavim udarcima i s lijeva i s desna, unatoč nemoralnim ponudama ustraje u osnovnoj ideji o širokoj suradnji za dobrobit države, ne mijenja stav i drži se onog u što vjeruje, pa koliko god to izgledalo neostvarivo i utopijski.

Izgleda da se nitko u Hrvatskoj ne zna nositi s dosljednošću. Jer, budimo realni, to je dosad bio uglavnom nepoznat pojam među hrvatskim političarima.

"Nec Hercules contra duos", kaže stara latinska poslovica. (Ni Herkul ne može sam protiv dvojice). Tako ni u ovom postizbornom okršaju, nitko od 3 glavna sudionika političkih pregovora ne može sam protiv druge dvojice. Osim utopijske tripartitne suradnje, postojala su 3 scenarija u kojem bi "dvojica" srušila "Herkula".

Prvi, u kojem bi SDP i HDZ zajedničkim snagama izazvali konstituiranje Sabora i nove izbore, nije mogao proći zbog međusobog animoziteta i nepovjerenja između te "dvojice" kao i straha od neizvjesnih ishoda novih izbora.

Pitanje jest - od preostala dva ishoda (MOST+SDP ili MOST+HDZ), koji predstavlja veće izigravanje volje birača? Imajući u vidu ono što sam gore naveo, mislim da bi koaliranje MOSTa i SDPa bila prevara svih birača koji su glasali za MOST. Nitko od njih nije glasao za ostanak Zorana Milanovića na vlasti. Treba biti pošten i to priznati. MOST je dobio glasove iz tri grupacije birača. Glasači lijeve opcije, koji su razočarani vladavinom Zorana Milanovića, glasali su za MOST kao alternativu, jer nisu htjeli za HDZ. Glasači desne opcije, koji su htjeli smijeniti Zorana Milanovića, a zbog ovih ili onih razloga ne vole HDZ, glasali su također za MOST. Konačno, glasači koji nisu pripadali ni lijevom ni desnom svjetonazorskom bloku, oni koji prethodnih godina možda i nisu izlazili na izbore, u MOSTu su prepoznali novu opciju, nešto s čime se mogu identificirati i dali im svoj glas kao opciji koja otvara nešto drukčiji pristup politici.

Ostala nam je opcija koja se trenutno i čini jedinom izglednom za rasplet - a to je vlada koju će podržati MOST i Domoljubna koalicija. Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri održala dosljednost prema biračima, potrebno je to izvesti tako da HDZ ne ispadne pobjednik izbora, da Vlada koja iz toga proizađe ne bude isljučivo HDZ-ova s ponekim počasnim mjestom za MOSTove ljude, i na kraju, ako prava tripartitna vlada nije moguća, treba u vladu uključiti bar neke osobe iz koalicije Hrvatska Raste.

Prijedlog koji je izgleda, trenutno na stolu, a to je Vlada s nestranačkim premijerom, sa 60% ministarstava iz Domoljubne koalicije, 20% ministarstava predloženih od strane MOSTa i preostalih 20% ministarstava ponuđenih nestranačkim stručnjacima ili nekima iz koalicije Hrvatska raste (a mislim da bi HNS ili možda neke druge stranke iz lijevog bloka takvu ponudu objeručke prihvatili radije nego da se nađu na gubitničkoj strani), ima zato šanse za uspjeh. I to bi predstavljao najbolju translaciju volje birača u izvršnu vlast. Jedini koji bi time bili nezadovoljni su SDP i oni članovi lijeve koalicije koji se ne priklone takvoj vladajućoj većini. A to je i očekivano jer - oni nezadovoljni čine oporbu.

U tim okolnostima, nakon svega viđenog, uvjeren sam da je to jedini ishod koji omogućava da svi iz ovog izađu više-manje čistog obraza. Božo Petrov jer je uspio uvesti radikalne promjene u hrvatsko političko okruženje i ostao (u najvećem dijelu) dosljedan onome što je obećao, Tomislav Karamarko jer je žrtvujući osobnu ambiciju (funkciju premijera, iako će ga to možda koštati funkcije u HDZu) spasio HDZ od ostajanja u oporbi i državu od još 4 godine Milanovićeve vladavine, Zoran Milanović jer je rekao odlučno "ne" (iako će ga to možda koštati funkcije u SDPu) ali je bar ostao dosljedan sebi, kao i oni zastupnici lijeve koalicije koji se priklone većini jer su pokazali odgovornost i stavili dobrobit države ispred ideoloških podjela, a preostali zastupnici koji bi sa SDPom otišli u oporbu, zbog dosljednosti i načela da neće sa HDZom.

Kao što vidite, sve se može predstaviti na probavljiv način, zato sam uvjeren da će ovi izbori biti po mnogočemu povijesni, ako ni po čemu drugom, a ono po tome što nitko nakon svega neće priznati poraz.

A hoće li "Herkul srediti dvojicu", ili će "dva loša ubiti Miloša", saznat ćemo vrlo brzo.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 74 6 12 388
PRIMIO <- 207 47 13 395

Dostignuća

Vingd 155.00
Bodovi 101.1
Analize 18 150.00
Ankete 12

Ocjene (21)


Komentari (33)


Odlčan tekst, bravo Gospon Flir ! Laci 1 0 0


Dobar tekst. Samo jedna stvar, Most je jasan i po svojim stajalištima o izbornom legitimitetu i idejama u kojem smjeru mijenjati izborni zakon . Ako će se u reformsku vladu uključiti dio Hrvatske raste, a ne cijela, onda to može biti samo SDP. Zivac 1 0 0


Razuman tekst. Iskreno se nadam suradnji MOST-a i Domoljubne koalicije uz micanje Karamarka s premijerske funkcije. Zenga2 1 0 0


Razlog za neslaganje:Jedini zaista velik, pozitivan i neupitan rezultat tog razdoblja je ulazak Hrvatske u NATO i EU.Nitko me nije pitao želim li u NATO,,a na ref o aneksiji HR u EU sam rekao NE.Tako da tu nema ničeg velikog i pozitivnoga. VeNLO 1 0 0


@VeNLO- respekt za drukcije misljenje, no mislim da je u tom trenu to bio ipak cilj oko kojeg se velika vecina gradjana nasla na istoj liniji. Naravno, da smo tada znali za kaos koji sada vlada u EU, pitanje je kako bi prosao referendum. Gospon_Fulir 0 0 0

Analiza

Kao da neki ne znaju da su izbori zato da se izaberu ljudi koji će raditi za opće dobro i ono što biračima obećavaju. Samo i jedino to. Pozivanje na „nestranačje“ pozivanje je na jednoumlje. Svi moramo biti jedinstveni, tako oni koji nemaju pojma o demokraciji, mantraju već mjesecima. Uključivo Predsjednicu.

Ako smo svi „ujedinjeni“, nema opozicije kao korektiva. Zamislite samo kako bi bilo da se HDZ i SDP zaista ujedine i počnu svoju vladavinu. Bio bi to najcrnji scenario diktature gluposti, arogancije, nepotizma i neznanja. Sve što su do sada radili kao stranke na vlasti, sada bi samo ujedinili i zajednički gazili sve nas zajedno. Oni bi se puno lakše dogovorili nego većina demokratskih neznalica misli. Već bi se i dogovorili da ih ne muči svjetonazor njihovih birača. Samo je to tanka i slabašna barijera potpunoj vladavini nesposobnih i korumpiranih.

Zar zaista ima onih koji žele živjeti u zemlji gdje sve funkcionira po sitemu "ruka ruku mije"? Toga već ionako ima i previše: ne dirajte vi naše, nećemo ni mi vaše. I dok se oni poskrivečki (ili misle tako) ne diraju, nas ostale gaze kako tko gdje stigne. Tu i tamo, kada se bliže novi izbori, javljaju se kritike, otkrivaju prljavštine, hapse lopovi ...... Tu i tamo, ali ipak. U predloženom "jedinstvu", država i sve u njoj bilo bi isključivo podređeno dogovoru "elita". Svi bi zakoni štitili samo određene, manjinu koja vlada. Većina bi ostala bezglasna, poražena i pogažena.  

Ovo što se sada zaziva je fašizam: jedinstvo u socijalnoj državi. Znamo kako počinje, znamo sve faze tog „nadstranačja“ i znamo kako završava. Trebamo se bojati, jako bojati svega što ima za cilj razaranje različitosti u ime „jedinstva“ i vladavine onih koji nisu birani. Demokracija je na ovim prostorima posebno krhka i ovo što zaziva Most razara i ono malo što je ima. Nestranački ljudi nikome ne odgovaraju jer nikome ne pripadaju. Mogu raditi doslovce što žele. Ne treba sumnjati da će im i SDP i HDZ dati podršku u ukidanju, napr. radničkih prava, zaštiti poduzetnika-lopova, zaštiti stranog kapitala (banaka), devstaciji preostalog okoliša, prodaji svega što se prodati može.

Fašizam i inačica nacizam izrasli su iz teze "jedan narod, jedno tlo". Rasli su na ekonomskoj bijedi i u ime ekonomskog rasta pod svaku cijenu posve potisnuli demokraciju. Taj "jedan narod" obožavao je svoje vođe. Ostali, koji po definiciji nisu tu pripadali, ubijeni su. 

Mislite da je ovo drastično? Nije bilo ništa drastično ni 1932. Tko ne uči na povijesti i nesreči drugih, ostaje vječna budala.

2

Kathairo

Sans limites.

Interakcija

 
UČINIO -> 3 2 5 13
PRIMIO <- 12 4 6 62

Dostignuća

Vingd 18.00
Bodovi 35.5
Analize 8 18.00
Ankete 2

Ocjene (3)


Slaže se (1): Boljunac


Ne slaže se (2): Laci, Alumnus


Komentari (4)


Neki dan sam komentirajući neku temu predvidio ( naravno karikirajući ) da će ako se ovakvo granatiranje nastavi, mostovci biti krivi za sve neuspjehe hrvatske politike u zadnjih 25 godina, a i dulje, kad evo i fašizma. Nemreš bilivit! Refamolitelj 0 1 0


Da, neki su dalekovidniji ili osjetljiviji od ostalih. Opreza nikad dosta. Moje doniranje Mosta je zbog različitog u odnosu na nedjelotvorne utabane stranke. Koal-suradnja s jednom opcijom, koja je ipak više 'talibanska', je opasnost na koju ukazuješ mihael 0 0 0


O kojoj to demokraciji pričaš ti Kathairo ? O onoj kad ostojić čovjek u ludnicu jer mu se ne svidi ? Ili o onoj kada se namjerno uništava Imunološki Zavod ? Ili o onoj kada Hypo banka deli kredite podobnima bez potrebe povratka ? I koga se Laci 0 0 0


to plašiš ? Bože Petrova ? Ja se ježim od Zokija. A ne plašiš se "puzećeg komunjarstva" ? Very, very interesting...? Laci 0 0 0

Analiza

Zagovornici pužućeg fašizam

15.12.2015. 12:53

Kao da neki ne znaju da su izbori zato da se izaberu ... više >

Analiza

Ni ekskluzivno pravo na rast Hrvatske, ni monopol na domoljublje

15.12.2015. 11:32, Bi li imenovanje nestranačkog premijera nove vlade bila prijevara birača?

Proći će i ovo. Hrvatska će imati Vladu. Prije ili kasnije. Na ovaj ili onaj način. Teško je zamisliti da bi država mogla ostati bez onih koji bi željeli njom vladati. Uvijek će se naći netko. A naći će se i način za ono što se želi, kao što se nalaze i razlozi za ono što se ne želi.

Do sad smo se naslušali razloga zašto nešto nije dobro, nije realno, nije moguće, nije želja naroda, nije sukladno demokratskim principima... Uvjeravajući nas u opravdanost svojih razloga protiv, intenzivno rade na pronalaženju načina da provedu ono što žele. I to je uredu, legitimno pravo svih sudionika u demokratskim procesima, sve dotle dok nije u suprotnosti sa zakonskim regulativama pravne države.

I dok se politički akteri i javnost bave „razlozima i načinima“, rijetko se tko bavi uzrocima. Zašto je Hrvatska dovedena u ovu situaciju? Zašto nije moguć dijalog između dvije najveće političke stranke? Zašto nije moguć konsenzus oko onih pitanja koja su od vitalnog značaja za prosperitet Hrvatske i njenih građana? Što će se desiti u narednih pet, deset, dvadeset godina? Ima li Hrvatska dugoročnu strategiju razvoja ili se strategija mijenja svako četiri godine i prilagođava trenutnom omjeru političkih snaga?

Podijeljenost hrvatskog biračkog tijela na „lijeve“ i „desne“, otjelovljena u SDP-u i HDZ-u, te  potvrđena izbornim rezultatima, kako na predsjedničkim, tako i na parlamentarnim izborima, je posljedica sustavnog kreiranja antagonizama u Hrvatskoj, za što su zaslužni i jedni i drugi. Teško je reći tko više, a tko manje, tko je prvi počeo, tko je napadao, a tko uzvraćao. Koliko god bilo jasno da za rat (kao i za ljubav), treba dvoje, toliko je opasno izjednačavati jedne s drugima, jer to podsjeća na izjednačavanje „krivca i žrtve“ što u našem političkom kontekstu odmah biva proglašeno izdajom Hrvatske. Ukoliko se, pak, bavite kritikom i jedne i druge strane ponaosob, onda vas i jedni i drugi nastoje diskvalificirati. Sva snaga njihovog nejedinstva se okrene protiv vas i nemate šansi da uspijete u svojoj nakani.

I tako plivamo svi skupa u istom mulju, podijeljeni na „nas“ i „njih“, ali nećemo priznati da nam najveći problem nisu „oni“, već ovaj mulj oko nas, jer su, po definiciji, upravo „oni“ krivi za njega.

Da bismo se izvukli iz mulja, kako „mi“, tako i „oni“, trebamo si uzajamno pomoći, ili čekati da dođe netko treći tko će nam pružiti ruku. Ali, nas je puno, i teško da nas pružena ruka može sve spasiti.  Nemamo izbora. Mulj je sve dublji i mi svi skupa tonemo. Valja nam se zajednički organizirati ako se mislimo spasiti. I mi i oni. Nikakva nam tu ideologija ni svjetonazor neće pomoći.

Apsurdno je pozivati se na „svjetonazorske“ odrednice i postavljati svjetonazorske kriterije, kao model jednog društva. Svjetonazor je odnos pojedinca prema okolini te njegov pogled na svijet.

Pitanja od državnog značaja i odluke koje treba donijeti u cilju funkcioniranja društva i države, a koje se baziraju na svjetonazoru onih koji ih donose, trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri donositi konsenzusom vlasti i oporbe, ma tko bio na vlasti. Nije teško pobrojati koje su to odluke. Nema njih ni toliko puno kao što se to želi prikazati. Treba ih demistificirati i naći način kako da se pomire krajnosti. A to se može samo suradnjom i kompromisom.

Do sada u Hrvatskoj nije bilo suradnje između SDP-a i HDZ-a na državnoj razini. Takvo ponašanje je neodgovorno i nedopustivo. Država se ne može cijelo vrijeme povijati kako vjetar puše. Bez obzira tko u konačnici osvoji vlast i koji vjetar zapuše, postoje državni i nacionalni interesi, koji bi se morali rješavati bez utjecaja dnevne politike, jer o njima ovisi prosperitet Hrvatske promatrano na period duži od mandatnog.

Nitko nema ekskluzivno pravo na rast Hrvatske niti monopol na domoljublje. Domoljublje treba jačati jačanjem zajedništva, a ne isključivošću i nametanjem samo svojih rješenja. Hrvatsku treba graditi kompromisom, po principu „i mi i oni“. Hoće li put k tome biti prihvaćanjem tripartitne vlasti i izborom nestranačkog premijera, novim izborima ili nekom trećom opcijom, nije najbitnije. Bitno je da se nađe način da Hrvatska „raste“ u stvarnosti a ne samo u frazama i političkoj retorici.  

Tko to shvati i prihvati, taj je pobjednik, ne samo ovih izbora, nego i neke buduće Hrvatske. A glasači će to prepoznati i nagraditi povjerenjem, kad tad.

4

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Interakcija

 
UČINIO -> 78 13 8 102
PRIMIO <- 58 4 5 88

Dostignuća

Vingd 72.00
Bodovi 78.4
Analize 11 72.00
Ankete 49

Ocjene (7)


Respektira (7): Zagi2015, Dirk15, sufit, 5none5, Alumnus, siouxica, Laci


Komentari (1)


Analyst, dobar tekst , koji samo zorno pokazuje s kakvim tipovima ima posla u politici. Pa Zoki je totalno izgubio sposobnost razumnog razmišljanja, kada tvrdi da ima neki "legimitet", a 2/3 glasača ga ne žele ni vidjeti, pa nisu glasali za njega Laci 1 0 0