Analiza

Trump i Putin, ako žele, mogu "zbrisati" ISIL-ov terorizam !

24.12.2016. 22:34, Čeka li nas nova eskalacija terorizma? Mogu li Trump i Putin stati na kraj ISIL-ovcima?

Budući da Kuran, sveta knjiga islama, po tvđenju svih pravih znalaca učenja proroka Muhameda, ne daje uporište i povoda ničemu što ISIL-ovci rade i pripadnicima osoba islamske vjere, i onome što rade po svijetu putem terorističkih  akcija u sumanutim pohodima ubijanja potpuno nevinih ljudi, uz izvikivanje Alahu akbar, jasno je da se radi o zlorabi islama za opravdavanje svih njihovih terorističkih akcija. Jasno je i to da se ne radi o "sukobu civilizacija", jer  ISIL-ovi teroristi ne pretstavljaju  istinska islamske vjernike, koji su u golemoj većini u odnosu na lažne tumače islama, te su oruđe u rukama svojih suludih vođa, koji indoktrinirajući ih iskrivljavanjem i lažnim tumačenjem osnova islama, uglavnom mlade teroriste šalju u samoubilačke napade protiv nevinih ljudi.

Zar elementarna logika ne ukazuje na to da su ovi ISIL-ovski teroristi zapravo obični mentalno bolesni banditi, koji po nalogu svojih suludih, ali lukavih vođa, koji su u službi upravo onih država protiv kojih ih tjeraju da izvode terorističke napade ? Da se radi o sukobu civilizacija, i traženju nekakve "pravde" za islamske vjernike odnosno muslimanski svijet, zar ne bi bilo, logično da masovno izvode terorističke napade u Izraelu i Vatikanu, protiv  tobože dva najveća neprijatelja islama ? Ako tome dodamo općepoznatu činjenicu da je ideja "rađanja" i Al Kaidu i ISIL-a  zapravo smišljena i zapadnim 'think tank'-ovima, radi postizanja određenih geostrateških ciljeva Zapada, onda je jasno da su priče o nekom mirnom rješenju kriza uzrokovanih terorističkim akcijama, obične tlapnje, jer je to naivna logika poput nagovaranja lopova da više na kradu, umjesto da ih se za lopovluke oštro kažnjava.

No budući da se ovdje radi o besćutnom, suludom i besprizornom ubojstvu nevinih ljudi, neće iskorenjivanju tog zla pomoći nikakovo nagovaranje, dogovaranje ili sporazumijevanje. To se zlo može saseći samo u korijenu, kako to Trump govori - Zbrišući ga sa lica zemlje ! Jer zlo koje se rodilo po ideji, nalogu i uz financiranje Zapada, sada se otrglo sa lanca na kojem ga je držao njegov zapadni gospodar, i sada djeluje svojom vlastitom sumanutom logikom, financiran od strane onih kojima nije stalo do mira u svijetu, a među njima ima nažalost i nekih pojedinaca i država koji s einače "zaklinju" u islam.

SAD do sada nije iskreno željela, a ako je i željela nije uspjela postići nikakovi uspjeh u borbi protiv terorizma. Rusija je u Siriji pokazala da zna učinkovito djelovati protiv ISIL-a, a Trump je prvi američki predsjednik koji kaže da namjerava "uzbrisati" terorizam sa lice zemlje.

I SAD, i Rusija imaju dovoljne resurse, informacije i za to osposobljene specijalne postrojbe, da 'zbrišu' teroriste i njihove vođe, pa i potsrekače na terorističke akcije. Apsolutno sam uvjeren da, ako se teroristi sami ne povuku u "mišje rupe" i prestanu djelovati po svijetu, Trump i Putin su apsolutno sposobni organizirati takav protuteroristički "rat" po svijetu, da će sve vođe i izvođači terorističkih akcija "požaliti što su se rodili". Trump i Putin mogu učiniti to da se nijedan  teroristički vođa, nijedan potencijalni terorista neće moći osjećati sigurnim ma gdje na svijetu. A uz raskrinkavanje pravih pobuda svojih vođa da ih šalju u akcije, ptencijalne teroriste će proći volja da žrtvuju vlastite živote, radi svojih vođa koji im ispiraju mozgove lažnim tumačenjem islama i samoga Kurana. I Trump i Putin imaju sjajne službe koje mogu izvesti i to "repranje" mozgova, "opranih" od strane lažnih "učitelja" islama, koristeći i glas onih znalaca pravoga islama, koji zasada ne dižu svoj glas dovoljno glasno protiv ISIL-ovog suludog terorizma. Ako Trump i Putin iskreno misle stati na kraj terorizmu, ne treba očekivati dalju ekslacijun terorizma. Ali ako to ne misle iskreno onda je eskalacuja terorizma neminovna, u prvom redu u Europi, te u SAD-u

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 733 258 3,876
PRIMIO <- 987 234 70 2,281

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene


Komentari (11)


A da KGB i ON ulijevaju ljudima (kojima) u glavu ono što žele je veoma dvojbeno. Naime očito je da je nama u Europi "ulijeno" u glavu da su Ameri "dobri dečki", a Rusi "loši dečki". zar je to učinila propaganda KGB-a ? Dok CIA, NSA, MI5...spavaju? Laci 0 0 0


Molim ne izvrtati moje riječi! Još jednom, Putin ima svoje ciljeve na Bliskom istoku, u Europi i cijelom svijetu za ostvarenje kojih mu ISIL nije prijetnja.Dapače, u sadašnjoj situaciji, Putinu izuzetno jako odgovara da ISIL radi to što radi te unosi bereza 0 0 0


nemir, nered i strah među "zapadnjake", uz što veće ponižavanje demokratskih vrijednosti. Putin je diktator kojem se živo fućka za demokraciju, .ljudske živote i ljudska prava, uključujući i vlastiti ruski narod. Ako su sve te "zapadnjačke" službe bereza 0 0 0


"loši dečki", po čemu su to rusk e službe zaslužile da ih se smatra "dobrim dečkima"? Ako s pravom ne želimo prihvatiti laži jedne strane, zašto bismo automatski morali prihvatiti laži druge strane, i još uživali u tome? bereza 0 0 0


No, bereza, to sam htio čuti da laži ima s obe strane. Sad je samo pitanje kome se čije laži više sviđaju ? Naši mediji i naša politika očito s "obožavanjem" guta zapadnjačke laži o njihovom "uvođenju" demokracije gdje im paše. Laci 0 0 0

Analiza

Trump i Putin, ako žele, mogu "zbrisati" ISIL-ov terorizam !

24.12.2016. 22:34, Čeka li nas nova eskalacija terorizma? Mogu li Trump i Putin stati na kraj ISIL-ovcima?

Budući da Kuran, sveta knjiga islama, po tvđenju svih pravih znalaca učenja proroka Muhameda, ne daje uporište i povoda ničemu što ISIL-ovci rade i pripadnicima osoba islamske vjere, i onome što rade po svijetu putem terorističkih akcija u sumanutim pohodima ubijanja potpuno nevinih ljudi, uz izvikivanje Alahu akbar, jasno je da se radi o zlorabi islama za opravdavanje svih njihovih terorističkih akcija. Jasno je i to da se ne radi o "sukobu civilizacija", jer ISIL-ovi teroristi ne pretstavljaju istinska islamske vjernike, koji su u golemoj većini u odnosu na lažne tumače islama, te su oruđe u rukama svojih suludih vođa, ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 0
  • 0
  • 11

Analiza

Politika „nema panike“ Europu vodi u propast

23.12.2016. 13:05, Čeka li nas nova eskalacija terorizma? Mogu li Trump i Putin stati na kraj ISIL-ovcima?

Događaji koji su se u posebno gustom rasporedu zaredali u zadnjih godinu dana doimaju se poput svojevrsnog europskog križnog puta. Od tolike gustoće i neprohodnosti političke agende, prosječnom lijenom Europljaninu sada se već teško kroz sjećanje probiti do Pariza u  studenom 2015. No tada smo, nakon terorističkog masakra kakvog Europa ne pamti, svi bili Francuzi,  pjevali Marseljezu, prekrivali svoje fejsbuk profile francuskim trikolorom i osjećali kao da nam je netko dirnuo u svetinju, u kolijevku naše zapadne uljudbe. Danas, godinu dana kasnije,  nitko  se ne zaogrće u njemačku zastavu, ne pjevamo njemačku himnu, ne palimo svijeće.

Taj prijeđeni luk od opće solidarnosti do rezignacije i cinizma znak je da smo, mi Europljani, na pragu svojevrsnog bliskoistočnog sindroma. Onako kako nitko od nas gotovo ni ne trzne na svakodnevne vijesti o eksplozijama na Bliskom Istoku, o raskomadanim Sirijcima, Iračanima, tako smo se sada u stanju još sasvim malo lecnuti na vijesti o pucnjavama u Münchenu, masovnim silovanjima u Kolnu, pregaženim ljudima u Berlinu. Naprosto, Europa je oguglala. Ali Njemačka nije. I ne može. Jer na osjećaj egzistencijalne ugroženosti ne može se oguglati. On je više stvar instinkta, a ne volje. No kada u polje političkog djelovanja umjesto razuma uđe instinkt to je prilično zlokobno upozorenje. Ipak, izgleda da je svako odsustvo instinkta upravo ono što krasi većinu tzv. euročelnika, na čelu s „nesalomljivom frau“ Angelom Merkel. No događaji za to ne haju, već se nemilosrdno nižu i sve više liče kakvom lančanom sudaru.

Treba li podsjetiti da je nakon tog kobnog francuskog studenog uslijedio prosinac, kada je Nacionalna fronta Marine Le Pen ostvarila povijesni rezultat i na regionalnim izborima se pokazala kao pojedinačno najjača politička stranka u Francuskoj. Uvijek (ne)spremni komentatori, poput onih iz Deutsche Welle, lagodno su tu činjenicu proglasili znakovitim, ali ipak benignim, upozorenjem trenutnom francuskom establišmentu, koje se „gotovo sigurno“ neće pretvoriti u pobjedu Marine Le Pen na predsjedničkim izborima 2017.  Tko zna jesu li sada, kada je 2017. pred vratima, barem malkice poljuljani u tom uvjerenju?

Šest mjeseci kasnije dogodilo se ono što se opet „gotovo sigurno“ nije trebalo dogoditi. Famozni Brexit.  Uoči dana B, upravo zbog te „sigurnosti“, većina analiza bila je usmjerena samo na pitanja što s Brexitom dobiva ili gubi Velika Britanija. Čak i nakon iznenađujućih rezultata pozivi „nema panike“ uglavnom su bili upućeni Britancima. U EU kao da uopće nisu uzeli u obzir mogućnost da bi Brexit mogao biti razlog i za njihovu paniku. Jer zapravo nisu uzeli u obzir ni mogućnost da bi se mogao dogoditi. Umjesto da to bude shvaćeno kao upozorenje Europi, George Soros požurio je „upozoriti“ Britance da će zbog Brexita  značajno stradati samo njihova ekonomija. No Soros je barem, za razliku od eurobirokrata, ozbiljno shvatio potencijalnu dalekosežnost tog događaja. Sljedeću misiju usmjerio je protiv Donalda Trumpa.

Dotični Trump nova je rukavica u lice briselskoj sviti. Pobjedu je odnio kandidat koji je u Americi bio daleko veći politički autsajder nego što je primjerice Marine Le Pen to ikada bila u Francuskoj. Doduše, izgleda da mu je to, u trenutnim okolnostima, bila više prednost nego mana. Naravno, oslanjati se na sitne utjehe jalova je rabota. No izgleda da im u Bruxellesu drugo ne preostaje. Stoga su nedavni rezultati austrijskih izbora bili prilika za fraze tipa „Bruxelles može odahnuti“, „Europa slavi“. Ništa ne smeta što je već nekoliko sati kasnije novi udarac stigao iz Italije. Renzijev poučak također je bjelodan primjer kako liberalne, mainstream, proeuropske, nazovite ih kako vam drago, političke elite slabo razumiju politički (i povijesni) trenutak, pa k tome još hazarderski iskušavaju sreću. Kako je moguće da Renzi, koji je svoju političku sudbinu vezao uz ovaj referendum, nije mogao predvidjeti da će njegovo „si“ biti potučeno u omjeru 60:40. Kao da je to učinio namjerno. Sada se već sasvim teško oduprijeti dojmu domino efekta. Ako se ovako nastavi, Njemačka, i Austrija moći će se veseliti što će „pasti“ zadnje.

Europski čelnici, predvođeni Angelom Merkel, ponašaju poput svirača na tonućem Titanicu. Merkel se već i doslovno uživjela u tu muzičku ulogu savjetujući Nijemcima  da se protiv islamizacije bore – božićnim pjesmicama. Takvo sviranje i pjevanje uvijek iste melodije, osim što je tu, vjeruju oni, da spriječi paniku, na kraju prijeti da prouzroči daleko veće žrtve i štete.

Možda će se mnogima previše paničnom učiniti i usporedba s britanskim premijerom Nevilleom Chamberlainom, koji je još u petak 18. kolovoza 1939., na pouzdanu informaciju da Hitler sprema napad na Poljsku (koji se i dogodio 1. rujna), odlučio ne paničariti (da ne bi uznemiravao javnost i tržište), otišao na planirani vikend, te se tek po povratku namjeravao pozabaviti novonastalom situacijom, koja mu je očito pričinjavala mnogo stresa. Rezultati te  Chamberlainove politike „nepaničarenja“ su povijest.

Berlinski događaji još su jedan poziv na buđenje. Hoće li ga Europa, po tko zna koji put, uljuljkana u svojoj lažnoj samouvjerenosti, ignorirati?

2

Badu90

Interakcija

 
UČINIO -> 2 1 - 2
PRIMIO <- 13 1 - 21

Dostignuća

Vingd 12.00
Bodovi 82.8
Analize 2 12.00

Od istog autora

Ocjene (6)


Respektira (5): BorisTraljic, Laci, siouxica, 5none5, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (12)


Iluzija je da itko od ovih quasi-domoljuba širom Europe ima recept, kako se suprostaviti onima, kojima život ništa ne znači i kao što je običaj kod populista, nude jednostvana rješenja za kompleksne probleme. EU će se naviknuti na teror i živjeti će viewer 0 0 0


@none, stari burzovni guru, pok. André Kostolany, je volio reći. Kad kupiš dionice, zaboravi na njih 20 g. i vidjeti ćeš da si dosta zaradio. Ako sam dobro razumio Stiglitza, on pledira za € dvije brzine. Tvrdi € za sjever EU-a i nešto mekši za jug. viewer 0 0 0


Problem je u tome, što bi to bilo moguće prije 30-40 g. ali ne danas, kad je EU a i svijet potpuno umrežen. Apsurdan je primjer Irske, koja se bori protiv toga da Apple plati veći porez. Znači, male države namaju nikakve chance protiv velikih korpora viewer 0 0 0


@Viewer, kakva ti je tu "uvrnuta" filozofija, da si slobodan tek kada platiš cijenu vlastitim životom ? Samo budale mogu podržavati budale koji neprestano "revidiraju" svoje stavove ! A Merkelica upravo to radi. Je li to znak Pameti ? Prije Laci 0 0 0


bih rekao da je to znak osobe koja "lupeta kao Maxim po diviziji", pa kada "promaši" hladnoikrvno "revidira" svoje stavove. Umjesto da se makne i puisti pametnije da rade. Laci 0 0 0

Analiza

Politika „nema panike“ Europu vodi u propast

23.12.2016. 13:05, Čeka li nas nova eskalacija terorizma? Mogu li Trump i Putin stati na kraj ISIL-ovcima?

Događaji koji su se u posebno gustom rasporedu zaredali u zadnjih godinu dana doimaju se poput svojevrsnog europskog križnog puta. Od tolike gustoće i neprohodnosti političke agende, prosječnom lijenom Europljaninu sada se već teško kroz sjećanje probiti do Pariza u studenom 2015. No tada smo, nakon terorističkog masakra kakvog Europa ne pamti, svi bili Francuzi, pjevali Marseljezu, prekrivali svoje fejsbuk profile francuskim trikolorom i osjećali kao da nam je netko dirnuo u svetinju, u kolijevku naše zapadne uljudbe. Danas, godinu dana kasnije, nitko se ne zaogrće u njemačku zastavu, ne pjevamo njemačku himnu, ne palimo svijeće. Taj prijeđeni luk od ... više >

2

Badu90

  • 5
  • 1
  • 0
  • 12

Analiza

Atentat u Ankari - kraj Erdoganove "velike igre"

22.12.2016. 13:57, Čeka li nas nova eskalacija terorizma? Mogu li Trump i Putin stati na kraj ISIL-ovcima?

Već i prva reakcija turskog predsjednika Erdogana na atentat na ruskog veleposlanika u Ankari neuvjerljiva je do rogobatnosti, ali nam govori mnogo. Erdogan bez okolišanja za atentat optužuje čovjeka kojeg je defacto proglasio svojim arhineprijateljem, Fetulaha Gulena, u trenucima kad je izvjesno da nikakva ozbiljna istraga ovoga atentata još nije niti započela, tako da je jasno da za ovakvu optužbu, bar zasad, nema apsolutno nikakve osnove.

Kako je poznato da je Erdogan prekaljeni populist kojemu su retoričke vještine presudno pomogle u osvajanju i jačanju osobne vlasti, čini se jasnim da ako se stvari gledaju racionalno, turski predsjednik nema nikakav interes u izricanju neuvjerljivih optužaba koje će mu dodatno uzdrmati u zadnje vrijeme ionako znatno poljuljani kredibilitet. Za njegove ishitrene optužbe, dakle, teško da ima ikakve racionalne podloge, i mnogo je vjerojatnije da su posljedica čistog očaja. A za Erdoganov očaj postoje bar dva vrlo vidljiva razloga: jedan se već neko vrijeme sve jasnije ocrtava, a to je potpuni krah njegove regionalne politike; dok drugi postaje sve vidljiviji u zadnje vrijeme: sistemski kolaps cjelokupnog turskog društva.

Tursku trenutno razdiru bar tri destruktivna i dezintegracijska procesa: jedan je paranoični Erdoganov progon Gulenovih pristaša "u svojim redovima", gdje se nakon neuspjelog puča sumnjivci i protivnici nalaze svuda i drastičnim čistkama diljem države kao da nema kraja, a njihova izravna i jasna posljedica su jačanje tihog revolta protiv turskog predsjednika (širenje percepcije o nepravednom progonu među cjelokupnom neislamističkom populacijom) te urušavanje mnogih državnih institucija, koje ostaju bez svog ključnog osoblja uz istodobno blokiranje elementarnih demokratskih procesa uzrokovano nesmiljenom represijom prema oporbenim novinarima.

Drugi takav proces totalna je radikalizacija sukoba s Kurdima, koja je započela začuđujuće usklađenim represivnim akcijama turskih sigurnosnih snaga i terorističkim akcijama ISIL-a protiv Kurda, a izmetnula se u situaciju gdje se gubi svaka kontrola. Ekstremni ogranci kurdskih snaga počeli su izvoditi terorističke akcije po cijeloj Turskoj, a sukob u turskim pokrajinama s kurdskom većinom po mnogim izvorima ima sva obilježja građanskog rata, pri čemu turske snage primjenjuju iznimno nasilje prema kurdskom stanovništvu, a glavni zapadni mediji "slobodni, ali pod NATO-ovim zapovjedništvom" o tome uglavnom disciplinirano šute.

I napokon treći, za turskog predsjednika vjerojatno najbolniji, a za sadašnje funkcioniranje turske države najopasniji proces je evolucija bliskosti Erdoganovog turskog islamizma s ISIL-om, isprepletenost koja se preobražava u stopljenost. Dobro je poznata činjenica kako je Turska dugo služila ISIL-u kao sigurna logistička baza, zaštićeno mjesto za organizirano prikupljanje dobrovoljaca i transport ratnih resursa i opreme, što je najjasnije potvrđeno razvojem događaja u protekloj godini: čim je Rusija odlučno presjekla transportne rute ISIL-a prema Turskoj, moć te organizacije počela je rapidno opadati. Također, postoji kumulacija indicija kako je turski politički vrh, što uključuje i užu rodbinu predsjednika, dugo bio uključen u lukrativnu trgovinu s ISIL-om. Danas već znamo kako se ISIL uključio u gotovo sve strukture turskog islamizma, a detalji o zaleđu atentatora na ruskog veleposlanika najjasnija su potvrda tome: prema najnovijim spoznajama, atentator je osoba što se već dokazala kao pripadnik sigurnosnih snaga koji je iznimno osobno odan turskom predsjedniku. Nije teško zamisliti kako je mladi islamist osjećao jednaku lojalnost prema Erdoganu kao i prema ISIL-u - jer ih je percipirao kao jednu istu stvar, što se vjerojatno može reći i za mnoge druge Erdoganove podržavatelje. Tako se turski islamizam po svemu sudeći postupno pretvorio u jedno tijelo s dvije glave. Prema potezima u zadnjih pola godine jedna glava, Erdogan, bi se vjerojatno rado odrekla one druge, ISIL-a, ali situacija nije obratna, ISIL se ne želi odreći Erdogana. U ovom trenutku je teško predvidjeti kakvu štetu sukob te dvije glave može stvoriti u budućnosti, boreći se za prevagu u strukturama koje kontroliraju glavne poluge vlasti u turskoj državi.

Nema nikakve sumnje da je, iako skriven iza svoje standardne maske bahatosti i prezentacije sile, turski predsjednik svih ovih problema veoma svjestan, i vrlo je vjerojatno da upravo oni izazivaju njegov očaj koji je doveo do spomenute nezgrapne optužbe. Sljedeća optužba koju je uputio još je nezgrapnija: na popis krivaca za atentat uz "vječitog krivca" Gulena Erdogan je pridodao američku CIA-u. Iako po svoj prilici većina svjetske javnosti vjeruje je CIA umiješana u sve u što se uopće može umiješati u globalnoj politici, za tu izjavu važi ista ocjena kao i za prethodnu: izrečena je bez ikakvih konkretnih dokaza, u vremenu u kojemu je i bilo nemoguće prikupiti ozbiljne dokaze. No ta izjava nam jasno govori jedno: Erdogan kao da ovim i formalno raskida sve prijateljske veze s SAD-om! Dok je nakon neuspjelog ljetnog puča, Erdoganov zaokret prema Rusiji bio nagao, ali odlučan, sada kao da se proces približavanja Rusiji dovršava, a distanca prema SAD-u do kraja cementira. Iz svega navedenog čini se da su motivi turskog predsjednika za ovakvu politiku sasvim jasni: on vjeruje da je ovakav način jedini koji će mu omogućiti zadržavanje vlasti.

Kako će se stvari dalje odvijati, već sada se nazire, iako hrvatski mediji o tome zapanjujuće dosljedno šute: netom nakon ankarskog atentata u Moskvi je održan možda povijesni sastanak novog koordinacijskog tijela za uspostavu mira u Siriji, simbolički i znakovito nazvanog troika: sačinjavaju ga Rusija, Iran i Turska. Detaljno analiziranje ovog susreta zahtijevalo bi mnogo prostora, ali već i osnovne crte stvaraju jasnu sliku: Turska je samim pristankom na dogovor s Iranom (uz prijašnje pristajanje uz Rusiju) i formalno prihvatila neku vrstu časnog uzmaka u Siriji - vjerojatno će Turci dobiti neku utješnu nagradu kao što je pravo na vojnu zaštitu pograničnih zona Sirije naseljenih Turkmenima i poneku riječ u pregovorima o autonomiji Kurda. Iran ionako ima značajnu vojnu prisutnost u Siriji kroz svoje dobrovoljce, specijalce, vojne instruktore i njima odane šijitske milicije, i ovaj dogovor će formalizirati njihov značaj.

A glavni igrač, sad i sasvim zvanično postaje Rusija. SAD-a u toj priči uopće niti nema (i to je možda razlog zbog kojeg hrvatski mediji šute o cijelom procesu, slijedeći recentnu državnu politiku, koja kao da ima ambiciju pokazati se kao najservilniji svjetski sljedbenik Obamine politike na samom njezinom zalazu).

I time se još jedan krug bliskoistočne tragedije zatvara: igra je odigrana i jedan igrač (Erdogan) voljno je prihvatio sporednu ulogu, okončavši svoju "veliku igru", dok je drugi igrač (Obama) potučen do nogu; najnoviji događaji to samo formaliziraju.

Atentat kao da je samo ubrzao dugo pripremani projekt stvaranja troike. Tako da možemo reći da je ovim atentatom Turska dodatno natjerana u diplomatsku defenzivu, Amerikanci su još dalje gurnuti od glavnih zbivanja a jedini pravi dobitnici su - Rusi.

Tko je onda kriv za ovaj atentat? Ideja da bi iza njega mogli stajati Rusi je dijabolična; ideja da su to bili Amerikanci je iracionalna. Istraga će sigurno otkriti puno toga, ali ovaj zločin nije teško pribrojiti standardnoj niski ISIL-ovih zločina mržnje i osvete. Sigurnosni analitičari već pokazuju da je ISIL sposoban izvesti globalno koordinirane napade, nedavno već na "ramazanskom sajmu smrti", a sad možda kao dio "programa" predbožićnih zvjerstava. No sve više izgleda kako je svaka njihova nova akcija za njih sve kontraproduktivnija i čini sve veću štetu i za njih i za sve one koji s njima šuruju.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 255.1
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (7)


Respektira (6): BorisTraljic, Spektator, Alumnus, RepopeR, viewer, siouxica


Slaže se (1): Badu90


Komentari (22)


Da rezimiram, Turska je značajno smanjila svoj vojni, ekonomski i ucjenjivački potencijal i kao što je Dirk zaključio, morao je prihvatiti sporednu ulogu ne bi li spasio što se spasiti dade. Spektator 0 0 0


prva reakcija turskog predsjednika uopće nije neuvjerljiva, poznato je kako je Rusija obavjestila Erdogana o pripremama za puč, iza kojega je stajala CIA, odnosno Fetulah Gulen, a već izlaze pojedini dokazi kako je atentator imao veze s njima Jung-fu 0 0 0


s druge strane geostrateški i legitimni intersei Turske u Siriji nisu cjelovito analizirani, kao ni velika uloga Turske u mogućem mirnom riješenju te krize. Jung-fu 0 0 0


Imamo tri osobe koje se grčevito bore za vlast i trenutačno su si bliski:Erdogan,Putin i Asad.Osobitost i dosad neviđeno je nedavni pokušaj puča i to u jednojNATOdržavi+iskazivanje bliskih veza s Rusijom.Međutim,ovo treba promatrati ne u mirnodopskom RepopeR 0 0 0


smislu već u ratnom,kada se trpe žrtve.Ostaje nam vidjeti koliko je"uspješno"Erdogan suzbio protivnike,te kako će se rasplesti borba za vlast u samoj Turskoj.Velika je vjerojatnost da se postojeće stanje temelji na čvrstoj ruci i strahu od odmazde. RepopeR 0 0 0