Analiza

Ulazak u eurozonu mogu dozvoliti samo građani na referendumu

18.01.2017. 13:13, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Dok nobelovci iz područja ekonomije listom tumače kako je eurozona (bez političke unije i solidarnosti) osuđena na propast, dok MMF ukazuje kako je jedinstvena valuta euro glavni instrument europske slabosti, dok po Europi stoga jačaju legitimni politički pokreti koji traže ili značajnu reformu ili izlazak iz eurozone, u Hrvatskoj je na dnevnom redu dogovor političkih i monetarnih autoriteta o potrebi što hitnijeg uvođenja eura kao nacionalne valute.

Ono što smo mogli nakon objave dogovora uočiti je da nisu više svi euforični oko hitnoće te potrebe. Nitko ne stvara pritisak da se euro mora uvesti. U EU postoji konsenzus da svaka zemlja za sebe odluči kada će ući u eurozonu, pa to trenutno ne čine ni one koje bi po ugovoru to morale. Mnogi pritom ozbiljno sumnjaju u sposobnost Hrvatske da uđe u eurozonu, čime više manje izražavaju potrebu za nekom novom, izlaznom strategijom. I dok za guvernera Vujčića odavno znamo kako ne vidi ništa izvan eurozone, Plenkoviću bi taj dogovor mogao politički rezultirati otprilike kao i izlet u Ukrajinu. 

Hrvatska se u svakom slučaju nalazi u specifičnom položaju unutar EU i ima specifične odnose s eurom. Ali da probamo malo razložiti te specifičnosti. 

Premda Hrvatska ne koristi euro novčanicu, ona faktički ima euro od uvođenja kune kao nacionalne valute. Hrvatska kuna je stalno vezana za euro, pa je kuna u svojoj funkcionalnoj realnosti ništa drugo nego euro. To što de jure Hrvatska nije uvela euro, jer nije unutar svih ugovornih standarda eurozone, ne mijenja činjenicu da je malo koja zemlja eurozone unutar ugovornih standarda a da su naši Guverneri kunu vezali za euro sa strogošću prave austerity politike, i to prije nego što je austerity uopće nekom pao na pamet. Hrvatska si je dakle nametnula bitne ugovorne standarde eurozone, odnosno svojom monetarnom politikom samovoljno fiksirala tečaj svoje valute s eurom, pa se, uz garanciju devizne klauzule, de facto, već poduže gospodarski nalazi u eurozoni.

Koliko je takva politika do sada bila dobra, a koliko pogrešna, komu je pogodovala a koga je uništila, zna svaki Hrvat za sebe. Mikroekonomski gledano neki su unutar takve politike itekako uspjeli, dok su istovremeno mnogi propali. Kao što se to, uostalom, desilo diljem eurozone. Vlasnicima hrvatskoga duga svakako odgovara trenutni položaj Hrvatske, koja uza sve recesije i krize uredno servisira visoke kamate na dug. Makroekonomski gledano Hrvatska dijeli sudbinu juga Europe, nad kojim je financijski razvijen sjever izvršio kreditnu ekspanziju. Uz kompetitivni dinamizam 'otvorenog profitnog tržišta', to je dovelo do gubitka mnogih radnih mjesta, pada rejtinga, pada BDP-a i rasta javno - privatnog duga uz visoke kamate. Nema nekih bitnih razlika između makroekonomskih problema Italije, Španjolske, Portugala ili Hrvatske, dok je Grčka jako upozorenje koliki je stupanj solidarnosti unutar modela eurozone.

Svaka zemlja unutar Europske Unije imala je neke svoje ekonomske posebnosti u procesima prilagođavanja euru. Hrvatska je imala specijalno tešku sudbinu i ne može se posve uspoređivati sa srodnim članicama bivšeg socijalističkog bloka. Niti jedna od njih, prije stvaranja EU i eurozone, nije doživjela raspad države, rat i uspostavu nezavisnosti uz razoreno gospodarstvo, koje se k tome tijekom rata "pretvaralo i privatiziralo". Pa ipak, makroekonomska analiza pokazuje određene paralele između Hrvatske i Mađarske.

Mađarska je prije Orbana vodila identičnu politiku kao Hrvatska. Forinta je bila vezana za euro, pa je uz valutnu klauzulu Mađarska ekonomija otvorena srca (naivno) pristupila EU. I kod njih je naravno došlo do gubitka radnih mjesta, negativne trgovinske bilance, pada BDP-a, rasta duga i kamata uz ostalu negativnu makroekonomsku spiralu. Dolaskom Orbana ta se politika promijenila. Devizna klauzula je ukinuta, smanjena je kamatna stopa, forinta je devalvirala, drugi mirovinski stup nacionaliziran a država organizirala povoljno kreditiranje malog i srednjeg proizvodnog poduzetništva. Uz niz drugih mjera mađarska ekonomija je nakon toga izašla iz recesije, stvorila nova radna mjesta, došlo je do rasta BDP-a što je na koncu rezultiralo onim najbitnijim, to jest, Mađarska je počela više izvoziti nego uvoziti, pa je dosegla sveti gral eurozone, suficit trgovinske bilance. 

Paradoks je u tome što je Mađarska izašla iz vezanosti za euro, počela koristiti legitimne prednosti vlastite valute, da bi tek nakon toga imala korist iz eurozone. Mađarska je u svakom slučaju Hrvatskoj pokazala platformu na kojoj treba graditi izlaznu strategiju i plan B. Danas Mađarska ispunjava kriterije za početak procesa pridruživanja eurozoni, ali to ni Vladi ni Guverneru ne pada na pamet, kao što to ne pada na pamet ni ostalim članicama izvan eurozone koje su u sličnoj situaciji. Čini se da tako nešto pada na pamet samo nekima u Hrvatskoj.

Pa zašto bi neki u Hrvatskoj pošto poto i navrat nanos htjeli i de jure uvesti euro kao nacionalnu valutu?

Problem je sigurno izražen u "visokoj euriziranosti" hrvatske štednje, čega se dotakao kolumnist Ratko Bošković, koji tumači kako je HNB svojom monetarnom politikom dopustila da banke koje posluju u Hrvatskoj imaju dugova prema štedišama u visini od oko 20 milijardi eura, ali da u stvarnosti ni približno nemaju taj iznos u eurima i da žive u nadi kako naše štediše neće u većim iznosima tražiti svoje devize. Banke u Hrvatskoj primaju depozite, kreditiraju i profitiraju u kunama, dok svi koji hoće, svoju kunsku štednju nominiraju u eure. Stoga bi uvođenje eura, to jest efektivno pretvaranje kuna u eure, bilo prilično osiguranje za hrvatsku deviznu štednju, odnosno, to bi bio konačni trijumf monetarne politike HNB-a.

Sukus Boškovićevog teksta ogleda se u pitanju: ali 'što ako Hrvatska ne uspije uvesti euro'?  S obzirom na to da je eurozona, zbog svoje rigidnosti, veoma neizvjesno područje, članak poentira kako je monetarna strategija HNB-a zapravo na rubu kockanja.

Ovdje bi mogli ići korak dalje i pitati se, a što ako Hrvatska daljnjim žrtvama standarda i suverenosti ipak uspije i de jure uvesti euro? U tom slučaja vjerojatno bi štednja bila nešto sigurnija, vjerojatno bi bile nešto manje kamate na kredite, ali bi makroekonomski pokazatelji hrvatske ekonomije i dalje ostali isti. Uz daleko veći pritisak austerity politika. Vlasnici štednje i vrijednosnih papira uvijek bi imali svoje eure, ali bi kod slučaja bankarskih neravnoteža i kriza sami plaćali trošak spašavanja banke putem usvojenog mehanizma Bail-in. S druge strane, uvođenje de jure eura kao nacionalne valute, Hrvatska bi izgubila suvereno pravo po kojem Svjetska trgovinska organizacija dopušta korištenje nacionalnog tržišta i valute da bi se suzbio prekomjerni deficit trgovinske bilance. Prava kojeg je, kako smo vidjeli, uza svu lažnu galamu iz EU, legitimno iskoristila Mađarska. 

Treba također biti jasno da je po tumačenju eurokrata ulazak u eurozonu nepovratan i da tu nema šale. Mehanizmi izlaska iz eurozone nisu predviđeni, pa su eventualne krize unutar eurozone praćene nevjerojatnim stresovima, što smo vidjeli na primjeru Grčke. 

Članice eurozone mogu mirno spavati samo ako njihovo gospodarstvo ima suficit trgovinske bilance. Ali to praktički ne mogu postići sve članice eurozone istovremeno. Eurozona je kompetitivno područje gdje, uz zajedničku valutu, svaka članica gleda svoje vlastite interese i gdje su bogatije države svakako u prednosti. Svjetsko gospodarsko pravilo da bi jača ekonomija trebala imati i jaču valutu, a slabija slabiju, u eurozoni ne postoji. Stoga je neravnoteža u konkurentnosti i standardu unutar eurozone metodološki zagarantirana, pa euro sve jasnije postaje instrument europske političke slabosti. To naravno dovodi do jačanja 'populističkih' pokreta, a koji zapravo okupljaju posve normalne ljude s legitimnim političkim zahtjevima.

Iz svih teza i antiteza pro e contra eurozone, kojih smo čuli u Hrvatskoj, mogli bi sintetizirati nešto izvjesno. 

Sve dok neka Vlada ne pokrene reforme koje će bitno smanjiti broj neproduktivnih unutar proračunskih jasla, sve dok ne olakša poreznu presiju nad poduzetnicima i građanima, uz cjeloviti program razvoja proizvodnog sektora, sve dok se ne smanji uvoz uz značajne mjere monetarno-ekonomske samobitnosti, niti će narod stati iza Vlade, niti će nas itko stvarno priznati kao relevantnog partnera. 

Tek kad Hrvatska pokaže produktivnu sposobnost, tako da bude u stanju sama plaćati svoje režije i sama sebe prehranjivati, tek u slučaju da se EU odlučila za političku uniju ili je reformirala svoju unutarnje ustrojstvo, i tek nakon otvorene javne rasprave, treba pitati građane na referendumu da li su za ulazak u eurozonu ili ne.

Svaka druga opcija ulaska u eurozonu, koja ne bi ispunjavala te kriterije, nedemokratsko je srljanje u neizvjesno. Ulazak u eurozonu bez ispunjavanja tih kriterija, značilo bi da su pojedine interesne skupine, kao što su uvoznički lobij, banke, oni rijetki koji imaju gro štednje nominirane u euro, ili ona politička ideologija koja bi se htjela pošto poto odreći suvereniteta zbog navodnog straha od hrvatskog nacionalizma, odlučili u ime svih Hrvata.

Ocjene (8)


Respektira (7): Zagorec, Losonsky, 5none5, Spektator, VeNLO, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


Istina, ali nije ni ukupna situacija u Hrvatskoj više naivna kao prije. Jung-fu 1 0 0


Nije.Gora je.Tko će od tih novih, progresivnih, mladih izaći na referendum, samo za to dolaziti iz Njemačke?Bit će ipak da će političari posegnuti radi spašavanja samih sebe i ze nečim što ide u korist narodu. VeNLO 0 1 0


Slažem se sa rečenim, ali se bojim, kako to Jung fu kaže, da nas i sada nitko neće pitati ni za što, ako "elita" bude htjela da nas uvali u eurozonu. Nismo još zreli za to da se suprotstavimo onima koji nam "rade o glavi". Laci 0 0 0


A posebno ti hvala za riječi... "...koje se k tome tijekom rata "pretvaralo i privatiziralo", jer svi pametnjakovići govore da tijekom rata nije bilo "pretvaranja i privatiziranja". Već sam mislio da se samo meni to "priviđalo" ! Eh, taj Škegro. Laci 0 0 0


OBAVEZNO izac na referendum i glasat PROTIV €, to je ce nas pokopati , bit cemo jos veci robovi. Ako ne budu izasli na ref.,oni koji ce imat priliki, bit ce krivci ak €uro pobijedi. Kupovna moć svake države EU je opala otkad su uveli €uro. MARYO 0 0 0