Analiza

Ugovori sa Svetom Stolicom su iznad zakona i nisu promjenjivi

21.02.2017. 17:16, Treba li Crkva plaćati porez?

Znamo li da članak 51. Ustava RH glasi: Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti – onda će nam i bez očitovanja Ustavnog suda biti jasno da svatko znači – svatko! Doista, porezni sustav se pobrinuo dotaknuti svakoga koji  potroši i jednu jedinu kunu. Mada nemamo baš proizvoda koji koštaju jednu kunu, ako bismo kojega i pronašli, u toj cijeni bi bio sadržan PDV. A to je prihod države kojeg ubiru u ime i za račun države, a na svoj trošak svi koji nešto prodaju. Drugi dio članka 51. onaj o jednakosti i pravednosti je već upitan. Rađamo se i živimo nejednaki pa ne možemo biti jednaki niti u doprinosima za javne troškove. Za dalju nejednakost pobrinuo se sam porezni sustav sa svim onim olakšicama, izuzećima ne bi li sustigao zadani ideal, onaj o pravednosti.

Oni pravde željni dosjetili su se kako je Crkva bila izuzeta od plaćanja poreza sve do 2014. kad je stupio na snagu zakon po kojem će joj se oporezivati dio aktivnosti, poput iznajmljivanja prostora i zemljišta ili prodaje predmeta i knjiga. U zemlji s preko 90% katolika, kad kažemo Crkva mislimo na Katoličku crkvu. Naša je, hrvatska. Ali nešto što bi imalo pravnu osobnost i zvalo se Katolička crkva u Hrvatskoj – ne postoji. Umjesto toga postoji 2.038 pravnih osoba (sve župe, biskupije, sjemeništa, Caritasi) koje su upisane u evidenciju katoličkih pravnih osoba u Središnjem državnom uredu za upravu. U slučaju Katoličke crkve ne primjenjuje se Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, nije upisana u Evidenciju vjerskih zajednica, već ona temelji svoj pravni status na ranije potpisanim međunarodnim pravnim aktima. Ti akti su dakako Ugovori Svete Stolice i Republike Hrvatske.

Katolička crkva nije jedina crkva koja nema sjedište u Hrvatskoj i nije jedina koja se kao pravna osoba, mimo zakona o položaju vjerskih zajednica, ne nalazi u Evidenciji vjerskih zajednica. Vlada RH je potpisala ugovor i sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj čije je pravno sjedište u Beogradu, a na čijem čelu je Sveti arhijerejski sinod, zaobišavši zakon dopuštanjem SPC registraciju organizacijskih oblika kao pravnih osoba (iz Zakona slijedi da se najprije treba riješiti pravni status vjerskoj zajednici, a potom vjerska zajednica podnosi prijave za upis svojih organizacijskih oblika, naravno zakon je prekršen).

Po članku 10. Ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, pravne osobe Katoličke crkve u odnosu na porezni sustav smatrat će se neprofitnim ustanovama. U istom članku stoji da se ta odredba ne primjenjuje  na profitne djelatnosti pravnih osoba Katoličke crkve.

Dakle, kao što vidimo, o svemu se na vrijeme mislilo. Ruke su nam svezane.

Pravne osobe Katoličke crkve, po istom Ugovoru koji ima nadzakonsku snagu (kako smo vidjeli pri zaobilaženju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica) mogu slobodno primati milostinju, darove vjernika, novac i država Hrvatska nema pravo na to naplaćivati porez. Ali zato ima obavezu vratiti Katoličkoj crkvi imovinu oduzetu za Jugoslavije, onu koju nije moguće vratiti – ponuditi zamjenu ili isplatiti odštetu u novcu;  mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa koje postoje u RH na dan stupanja na snagu Ugovora (2036 x 16.000 kn= 32.576.000 kn mjesečno)

Država Hrvatska također mora plaćati troškove vojnog ordinarija, što ide iz proračuna Ministarstva obrane, za obnovu sakralnih spomenika što ide iz proračuna Ministarstva kulture, za karitativne djelatnosti što ide iz Ministarstva za demografiju, mlade i socijalnu skrb, mora plaćati sve katoličke škole svih nivoa što ide iz Ministarstva obrazovanja – tako da ne postoji uopće evidencija o tomu koliko godišnje plaćamo 'pravnim osobama' Katoličke crkve.  U osnovnim i srednjim školama koje nisu katoličke, već javne, zaposleno je ukupno 3.027 vjeroučitelja za čije se bruto plaće godišnje izdvaja oko 219 milijuna kuna.

Kad bismo zbrojili koliko su nas koštali Ugovori sa Svetom Stolicom od 1996. do danas, vjerojatno je da bismo došli do brojke s kojom bismo elegantno mogli u kešu isplatiti Mađare za njihov udio u INI (a Mađari traže oko 1,8 milijarda eura).

Ugovori sa Svetom Stolicom su promjenjivi tek teoretski. U stvarnosti nisu. Bilo je i dosad nekih u politici koji su govorili o potrebi preispitivanja tih Ugovora, a danas se nalaze onkraj vlasti. Navijanja s propovjedaonica za određenu političku opciju nisu besplatna (vidjeti povećane uplate iz Državnog Proračuna za Sanadera, smanjene za Jadranke Kosor pa povezati stvari), kao što ni najave propitivanja Ugovora ne ostaju bez valjane reakcije.

Kako funkcioniraju 'pravne osobe' Katoličke crkve objašnjava Ivica Maštruko, bivši veleposlanik RH u Vatikanu: “Biskup je taj koji nad župama ima apsolutnu moć i apsolutno pravo; on ima samostalnost u tolikoj mjeri da kad, recimo, Hrvatska Biskupska Konferencija donese određeni zaključak ili stav, to se može primjenjivati u stvarnosti  samo u slučaju da biskup tu odluku proglasi na prostoru svoje biskupije”. Jedan od biskupa koji je koristio apsolutnu moć je i bivši dubrovački biskup Želimir Puljić koji je u skladu s člankom 10. Ugovora Svete Stolice i RH o pravnim pitanjima (Crkvene pravne osobe mogu kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra, te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva RH) pa je svojevremeno osnovao desetak tvrtki, povezao se sa švicarskom Midia Grupom, za 16 milijuna založio samostan u gradskoj jezgri, ali i navodno omogućio Švicarcima građevinske investicije na čak 2,5 milijuna kvadrata svoga zemljišta u Slanom, Zatonu, Župi dubrovačkoj i na Mljetu (afera Pokora). Nakon bankrota većine od tih tvrtki, biskup Puljić je premješten pod izravni nadzor Vatikana, u zadarsku biskupiju (nije pod nadzorom HBK).

Financijski sustav unutar katoličkih 'pravnih osoba u Hrvatskoj' je zapravo vrlo uređen. Župe podnose godišnje financijske izvještaje biskupijama, u kojima su pobrojani svi primici i izdatci novca. Primjerice čak i zarada od 500 eura mjesečno od repetitora mobilnog operatera ugrađenog na crkveni toranj u župi Kalinovec. Pa i prihodi od najma, kamata.

Državna Revizija, Porezna uprava, u praksi nitko iz državnih službi ne smije nogom kročiti u crkvene posjede jer „Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje, crkava, kapela te crkvenih prostora“. Iako je očito kako 'pravnim osobama' Katoličke crkve pristiže novac mimo milostinje, darova koji su neoporezivi,  i iz sasvim građanskih izvora tipa najam, kamata, država ne pronalazi način za primjenu poreznih škara, kao što to može svakom drugom građaninu, tvrtki.

Mogli bismo reći kako su ti prihodi crkvenih pravnih osoba plod nelojalne konkurencije jer one mogu konkurirati s cijenama umanjenim za porez, dok drugi moraju ukalkulirati i porez. Zato je možda najbolja opcija za Poreznu upravu razrez kakvog paušalnog poreza koji bi bio simboličan, koji ne bi opterećivao financijski crkvene pravne osobe i služio bi samo za umirivanje javnosti. Naravno, uvjet za to je pristanak HBK, s kojim predsjeda spomenuti biskup poduzetnik Želimir Puljić, a nadgleda potpredsjednik kardinal Bozanić, inače i član nadzornog odbora Vatikanske banke. Svakako netko tko se u financije razumije bolje od većine državnih ministara.

Upitno je i koliko su svrsishodni pokušaji oporezivanja aktivnosti crkvenih pravnih osoba. Većina tih aktivnosti je zaštićena Ugovorima sa Svetom Stolicom, a one druge koje se tiču rada tvrtki koje su osnovale crkvene pravne osobe su ionako pod legislativom Poreznih i drugih zakona RH. Kako su najizdašniji prihodi katoličkih pravnih osoba ipak uplate iz Državnog Proračuna i Proračuna ministarstava, to znači da te pravne osobe u stvarnosti ne bi plaćale opet nikakav porez. Umjesto prosječnih 500-700 milijuna kuna na godinu, dobili bi koji milijun manje, odnosno morali bi vratiti natrag u državne blagajne. Našim novcem bi nam platili porez. No, to bi već zašlo u sferu upitnih ispunjavanja naših obaveza prema Svetoj Stolici pa je najvjerojatniji ishod ove priče 'tresla se brda,a nije se rodio ni miš'. 

Ocjene (11)


Komentari (5)


velebna analiza ;) 5none5 1 2 0


dobro kaže 5n5:) siouxica 0 0 0


Slažem se u potpunosti s analizom. Naime, nemoguće je bilo što oporezovati, jer se za 99% transakcija ne izdaju računi. Bilo da ste platili mise zadušnice ili ceremoniju pokopa ili vjenčanja... nikakvih valjanih računa nećete dobiti. Država u državi viewer 0 0 0


Temeljni problem je u pravnom vakumu položaja Crkve. Ustavni sud se proglasio nenadležnim za ocjenu ustavnosti Ugovora sa SS, no oni su doneseni običnom većinom. Time je kreiran pravni sadržaj koji nadilazi ustavni okvir, a donosi se običnom većinom. Hatzivelkos 0 0 0


Ta argumentacija, btw, čuči u nekoj ladici Ustavnog suda već duži niz godina. Hatzivelkos 1 0 0