Analiza

U životu sve je prolazno, samo je sramota trajna !

11.06.2017. 12:04, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Sve je u životu prolazno, i sve je za nekoga važno, za umirovljenika koji 'kopa' po kontejnerima je važno da nađe praznu bocu, za koju može dobiti koju lipu, a za znanstvenika je važno da mu se objavi rad u  nekom 'eminentnom' časopisu. No niti umirovljenik misli da je za znanstvenika važna njegova prazna boca, niti je znanstvenik misli da je za umirovljnika važna njegov članak u nekom časopisu. Ali, i izričito ali, samo političari misle da je njihov 'posao' najvažniji za sve, i to u pozitivnom kontekstu, smetnuvši s uma dvije stvari. Jedna je to da njihov 'posao' često uzrok problemima i da je sve prolazno u životi, pa i oni sami. A druga je to da je sramota često puno trajnija od prolaznosti u životu.

Nitko, ili malo tko zna za Lenarda, Fischera, Baeyera, Buchnera, ostwakda, Lauea, heisenberga, Semjonova, Landaua, Pasternaka i Saharova, sve samih nobelovaca, ali nema baš nikoga tko ne zna za sramotu nacizma i staljinističkog komunizma. Sramota nacizma i komunizma je nadživjela sve njih i sva njihova djela.

Hrvatska nije iznimka po tome da 'politika' ne shvata da je sramota trajnija od svega, pa unatoč svemu što je politika „priredila“ Hrvatskoj  u ovih 27 godina, ostat će trajno zapamćena samo pljačkaška privatizacija, to da 'politika i političari' ne vode brigu o državi i narodu, već samo o vlastitom probitku, i da su u tome svi isti, i konačno to da se ovih dana u politici trgovalo sa svime, od političkih uvjerenja, do obraza, te da je hrvatski Sabor postao mjesto trgovanja ljudima, a ne najviše predstavničko tijelo građana Hrvatske.

Radi „kupovanja“ ruku, oslobađa se od krivične odgovornosti, oslobađa se od provođenja krivičnih istraga, i najočitije nego ikada na najviše funkcije u državi se postavljaju osobe koje za to nemaju elementarne stručne i moralne kvalifikacije.

Svi koji su sudionici ovakovih radnji, ne mare za to da ih neće zapamtiti po nećemu dobrom, po onome što su bili na nekoj funkciji, već isključivo po sramoti čiji su bili akteri i aktivni učesnici kreiranja tih sramota, jer u njihovom  moralnom habitusu riječ 'sramota' ne postoji kao pojam.

27 godina hrvatske politike nažalost se najslikovitije može karakterizirati sa kontinuiranim sramoćenjem politike i političara, kao „zanata“, što je dovelo do toga da se radi te trajne sramote, u Hrvatskoj ustalilo mišljenje da su svi političari isti, ali u negativnom kontekstu, ma što oni pokušavali „prodati“ narodu kao brigu za državu i narod. Kao što većina nas, svjesno ili podsvjesno, Njemačku ne pamti po Goetheu, već po Hitleru, nacizmu i Auschwitzu, tako će se i ova „naša“ politika trajno pamtiti ne po herojima domovinskog rata, već po sanaderovštini  glede sramotnog „raspolaganja“ državnim/narodnim novcem, i „plenkovićevštinom“ u pogledu sramotnog „kupovanja ruku“ radi čuvanja „fotelja“. To što oba misle da će ih se pamtiti po nečemu dobrom je isključivo njihova narcisoidna iluzija !

A od svega što su nam "priredili" političari najveća je sramota da je jedan od najpopularnijih, a možda i najistinitijih aforizama u Hrvatskoj - "Svaka država ima svoje kriminalce i mafiju, samo u Hrvatskoj kriminalci i mafija imaju svoju državu!!". Plenković bi rekao da je to populizam,ja pak to smatram liberalno kapitalističkim realizmom, "ocem" sustava  u kojem je sramota ne ukrasti ako ti je to omogućeno i na dohvat ruke, i ne korumpirati i bivati korumpiran ako ti je to omogućeno.

 

Ocjene (2)


Respektira (2): IDujas, Vlaho


Komentari