Možda se naoko čini komplicirano. Jedan hoće da drugi da ostavku, pa onda ovaj drugi hoće da ode ovaj prvi, pa onda onaj treći hoće da obojica odu, pa onda ovaj traži da ode ovaj treći..., čovjek se lako izgubi. Ali, kad demistificiramo sva ta natezanja, suština je jako jednostavna - imamo situaciju gdje maske padaju, svi se pokazuju kakvi zaista jesu, treba samo obratiti malo pozornosti.

SDP je pokrenuo postupak opoziva Karamarka zbog, kako su rekli, njegove neupitne političke i moralne odgovornosti za slučaj Konzultantica. Nekoliko puta je i sam Milanović ponovio da, neovisno o kaznenim odgovornostima ili čak i sukobu interesa, to što je napravio Karamarko se jednostavno ne radi i on mora otići. Odavao se dojam da SDP želi očistiti politiku od nemoralnih i politički neodgovornih ljudi, a svita Milanovićevih klimača glavom i facebook trolera je uporno pokušavala gurnuti tezu da je upravo SDP na prvom braniku hrvatskih građana od političara kao što je Karamarko. I onda je krenulo, prvo su ušutjeli i pustili medije da im vode oporbenu kampanju. Onda su ustuknuli kad su vidjeli da MOST ne drži štit gazdi HDZ-a pa su se malo zabrinuli da netko ne bi slučajno uvidio da u Hrvatskoj zaista i postoje političari poštenih namjera. I tijekom svoje šutnje skovali su pakleni plan, svojstven samo najgorim politikantima, birokratima, lovcima na fotelje i neradnicima kakvih je SDP danas prepun. 

Taj plan ima nekoliko bitnih točaka. Prva je da se pod svaku cijenu mora obračunati sa MOST-om, novom tvorevinom u hrvatskoj politici koja prijeti da naruši balans koji i SDP-u i HDZ-u savršeno odgovara. Druga je da se pošto-poto makne iz politike Tihomira Oreškovića koji je u rekordnom roku pokupio simpatije javnosti i probio se na vrhove ljestvica popularnosti, tamo gdje Karamarko i Milanović nikad ne mogu dospjeti. Svjesni su u Partiji da je narod očajan i ogađen politikom i da mu ne treba puno da potpuno odustane od 'stare škole' hrvatske politike i nađe nove face kojima će davati svoje povjerenje. I konačno, treća točka, ona najgadnija i najjadnija, zaustaviti nekako proces protiv Karamarka, očuvati ga u politici, jer imati ovakvog Karamarka protiv sebe, čovjeka zagađenog aferama i antipatičnošću, ići na izbore protiv takvoga znači i lako i bez muke osvojiti vlast, onako kako kroz povijest Hrvatske SDP jedino i može do vlasti. 

Teško je razumjeti što se u politici događa. Hrvati imaju previše svojih briga sa poslom, obitelji i djecom da bi se stigli baviti i pratiti kontradiktorne izjave naših političara i stavove koji se mijenjaju iz dana u dan. Ali, svi koji ovdje žive i misle nastaviti živjeti duguju sebi, svima oko sebe i svojoj djeci i budućim naraštajima malo ući u dubinu materije, malo proučiti kakvi su ovo ljudi i tko zaslužuje njihovo povjerenje. SDP, sa svojim parolama i floskulama je stranka opasnih ljudi i opasnih namjera, namjera koje nemaju nikakve veze sa boljim životom građana ili moralom. Radi se o stranci koja je spremna abolirati svog, po priznanju Milanovića, najvećeg neprijatelja od poslova protiv državnih interesa samo da bi se dokopali vlasti i, usput, iz politike maknuli novu generaciju političara koji ne žele biti opterećeni povijesnim temama i koji u politiku donose neka nova znanja, vještine i načine ponašanja kakvi SDPHDZ-u ne odgovaraju. 

Da konačno dođemo do suštine, SDP je najavio da su spremni, ako se ukine Vlada i raspišu novi izbori, odustati od zahtjeva za opozivom Tomislava Karamarka. Drugim riječima, glasat će za opoziv Tihomira Oreškovića na prijedlog HDZ-a. Razmislite o ovome, SDP podupire prijedlog HDZ-a, istih onih kojima je Milanović obećao da će im sljedećih 4 godine raditi pakao. A što to podržavaju? Smjenu čovjeka za kojeg nitko ne zna niti navesti razlog zašto traže njegovu smijenu. Što je to Tihomir Orešković napravio da bi se zahtjevao njegov opoziv? Nije lagao, nije varao, nije u sukobu interesa, nije moralno zgriješio, nije čak niti uhvaćen kako sjedi na kavama sa Mamićem. Čovjek radi svoj posao. Može se raspravljati radi li taj posao jako dobro ili jako loše, ali ako je kvaliteta obavljanja premijerske dužnosti kriterij za opoziv onda bi Milanović izgubio svoj mandat nakon nekoliko mjeseci, a SDP bi ga sam smijenio. Ako je razlog to što nema 'politički legitimitet', kao što mu apartčiki iz SDP-a nabijaju na nos, onda je tajming jednostavno smiješan. Orešković taj legitimitet nema cijelo vrijeme pa je SDP, da je principijelan, mogao o tome povesti debatu prvi dan njegove dužnosti i pokrenuti opoziv. Uostalom, ako su političari sa 'političkim kredibilitetom' sadašnja garda SDP-a kao što su Grčić, Maras i slični samo zato jer ih je Partija uvrstila na liste, a vojska uhljeba izabrala, onda taj kredibilitet i ne vrijedi nešto. Po anketama, Oreškovića podržavaju i simpatiziraju obični ljudi, narod, 'demos' ako hoćete, a nije li njihovo mišljenje ono ključno u demokraciji?

Jedini grijeh koji Orešković ima je što je zatražio ostavku Karamarka. Zato je pokrenut postupak opoziva, zato mu HDZ uskraćuje svoje povjerenje, a jedina svrha takvog poteza je maknuti pažnju sa Karamarka i pokušaj da HDZ sruši sam svoju Vladu prije nego na dnevni red dođe pitanje povjerenja njihovom predsjedniku. Zašto su toliko slijepo vjerni svom predsjedniku i zašto podržavaju korumpiranog političara po cijenu svoje političke budućnosti je misterij poznat samo njima. Ali to da se SDP sliže s HDZ-om samo da se dokopa natrag svojih fotelja, pa makar tako iz politike maknuli kvalitetnog čovjeka, a ostavili mogućeg izdajicu nacionalnih interesa, dno je na koje je teško bilo zamisliti da čak i SDP može pasti. SDP je spreman odustati od vlastitog saborskog prijedloga za opoziv samo da što prije dođe na vlast, iako su do prije nekoliko dana tupili o tome da Karamarko mora otići iz politike, a veliki 'štemeri' kao Maras ili Grbin su pozivali Karamarka da sam otiđe i raspiše nove izbore, ako je tako hrabar. Karamarko to nije napravio nego kukavički i izdajnički udara na Oreškovića bez ikakvog opravdanja, a SDP mu u tome čuva leđa svjesno pokušavajući uništiti politički nevinog čovjeka. Sramota i sumrak demokracije u zemlji u kojoj toga ionako nikad nije bilo previše. 

Nitko više ništa ne može napraviti. MOST je svoje karte odigrao, svoju borbu su vodili do kraja, u konačnici se držeći svojih postulata političkog morala i odgovornosti. I Orešković je svoje karte odigrao, pokušao je istjerati Karamarka iz Vlade, makar za to morao žrtvovati i potpuno nedužnog Božu Petrova koji je i na tu žrtvu bio spreman. No, HDZ se nije dao uvjeriti, očito su stavili interes Karamarka ispred države. A u svemu tome je na njihovu stranu stao SDP i, u želji da isprovocira čim skorije izbore makar ostavili Karamarka politički živog, stavili su vrlo vjerojatno točku na 'i' ove Vlade i ovog političkog trenutka. Sad je sve na narodu, na ljudima. Ako žele da im državu vodi stranka koja stoji iza čovjeka koji kućni budžet podebljava suradnjom sa tvrtkom koja radi protiv nacionalnih interesa i koja nam pokušava oduzeti najveću stratešku tvrtku koju imamo, birat će HDZ. Ako žele na vlasti beskičmenjake koji 4 godine nisu prstom mrdnuli za državu, a imaju obraza prozivati nekog za rezultate nakon 5 mjeseci, ako žele stranku koja će pomilovati i najvećeg političkog protivnika i čovjeka kojeg su optužili za izdaju, usput žrtvujući poptuno nevine ljude moralno neupitno čiste, samo da bi se dokopali vlasti i svojih beneficija, birat će SDP.

No, oni koji su u ovih nekoliko mjeseci uspjeli uvidjeti prednosti države u kojoj korupcijska hobotnica ili uhljebnički aparat ne drži svu moć, koji su se uvjerili da je moguće imati u politici ljude koji neće žmiriti na prodaju nacionalnih interesa, na privatizacije ili predstečajne nagodbe, na sumnjive ministre koji tvrde da žive u kolibama, birat će MOST, Živi zid, Pametno, ili bilo koga tko za njih predstavlja taj 'drugačiji način'. Ne treba ga zvati 'treći put' jer bi to podrazumijevalo da u Hrvatskoj uopće postoji onaj 'drugi', a ne postoji.

Postoji samo put kojim su nas SDP i HDZ vodili 25 godina i doveli nas do države na rubu sloma, do siromaštva i besramnih poreza, do privilegija za partijce i donatore stranaka, a probleme za sve ostale, do trenutka gdje mladi odlaze, ne zato jer su se preko noći našli u problemima nego zato jer su problemi koji njih i njihove roditelje muče 25 godina i dalje neriješeni, a postaju i gori. Taj 'drugačiji put' ne garantira da će biti bolje, ali po potezima ljudi kao Božo Petrov i ostatak MOST-a, ili po beskompromisnim stavovima jednog Sinčića, barem nude nadu. A meni osobno, kada vidim na što je sve SDP, stranka koja bi trebala preuzeti vlast natrag spreman, nada treba više nego ikada.