Analiza

Stipe Mesić - čovjek s kojim će majke budućih političara strašiti djecu

31.01.2017. 13:23, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Odrastanje može biti poprilično stresno životno doba kojem svjedočimo najmanje dva puta. Jednom kao subjekti, oni koji odrastaju, drugi puta gledajući druge kako odrastaju. Ako pritom nismo samo obični promatrač, već roditelj koji gleda, usmjerava, odgovara za odrastanje svog djeteta, stres je zagarantiran. U kojoj god ulozi bili, izbjeći nećemo ono indijsko prokletstvo – Dao ti Bog zanimljiv život.

Nije svejedno kako se odrasta. S traumama iz djetinjstva nam se valja suočavati kasnije kroz život, mnogi to odgađaju unedogled i cijeli život pretvore u traumu. I bez psihologijskih traktata nam je jasno da odrastanje u Parizu, u zaštićenom okruženju, s visokim standardom sa sobom donosi i drugačiju kasniju sudbinu od primjerice odrastanja u bogoslovnom sjemeništu. Ovaj prvi će francuski jezik govoriti bolje od prosječnog Francuza, ovaj drugi će razumjeti misu na latinskom jeziku. Prvi će možda postati premijer, drugi će možda postati predsjednik Sabora.
Punoljetnost je dobna granica koju kao odraslost priznaje zakon, no s tim datumom odrastanje ne završava. Prije bismo mogli reći da tek počinje - suočavanjem sa stvarnim svijetom, izvan roditeljskog doma. Kad uistinu tek počinje potraga za vlastitim identitetom.

Političko odrastanje ne razlikuje se previše od običnog odrastanja. Stavovi formirani u mladosti korigiraju se uslijed sraza urođenog instinkta i realiteta stvarnog svijeta. Prirodni instinkt nam pomaže u preživljavanju, politički instinkt pomaže onima koji politiku izaberu kao svoj put u političkom preživljavanju. Iako nam Ustav i zakoni kažu da svaki punoljetan građanin ima pravo birati i biti izabran na izborima, znamo da ovu drugu mogućnost iskoriste tek rijetki. Jednostavno – premalo je mjesta pa se većina kloni aktivnog sudjelovanja u politici, izabire pasivnost, promatračku poziciju.

Ne postoje škole, sveučilišta na kojima bismo mogli školovati političare. Vidimo da u politici ima pravnika, inženjera, ekonomista, profesora, akademika. To ne znači kako politika nije zanat, s pravilima koji određuju bilo koji drugi zanat. Neki ta pravila usvoje na samom početku svog političkog puta, drugi nauče tek kršenjem pravila da pravila postoje. Dok u drugim profesijama nestručnost, laganje, neodgovornost, izbjegavanje suočavanja s problemima bivaju sankcionirani osudama iz kojih se kasnije vrlo teško izvući, vratiti natrag u profesiju, u politici to nije grijeh. Laganje, nestručnost, promjena stavova, mišljenja, ideologija mogu biti nagrađeni ponovnim izborom na političku funkciju. I sve to je dio zanata, u kojem je vještina laganja, prikrivanja jedna od najbitnijih. Kažete primjerice da ćete smanjiti plaće saborskim zastupnicima, birači vam povjeruju, a vi onda napravite suprotno, plaće podignete i nastavite dalje kao da se ništa nije dogodilo. Iako ste bezočno lagali, znali unaprijed da izgovarate laži.

I oni političari od zanata imaju pravo na odrastanje. Pernar koji je predvodio fejsbuk prosvjede protiv Jadranke Kosor nije isti Pernar koji danas iritira vladajuću strukturu. Politički se školuje. Savlada li sve zanatske vještine, možda za koju godinu postane premijer ili predsjednik. Iako nam to sad ne izgleda baš kao vjerojatnost, ne znači da smo u pravu. Politički rezultat je zbroj glasova - listića s zaokruženim imenom natjecatelja.

Nije nam bilo vjerojatno ni da će prvi predsjednik nakon Tuđmana postati Stipe Mesić. Imao je na početku jedva 2% potpore, puno manje nego Pernar danas pa je ipak postao predsjednik. Dvaput zaredom. Za razliku od Pernara danas, tad Stipe Mesić nije bio politički mulac u traženju svog identiteta. Njegov ukupni dotadašnji život je bio isključivo politika. Član Saveza komunista Jugoslavije, predsjednik općine Orahovica, mali prekid 1971. i onda predsjednik Jugoslavije, predsjednik Hrvatskog Sabora, predsjednik Hrvatske u dva mandata. Takva impresivna politička karijera ne bi bila moguća da Stipe Mesić nije savladao sve vještine svog zanata. Ona koju je najviše koristio bila je Govori ono što publika želi čuti. Po Australiji je pjevao Juru i Bobana, zaboravljao dolarske čekove iseljenika, doma je po skupovima govorio o Srbima koji mogu sa sobom odnijeti zemlju koju su donijeli na opancima. Posjedovao je terminatorski talent prepoznavanja okoline, bila puka kojem se obraća. Na početku devedesetih procijenio je da mu najveću političku (i osobnu) korist donosi ustašovanje pa se nije libio u svakoj prilici prikazati većim Hrvatom od drugih. U odnosu na Tuđmana i njegov istinski antifašizam, Mesić je bio politički jastreb, u rangu sa Šimom Đodanom (čovjekom s dva doktorata) koji je obećavao da će Srbe sabiti kilometar u zemlju. Razvojem ratnih i inih događanja (Našička cementara, Klariko voće, privatizacija), nakon neuspjelog pokušaja puča protiv Tuđmana, Mesić odlazi u zavjetrinu. Onako kako ga je to naučila 1971. U kontemplaciji naprasne političke mirovine, Mesić prepoznaje da je ustašovanje passe te da se mora prebaciti na drugu stranu, pronaći svoj čamac preko Kupe, kao onomadni predsjednik Sabora Nazor.

Svjedok je u Haagu protiv hrvatskih generala čime trajno kupuje organizirane i umrežene antifašiste.

U politiku se vraća kao antifašist. Što uspijeva podvaliti puku kao antituđmanovštinu. Uspijeva izvesti salto mortale i puk natjerati da to prihvati bez propitkivanja. Iako je Tuđman bio antifašist, a Mesić mali ustašoid, u novi milenij Mesić ulazi kao antifašist, onaj koji je protiv Tuđmana – fašista. Pragmatizam u svojoj najčišćoj varijanti. Dostojno kolegija na kakvom fakultetu političkih znanosti. Zahvaljujući i tom okretanju kaputa s najmanje dva lica, Mesić postaje predsjednik u dva mandata. Koja započinje 'vašarskom' ponudom dokumenata iz Tuđmanovih arhiva svakomu tko bi to zatražio. Pristaje na diobu moći s parlamentom, mandate prema javnosti odrađuje u formi vica, u stvarnosti amenuje sva događanja u INI, ulazak zemlje i naroda u dužničku spiralu bez kraja, pokrovitelj je sumnjivih likova i njihovih radnji. Zamalo je pripravio dovoljno materijala za svoju drugu knjigu s naslovom Kako sam srušio Hrvatsku (ona prva se zvala, sjećamo se – Kako sam srušio Jugoslaviju). Kolorit onih koji su ga podržavali bio je raznovrstan, kretao se od onih koji su bili zasićeni Tuđmanovim autoritarnim gardom (a u stvarnosti je Tuđman bio demokrat više nego li će to Mesić ikad postati) do ljevičara koji nikad nisu prežalili samoupravni socijalizam. Cijelo to vrijeme ipak je glavno vezivno tkivo cijele njegove predstave bio – antifašizam. Kojeg nisu na svojim staračkim leđima toliko nosili opskurni nostalgičari koji se okupljaju u svibnju u Kumrovcu s petokrakama i pionirskim maramama oko prestarog vrata, koliko cijela jedna struktura unutar države, medija, udruga, koja je odrasla u Jugoslaviji, na komesarskoj poslušnosti, a nastavila svoj profesionalni život kao servis nove države. O državi egzistencijalno ovisni, a sapeti u disanju punim plućima, s tjeskobom od razotkrivanja njihove ONO i DSZ indoktrinacije ugrađene u svaku diplomu.

Nakon prestanka predsjedničkog mandata, za sebe uspijeva iskamčiti novac iz proračuna za troškove svog tima, za ured, za dalja putovanja po svijetu. Dakako da se po navadi petlja po rubu sitne lopovštine zamagljene neotkrivenim tajnama iz mandata – kupuje stanove s posuđenim novcem. Antifašisti ga biraju za svog počasnog predsjednika. Iako nije preko vode do slobode gazio Neretvu, ni Sutjesku. Nije to ni aktualni predsjednik Saveza antifašističkih boraca koji ni jedan rat nije ni vidio, osim na filmu. Rođen je 1957. kad se rata nisu sjećali ni prvoborci.
A onda dolazi osvetnička prošlost na naplatu. Najprije ga Sabor deložira iz ureda, potom revni istražitelji povijesnih istina izlaze s video zapisima Mesićevog onomadnog ustašovanja. Slama se njegova predstava i znajući da takvih zapisa ima još, daje ostavku na počasno predsjedničko mjesto.

Kraj je to jedne karijere i neslavni odlazak u povijest vječitog predsjednika. Koji može biti sasvim sretan i činjenicom da ga pred smrt ne ganja još i DORH. Možda mu ostane dovoljno vremena za razmišljanje o tomu je li trebao još jednom okrenuti kaput i prijeći čamcem preko Kupe natrag, na drugu stranu, protivnu. A možda i shvati kako ni tim ne bi promijenio ništa. Kako nije vrijeme od presvlačenja kaputa, već vrijeme od istine. Istine o Bleiburgu, istine o Jasenovcu, istine o ratu, istine o hrvatskom dužničkom ropstvu, istine o nama samima. Pa i o njemu.

Nema sumnje da će njegovi poklonici iz SAB-a na kraju njegovog političkog života uzviknuti Nek' mu je vječna slava, a ostatak nevelikog skupa zahroptati nerazumljivo Slava mu. Majke ostalih političara u nastajanju (pa i vojne i druge lekarke) će upirati u njega prstom strašeći djecu i govoriti Pazi sine, ne budeš li pametan i pošten, završit ćeš kao Stipe Mesić.

Ocjene (12)


Komentari (19)


krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je nekoliko stotina tisuća Hrvata u potrazi za boljim životnim uvjetima ili zbog neslaganja s realsocijalističkim režimom kao disidenti napustili svoju domovinu. Grugru 0 0 0


@viewer ma nostalgija spram svih tih teza i tezica koje su tada još bile friške i neiznevjerene,dočim danas kad znamo da su sve do jedne bile teške floskuletine,kad znamo što je sve nova ekipa izgovarala i što smo sve čuli.doista me uhvati nostalgija RepopeR 0 0 0


Drago bi mi bilo doista i dalje sprdati se s dodvorništvom Sokola spram FT,da nismo vidjeli kako prijatelji kupuju Mesiću dva stana i kako se neda s državne sise.Tako bih volio i nostalgićan sam za onom tankoćutnošću koja je kritiziralaFT"za njegovu RepopeR 0 0 0


srećicu što mu žena nije.."da nismo upoznali podcast rječnik ZoranaMilanovića,njegove akcije i operacije s kontakt osobom Kotromanovićem gdje je lovio HRVI/Prgometa,..nostalgičan sam spram tih duboko iznevjerenih postavki,..neovisno o svim kontekstim RepopeR 0 0 0


a i posve očiglednom novinarskom praksom da se jednima gleda sitnozorom,a drugima s duplim povezom preko očiju.Shvatio sam,ima tome dosta,da je taj jaz prilično velik i da ne želim biti dio onih koji se spram toga prave ludi,ali uzvišeni i elitni ╭∩╮ RepopeR 1 1 0