Analiza

Samo brojke smiju odlučiti hoće li i kako država spašavati Agrokor

17.02.2017. 10:22, Treba li država spašavati Agrokor?

Recentni događaji oko Agrokora i njegove (ne)mogućnosti vraćanja dugova probudili su strasti mnogih koji smatraju da je Todorića iz više razloga potrebno uništiti. Jedni to smatraju zbog Todorićeve stručno ili moralno neprihvatljive poslovne politike, a drugi naprosto zato jer nakon višedesetljetne uravnilovke ne mogu prihvatiti raslojavanje društva. Nažalost, emocije nikada nisu dobar pratitelj prilikom donošenja zaključaka pa tako niti u ovom slučaju.

Agrokor je u proteklom razdoblju izrastao u najveću hrvatsku kompaniju sa značajnim udjelom i u gospodarstvima susjednih zemalja. Iako ga, vjerujem, mnogi doživljavaju kao sinonim za Konzum, Agrokor je puno više od toga. Razvojna politika Agrokora bila je usmjerena k vertikalnoj intergraciji proizvodnje, prerade i prodaje mahom prehrambenih proizvoda. Cijeli niz naših etabliranih proizvođača, uglavnom u prehrambenoj industriji, sastavni je dio Agrokora: PIK Vrbovec, Zvijezda, Belje, Ledo, PIK Vinkovci, da spomenem samo neke dobro poznate hrvatske tvrtke. Agrokor samo u Hrvatskoj zapošljava 40.000 ljudi što čini oko 3,5% od broja svih zaposlenih. Nema sumnje da je, gledajući podatke o prometu i broju zaposlenih, Agrokor jedna od perjanica hrvatskog gospodarstva.

Agrokor je naizgled uspješno upravljao svojim tvrtkama kćerima i sve su one nakon preuzimanja uspješno restrukturirane i izrasle u vodeće tvrtke u svojem sektoru sa suvremenom proizvodnjom i vrlo kvalitetnim proizvodima. Jasno je da je Agrokorova vertikalna integracija pripomogla da se tržište u većoj mjeri oslobodi za plasman proizvoda njegovih tvrtki. Iako same nemaju proizvodnju, i ostale trgovačke kompanije na sličan način postupaju sa svojim robnim markama.

S druge strane, glavne primjedbe na etičnost Agrokorovog poslovanja mogu se svesti na sljedeće: nedovoljno transparentne akvizicije državnih tvrtki, politika neplaćanja dobavljačima, niske plaće zaposlenika, (osobito u Konzumu) te povlačenje velikih iznosa subvencija namijenjenih ruralnom razvoju .

Što se nedovoljno transparentnih akvizicija državnih tvrtki tiče, na takav je i još netransparentniji način prodano gotovo sve i tu Agrokor nije nikakav izuzetak. S obzirom da je nedostajalo političke volje za rješavanje problema kriminala u privatizaciji, nakon proteka toliko vremena nema više nikakve mogućnosti da se stvari vrate na početak ili da parafraziram: „Tko je jamio, jamio je.“ Svima onima, a to nije mali broj Hrvata, koji ovu izjavu još uvijek doživljavaju kao svetogrđe, valja reći da su i sami, pristajanjem na politiku koju su provodili i HDZ i SDP ili pasivnošću na izborima suodgovorni za takav razvoj događaja.

Često se čuje primjedba da je Agrokor neke kompanije dobio za 1 kunu, no ne spominje se da se radilo o kompanijama koje su bile dovedene na rub propasti i s velikim dugovima. Sve su te tvrtke restrukturirane i tehnološki opremljene te su danas u neusporedivo boljem stanju. Nažalost, nepoznati su podaci o poreznom dugu tih tvrtki, jer se čuvaju kao porezna tajna, pa se o njima može samo nagađati. Ipak, velika je vjerojatnost da je Agrokor izuzet od uobičajenog postupanja s poreznim dužnicima.

Povlačenje velikih iznosa subvencija od strane pojedinih tvrtki postalo je rak rana ruralne politike u Hrvatskoj. Naime, nakon promjene pravila o dodjelama subvencija temeljem veličine obradivih površina postalo je unosno uzeti u zakup što veću površinu zemljišta i živjeti od poticaja. Je li Agrokor sudjelovao u ovoj raboti, ne znam, ali izvjesno je da je Agrokor jedan od vodećih proizvođača hrane u Hrvatskoj te visoki iznosi poticaja nisu iznenađujući. Je li tu bilo kriminala trebaju ispitati nadležne institucije pa se isto odnosi i na Agrokor.

Niske plaće zaposlenika nisu nikakva specifičnost Agrokora. Niske plaće prvenstveno se odnose na Konzum, ali treba primijetiti da je prosječna plaća u trgovini (blagajnik) oko 3.200 kn te se i inače nalazi među najslabije plaćenim zanimanjima. Problem niskih plaća je u stvari problem odnosa države prema poduzetništvu, budući da mu već 25 godina ne dozvoljava da prodiše te u konačnici ne dozvoljava razvoj i otvaranje radnih mjesta čime bi se potaknula i konkurencija u zapošljavanju. Da ljudi nisu u poziciji da ne mogu birati radno mjesto, ne bi niti Konzum mogao držati niske plaće. Usporedba s plaćama u nekim stranim trgovačkim lancima je svakako zanimljiva, no najviše plaće drže lanci koji se bave specijaliziranom trgovinom (npr. drogerije).

Politika neplaćanja dobavljačima Agrokorov je težak uteg budući da je zbog nje veliki broj dobavljača završio u stečaju ili teškim poslovnim problemima. Radi se o tome da Agrokor, prvenstveno Konzum, koristi svoje dobavljače kao beskamatne kreditore te kao prisilne kupce proizvoda iz svojega portfelja. Praksa je uistinu sramotna i zanimalo bi me što bi ministar Zdravko Marić mogao reći o tome, kada bi ga se netko usudio pitati. Država je, doduše, donijela zakon o obaveznom plaćanju u zakonskom roku, ali nisam primijetio da je netko pretrpio kakve sankcije zbog nepridržavanja iste, a kamoli Konzum. S obzirom na nesposobnost našeg sudstva da osigura provođenje zakona u razumnom roku, jedino rješenje je prisiliti Agrokor na promjenu ponašanja. Bojim se, jedino, da iznosi dugovanja o kojima se radi (a govori se o iznosu od 5-10 milijardi kuna) daleko premašuju mogućnosti isplate iz tekućeg poslovanja.

Iako su Slovenci još prilikom preuzimanja Mercatora dvojili o dugoročnoj održivosti Agrokorovog poslovnog modela, tek je nedavno ta priča ponovo puštena u javnost pogotovo na krilima vijesti da je agencija Moody's snizila Agrokorov kreditni rejting. No, bez konkretnih brojki i stručnih procjena teško je reći je li Agrokor u bezizlaznoj situaciji, kako njegovi kritičari već godinama prognoziraju, ili se ona može sanirati pametnim potezima. Prvenstveno se to odnosi na IPO Adria retaila, tvrtke koja objedinjuje trgovački dio Agrokora. Taj je IPO Agrokor obećao vjerovnicima još u vrijeme preuzimanja Mercatora. S obzirom da 485. mil eura vrijedne obveznice upotrijebljene za akviziciju Mercatora dospijevaju 2018. na naplatu, najkasnije u to vrijeme treba očekivati i ponudu dionica. Također, iz objave agencije Moody's vidi se da ona u ovoj godini ne predviđa poteškoće u poslovanju, već tek u 2018. i to samo pod uvjetom da Agrokor do proljeća 2018. ne uspije refinancirati obveznice koje dolaze na naplatu. Naime, iako Agrokor posluje pozitivno, polovicu njegove dobiti pojedu kamate na dugovanja te ne preostaje dovoljno za vraćanje glavnice duga, posebno zato jer, da bi opstao, mora veliki dio dobiti ulagati u stalno osuvremenjavanje.

Iz svega navedenoga prilično je vjerojatno da neke veće intervencije države, barem u sljedećih godinu dana, neće biti potrebne. No, pretpostavimo da se stanje pogorša i da Konzum za godinu dana zapadne u veće probleme. Što bi država trebala učiniti? Jedini razumni odgovor je sadržan u cost/benefit analizi koju u takvom slučaju treba izraditi i na temelju realnih pokazatelja i brojki vidjeti koliko štetu bi propast Agrokora donio Hrvatskoj i koliko ga je vrijedno spašavati. Pri tome se ne smije gledati samo neposredan financijski učinak i učinak na tržište rada, već i šire implikacije preuzimanja Agrokora od neke strane kompanije, a koje su kod nas već viđene. Mogući katastrofični scenariji uključuju lančanu reakciju i propast i nekih drugih hrvatskih trgovaca, promjenu politike stranih trgovačkih lanaca zbog nestanka glavnog konkurenta te smanjenja plaća i povećanja cijena na policama, dodatno povećanje uvoza hrane, preuzimanja proizvodnih pogona samo zbog preuzimanja tržišta, a zatim eliminiranja proizvodnje i sl.

Međutim, postoje i suprotni scenariji koji u raspadu Agrokora vide priliku za napredak, no valjalo bi ih potkrijepiti sadržajnijom analizom i brojkama. Svejedno, po tim scenarijima bi propast Agrokora značio ulazak novog velikog multinacionalnog trgovca na naše tržište i vjerojatnu rasprodaju proizvodnog dijela Agrokora. Proponenti ovih scenarija pretpostavljaju da bi se stranac puno odgovornije ponašao prema svojim obvezama prema državi i dobavljačima, čime bi se neutralizirali negativni efekti. Što je najvažnije, najveći gubitnik bio bi sam Todorić.

Kao još jedno pitanje nameće se, a što se pod spašavanjem Agrokora uopće podrazumijeva? Jasno je da direktne državne potpore kojima bi država financirala Agrokor tu nisu niti mišljene, jer bi to bilo u koliziji s načelima slobodnog tržišta (makar ne sumnjam da bi neke druge države bez pardona poduprle svoje tvrtke ako bi procijenile da je to s nacionalnog gledišta važno).  Država može manipulirati s poreznim dugom, ali to vjerojatno već i sada čini, a može i davati prikrivenu financijsku i svaku drugu potporu. Što se tiče financijske pomoći, ona može biti i u ulasku neke državne firme u vlasničku strukturu Agrokora. Ulazak same države u vlasničku strukturu, mislim da zbog očekivanih otpora u javnosti nije realan.

Na koncu, Agrokor je privatna tvrtka. Nema sumnje da je vlasnik tvrtke i te kako svjestan rizika u koje se upuštao te mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju da taj rizik umanji, a u to sigurno spada i ucjenjivanje države za koju je slom tako velike tvtke višestruki rizik. Zato i država treba kreirati svoju politiku upravljanja rizicima temeljenu na cost/benefit analizi, a ne djelovati temeljem emotivnih reakcija i činjenice da je ministar financija radio u Agrokoru. Niti jedna država neće pustiti tvrtku ove veličine (srazmjerno veličini matične države) da tek tako propadne. Ako se bankrot i pokaže kao najbolje rješenje, država će sve učiniti da taj bankrot bude kontroliran, a inozemnih primjera raznovrsne potpore privatnim tvrtakama u državama koje se zaklinju u slobodno tržište je tijekom protekle krize bilo na pretek.

Ocjene (11)


Respektira (10): Zakej, Boljunac, Cro-Magnon, plotto, VeNLO, 5none5, RepopeR, siouxica, viewer, Alumnus


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (28)


Agrokor se samo prikazuje kao strateška hrvatska prehrambena tvrtka zbog silnih državnih poticaja koje dobija na tu "foru". U stvarnosti, jadni su oni koji moraju poslovati s njim, ali su na to prisiljeni povlaštenim Todorićevim položajem na tržištu. bereza 0 0 0


Stanje Agrokora mi je veoma slabo poznato. Sve što bih mogao primijetiti to je da je slučaj povezan s općim neredom u pravno-eknomskom i političkom funkcionranju naše države. Škegra koji to ističe se stigmatizira. To je naša svijest o problemma. Boljunac 0 0 0


problemi Agrokora su samo jedan od poslednjih dokaza o tome kolio je bila suluda Framcekova ideja da Hrvatsku preda u ruke 200 nikogovića bez čistih gaća, da bi se obogatili preko noći, i Hrvatsku sjebali preko noći. Laci 0 0 0


Uzmimo Kinu, Čisto za usporedbu politika. Mao je bi za veliki skok naprijed, pa je intektualce i druge tjerao na javne radove. On je umro i zamijenila ga je četveročlana banda koja je nastavla po njegovorm . Ten Ksaio Ping i društvo su ih maknuli i Boljunac 0 0 0


ovaj poručio Kinezima: "Bogatite se !" I to je Knu doveleo do toga da ima po glavi stanovnika (1,3 mlrde) BDP gotovo kao i naša današnj Hrvatska. Živjeli ! Bogate treba strpati u zatvore. Političke mutikaše su napa budućnost ! Živjeli !!! Boljunac 0 0 0