Analiza

Propast Agrokora, prilika za Hrvatsku

18.05.2017. 11:38, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Usprkos komentarima koji iskazuju svoj pesimizam u pogledu razvoja situacije s Agrokorom i ponajviše utjecaja neizbježne propasti Agrokora na hrvatsko gospodarstvo, a osobito na prehrambenu industriju, mišljenja sam da se tek sada otvara dugoročna povoljna perspektiva hrvatskog gopodarstva.

Iz zadnjih istupa Ante Ramljaka može se zaključiti da je vrlo vjerojatno bilo velikih nepravilnosti u iskazivanju bilance Agrokora. Iako je vjerojatno kreativno knjigovodstvo bilo prvenstveno usmjereno na pokušaj prikaza što boljih poslovnih rezultata kompanije kako bi se održao kakav-takav interes ulagača i banaka, ne može se isključiti niti izvlačenje novca mimo deklarirane dobiti, niti prikaz umanjenih poreznih obaveza. Naime, valja primijetiti da Agrokor, barem do početka otvorene krize, vjerojatno nije imao poreznih dugovanja, budući da u tom slučaju ne bi mogao povlačiti poticaje. No, s druge strane, poduzeća sama sebi obračunavaju porezne obaveze i na temelju tih obračuna porezna uprava nadgleda plaćanje. Uobičajeno je da porezna uprava periodički provodi kontrolu tih obračuna, što je u slučaju Agrokora izostalo navodno punih deset godina. Javna je tajna da porezni (ali i drugi) inspektori nisu smjeli niti prići Konzumu, a kamo li napraviti kakvu kontrolu. Dakle, sama činjenica da nije bilo evidentiranog poreznog duga u Poreznoj upravi ne govori ništa o tome je li postojao dug skriven u poslovnim knjigama Agrokora.

Agrokor je počivao na trulim temeljima i u trenutku kada su dugovi došli na naplatu bankrotirao bi preko noći da nije došlo do spasonosne akcije države. O potrebi spašavanja Agrokora lomit će se koplja još dugo pa i nakon što završi razdoblje moratorija. Ne postoji, naime, način da se eksperiment ponovi u promijenjenim okolnostima pa rezultat situacije u kojoj bi država dopustila slobodan pad Agrokora nećemo nikada saznati.

Agrokora je s takvim trulim temeljima, a zbog svoje veličine, već dulje vrijeme predstavljao velik rizik za Hrvatsku. Sve je više onih koji priznaju da su svi sve znali. Poduzimali nisu ništa. I dok je to za političare još i razumljivo (iako ne i prihvatljivo), jer oni se uvijek nadaju nekom čudu ili barem odugovlačenju problema do razdoblja nakon silaska s vlasti, ekonomisti su najviše zakazali. Kako oni zaposleni po raznim institutima i fakultetima tako i oni koji vode ili su vodili poduzeća koja su poslovala  Agrokorom, a da o onima koji su u Agrokoru bili zaposleni da i ne govorim. Svi su bili slijepi pokraj zdravih očiju i očito su bili uvjereni u čudo (nije to čudno budući da svaki profesor na EF ima svoju vlastitu ekonomsku teoriju).

Pa koji su to truli temelji srušili Agrokor? Za početak sada već svima poznata metoda zaduživanja širenjem gdje bi se dio dugova vraćao iz kredita dobivenog za akvizicije. Sjetimo se zatim da je Mercator na kraju kupljen za pola cijene dogovorene prilikom prvog pokušaja kupnje (srećom su ga Slovenci tada odbili prodati). Samo taj primjer pokazuje kakve su se „poslovne“ odluke donosile. Sprega s bankama koje su, kako piše današnji JL, davali Agrokoru poslovne informacije o svojim klijentima, Agrokorovim dobavljačima, kako bi ih mogao ucjenjivati zahtjevom da podignu kredit, a zatim dobiven novac u zamjenu za mjenicu predati Agrokoru. Time je Agrokor dobio potreban novac, a banke bi plasirale manje rizičan kredit kreditno sposobnom dobavljaču. Sprega s državom koja je tolerirala poziciju Agrokora kao vertikalno organiziranog poduzeća, čime je u stvari svaki hrvatski prehrambeni proizvođač mogao kupiti monopolsku poziciju u Konzumovim prodavaonicama. Sprega s državom koja je odgađala primjenu zakona koji nisu išli u korist Agrokoru ili ih nije provodila (zakon o faktoringu, obaveza plaćanje u roku od 60 dana), koja je kroz paradržavne institucije (HBOR) financirala Agrokor iako je već svima trebalo biti jasno da je Agrokor postao rupa bez dna. Sprega s političarima koji su zapošljavali svoju djecu i rođake u Agrokoru. Sve je to učinilo od Agrokora ne privatnu, već paradržavnu kompaniju. Kompaniju koja je po vlasničkoj strukturi i načinu odlučivanja bila privatna, ali koja bez sprege s državom nije mogla opstati.

Osim države, veliki dio krivnje za slom Agrokora snose i hrvatska prehrambena poduzeća. Lomit će se koplja u kolikoj mjeri se tu radilo o ucjeni, a koliko o obostranoj koristi. Tko je želio, mogao je već odavno vidjeti kako prolaze oni koje se suprotstave svemoćnom Gazdi. Gavrilovića godinama nije bilo na policama Konzuma, a javne prijetnje proizvođačima voća i povrća koji su željeli usporedno opskrbljivati i Lidl Gazda je zaprijetio izgonom. Oni koji su pristali na Agrokorove uvjete  danas su na rubu. Zanimljivo je da nijedna od prehrambenih tvrtki izvan koncerna nije u međuvremenu napravila nikakav iskorak u smislu smanjenja svoje izloženosti Agrokoru, a to bi za svakog pravog menadžera bio potez koji je uvjet dugoročnog opstanka tvrtke. Diona, koja je trebala biti konkurencija Konzumu, u vlasništvu nekolicine tvrtki iz prehrambenog sektora, neslavno je propala (zašto?). Treba zaključiti da u tim tvrtkama nije bilo pravih menadžera, već samo onih bez pokrića (a i diplome EF su sve više upitne).

Nakon svega iznesenoga, vidljivo je da Zdravko Marić ne može ne biti upleten u cijelu ovu priču. Ako i prihvatimo da nije odgovoran za Agrokorove financijske izvještaje, postavlja se pitanje kakav je to ekonomist, dapače doktor ekonomskih znanosti, koji ne prepoznaje ovakve anomalije u poduzeću u kojemu radi („svi su sve znali“). Pa i ako ga nije trebalo biti briga za to dok je radio u Agrokoru, kada je postao ministar financija njegova se situacija stubokom promijenila. Sva svoja saznanja morao je (a prisegnuo je zato pred Saborom) staviti na raspolaganje državi. Nije imao saznanja?  Isto kao da neurolog vidjevši pacijenta s gangrenom na ruci odmahne rukom kazavši: „Liči na gangrenu! Ali ja s time nemam ništa, nije na mozgu.“  i otpusti pacijenta bez preporuke za drugog liječnika.

Iako bi se još dosta toga moglo izreći, valja ovu lamentaciju privesti kraju. Zašto mislim da je propast Agrokora prilika za Hrvatsku? U kraćem razdoblju možemo bez obzira na ishod državnog upravljanja očekivati negativne efekte ove situacije. No, neminovnim raspadom Agrokora doći će do značajnog smanjenja već spomenutog rizika kojega je Agrokor predstavljao za državu. Zdravi segmenti Agrokora, a ima ih, nakon prodaje morat će puno samostalnije funkcionirati nego li do sada kada je plasman proizvoda kroz Konzum bio neupitan. Promjena menadžmenta tih kompanija je izvjesna i treba očekivati da će novi vlasnici postaviti puno kvalitetnije uprave. Isto se odnosi i na poduzeća izvan koncerna koja su sada zahvaćena krizom Agrokora. Da bi opstala, a nekima će to biti teže nego ovima iz sastava koncerna, budući da se Lex Agrokor na njih neposredno ne odnosi, morat će promijeniti poslovnu strategiju, a to u prvom koraku znači promijeniti nesposobnu upravu. Neka od tih poduzeća će možda propasti ili nestati u sadašnjem obliku,a sigurno je jedino da će se broj zaposlenih u cijeloj prehrambenoj industriji smanjiti. No, veliki uspjeh bio bi u kratkom roku održati ukupnu proizvodnju na sadašnjem nivou i to je jedini razlog zašto smatram da je Lex Agrokor možda bio dobar potez. Kažem možda, jer ne znam koje su sve moguće pravne posljedice toga zakona koje bi mogle pogoditi Hrvatsku.

U konačnici u tako promijenjenim okolnostima, bez pritiska Gazde i politike i sa sposobnim menadžmentom, prehrambena industrija mogla bi prodisati punim plućima, a pri tome povući za sobom i poljoprivredu čije su mogućnosti još posve neiskorištene. Osobno smatram hrvatske prehrambene proizvode u prosjeku kvalitetnijim od uvozne konkurencije, ali kako i viša cijena igra važnu ulogu, posao dobre uprave je naći način kako u očima kupca opravdati nešto višu cijenu.

Prilika za Hrvatsku znači mogućnost koja se otvara, a hoće li je Hrvatska stvarno i iskoristiti, ovisi o puno faktora, a najviše o nama samima, kako onima koji koriste svoje aktivno tako i onima koji koriste samo pasivno biračko pravo, a nisu izuzeti niti oni koji ga namjerno ne koriste. Stoga, niti crni scenariji, nažalost, nisu nemoguća opcija.

Ocjene (5)


Respektira (4): RepopeR, Vlaho, viewer, 5none5


Slaže se (1): Laci


Komentari (28)


Pa viewer HVALA, samo si potvrdio ono što sam i ja rekao. A da u D baš svugdje ima samo automatiziranih linija, to baš i ne "drži vodu". Što će im onda gastarbeiteri koji nemju pojma što je Simatic ? A ako žališ Todorića, udijeli mu nešto ?! Laci 0 0 0


Spektator, na Barometar sam svratio radi svojh analiza. jer je na njemu bilo pravo mrtvilo već nekoliko mjeseci. Ugodno sam se iznenadio kad sam vidio imena Siouxice, Lacija i tvoje ime. Kad pročitam analizu - komentirat ću. Boljunac 0 0 0


Bravo Boljunac, pa makar i za komentare ! No cijeneći vaš raniji doprinos barometru.hr, upitao bih Vas što mislite, što je vaše mišljenje zašto je nastalo "pravo mrtvilo" ? Pišite i dalje Boljunac, dok netko kome smetamo ne ukine i sam barometar Laci 0 0 0


I meni je jako žao radi odlaska Siouxice sa uredničkog mjesta, no držim da to nije dovoljan razlog da prestanemo pisati i RAZMIŠLJATI, zar ne ? Imate li ideju zašto je Sio...otišla, i zašto je Večernjak ukinuo sponzorstvo ??? Laci 0 0 0


Super ideja,ali ne slažem se s detaljima iz argumentacije"trulih temelja",a i ta metafora navodi na potpuno krivi trag.Metafora odgovara ideolozima jer pojednostavljuje(omogućuje)njihov posao,a potpuno promašuje mulitidimenziju stvarnosti i života. RepopeR 0 0 0