Analiza

Predizborna pričica iz susjedstva

27.09.2016. 17:52, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Preko granice nalazi se Bihać, grad koji je hrvatskoj javnosti najpoznatiji kao onaj čimbenik čije je spašavanje bilo legitimnim povodom za pokretanje akcije "Oluja". Bihać se spominje i kao odredište ljubitelja kajakarenja i raftinga koji je tijekom ljeta glavnim odredištem Una-regate. Stariji ga se sjećaju kao nezaobilaznu stanicu na putu ka moru dok nije napravljena cesta preko Gračaca, zatim kao jednu od stanica negdašnje unske pruge, te nikad ostvarene izvorne autoceste Zagreb-Split. Napokon, povjesničarima je zanimljiv kao jedno od srednjovjekovnih mjesta gdje je zasjedao hrvatski Sabor, vojna tvrđava čiji je pad 1592. bio uvodom u za hrvatsku kolektivnu svijest puno bitniju bitku pod Siskom iduće godine, te kao lokacija najbolje očuvane gotičke građevine na području današnje Bosne i Hercegovine - franjevačke crkve sv. Ante koja je danas kao Fethija najstarija bihaćka džamija. Poznato je, naravno i prvo zasjedanje AVNOJ-a.

Manje su poznati bihaćki Hrvati. Radi se o s folklorne strane zanimljivoj zajednici podijeljenoj u dvije skupine. Na nešto brdovitijem području malo dalje od samog grada stanuju Kauri čije je središte Zavalje pripojeno (uz još nekoliko sela) BiH tek 1948. Kauri se tradicionalno sami ne ubrajaju u Bosance, nego se drže dijelom Like čijoj su biskupiji i dalje podvrgnuti u crkvenom pogledu. Drugo poznato kaursko mjesto je Baljevac - iseljen u sklopu izgradnje velikog aerodromskog kompleksa koji se nekada i naziva baljevačkim, a nekada po obližnjoj Željavi s hrvatske strane granice. Kauri su danas većinom iseljeni diljem Hrvatske i Europe, osobito nakon što su se tijekom posljednjeg rata njihova demografski već načeta sela našla pod srpskom okupacijom prilikom koje su veoma oštećena.

Drugu skupinu čine Madžari naseljeni bliže Uni, pa time i bliže gradu i u ravnici. O ovom zanimljivom imenu pisao je Ivan Franjo Jukić navodeći kako se Madžari spominju i u okolici Prijedora, te drugdje. Prema njegovim tvrdnjama radilo se o zapravo o Slovacima koji su onamo naseljeni od strane ugarskih kraljeva kao rudari. Kako su bili upućeni na kraljevu zaštitu to su, prema Jukiću, preuzeli i ime njegove nacije pa su ih pod njim zatekli i Turci (otuda i tvrdo "dž"). Danas se zna da su Jukićeve teorije bile promašene, a da su Madžari u bihaćki kraj također došli najviše iz pravca Like. Madžarska naselja su danas većim dijelom postale mjesne zajednice u sklopu Bihaća. Neka su u najvećoj mjeri izgubila hrvatsko stanovništvo, a danas su sva zahvaćena velikim valom iseljavanja. Prema crkvenim podacima od predratnih oko 5500 Hrvata (najvećim dijelom Madžara) danas ih ima možda još 2000.

Tijekom rata bihaćki su Hrvati dijelili sudbinu svojih bošnjačkih susjeda u potpunom ratnom okruženju. Izraženijih sukoba nije bilo, premda nije nedostajalo trzavica. Neki su s bošnjačke strane zamjerali što su Hrvati, premda malobrojni u odnosu na ukupnu populaciju, bili organizirani u HVO, umjesto u Armiju BiH. Sukobi u srednjoj Bosni imali su odjeka i u Bihaću, kao i unutarbošnjački lom na pristaše Fikreta Abdića Babe i one koji su ostali vjerni središnjoj vladi u Sarajevu. Najpoznatijom žrtvom nesuglasica koje su izbijale bio je general HVO-a Vlado Šantić koji se i dalje službeno vodi kao nestao nakon sastanka koji je imao s Atifom Dudakovićem zapovjednikom 5. korpusa Armije BiH. Dakako, Bihaćem otada do danas kolaju više ili manje slične verzije događaja u kojima je precizno navedena i generalova sudbina (kao i dvojice njegovih pratitelja), te i imena onih koji su mu je priredili. No, šira politička konstelacija je takva da vjerojatno još nikome ne odgovara da istina i formalno izađe na vidjelo. (U najmanju ruku kontroverzni Šantić danas polako među Hrvatima ima status mučenika i heroja, premda će mnogi "off-the-record" reći mnogo i tužnih i ružnih činjenica o njemu kako prije, tako i tijekom rata.)

Nakon završetka rata, među bihaćke Hrvate se nakratko vratio optimizam i u generacijama 1996., 1997. i 1998. je rođeno vrlo mnogo djece. No, vrlo brzo se val iseljavanja, započet još prije rata, nastavio dosegavši kulminaciju nakon ulaska Hrvatske u EU. Nepotrebno je napominjati da su svi bihaćki Hrvati i hrvatskim državljanima. Manje je poznata činjenica da na području cijelog Unsko-sanskog kantona ima preko 35.000 hrvatskih državljana, dok osim u okolici Bihaća, nešto malo Hrvata živi u nekoliko sela u okolici Sanskog Mosta, te u Šmrekovcu kraj Velike Kladuše. 

Političko organiziranje lokalnih Hrvata je jednako zanimljivo kao i njihova gore skicirana povijest. Dakako, kao i u ostatku BiH glavnom i stožernom strankom bio je i ostao HDZ BiH ("Čovićev"). Već dugo je obilježen vodstvom sadašnjeg predsjednika - profesora povijesti i geografije u lokalnom Katoličkom školskom centru.

Zahvaljujući njegovim privatno dobrim odnosima s Hamdijom Lipovačom, neko vrijeme lokalnom zvijezdom SDP-a BiH, načelnikom općine, ali i premijerom kantona, HDZ BiH je svojom skromnom izbornom podrškom postao jezičcem na vagi u stalnom natezanju između SDP-a BiH i SDA. Lipovača nije ostajao dužan na ovu podršku i tijekom njegovom mandata hrvatska naselja su dobivala neke benefite u vidu poboljšane infrastrukture kao što je ulična rasvjeta ili gradnja mosta koja je skratila put između Kralja i Vrkašića. HDZ BiH je u gradskom vijeću obično bio zastupljen s dva zastupnika. Ovdje dolazi do problema.

Lokalni izbori u BiH puno dulje poznaju preferencijalno glasovanje. Kada se u HDZ-u BiH Bihać pojavio pretendent na Profesorovo mjesto u vidu Liječnika (inače su prezimenjaci), Profesor je prilikom jednih izbora Liječnika stavio na 3. mjesto liste, računajući da ovaj preferencijalnim glasovanjem neće uspjeti proći u Vijeće. Razvila se burna unutarhrvatska kampanja koja je obilovala niskim udarcima, a urodila neočekivanim rezultatom: u vijeće su ušla čak tri zastupnika HDZ-a BiH. Izgledalo je kako je mobiliziranjem hrvatskog korpusa došlo do velikog izbornog uspjeha. Uskoro se otkrila prava pozadina priče.

U sukobu dviju taština Liječnik je uskoro napustio HDZ BiH i osnovao podružnicu HDZ-a 1990. Lokalni stranački odnosi su uskoro ušli u novu fazu karikaturalnosti. Bihaćki su Hrvati, ma kako da im se broj smanjivao, i dalje bili jezičac na vagi u borbi SDP vs. SDA. Samo sada je HDZ BiH igrao ulogu "crvenih", dok je HDZ 1990. igrao ulogu "zelenih." Lipovaču, već polako načetog aferama koje će kasnije imati kudikamo jači odjek, 2012. je porazio Emdžad Galijašević i ispred SDA postao načelnikom općine. Nimalo nije neobično da je Galijašević nedavno uhićen zbog zlouporabe položaja. Zanimljivo je to što je i on nekada bio u SDP-u otkud ga je izbacio ambiciozni Lipovača. 

Kako su u toj borbi glasovi za bilo koju od inačica HDZ-a bili vrlo bitni i SDP i SDA su odavno pribjegavali metodi guranja svojih saveznika. Tako bi primjerice HDZ BiH dobio koju stotinu glasova u npr. Kulen Vakufu, a HDZ 1990 isto toliko u Očigrijama - mjestima gdje Hrvata 1991. kombinirano nije bilo više od 10. 

Tijekom tih izbora 2012. u sve se umiješao i lokalni fratar. Nezadovoljan nepotrebnom podijeljenošću Hrvata u dvije stranke koje nisu imale nikakvu drugu ulogu osim da figuriraju kao hrvatske podružnice bošnjačkih stranaka i zadovoljavaju dvije taštine, prionuo je planu njihovog ujedinjavanja i to na način da u vodstvo nove i ujedinjene stranke uđu potpuno nove osobe. Izgleda da je profesorovanje dobra podloga za političku karijeru, jer je fratar računao s profesorom vjeronauka i profesorom TZK-a.

Dok je prvi procijenio da još nije njegovo vrijeme, drugi se vrlo rado odazvao ovom pozivu. Dok je Liječnik vagao, Profesor POV/GEO je udario prvi i njegovi pristaše su skupili peticiju kojom su od biskupa Komarice tražili da udalji fratra sa župe. Fratar je odgovorio optužbama da su Profesor i njegovi kompanjoni ilegalno prodali dio crkvenog zemljišta tik uz samu zgradu crkve jednom kafiću i sebi strpali novce u džep. Prije daljnjeg zapleta (a koji se pripremao) fratar je premješten u Austriju. Profesor TZK nije odustajao od započetog, ali konačni ishod je bio taj da je on završio kao novi predsjednik HDZ-a 1990 iz kojeg je otišao Liječnik.

Na lokalne izbore koji se održavaju u nedjelju bihaćki Hrvati ponovno izlaze podijeljeni. Iako je Profesor TZK-a svašta izrekao na račun svog kolege iz HDZ-a BiH, dvije stranke na izbore izlaze zajedno. No, Liječnik nije odustao od političkih aspiracija pa i on izlazi sa svojom nezavisnom listom. Problem obiju lista koje računaju na hrvatske glasove je demografski: pitanje je bi li i svi glasovi za jednu listu bili dovoljni za ulazak u vijeće jednog zastupnika, kao i nestanak ravnoteže SDA-SDP gdje se smanjuje mogućnost za priljev glasova iz neke "Očigrije." Danas je Profesor TZK-a spreman prepustiti mjesto u vijeću nekomu drugomu. Profesor POV/GEO navodno visoko kotira kod Čovića i s njim se računa u vladi Federacije, možda čak i kao ministrom. Liječnikove šanse se bez Galijaševićeve pomoći smatraju minimalnim.

---

Ova priča tako tipična za BiH mogla se ispričati i iz nekog drugog mjesta sa Srbima ili Bošnjacima u glavnoj ulozi. Ma kako karikaturalna bila pokazuje kako ideologije imaju malo, ako i uopće, utjecaja na opredjeljivanje stanovništva koje preferira nacionalni predznak. U Hrvatskoj je nekomu to na zgražanje i prilika za paušalno ocjenjivanje nazadnim. Netko bi ih uputio na "institucije u Sarajevu", a netko bi ostao uvjerenja da takvi mogu uvesti BiH u "euro-atlantske integracije" (koje navodno rješavaju sve probleme: od Ukrajine do migrantske krize!). Prave analize zbog čega bihaćki Hrvati (ili ljubuški Bošnjaci ili zenički Srbi) glasuju na isti način nikomu nisu drage. Jer ukazuju na neriješeno nacionalno pitanje i ruše sve priče o BiH kao cvjetnoj bajci, a također svojom tvrdoglavošću podsjećaju na naša "urbana" ili "vjerodostojna" izborna opredjeljenja. 

Bliže nam je Bosna s Hercegovinom no mislimo.

Ocjene (3)


Respektira (3): siouxica, Zenga2, RepopeR


Komentari (2)


Savršeno oslikana tuga. Zenga2 0 0 0


Odlicno opisana situacija koja se moze smjestiti bilo gdje kod nas samo bez zelenih i crvenih, a u BiH je koliko cujem tako svugdje. Ivo Andric - " Dok pametni sute, budale kolo vode a fukara dolazi do para". Anyst 0 0 0