Analiza

Podla odluka ili podla objeda

13.03.2017. 00:26, Što je iza priče o Kovačićevoj prijetnji ostavkom?

Obrazloženje vijesti da Ivan Kovačić ima kuvertiranu ostavku na mjesto ministra i potpredsjednika Vlade nosi sa sobom jednu, rekao bih čak tužnu činjenicu. Ona pokazuje svu razjedinjenost Hrvata koja doseže tako daleko da možemo govoriti i o pravoj mržnji i to mržnji prema pripadnicima vlastitoga naroda koji ne misle isto. Svoju potvrdu ova je konstatacija našla u izjavi Josipa Đakića da je Ivan Kovačić donio „podlu odluku“ time što je za svoje savjetnice uzeo dvije SDP-ovke. U ovom kontekstu potpuno je irelevantno što su obadvije navodno dokazane karijeristice i što su, kako se danas utvrdilo, do svojih novih radnih mjesta došle na potpuno legalan način, odlukom Vlade, odnosno dogovorom dvaju ministarstava čime su samo poštovane zakonske odredbe koje se odnose na pravo dužnosnika na povratak na radno mjesto i premještaj državnog službenika.

Josip Đakić je naknadnom izjavom kako je samo rekao svoje mišljenje i nije vrijeđao, "nego samo sa svog pogleda okarakterizirao osobe primljene u Ministarstvo uprave" do kraja razgolitio svoj stav koji je, po mojem mišljenju, utemeljen na duboko pogrešnim vrijednosnim sudovima prema onima koji ne misle kao on. Zašto mislim da je baš pripadnost SDP-u bila crvena krpa koja je ga je izazvala na ovu izjavu, a nije to bio npr. karijerizam, nesposobnost ili nešto slično? Pa zato jer Josip Đakić nije do sada kritizirao izbor ostalih dužnosnika, službenika, savjetnika i ne znam koga sve ne, a itekako je imao prilike to učiniti, ali nije jer su to sve bili „naši“. A sada, kada su na red, zamislite, došli „vaši“, trebalo je to istaknuti kao „podlu odluku“.

Izjava Josipa Đakića odmah je popraćena harangom njegovih istomišljenika usmjerenom prema Ivanu Kovačiću. Međutim, Ivan Kovačić u ovom je slučaju samo (za neke dobrodošla) kolateralna žrtva. Prava žrtva ovakvih napada je, paradoksalno, Hrvatska, a još više hrvatski narod i njegovi vitalni interesi.

Kao da prirodne podjele u hrvatskom društvu nisu dovoljne, dio populacije, nevelik, ali glasan, trudi se iz petnih žila uzrokovati još dublju razjedinjenost u hrvatskom korpusu na temelju svjetonazorskih, povijesnih i sličnih stavova. Ono što osobito začuđuje je da se pretežito radi o tzv. desničarima, tvrdim nacionalistima (za razliku od klasičnih desničara, konzervativaca) koji upravo pripadnost naciji i boljitak nacije stavljaju ispred svega. Već dulje vrijeme izgleda kao da nisu svjesni što rade ili kao da namjerno rade protiv svojega uvjerenja.

Hajka na kadrove SDP-a dobar je primjer kako prikazati svu njezinu kontradiktornost baš kada hajku provode tvrdi nacionalisti, jer u svojim temeljnim načelima HČSP, na primjer, lijepo kaže:

„Samo usklađenim djelovanjem i zaštitom prava i interesa svih dijelova društva i svih pojedinaca postiže se napredak svakoga pojedinca posebno i naroda kao cjeline. Zato se Hrvatska čista stranka prava, želeći služiti svemu narodu, neće u svomu radu oslanjati samo na pojedine dijelove naroda, nego na cijeli narod.“

Pa ako tako razmišlja nacionalno krajnje desni HČSP, nije li tada hajka na članove SDP-a (bez obzira što o njima mislili) ujedno i hajka na sve one koji su za SDP, takav kakav je, dali svoj glas, očito ne prepoznajući u njegovim članovima one izdajice iz Starčevićeve:

„Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara.“

Misli li možda Josip Đakić da će ovakvim izjavama uplašiti ili preobratiti SDP-ovo biračko tijelo, koje, ovisno o okolnostima, broji i do trećine svih građana Hrvatske, a samim time i skoro trećinu pripadnika hrvatskog nacionalnog korpusa. Je li moguće da je trećina Hrvata toliko zaslijepljena? Kako je moguće da 26 godina nakon referenduma o osamostaljenju na kojemu je hrvatski narod gotovo plebiscitarno izabrao svoj put u samostalnost te 19 godina nakon efektivne reintegracije zadnjeg dijela hrvatskog teritorija sada najednom imamo cijeli niz domaćih izdajica koje je potrebno spriječiti da sudjeluju u upravljanju državom, makar samo kao savjetnici ili izvršitelji? Ta gdje su bili 1991. i zašto su tada izabrali ovaj put, a ne zadržavanje statusa quo u okviru SFRJ? Nadalje, kako to da se sudionike Domovinskoga rata sada najednom dijeli na naše i vaše? Pa je tako HDZ-ov Krstičević "naš", a SDP-ov Kotromanović "vaš", makar su tijekom rata dijelili isti ratni put. Cijeli je niz istaknutih članova SDP-a koji su kao dragovoljci sudjelovali u Domovinskom ratu i zanimljivo je kako se ne postavlja pitanje kako je to moguće da su svi ti dragovoljci pristupanjem SDP-u postali jugofili? Izgleda da je jugokomunistička indoktrinacija u SDP-u poprilično jaka...

Inzistiranje na podjelama na liniji državotvorni HDZ - jugofilni SDP ne samo da je nerazumno i da ne odgovara ključnim nacionalnim interesima, već je i protivno deklarativnom zalaganju za zajedništvom koje je čak i kod nacionalno najdesnijih stranaka, barem u njihovim temeljnim dokumentima, prepoznato kao uvjet bez kojega nema dugoročnog opstanka Hrvatske.

Siguran sam da Josip Đakić nije niti svjestan koliko svojim nerazumnim izjavama pridonosi povećanju rezignacije hrvatskih građana što je glavni razlog političke pasivizacije koja dovodi do nezainteresiranosti za politička zbivanja, gubitak nacionalnog osjećaja, a zatim, uz onaj ekonomski, predstavlja jedan od najjačih argumenata za donošenje odluke o napuštanju domovine. Osobito je mladima puna kapa rasprava o ustašama i partizanima, jugofilima i udbašima. Pojmovima koje oni mlađi od 35 godina uglavnom uopće ne razumiju niti ih interesiraju.

Tek se sada s vremenske distance dobro uočava da je politika Franje Tuđmana, barem što se tiče njegovih poziva na svehrvatsko zajedništvo, presudno doprinijela pobjedi u Domovinskom ratu. Sreća je da se takvi kao što je Đakić u to vrijeme nisu dokopali vlasti. Rat za nezavisnost kratko bi trajao s, izvjesno je, istim ishodom kao i Rakovička buna.

Na koncu, čini se da je razum ipak prevladao i da će Vlada prebroditi i ovaj slučaj. Josip Đakić ostao je, barem javno, usamljen u svome stavu te bismo umjesto „podla odluka“ ovaj slučaj bolje mogli opisati kao „podla objeda“.

Interakcija

 
UČINIO -> 318 73 8 433
PRIMIO <- 275 57 24 599

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 265.0
Prijedlozi 3 11.00
Analize 38 380.00
Ankete 205

Ocjene (13)


Komentari (16)


u politiku uletio na valu obećanja nekih drugačijih trendova, bavljenja 'bitnim', a ne pizdarijama, tako da svaki mladi čovjek kojeg zanima kako imati više novaca a manje prepucavanje branitelji/SDP gleda Kovačića i maksimalno je razočaran Mac316 0 1 0


@Al: Đakić i HČSP su tu samo kao primjeri, ali radi se o nezanemarivom dijelu ne samo stranaka, već i populacije. A što se ljevice tiče, i ona mora doći na red, ali ne stane sve u jednu analizu. Spektator 0 0 0


@Laci: rekao sam "ovisno o okolnostima", to je maksimalni zahvat u biračko tijelo koji ljevica može imati kada su joj okolnosti naklonjene. I s tim postotkom se uz 60% izlaznost dobivaju izbori. Spektator 0 0 0


Mac, velika većina mladih nema pojma tko je Đakić, a možda ih tek malo više zna tko je Kovačić. Ali na svojoj koži vide da se umjesto egzistencijalnih stalno otvaraju neka druga, za njih potpuno irelevantna pitanja. Spektator 0 0 0


Zanimljiv je karijerni put Visnje Tafre. Pred kraj Kukuriku Vlade ista je s mjesta zamjenice min.obrane premjestena na sluzbenicko mjesto u MORH u, potom je putem javnog natjecaja imenovana na znatno vecu duznost u min.uprave u HDZ oj Vladi. msesar 0 0 0