Analiza

Stranka Pametno kao da je došla iz neke bajke u kojoj je Hrvatska skandinavska zemlja smještena na nekom otoku između Švedske i Danske. No u stvarnosti Hrvatska je prije mentalni otok, izoliran od svih relevantnih društvenih i ekonomskih procesa u ostatku Europe, pogotovo onih naprednih i "pametnih".

Srce i duša ove stranke, njezin glavni adut, razlikovni element koji bi trebao dati prednost u odnosu na ostale, neobično su pomnjivo razrađeni programi: recentni stranački program pripremljen za nastup na nacionalnim izborima, ali i prijašnji program građanske inicijative “Za pametne ljude i pametan grad”, preteče današnje stranke, koji je razvijen kao lokalni splitski politički program za potrebe izbora 2013.

Početni dojam, dok se ovlaš prolazi kroz navedene programe, ostaje isti i kad se pozorno pročitaju pojedini segmenti - riječ je o iznimno brižljivo rađenim dokumentima. Praktički je svaka riječ i rečenica u funkciji predočavanja pojedine ideje ili koncepta, a teško je i pronaći koncept koji nije ili obrazložen ili bar ostavlja dojam utemeljenosti nastale kroz pažljivo promišljanje.

Tko se još, recimo, u splitskim tada dominantnim predizbornim ustaško-partizanskim verbalnim prepucavanjima sjetio da treba podržavati što bržu plinofikaciju Splita, nakon što su enormna sredstva utrošena na izgradnju magistralnog plinovoda i znajući katastrofalnu situaciju splitske energetike, gdje se svi problemi pokušavaju riješiti traženjem najbliže elektro-utičnice? Sada, kroz vizuru dodatne protraćene dvije godine, možemo reći da je ta tema još aktualnija budući da je bezumno kašnjenje u razvoju sekundarne distribucijske mreže, za koje je najodgovornija nezainteresiranost i nerad lokalne vlasti, dovelo u pitanje smisao i isplativost cijelog državnog projekta (jer grandiozni projekt sigurno nije realiziran samo da bi se zadovoljile potrebe Dugopolja, naprednog mjestašca smještenog u susjedstvu zapuštenog Splita). Ili tko se od lokalnih političkih konkurenata sjetio dati konkretan koncept unaprjeđenja upravljanja otpadom umjesto da slijedi tradiciju hrvatske politike - sva pitanja otpada gurati pod tepih sve dok prosvjednici pod prozorom ne postanu preveć brojni i agresivni?

Na sličan način i nacionalni program sadržava elemente kojih kod drugih nema ni u tragovima: bez pardona se deklarira nužnost racionalizacije lokalne uprave, s konkretnim navođenjem načina reduciranja i planiranog cilja, kao i nužnost smanjenja troškova otpuštanja i općenito rigidnosti radnog zakonodavstva. Pa se, recimo, govori o lošoj organizaciji pravosuđa i načinima kako to popraviti, ili pak o tome kako treba olakšati zapošljavanje stranih znanstvenika: treba samo pomisliti kako na ovakve ideje reagiraju pravosudni "status-quo" lobiji ili znanstveni lobiji, koji svoje stečene pozicije smatraju doživotnim busijama - da se shvati koliko tema ima u ovom programu od kojih druge političke stranke aktivno bježe, što zbog "linije nezamjeranja" s potencijalnim glasačkim skupinama što zbog nespremnosti na naporan rad radi rješavanja problema. A naveli smo samo nekoliko primjera.

I kada se stekne snažan dojam o avangardnosti ove političke inicijative u hrvatskim uvjetima, čovjek se mora zapitati je li slučajno što se ona pojavila baš u Splitu? Čini se da nije. Koliko god bio kuđen zbog zlog glasa koji mu je zadnjih godina "priskrbio" Kerum, urbano i urbanistički, kulturno i gospodarski degradirani Split ipak je grad u kojemu politička zbivanja predstavljaju avangardu hrvatske političke scene: u Splitu je još 2005. HDZ bio prisiljen ući u koaliciju s neovisnom poduzetničkom listom kako bi se formirala vlast. Čak i neuspjeh te vlasti nije pokolebao splitske birače da i dalje u velikom broju glasaju za neovisne kandidate i vjeruju u poduzetničke kompetencije više nego u "šarm" profesionalnih politikanata, pa je tako u idućem mandatu na vlast došao Kerum. Tek nakon debakla Kerumove vlasti, rezignirani birači su "vratili" političku arenu notornoj HDZ-SDP mediokritetštini. Ali se ne može reći da bar nisu pokušali, što je neusporedivo demokratski zdravije od lokalnih političkih žabokrečina u Zagrebu i Rijeci, gdje jedni te isti ljudi bukvalno desetljećima dobivaju izbore.

Moguće je da upravo politički polaritet i konkurencija koja svake lokalne izbore čini neizvjesnim u nizu primorskih gradova (uz Split tu su i Šibenik, Dubrovnik, Korčula, ali i mnoga manja mjesta) poticajnije djeluje na razvoj ideja, koncepata i na promišljanje politike, no ipak, ono što dolazi u prvi plan u ovom sagledavanju je odnos između ideje i realizacije.

Pitanje industrije blijedo je mjesto oba programa. U gradskom programu reindustrijalizacija se čak stavlja na prvo mjesto prioriteta "pametne ekonomije", ali se opisuje samo s dvije deklarativne rečenice, što odudara od pomnjive razrađenosti većine drugih elemenata koji se u programu navode. U brižljivo razrađenom konceptu "pametne gradogradnje", pandanu klasičnog koncepta plana prostornog uređenja, nema ni spomena industrijskih zona kao osnovnog preduvjeta postojanja industrije uopće. Uza svu brigu za pješake, bicikliste, ljubitelje prirode i kulturnih događanja, za potrebe opće infrastrukture i energetike nije ostalo vremena za i trunku brige za proizvodne radnike i njihovu osnovnu potrebu - potrebu za prostorom na kojemu će raditi. Ovo je time jedina točka programa koja ostavlja dojam puke deklarativnosti.

U nacionalnom programu industrija potpuno nestaje! Uza svu pametnu poljoprivredu, šumarstvo, turizam i informatiku, biotehnologiju i energetiku izbjegava se makar i spomen industrije i proizvodnje, da ne kažemo da se ista zaobilazi u širokom luku.

Time se ovaj program, nažalost, jako približava mnogo slabije razrađenim i manje pametnim programima drugih političkih stranaka koji padaju na istoj točki. Obrazlaganje potpune nerealnosti svake koncepcije koja ne stavlja osnovni naglasak na industriju oduzela bi previše prostora, ali da ukratko spomenemo - ne postoji zemlja u svijetu čija se ekonomija bazira na pametnim i naprednim sektorima, a da nije istodobno visokoindustrijalizirana zemlja. Što zbog činjenice da iznimno napredni sektori zahtijevaju isto tako naprednu državnu infrastrukturu, a ona se razvija desetljećima i ne može se učas izgraditi na kredit. (Nas je već takav pristup s autocestama doveo na rub dužničkog ropstva, a što bi bilo da se isti pokuša primijeniti na željezničku mrežu, sustave navodnjavanja, energetiku, optoelektroniku...) Što pak zbog jasne ekonomske neodrživosti visokotehnološkog proizvoda koji u sebi nema znatan udio domaće proizvodnje ili proizvodnog know-how-a. (Amerikanci mogu uvoziti matične ploče za svoje PC-e od bilo kuda u svijetu, sve dok se ključna tehnološka znanja proizvodnje istih nalaze i dalje u Americi, ali to je moralo razviti američko proizvodno društvo, koje i dalje drži ključeve riznice znanja, time "ubirući" većinu profita baziranog na stvaranju dodane vrijednosti)

Tako da se može reći da je inače iznimno pametan i respektabilan program "tanak" upravo na najosjetljivijem dijelu svoje moguće realizacije.

Slični problemi s realizacijom zapažaju se i na razini političkog djelovanja. U intervjuu za Barometar gđa Puljak zaobilazi odgovor na pitanje tko su im ciljna skupina auditorija. To je upravo ključno pitanje svakog marketinga, posebno političkog. Možda su u Stranci Pametno svjesni da je njihov program "prepametan" i da njegovu kvalitetu može prepoznati tek mali broj ljudi. No formiranje modela ciljanog auditorija prisilio bi ih i da procijene koliko velik bi takav auditorij mogao biti, i da program prilagode, čak i po cijenu djelomičnog profaniranja sve dok ne diraju osnovna načela - dok ne dođu do dovoljno velike ciljne skupine koja može imati ikakvu političku težinu u društvu. Alternativa je živjeti u oblacima i čekati da birači sami od sebe promjene navike!

Isto je i s novom, razočaravajućom viješću da se nisu uspjeli dogovoriti s MOST-om. Kakav god bio, MOST počinje ostavljati dojam široke predizborne platforme koja cilja na uzdrmavanje sadašnjeg političkog duopola. Nesuglasice oko detalja programa nikako ne bi trebale biti povodom potpunog raskida suradnje u ovoj fazi predizbornog komešanja, ta druge stranke uopće nemaju programe a stvore pragmatičnu koaliciju u tili čas!

U "viziji i misiji" stranke doista se naglasak stavlja na dosljednost i karakternost, živjeti ono što zastupamo, ali se isto tako nabrajaju razne aktivnosti širokog društvenog djelovanja, koje, sasvim je jasno, nisu provedive bez šire publike koja će ih osjetiti važnim.

Usuđujemo se reći da dosljednost bez zdrave doze pragmatizma ostaje idealizmom koji je sam sebi svrha. Takav pristup nosi veliku opasnost da jako dobre ideje svede na jako lošu realizaciju, slično onome što se dogodilo na nizu splitskih lokalnih izbora. Ili što se događa u vječitom projektu gradnje splitske zaobilaznice kojemu je simbol postao omiški "tunel iz ničega u nigdje":

Nadajmo se da se povijest neće opet ponoviti!

Ocjene (5)


Respektira (4): VeNLO, BorisTraljic, 5none5, siouxica


Slaže se (1): Laci


Komentari (8)


@Dirk15, svemu se slažem uovoj dobroj analizi, a ponajviše sa onim "ne postoji zemlja u svijetu čija se ekonomija bazira na pametnim i naprednim sektorima, a da nije istodobno visokoindustrijalizirana zemlja. " . Tko to ne shvata i ne predviđa Laci 0 0 0


kao programsko opredelejenje, taj nije puno bolji od dosadnajih "prodavača magle" ! Znam d aje područje indusrtijalizacije "tvrd" orah, no tko ne želi ili nezna zagristi u njega, taj je samo prividno pametan. Na IT-u se lijepo zarađuje Laci 0 0 0


ali nijedna zemlja ne živi od toga. To nam Zapad lansira koa floskulu da bi nam odvrtaio pažnju od ozbiljne industrije. nema mobitela, kompjutora, IPhona, auta, broda, kamere ili bilo čega bez alatničarstva, strojarskog inženjerstva, Laci 0 0 0


tehnologija strojne, kemijske, elektrokemijske, obrade i prerade plastike. To su PROIZVODNJE i proizvodna znanja, sve ostalo je samo njihova aplikacija nakonkretne proizvode. Mi to nemamo, pa zato uvozimo sve i svašta. Čak i čavle ! Laci 0 0 0


Ne znam tko plasira tu demagogiju o "sjajnom programu" jer ako je program ovo što mogu naći na npr. http://www.marijana.org/pametna-ekonomija/, to je apsolutno bezvezan pamflet u rangu HDZ-ovog i SDP-ovog, ako ne i lošiji. Sigurno ne spas RH. commentator 0 0 0