Analiza

Pabirci o domoljublju !

14.03.2017. 18:46, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Riječ domoljublje je često u ustima političara i dužnosnika, najčešće onda ako svoj nerad, nekompetentnost ili korumpiranost žele „pokriti“ time da su domoljubi, ili ako u raspravama za sebe tvrde da su domoljubi, a druga stran au raspravi nije domoljub. No zna li se doista što je to domoljublje ? Hrvatski Enciklopedijski Rječnik domoljublje definira kao – „ljubav prema domovini“, a domoljuba kao –„osobina onoga koji je domoljubiv“, dok Wikipedija domoljuba definira kao „Domoljub je osoba koja voli svoju domovinu.Domoljublje u većini se zemalja podrazumijeva kao pozitivno konotiran pojam“. No česta uporaba te riječi, toga pojma, u situacijama kada je to umjesno, a više u situacijama kada to nije umjesno, dovela je do toga da se pojmu domoljub i domoljublje „prikačila“ i jedna ne baš pozitivno konotirana osobina, koja glasi –„domoljublje je poslednje utočište hulja“.

No, mada nisam neki ljubitelj Amera, kada kažu nešto pametno, to poslušam i zapamtim, pa sam tako u jednom američkom filmu čuo ovakvu definiciju domoljuba – „Domoljub je onaj koji čini ono što je ispravno i moralno“! I čini mi se da je čak ova definicija jedna od najboljih u svezi onoga što je domoljub, i što je domoljublje. Dapače prema ovoj definiciji se puno lakše i bolje mogu procjenjivati osobe i njihove postupke, bez obzira što oni sami govore o sebi, misle o sebi i žele da drugi misle o njima. Činiti ono što je ispravno i ono što je moralno, podrazumijeva da se ne čini ništa što je neispravno i što nije moralno. A ako se netko možda pita što je to što je ispravno, i što je to što je moralno, relativizirajuće značenje tih pojmova, onda samim time sebe diskvalificira u odnosu na to da ga se smatra domoljubom.

Da odmah na početku rasčistim s tim što ja osobno mislim o tome, moram reći da ja osobno navedenu definiciju iz američkog filma smatram najprikladnijom i najbolje primjenjivom za procjenu tko je domoljub, i što je domoljublje, te na osnovu nje smatram da su istinski i autentični domoljubi bili svi dragovoljci domovinakog rata, i oni koji su svoje živote dali za domovinu, i oni koji su srećom ostali živi, ali su svi ono kao dragovoljci odlazeći u obranu domovine činili ispravnu i moralnu stvar.

Smatrajući ovo što je rečeno o dragovoljcima neupitnim, mislim da valja razmisliti o onima kojima su uvijek usta puna vlastitog „domoljublja“ kada su u situaciji da moraju opravdavati svoje postupke, ili postupke drugih prema njima. Naime najsvježiji primjer smjene ravnatelja KBC-a u Zagrebu, kada ministar tvrdi da je do smjene došlo radi nepravilnosti u poslovanju, a smijenjeni ravnatelj sebe pravda time da je on autentični branitelj i domoljub, a ministar „lažnjak“, pokazuje zlorabu pojma domoljub u situaciji kada za to nije ni mjesto ni vrijeme. Ako se pokaže ili prihvati tvrdnja ministra da je u poslovanju KBC-a bilo propusta uz krivnju smijenjenog ravnatelja, onda je činiti nešto što je neispravno od strane bivšeg ravnatelja KBC-a, istovremeno potiranje prava da se „vadi“ na domoljublje. Jer domoljub je možda bio kada je išao na bojišnicu, ali danas nije ako je ministar u pravu. No ovo je samo najsvježiji primjer neumjesnosti baratanja sa pojmovima domoljub i domoljublje, puno je gore ono što su nama „domljubi“ priređivali i još priređuju od '90-ih sve do danas. Jesu lim svojevremeni tvorci zakona o pretvorbi na osnovi koje je nastala pretvorbena pljačka bili domoljubi ? Nisu, jer niti su postupali ispravno, niti su postupali moralno. Jesu li stečajni upravitelji masovno uništavanih tvrtki bili domoljubi ? Nisu, jer su postupali većinom neispravno, ne brinući za oporavak tvrtki, već za što brže uništabanje tvrtki, nemoralno izvlačeći vlastitu korist iz toga. Jesu li brojne hrvatske Vlade od '90-ih do danas bile domoljubne, gledajući sve to, i n epoduzimajući ništa da se to sankcionira ? Nije to ugodno reći, a ni čuti, ali držim da nisu bile domoljubne, inače bi Hrvatska danas izgledala drugačije. No ovdje valja pomenuti jedan kuriozitet. Naime svi koji su „vodili“ Hrvatsku politiku, i njihovi prirepci, najčešće za stanje u gospodarstvu okrivljuju građane, narod, time indirektno tvrdeći da su samo oni domoljubi, a cijheli hrvatski narod je nedomoljuban, jer ne postupa „ispravno“ prema njihovom mišljenju. Rodonačelnik teorije o nedomoljubivosti naroda, Borislav Škegro, tvrdi da narod „ne postupa ispravno“, jer ne „ljubi“ kapitalizam, tajkune, strane investitore, gazde za koje rade bez plaće i bez plaćenih doprinbosa, i ne daje bezrezervnu podršku nesuvislostima koje nameće „domoljubna“ politička elita.

Teško je pretpostaviti da ima domoljuba u sudstvu, u škoilstvu, naročito u visoko obrazovnom školstvu, u ministarstvima i inim državnim institucijama i tvrtkama, kada se prisjetimo nekih skandaloznih presuda, prodavanja ocjena, FIMI medije, Sanadera, Vidoševića, Merzel, Linićeve predstečajne nagodbe, šutnje HNB dok strane banke haraju Hrvatskom, i kada se sjetimo još puno neispravnih i nemoralnih postupaka pripadnika vlasti na svim nivoima državne uprave i s njima povezanih institucija, organizacija i tvrtki. Ima li ijednog domoljuba u hrvatskim Saborima, gdje se izglasavaju restriktivne mjere za narod, i povećanje plaća saborskih zastupnika, i gdje se vode beskonačne rasprave o nebitnim točkama dnevnog reda, i o mi-oni/crveni-crni, ali ni o jednom važnom pitanju za sudbinu građana i zemlje ? Držim da držeći se definicije o ispravnom postupanju i moralnosti, teško je tv rditi tko je to bio, ili tko je sada domoljub među sabornicima.

No isto toliko je loše, ako ne i gore od toga, ponašanje onoga što mi nazivamo kolokvijalno „struka“, i to naročito ekonomska i tehnička, čija elita po fakultetima i institucijama, šuti i ne predlaže rješenja, već se čak podobnički pridružuje politici u fabriciranju naispravnih i često čak nemoralnih rješenja, propisa i zakona. Sve u svemu, zaključio bih time da je danas u Hrvatskoj najdomoljubniji dio populacija ona koja šutke trpi sve ovo, ne želeći „neispravno“ djelovati „sa ulice“, i koji smatra da je moralnije osttai u Hrvatskoj, nadajući se boljim danima, nego dati petama vjetra i domoljubovati iz Njemačke, Francuske, Engleske, Švedske i kojekuda. Dapače čak ima i takvih glasov au medijima, koji smatraju da je domoljublje „potrošena“ kategorijha, koja ne služi ničemu, i koja je nepotrebnou današnje „moderno“ vrijeme. No to prevedeno sukladno definiciji koja se meni čini najispravnijom znači da se može slobodno postupati neispravno i nemoralno, samo valja pripaziti da su svi elementi političko-pravnog sustava podešeni tako da se za to ne mora odgovarati. Došli smo čini mi se do točke, kada mnogima kada čuju riječ domoljub/domoljublje, dođe zlo, znajući koliko su nam  lošega naši elitni i manje elitni „domoljubi“ priuštili. I dok se po Hrvatskoj mirno i nekažnjeno vrši protuhrvatsko djelovanje od stran eonih, koji Hrvatsku nikada nisu samtrali svojom domovinom, već samo nužnim zlom, koje će, smatraju oni, proći. Je li riječi domoljub i domoljublje možda valja izbaciti iz hrvatske leksike, pitanje je sad ? Mislim da ima dosta pristalica toga !

Ocjene


Komentari