Analiza

Okometrijske procjene prof. Đikića i natprosječni uspjesi znanstvenika s IRB-a

21.11.2014. 14:49, Nakon chata sa Đikićem: Je li nam doista 70 posto znanstvenika neproduktivno? Što učiniti s njima?

Čitajući izjave nedvojbeno jednog od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika s područja najopćenitije, znanosti o životu (eng. life sciences), prof. dr. sc. I. Đikića na chatu Barometra, pozornost mi je privukla njegova ocjena znanstvenika koji rade u Institutu Ruđer Bošković. Po okometrijskoj ocjeni tog svjetski poznatoga i priznatog znanstvenika, zaposleni u IRB-u postižu natprosječno dobre rezultate. Postavlja se pitanje što potiče tog znanstvenika, a nije jedini, da svoje dragocjeno vrijeme troši na analizu, zapravo po njihovom mišljenju nesposobnosti ljudi koji rade u hrvatskoj znanosti.

Prof. I. Đikića upoznao sam 23. prosinca 2002. kada smo gostovali u emisiji Znanstveno sučeljavanje Hrvatske televizije zajedno s akademikom V. Paarom (HT, 1. program), a u povodu dodjela Nobelovih nagradâ u 2002. Tada sam stekao dojam o toj osobnosti koji nisam promijenio do danas.

U proteklih dvanaestak godina, prof. I. Đikić osim što postiže svjetski priznate rezultate, vrlo mnogo vremena posvećuje hrvatskom medijskom prostoru u kojem prenosi svoje poruke. Ne samo o svojoj uspješnosti, zbog koje bi trebao obvezno biti članom HAZU-a. Besprijekorno obučen tumači mladima kako znanost omogućuje bogatstvo i prepoznatljivost. A onim znanstvenicima koji rade u hrvatskim uvjetima tumači kako su nesposobni, nisu produktivni itd.

Slično nastupa još jedan vrlo uspješni znanstvenik prof. I. Štagljar iz Kanade. tumači slično. Mi smo uspjeli u svijetu, mi smo velikani kojima je dopušteno da se onima koji rade u zemlji obraćamo kao nesposobnima i neproduktivnima. Bila bi zanimljiva psihološka analiza takvih ponašanja.

Vaš uspjeh su započeli graditi hrvatski treneri

Prvo pitanje koje postavljam, gdje su ti velikani studirali i tko ih je doveo do toga da se mogu otisnuti u svijet. Njihovi hrvatski treneri, svi sa Sveučilišta u Zagrebu. Valja to oprimjeriti. Do sada sam jedini nastavnik u 33 godine dodjele International Education Award koju dodjeljuje Society of Plastics Engineers sa sjedištem u SAD, a koji je izvan Sjeverne Amerike. Bilo je to još daleke 1998. U tu nagradu je ugrađen i moj prvi volonterski inozemni staž u Centre d'études des matières plastiques, Pariz, Francuska. Radio sam pod vodstvom prof. P. Duboisa i prof. M. Chataina. Osim u rješavanju zadataka Centra sudjelovao sam i u radu sa studentima Ecole Nationale Supérieure des Arts et Metières (ESNAM). Kao volonter na kraju staža zamolio sam prof. P. Duboisa da mi napiše svojevrsnu preporuku. Na prvo mjesto stavio je da je moj rad u Centru svjedočio da sam izvrsno obrazovan na svom matičnom fakultetu. Ne samo usput. Nitko me nije pitao za diplomu i popis radova. Razgovarala su obojica profesora sa mnom. Shvatili su da sam dobro obrazovan i da donosim iskustvo koje inženjeri mojih godina obično nemaju (tijekom studija radio sam kao konstruktor kalupa i strojeva za preradu plastike). Istina, pokazao sam i jedan stručni rad iz časopisa Strojarstvo objavljen 1963. Koji je kasnije preveden na francuski i otvorio mi karijeru u Njemačkoj i sve što je iz toga proizašlo. Kako su naši nastavnici tako slabi znanstvenici a proizvode robu za svjetsko tržište. Kao što su Modrići, Manđukići i drugi prerasli hrvatsku ligu, tako su Đikići, Štagljari i drugi prerasli stvarno nepovoljne prilike za znanost u Hrvatskoj. I sretno im u svijetu.

Okometrijska procjena

Na pitanje kako ocjenjuje IRB kao najveću hrvatsku znanstvenu ustanovu koja postoji preko 60 godina i zapošljava 800 osoba i kako ocjenjuje njihove rezultate i znanstvenu produktivnost, slijedio je pravi okometrijski odgovor.

»Očekivao bih puno veće (o. a. vjerojatno bolje) rezultate od toliko znanstvenika. IRB nije izuzetak u Hrvatskoj, vjerojatno je samo manji broj tamošnjih znanstvenika produktivan. Tamo postoji možda 50 kvalitetnih znanstvenika koji bi u pravoj sredini mogli biti produktivni na njemačkoj razini. Još 100-injak njih ima drugu razinu, također produktivnu, jer u znanosti nije potreban samo vrh i krema. I tu je još treća kategorija, još njih 100, malo ispod druge, koji bi trebali biti spona suradnje i vlastite kreativnosti. Preostale bih uključio da temeljem svojih sposobnosti pokušaju dobiti vlastite grantove ili alternativne projekte.«

I sada objašnjenje izraza okometrijski. Onako, od oka, procijenjeno. Po mojim podatcima IRB ima oko 330 znanstvenika i nešto više od 150 znanstvenih novaka (oni koji se pripremaju da jednog dana budu samostalni znanstvenici). U analizi pretpostavit će se, sposobnosti zaposlenih znanstvenika i znanstvenih novaka u IRB raspoređeni su po normalnoj ili Gaussovoj krivulji. Po toj krivulji samo 3 do 4 % promatrane skupine zaslužuje naziv genije ili izvrstan. Dalja analiza se odnosi samo na onih oko 330 znanstvenika. Po toj računici u IRB-u trebalo bi djelovati samo 10 do 13 izvrsnih znanstvenika. A ugledni svjetski stručnjak tvrdi da ih ima pedesetak. Ta ocjena može biti po okometrijskoj metodi i pretpostavlja postojanje jedne nove krivulje raspodjele. Po kojoj su znanstvenici iz IRB-a natprosječno uspješni, upravo suprotno od onoga što tvrdi prof. I. Đikić. Pribroji li se tome još onih 200 koje spominje, dovodi se u pitanje samo osamdesetak znanstvenika. Sigurno je da ih ima petnaestak koji ne zaslužuju da se kite nazivom zaposlenik IRB-a. Slična razmatranja vrijede i za znanstvene novake.

Trideset i dvije godine do stalnog radnog mjesta

Još jedan stav prof. I. Đikića zaslužuje analizu. »U našem institutu u Frankfurtu samo su dva doživotno stalno zaposlena profesora, ostali su na trolling 5 (evaluacije svakih 5 godina).« Odgovor glasi. Došao sam na Fakultet strojarstva i brodogradnje 1965. Bio sam provjeravan svakih pet godina do 1997. kada sam izabran u trajno zvanje redovitog profesora. Dakle pune 32 godine, nisam imao osigurano trajno radno mjesto.

Već ova dva podatka govore da se treba ipak malo bolje udubiti u stvarno stanje, a ne s visoka tumačiti ono što nam kao svjetsku mudrost nudi ugledni znanstvenik iz Njemačke. Dok će nam razni sveprisutni profesori određivati pravila izbora po tzv. međunarodnim kriterijima koji se temelje na besplatnoj rasprodaji hrvatske pameti stranim izrabljivačima (banke podataka), dok se ne priznaje rad na projektima, izumima itd., hrvatska znanost dobivat će sve manje novca. Potencijalnog proizvodnog gospodarstva koje stvara novu vrijednost je premalo (svaka čast Njemačkoj) pa nema novaca za ništa. To je druga tema. Ipak dodatak. Ovaj je autor na najvišim razinama u posljednje četiri godine dva puta predlagao da politika pozove hrvatske znanstvenike da pripomognu izlasku iz krize. Uzalud, jer o hrvatskoj znanosti odlučuju vrhunski znanstvenici koji pretvaraju hrvatske znanstvene časopise u drugorazredne podružnice kineskih znanstvenika ili koji tvrde da je samo prirodna znanost, znanost. A i tehničari bi se trebali preispitati jesu li učinili sve što se može. Pritom informatika je samo dio rješenja. Cijeli IT-sektor temelji se ipak na realnim proizvodima, kabelima, osobito optičkim. Netko to mora načiniti. No to je druga tema.

Dušobrižnicima poput prof., I. Đikića i prof. I. Štagljara hvala što posvećuju svoje vrijeme i ovoj zemlji i njezinoj znanosti. Ali Hrvatska treba ipak druga i brža rješenja od onih što će biti možda lijek za x godina. I neka ne zaborave tko ih je odgojio da su se mogli otisnuti u svijet. Ponovimo, hrvatski treneri.

Ocjene (9)


Respektira (6): Vjeran, VeNLO, Laci, draxy, visitor, siouxica


Slaže se (2): Vjeran, Laci


Ne slaže se (1): visitor


Komentari (20)


Slažem se Zagorec s tobom, ali budimo pošteni pa priznajmo da ni Đikić, ni Radman nisu ništa drugo nego ono što ti nazivaš "astrofizičarima". A šahtovi koji se lome i odbijanje veštačenja koliko košta bojanje tunela su prave sramote za struku Laci 0 0 0


Laci mislio na zagrebačke autohtone kolničke "potonule" u cestu šahtove koji su nerješivi naučni problem za Bandiće a i za moj auto a da o saobraćajkama ko ova zadnja s policijskim kombijem ne govorimo. Prevladava astrofizika. Uloženo/Dobiveno-1000 Zagorec 0 0 0


Već dugo pripremam tekst o znanstveno-obrazovnoj problematici ... možda "skupim hrabrosti" i objavim ga. Pokušat ću, ovdje, nešto sažeti u komentaru ... Moja definicija "vrhunskog trenera" je - onaj koji napravi najmanju štetu razvoju talenta. Panter 0 0 0


Vrhunski trener ne mora biti (i najčešće nije) vrhunski znanstvenik. Puno je važnije da je vrhunski psiholog dovoljno zreo za objektivno vlastito pozicioniranje u znanosti. Je li g. Đikić imao takve trenere koje ne želi zaboraviti? Treba njega pitati Panter 0 0 0


@ICatic Pošto je u tekstu spomenut i g. Paar, upitao bih vas jeste li pogledali njegove knjige za Fiziku za gimnazije? Mislim da su te knjige dokaz da se g. Paar ne smije baviti trenerskim poslom. Bar ne za srednje škole. Tema je preosjetljiva. Panter 0 1 0