Analiza

Jutro poslije uistinu povijesnih izbora, Hrvatski radio našao je rijetkog budnog analitičara, Davora Gjenera, koji pak, kao rješenje izborne pat pozicije zagovara veliku koaliciju, konkretizaciju ironičnih spajanja naziva stožernih stranaka našeg dvopartijsko-dvoumnog društvenog uređenja (SDPHDZ). Ironijom kao dokazom da javnost polako i uz trend rasta shvaća da se tu radi o istom, kloniranom zlu, tek oličenom različitim ideološkim bojama.

Razlog spajanja nespojivog? “Hrvatskoj u ovom trenutku treba stabilna vlast!“ (cit. DG)

Zanimljiv stav, u svjetlu činjenice da je dosada u političkom životu Hrvatske pojam nestabilna vlast potpuno nepoznat. Pa, što smo imali prije? U početku demokracije u Hrvatskoj razumljivu plebiscitarnu vlast, s polumrtvom oporbom opterećenom povijesnim gnušanjem prema svemu što je imalo i tragove crvenila u sebi, uz intermezzo Vlade nacionalnog jedinstva, jer shvatilo se da vođenje rata i rješavanje ekonomske katastrofe zahtijeva mobilizaciju svih intelektualnih kapaciteta kako bi mlada država prevladala krizu i opstala. S obnašateljima najviše državne vlasti – birtašima i voditeljima zavičajnih klubova iz dijaspore sa životnom filozofijom „kilo mozga marku“ i skupljačima novčane pomoći za vođenje rata koji zaboravljaju kada, gdje i kome su „predali“ kufer nažicanih para, dalje se nije moglo.

Od tada, pa sve do prošle nedjelje, Hrvatska se može podičiti redom stabilnim vladama, formiranim temeljem relativne ili apsolutne parlamentarne većine, osiguravane dvojako - rezultatima izbora u kojima se nije biralo dobro, već manje zlo, ali tek kad bi korupcija ili nesposobnost poprimile razmjere konačno  nepodnošljive puku, i potporom minornih, opskurnih koalicijskih partnera, vječitih parazita koje bi se dovabilo foteljama, ministarstvima sa i bez portfelja i lukrativnim pozicijama uzduž, poprijeko i u svim ostalim dimenzijama institucija državne uprave i javnih tvrtki.  

Rezultati? Kako nakon Tuđmanove smrti na političkoj sceni više nema osobe koja bi bez oklijevanja, pa i po cijenu konfrontacije sa svijetom, zemlju stavila na prvo mjesto (njegove mane i greške nisu predmet ove analize), strpljivo smo izgradili duopol  stranaka čiji je jedini raison d' etre preuzimanje vlasti ili ostanak na njoj uz sve osobne zakonite i manje zakonite povlastice i dobrobiti, tako drage svakom hrvatskom političaru.

Drugi rezultat takve stabilnosti izvršne vlasti, srozavanje je Sabora, kao najviše institucije vlasti u državi, njegovo svođenje na ušančene tabore srednjeg i nižeg ešalona stranačkih vojski, kao nagrade onima koji su se istakli u radu za „našu stvar“. Zapravo, može ih se percipirati kao gomilu ruku koje treba tek uputiti kad ih valja dići, a kad ostaju u džepu (s figom). Glasačku mašineriju degradiranu na posadu broda iz herojskih vremena jedrenjaka, kad bi kapetan u pogibelji zapovijedio „all hands on deck“. Upravo tako. Trebam samo ruke, bez mozga...!

U takvim stabilnim sazivima Sabora, jedini moguć oblik otpora (lošoj) izvršnoj vlasti sveo se na aktualni sat, gdje bi se premijer i ministri prepucavali sa zastupnicima, gađali se međusobno doskočicama uz imbecilno cerekanje, ako bi se zastupniku dobro poentiralo i „spustilo“.  I povremeno demonstrativno i uvrijeđeno „čoporativno“ napuštanje saborskih klupa.

Dakle, stabilnost parlamentarne većine u dosadašnjih 25 godina potpuno je razvlastila Sabor, suspendirala njegove ogromne ovlasti, nemogućim učinila kontrolu rada izvršne vlasti proisteklu iz čl.81 Ustava RH, a instrumente kontrole - istražna povjerenstva (čl. 92), mogućnost interpelacije (čl. 86) i najsnažniji, onaj iz čl. 116. Ustava, mogućnost izglasavanja povjerenja ministrima i vladi u cjelini, učinila pojmovima nepoznatim u hrvatskom političkom rječniku. Za nadziranje zakonskog rada i morala preostalo je tek Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, S jalovim, smiješnim novčanim kaznama - debelo premalo za siromašnu zemlju punu bogatih i superbogatih političara!

(Moć parlamenta da propituje dužnosnike izvršne vlasti u praksi, vidljiv je na you tubeu, gdje moguću buduću predsjednicu SAD, onu koja je najmoćnijeg čovjeka svijeta gađala pepeljarama po Bijeloj kući, jedanaest sati (!) mrcvare nastojeći ustvrditi odgovornost bivše državne tajnice i njenog State Departmenta za smrt veleposlanika SAD u Bengaziju.)

Složit ćemo se, prizor potpuno nezamisliv u dvorani Sabora, u nepomućenom miru stabilne vlasti.

Tako građeni i izgrađeni ugled i moć Sabora omogućio je njegovo punjenje čudnim likovima koje se ne pušta ni u kuću, kamoli u najviše tijelo državne vlasti, omogućio je da se nakon frizera, direktno sa zatvorskih prični sjeda u zastupničke klupe i odlučuje o našoj sudbini, omogućio je zastupnike Rojsa, Fiolića, Keruma,učinio mogućim pustu sabornicu s tri do pet zastupnika koji nemajući pametnijeg posla, odluče odrijemati, riješiti križaljku ili prolistati novine na sjednici. Zašto bi se tražila izvrsnost, pamet, čak pismenost zastupnika kad je već sve dogovoreno u stranačkim prostorima stabilne većine pod palicom svemogućeg vođe? Stabilna vlast natjerala nas je da u četverogodišnjim ciklusima nemoćni pratimo kako nas aktualni omladinski ministeraj bez staža, kao i plejada prethodnika prošlih HDZ vlada, kojih se više nitko ni ne sjeća, polako ali postojano vuče k dnu, samo zato jer je to isključiva volja ili inat nj.v. Premijera, tek uz nadu da će ponekad netko iz tužnog skupa otpasti, ne zbog nesposobnosti, već kao žrtva unutarstranačkog „Nacht der langen Messer“ – noći dugih noževa!

Zaključimo, možemo li u nepomućenom miru pasivnog promatranja propasti, u nepostojanju nestabilnosti kao relativno uobičajenog stanja razvijenih parlamentarnih demokracija, potražiti dobar dio, ako ne i sve izvore i uzroke tragedije i drame u kojoj se nalazi Hrvatska? I to ne antičke, već vrlo izgledne reprize suvremene, grčke!

Nastavak je osobna percepcija o ulozi MOST-a na političkoj sceni i razlog koji je okorjelog izbornog apstinenta s gotovo dvadesetogodišnjim stažem odbijanja glasanja za naše-protiv- njihovih i razne sulude likove i ideje, ponukao da konačno izađe na izbore, misleći da ovaj put ima nade, ali i da je prvi put moguće na neki način kazniti „jugoslavene“ i „crnokošuljaše“ koji su se, oprosti im Bože, opet, po n-ti put pograbili u jalovoj i deplasiranoj ideološkoj borbi.  

Dakle, MOST nikada nije trebao (ne treba) pristati participirati u vlasti. Ostati parlamentarna oporba, oduprijeti se licemjernim i glupim apelima i zahtjevima medija i analitičara o „preuzimanju odgovornosti“. Zašto? S 19 mandata? Neka je konačno preuzmu oni koji su opet (?!) podijelili saborske klupe i koji su uostalom, odgovorni za propast zemlje. Traženje i nuđenje premijerskih i ministarskih fotelja, kad predstoje teške i bolne reforme, za MOST predstavlja političko samoubojstvo!

Kao, po prvi put po broju mandata respektabilan, dugo očekivani treći put, kao jedina preostala nada napaćenog naroda, uz limitirajući faktor relativne anonimnosti i činjenice da se (ipak) radi o uglavnom političarima lokalne razine, MOST preko djelovanja u Saboru treba naučiti „plivati s morskim psima“, vidjeti što je to visoka (prljava) politika, kako se odolijeva nemoralnim ponudama, bori s građevinskim, uvoznim, zelenomafijaškim, naftaškim lobijima, ukratko, „premazati se“ političkim mastima i poštenim, principijelnim djelovanjem u Saboru strpljivo širiti i masoviti „treći put“ do dana kad će samostalno moći preuzeti vlast i zauvijek dokinuti duopol domoljuba i jugonostalgičara, a zapravo pukih „vlastoljuba“.

Konačno, vratiti moć Saboru! Učiniti sve ono s početka teksta. Dokinuti smrdljivu, ustajalu stabilnost močvare i stvoriti kreativnu, misleću, nepotkupljivu nestabilnost političkog sustava. Učiniti da se Sabora boje oni, a ne Sabor njih, stranačkih vođa, lutkara, vladara iz sjene, korumpiranog Ustavnog suda i svih koji su uzurpirali vlast dosad tragično impotetne vrhovne vlasti Hrvatske.

I da! Valja živjeti za onaj lijepi dan kad će se u Saboru RH, zbog šeprtljave ili pokvarene izvršne vlasti, izglasati nepovjerenje Vladi RH. Napokon!

Skroman savjet MOST-u (ako već nije kasno). Udaljite se od trenutne paranoidne histerije. Pustite relativne i „relativne“ pobjednike (i mandatoricu s Pantovčaka), nek' se znoje oko formiranja vlade. Pobjegnite od medija, povucite se u vikendicu (i ideja moderne neovisne Hrvatske rođena je u vikendici), saberite i dogovorite sami sa sobom što želite biti – kupljeni dužnosnici koji će na kraju preuzeti odgovornost i bijes javnosti zbog propasti jalovih parcijalno-površinskih reformi, ili neovisna, konstruktivna saborska oporba, glas naroda, koja će imanentnom prijetnjom nepovjerenja priječiti korupciju, nerad i nesposobnost  izvršne vlasti. I osnovno, ne žurite s odlukom. Propadalo se i čekalo na promjene 25 godina, pa se može strpjeti još malo, pogotovo ako se počne nazirati zora nakon tmine. Svi koji misle da su korijenite promjene u Hrvatskoj ostvarive brzo i glatko, uistinu trebaju pomoć Bože Petrova ...onu profesionalnu!

Završavam dvojako. Birajte, ovisno o optimizmu ili pesimizmu. Prvi, Churchillov citat iz govora nakon pobjede u Sjevernoj Africi: „Ovo nije kraj, nije čak ni početak kraja. Možda je tek kraj početka.“

Drugi: dok pišem, čitam, izbacilo Prgometa! Nadalje, u sjedištu sasušenog OraH-a ostalo jointa. Neka ih zasad ne bacaju. Počinjem se bojati da ćemo opet popušiti. Pa, nek' barem bude sa smiješkom i u vedrom raspoloženju! 

Interakcija

 
UČINIO -> 232 40 10 668
PRIMIO <- 198 40 16 625

Dostignuća

Vingd 292.00
Bodovi 138.7
Prijedlozi 1 3.00
Analize 31 280.00
Ankete 63

Ocjene (6)


Respektira (6): siouxica, Laci, msesar, Dirk15, 5none5, VeNLO


Komentari (48)


sio, ja o MOST-u nemam dovoljno informacija. Za koju godinu, ako poživimo, sigurno će mi biti glavni junaci teksta :). Ovo su tek moje projekcije onoga što zasada želim i očekujem od njih. damir_pacek 1 0 0


Inače, ja sam savjet o povlačenju u vikendicu i stajanju na loptu napisao prije negoli su se zatvorili na Plitvicama :) damir_pacek 0 0 0


da da, skužila odmah. pa naravno, to su trebali napraviti odmah u ponedjeljak, spriječili bi dosta štete koja je u međuvremenu nastala.... siouxica 0 1 0


svakako! Ne bi vjerovala, pišem Pariz, pa nemam vremena četat s tobom :))) damir_pacek 0 0 0


baš se čudim da nema više tekstova o tome... jedva čekam pročitat! siouxica 0 0 0