Analiza

Neka maske padnu!

07.02.2017. 19:09, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

Prošlo je više od 27. godina od kada je srušen berlinski zid, od kada je uklonjena željezna zavjesa i Europa se počela oslobađati obrazaca ponašanja koje je nametnula i stvorila komunistička ideologija. Hrvatska se komunizma oslobodila na razini simbolike. Država se više ne zove socijalistička republika, državni simbol više nije crvena zvijezda petokraka. Djeca se više ne primaju u pionire, promijenili su se državni praznici. Svatko može izraziti svoje mišljenje i ispovijedati svoju vjeru i slobodan je otputovati gdje ga je volja. Ovo je dakako značajan napredak, totalitarizam je uklonjen. Više nitko zbog kritike vlasti i sumnje u  zasade revolucije ne može biti lišen slobode.

 Nadalje, danas je građanin slobodan raditi za malu plaću ili za malo višu ako je genijalan ili odličnu ako ima vezu. Ili može se baviti poduzetništvom, imati firmu  u kojoj je obvezan plaćati visoke poreze i boriti se na tržištu koje je globalno i na kojem se svi bore, ili se ne bore baš svi  jer neki imaju dogovor s vlastodršcima.   Dakle, neke stvari su vrlo malo ili nimalo promijenile, a to su obrasci ponašanja. Pravilo da postoji prosvijećena partija (sada razdrobljena, ali u duhu ista) i njezini članovi za koje vrijede jedna pravila i svi ostali drugovi i drugarice (među njima je i reakciona banda s kojom se treba obračunati) koji još nisu dosegli tu razinu svijesti , pa za njih vrijede druga pravila. Član partije se, kako bi rekao „najveći sin naših naroda“ Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ-a i doživotni generalni sekretar centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije: „ne mora  paragrafa držati ko pijan plota“ i mora se snalaziti.

Hrvatska je izgubljena u tranziciji i od svoje samostalnosti luta u postkomunističkom limbu. Stare strukture moći prenesene su na sada već zrele nasljednike, stari obrasci ponašanja su u bitnome održani, pojavili su se neki novi epizodni glumci, ali do prave tranzicije iz totalitarnog sustava u demokratski nikada nije došlo. Sustav se prilagodio, a s njime i ljudi. Dojučerašnji marksisti postali su glavni borci za otvoreno društvo i građanske slobode, dojučerašnji direktori u „uspješnoj“ planskoj privredi Jugoslavije postali su „uspješni“ tehnomenadžeri u „uspješnom“ „tržišnom“ gospodarstvu u Hrvatskoj. Samo je narod ostao isti, jednako inertan i uplašen kao i za vrijeme socijalizma. Svjestan da se oko njega sve svodi na otimačinu i on kao i nekoć krade na sitno. Ili kao i onda što su činili pojedinci, i dobivali zatvorske kazne,  tako i danas čine i bune se protiv sustava, pa završavaju izolirani od društva kao čudaci, kao neki koji opet nešto izmišljaju i mute vodu. Ili se sele u potrazi za boljim životom daleko, ne od ove zemlje, nego od ovih ljudi; kako onda tako i danas.

Eto došao je i taj dan da su ti čudni ljudi koji nešto izmišljaju i mute vodu sada nekim čudom došli na vlast, pa predlažu da se slobodno može u znanstvene svrhe ući u arhive komunističke partije. Komunistička partija je, valja ovdje još jednom napomenuti, bila jedina legalna politička stranka u bivšoj državi, ona je totalitaristički upravljala svakom društvenom djelatnošću, ona je kontrolirala svaki društveni događaj, svaku ekonomsku djelatnost i ona je na koncu uklanjala sve političke protivnike između ostalih i atentatima.

S druge strane, danas nasuprot avangardnom MOST-u, imamo etablirane političke strukture, duhovne nasljednike  komunističke partije, koji žele navedeni proces prikazati kao nepotrebno vraćanje u povijest koje će dovesti do nepotrebnih podjela, koji se nalaze s jedne strane i lijevog su predznaka. (To o nepotrebnim podjelama je kao da kažemo da je odvajanje žita od kukolja nepotrebno jer to dovodi do napetosti između žita i kukolja.)  

S desne strane je zajednica, također je baštinik duha komunističke partije, koja zbog vlastitih birača ne može reći ništa konkretno, nego se izvlače na hodograme, rasporede i tome slično, a zapravo čuvaju svoj ugled za koji znaju da bi mogao doći u pitanje kada se otkriju nezgodne poveznice za organizaciju i ugledne članove. Ukoliko je 80.000,00 HDZ-ovaca kako to tvrdi SDP bilo u članstvu KP, zašto im nemamo razloga ne vjerovati, jasna je nelagoda i nevoljkost za donošenje takvih odluka. Postaje upitna i vjerodostojnost i postavlja se pitanje je li HDZ istinska demokršćanska stranka ili stranka reformiranih komunista?

Glavni argument u odbijanju razmatranja, a kamoli donošenja odluke o otvaranju arhiva  se svodi na to kako je prošlo previše vremena i kako se radi o lovu na vještice i rasplamsavanju ideoloških borbi, umjesto da se bavimo važnim stvarima koje nam vise nad glavom. No, te važne stvari su neprestano na stolu i o njima nam govore uvijek isti ljudi o kojima zapravo malo znamo.

Svi smo mi bačeni u blato pregaženi kolima, kao u kakvoj krležijanskoj drami, od danas uglednih članova društva (političara, sveučilišnih profesora, umjetnika, znanstvenika, gospodarstvenika) čiji su ugled i bogatstvo i dobre početne pozicije stvorili očevi koji su bili varalice i ubojice.

Ne, važne stvari današnjice se nikad riješiti neće, to što nas muči danas ima svoje korijene u onome jučer i svaki korak u skidanju koprene s očiju ovog naroda je dobrodošao, pa tako i ova inicijativa. Argument o tome da su arhive već pročišćene i prekrajane je potpuno promašen i namijenjen je stvaranju alibija i kako bi se slabije obrazovanu publiku uvjerilo u to da se radi o ispraznim sitničarenjima dokonih političara, koji umjesto da rade, bavi se političko-ideološkim igricama. Radi se zapravo o jeftinom populizmu koji pričom o jedinstvu i o tome da ono što se događalo prije, nema utjecaja na ono što se događa danas, želi skriti istinu. Istina je u tome da smo mi tu gdje jesmo ne zato što nam je loš horoskop, nego zato što isti ljudi koriste iste metode upravljanja koje su koristili i u vrijeme komunizma. Tome valja stati na kraj, neka maske padnu!

Ocjene (10)


Komentari (3)


Ma pisao sam svoj tekst pa nisam vidio tvoj. Da sam vidio, ne bih pisao svoj jer su oba u biti jednaka. Respekt. Django 0 0 0


Imaš pravo Django, tekst je sličan tvome, ali samo sličan..., a ima i dobru foru o "nepotrebnosti odvajanja žita od kukulja" :-):-):-) A i pogriješio je, jer ovi sada ne koriste metode koje su koristili u komunizmu jer su premladi, već koriste iste Laci 0 0 0


metode kao njihovi očevi, stričevi,,,i svi u glas viču-pustimo prošlost, mislimo na budućnost, pri tome misleći na svoju osobnu budućnost. I uostalo tko bi odvajao žito od kukolja kada smo nakon devedesetih kukolj promivirali u društvenu elitu ? Laci 0 0 0