Analiza

Što kažete na tvrdnje da dobri nastavnici neće napuštati učenike zbog radne skupine. Hoćemo li imati opet negativnu selekciju?

- Ne bojim se da se najbolji nastavnici neće uključiti. Angažman koji zahtjeva odlazak s radnog mjesta bi trebao trajati prvo polugodište (to je ovo kraće). Radi se o 15 tjedana. Razmišljamo i o hibridnim modelima angažmana.

Koliko u najboljem slučaju može biti plaćen kvalitetan nastavnik, član skupine?

- To mi je teško odgovoriti, jer to treba odrediti ministar. No, znajući budžet, to neće biti neki veliki iznos.

To je važan dio motivacije..ili ne?

- Slažem se, ali ipak mislim da će većina ljudi zbog osjetljivosti pitanja, a to je ipak obrazovanje djece biti motivirana drugim, pomalo intrinzičnim razlozima. U životu se stvari rade i radi budućih mogućnosti koje se otvaraju angažmanima na poslovima poput ovoga. Tako barem razvijeni svijet gleda na stvari :)

Rekli ste da se glavne promjene odnose se na usmjerenje ka odgojno obrazovnim ishodima. Ishodi učenja su definirani NOK-om još 2010. Što je tu onda novo?

- NOK je dokument koji je usmjeren isključivo općem obrazovanju. U njemu imate dvije stranice o ranom i predškolskom, i dvije stranice o strukovnom u kojeg ide 70% učenika. Ishodi su vro nejednoznačni i definirani na razini područja. Kao takvi mogu se iskoristiti za jedan dio sustava (osnovne škole), ali nisu operativni na razini predmeta, a naročito ukoliko to želite povezati s kriterijma ispunjenosti.

Dakle, Nastavljate se na općeobrazovni NOK i proširujete "zanemarena" područja?

- Mi trenutno radimo Okvir nacionalnog kurikuluma - što je po mojem mišljenju NOK trebao i biti. Kratak dokument u kojem se opisuju vrijednosti, načela, ciljevi, organizacija poučavanja i učenja cjelokupnog sustava. Nakon njega, i tu je taj poziv, idu dokumenti koji reguliraju pojedinu razinu i vrstu obazovanja. Jer strukovno obrazovanje je drugačije od ranog i predškolskog i ima drugačije organizacijske elemente i od gimnazijskog obrazovanja. Radi se o povezivanju sustava u jednu koherentnu cjelinu.

Koliko ste i čijih inozemnih 'primjera dobre prakse' proučili prije ulaska u ovu reformu? Ima li netko tko bi nam, bar u grubo, mogao biti uzor ili model?

- Na stotine, mislim da nema zemlje u EU u kojoj nismo analizirali stanje. Sve dobro treba proučiti i promisliti ima li smisla ugraditi u naš sustav. Ipak, mi smo ljudi s ovih prostora, i nismo niti Finci, niti Austrijanci. Imamo tradiciju odgoja i obrazovanja na koju se možemo nasloniti i koju treba poštovati. Imamo i stanje sustava koje je specifično i koje treba uvažavati kod promjena. Brojne zemlje pokušavaju preuzeti tuđa rješenja i to je gotovo uvijek neuspješno.

Pričate o edukaciji postojećeg nastavnog kadra. Što je s proizvodnjom novih učitelja/profesora? Planira li se reforma studija na nastavničkim/profesorskim smjerovima?

- Naš je cilj pokušati promjeniti postojeći sustav što bi trebalo potaknuti sveučilišta da uvedu promjene. Taj sustav je vrlo spor.

Nastavnik bi ubuduće trebao biti glavni kreator nastave. To je povećani angažman, mislite li da će ih ovakva država adekvatno plaćati?

- Ja se nadam da hoće, ali tu se krije jedna veća zamka. Ako nastavnici nisu kreatori svojeg posla, ako oni sami ne preuzmu ulogu onih koji autonomno kroje vlastiti rad, nužno će još više izgubiti na važnosti. Profesije koje se svedu na puke izvršitelje, bez obzira na plaću, nemaju ugled u društvu. Davanje autonomije za cilj ima upravo to. Osnaživanje ljudi. E sada, na ovim prostorima, autonomija i kreativnost su željene stvari koje ljudi, kada ih dobiju, često odbacuju. Važne su tu stvari iza toga da je nastavnik kreator posla, možda još važnije od plaće.

Zašto u Ekspertnom timu nema niti jednog predstavnika matematičara, fizičara, kemičara….?

- Članovi su se prijavili na Javni poziv. Osobno zagovaram STEM područje u obrazovanju i znam da će se sada proširiti krug struka koje sudjeluju.

Hoćemo li se rezultati vaše reforme osjetiti na PISA i ostalim testovima, odnosno rezultatima naših učenika tamo?

- Iskreno se nadam da hoće. Ja sam dosta pisao o PISI. Od svih rezultata najtragičniji mi se čini onaj da u naprednim razinama pismenosti PISA 5 i 6 u matematičkoj pismenosti u RH ima 6,9 učenika a u Sloveniji ih je 13,7. Hrvatski obrazovni sustav treba mijenjati ne samo zbog PISE nego i zbog drugih pokazatelja.

Znače li loši rezultati naših učenika, pogotovo u rješavanju praktičnih zadataka i problema, da sadašnji, štreberski sustav, zaglupljuje djecu? Ili je nešto drugo u pitanju?

- Ovaj sustav nije smisleno promijenjen dugo vremena. On ne razvija ljudske potencijale (koji su raznoliki) na primjeren način. Iz toga ide svo nezadovoljstvo. Ne razvija prirodoslovce, doktore, ali niti kreativce, umjetnike, društvenjake. Zaslužujemo bolje.

Zbog čega informatika neće biti obvezan predmet u školama? Evo, i premijer se čudom čudi kako je to moguće...

- U postojećem planu nema prostora za nove obvezne predmete. Učenici u 7 i 8. razredu imaju 26 sati obveznih predmeta i još k tome 90% ide na vjeronauk i značajan broj na informatiku ili drugi strani jezik. To je opterećenje od 30 sati tjedno, što je 6 sati dnevno. Mnogi od nas ne mogu sjediti niti dva sata na stolici. Druga je stvar to što, da bi nešto učinili obveznim, morate imati učitelja i opremu u svakoj osnovnoj školi. Nadalje ako uvodite predmet od prvog razreda morate provoditi metodiku rada s vrlo malom djecom....Ali, ovom reformom se otvara prostor informatici na način da se njezina izbornost produlji od prvog razreda do osmog, da se ICT sadržaji obavezno uvedu u sve predmete gdje je to primjereno kako bi se razvila digitalna pismenost. Da se uvede programiranje kao izborni sadržaj ili čak predmet kojim bi se razvijalo algoritamski mišljenje. Sve to bi trebao biti zalog razvoja digitalnih kompetencija učenika. Kada se škola i strukturalno promijeni na način da se produlji na devet godina, onda se otvara prostor i za obvezni predmet, prije svega vjerojatno informatiku.

U planu je liberalizacija razredne nastave. Kako bi to konkretno trebalo izgledati?

- U razrednoj nastavi ne bi se više iskazivalo tjedno opterećenje već bi ono bilo iskazano polugodišnje ili godišnje. Na taj način bi recimo poučavanje umjetnosti bilo na razini polugodišta 17 sati, a na učiteljici je da osmisli i izvede tih 17 satu na način i kada to odgovara učenicima, a sve s ciljem da im obrazovanje bude smislenije jer tada se mogu posvetiti kreativnom radu, prolasku kroz kreativni proces, upoznavanju s umjetnicima... To čini obrazovanje boljim.

Nema li opasnosti da onda nastavnici prilagode tu satnicu sebi umjesto učenicima?

- Zadan im je polugodišnji fond sati. Ali ključno je da im treba dati povjerenje. To je ključ.

Proučavali ste i objavili niz studija o učenju, navikama, motivaciji hrvatskih učenika. Koja bi bila temeljna 'dijagnoza'?

- Učenike treba naučiti učiti, treba fleksibilizirati sustav i približiti ih njihovom životnom iskustvu.

Kad ćemo imati takvo školstvo, o kojoj tu budućnosti govorimo?

- Pune učinke imat ćemo kroz 10 godina, a ove promjene na kojima sada radimo trebale bi se vidjeti za dvije godine. Radi se o krupnim promjenama i važnim stvarima za budućnost ove zemlje.

I na kraju, kakvu školu u konačnici želite stvoriti – onu koja prednost daje kompetencijama vezanim uz tržište rada ili onu koja razvija kreativnost svakog pojedinog djeteta, bez obzira na postulate kapitalizma?

- Ne vidim razlog za veznik ili... Naši uzori su također zemlje kapitalističkog uređenja, u kojima većina ljudi ostvaruje svoje potencijale.

Pa nisu baš sva zanimanja tržišno konkurentna...

- Mislim da isključivo povlađivnaje diktatu tržišta rada ne može osigurati uspjeh društva, ali isto tako mi se čini izlišnim i zanemarivanje da obrazovanje treba pružiti pojedincu znanja i vještine od kojih će moći živjeti i funkcionirait na tržištu rada.

Kako biste vi definirali opći cilj obrazovnog sustava i koliko je moguće povezati sve vrste i razine u jedan jedinstveni sustav?

Mislite li da je bolje preslikati obrazovni sustav jedne uspješne zemlje ili iz više njih uzeti najbolje pa onda kombinirano primijeniti kod nas?

Što mislite o kvaliteti postojećeg nastavnog kadra i trebaju li nam nastavnici drugačijeg profila?

Jeste li za liberalniji pristup nastavnom procesu u kojem bi svaki nastavnik prema zajedničkome cilju na razini polugodišta sam kreirao vlastiti posao i zaslužuju li oni, po vama, toliki stupanj povjerenja?

Što mislite da je razlog oklijevanja nastavnika iz područja prirodnih i tehničkih znanosti da se uključe u kreiranje reformi?

Koliko vjerujete da će planirana reforma poboljšati uspjeh naših učenika na PISA testovima?

Treba li informatiku uvesti od početka školovanja kao obavezan ili izborni predmet i kako u svim školama osigurati materijalne uvjete za to?

Smatrate li da težište obrazovnog sustava treba biti na pripremi učenika i studenata za uključivanje u tržište rada ili biste kod njih ipak više poticali kreativnost i razvijali sposobnost snalaženja?

Ocjene


Komentari