Analiza

Nama Europa ne može i neće pomoći

11.03.2017. 13:15, Okreće li EU u politiku više brzina? Što to znači za Hrvatsku?

Po nekim statistikama, Hrvat prosječno pročita dvije knjige godišnje. Vjerojatno jedan ljubić, jedan krimić. Zasigurno nije riječ o nekakvoj Bijeloj knjizi. U povijesti smo imali jednu, onu pisanu po Šuvarovom nalogu koju je prije koji dan branio njen autor Pero Kvesić, herojski tretiran na HTV-u. O bijelim knjigama, bijelom od krafni nemamo dakle lijepa mišljenja. Kakvo kolektivno mišljenje ćemo steći o Junckerovoj europskoj Bijeloj knjizi ipak ostaje otvoreno pitanje. Makar zato što prijedlozi iznijeti u njoj o budućnosti EU daju privid izbora. 

S obzirom na našu veličinu i težinu u EU, teško je očekivati liderstvo hrvatske politike u zastupanju izabranog modela unutarnjeg ustroja EU u budućim vremenima. U EU smo po stažu najmlađi, mada smo jedna od najstarijih nacija, ne samo podrijetlom, već i po dobnim skupinama. Svejedno se moramo odlučiti za onu opciju za koju mislimo da će nam najbolje omogućiti gospodarski prosperitet i očuvanje nacije. Baštinimo stoljetna iskustva nacionalnog preživljavanja u složenim državnim zajednicama, naučili smo žrtvovati  kratkoročne nacionalne interese, praviti kompromise na našu štetu kako bismo dugoročno preživjeli kao nacija.

Junckerova Bijela knjiga je posljedica priznanja oligarhija koje vladaju Unijom, a čiji je izvršno tijelo Europska Komisija o nesposobnosti EU kakva je sad za natjecanja koja oligarhije očekuju u budućnosti. Oligarhije su jake onoliko koliko su jake zajednice s kojima upravljaju pa se naši interesi ovog puta preklapaju s pokazanim oligarhijskim instinktom za njihovo preživljavanje. Pozicije zemalja EU u posljednjih nekoliko desetljeća su do jučer bile neupitne, za njih su bila rezervirana mjesta na vrhovima top ljestvica koja su mjerila životne standarde, ljudska prava, radnička prava, prava žena, gospodar. snagu. Međutim, u 21.stoljeću situacija je bitno drugačija. Ljudska civilizacija koja je u cjelini odabrala darwinovsku filozofiju, preživljavanje najjačih, koja život čovjeka shvaća kao natjecanje, borbu, sukobe, nadigravanja, neograničeno trošenje raspoloživih zemaljskih resursa (a ne suradnju, uzajamno poštovanje među narodima i državama, poštovanje drugih životnih oblika, odnos prema Zemlji kao doslovno jedinom domu za sve) dobila je nove igrače. Spremne za sva zamisliva natjecanja.

Nekoć je sama Francuska mogla pod kontrolom, svojom upravom kolonizacijski iskorištavati pola Afrike; nekoć je tehnološka nadmoć Zapadnog svijeta bila dovoljna za prednost od najmanje pola stoljeća ispred ostatka svijeta; nekoć je brojnost populacija zemalja Azije, Afrike bila njihova otegotna činjenica. Danas su okolnosti temeljito promijenjene. Ono što je desetljećima Zapadni svijet držalo na vrhuncu zemaljske prehrambene piramide, njen monetarni sustav ponajprije s kojim je tjerala vlastito stanovništvo na bjesomučno natjecanje između sebe, na inovacije, na smanjenje troškova, povećanje produktivnosti i profita je danas postalo oružje zemalja Istoka. Monetarni sustav, pomoću kojeg su oligarhije Zapada upravljale vlastitim stanovništvom, s kojim su upravljale i ostatkom svijeta, Istok je najprije gomilanjem deviznih rezervi od izvoza na Zapad proizvoda koje je Zapada trebao, a nije imao profitni interes proizvoditi, pretvorio u alat za vlastiti razvoj. Kad se tomu priroda energetski potencijal Rusije i zemalja bivšeg SSSR-a, islamskih zemalja Bliskog Istoka i usporedi s energetskom ovisnošću Zapada, stvari sjedaju na mjesto. I zahtijevaju svjetsku ravnotežu na drugačijoj razini.

Zapadnjačka glad za profitom (čiji uzrok nije samo psihopatološki, tu glad održavaju stotine milijuna ljudi koje monetarni sustav tjera na natjecanja, čija je sloboda unaprijed zatočena u sustavu novca isključivo kao duga) uzrokovala je transfer tehnologija sa Zapada na Istok pri čemu je Istok iskoristio svoje bivše terete kao adute – brojnost vlastite populacije iskoristivu kao jeftinu radnu snagu. Ta istočnjačka jeftinoća je značila istovremeno zapadnjačko bogaćenje. Sve do trenutka u kojem klatno nije prešlo na drugu stranu. Danas Kina drži u šaci dolar, euro i financijske oligarhije s Wall Streeta, Citya ne mogu spriječiti integraciju Azije kineskim Putom svile, rusko-kinesko tehnološko-energetsko partnerstvo, kineski prodor u Afriku. Niti zaustaviti ruski razvoj temeljen na vlastitim resursima. Ne mogu više ratovima, vojnom silom držati pod kontrolom Bliski Istok. Ako sve to ne mogu, onda ne mogu ni ostati na vrhu prehrambene piramide na Zemlji.

U takvim okolnostima Juncker, kao glasnogovornik euro-oligarhija dolazi s prijedlozima o izmjenama suštine savezništva, integracija zemalja EU. Oligarhije shvaćaju povijesni trenutak, dolaze s Bijelom knjigom kao ispitivanjem svojih budućih granica za izravnu eksploataciju ljudskih resursa. Koliko god nam to zvučalo surovo, paradoksalno - to je naoko interes i nas eksploatiranih. Europa nije samo naš kontinent, nego i naš način života. Preskup za planet, preskup za ekološki sustav, baziran na otimanju, nasilnoj preraspodjeli tuđih dobara.

Magnetska privlačnost upravo tog načina života je i privukla narode EU na ref. o pristupanju. Uzrokovala potom unutareuropske seobe naroda sa siromašnijeg juga i istoka ka zapadu i sjeveru. Nekoliko godina nakon drugog vala proširenja ingerencija EU (i teritorija), europskih 28-1 država je podijeljeno po nekoliko osnova. Mnogima najbitnija podjela u kvazidesničarskim nakupinama po zemljama Unije je ona na imigracijsku i emigracijsku ne/privlačnost vlastitih država.  Europa poželjna za život ne nalazi se u Hrvatskoj, u Rumunjskoj, Bugarskoj. Države izišle iz Istočnog bloka koje nisu uspjele pronaći model življenja izvan korupcijske filozofije, koje nisu uspjele izgraditi neovisni i učinkoviti pravosudni sustav, postale su države iz kojih ljudi bježe u bogatije članice EU. A lokalne oligarhije i taj bijeg kanaliziraju financijski za dalje učvršćivanje svojih pozicija koje su upravo prauzrok iseljavanja. Iseljavanjem smanjuju unutarnju nezaposlenost, bilježe devizne priljeve od doznaka iseljenih, stabiliziraju svoju vlast nad neambicioznim, sa sudbinom pomirenim življem. Koje ne zna stanje državnog duga, koje je zatočeno u primitivnoj strukturi države s vladajućom najamnom psihologijom, najamnom ekonomijom i najamnom politikom (dr Kulić).

EU je podijeljena dakle na bogati Zapad i siromašni Istok. Podijeljena je na blok zemalja s eurom kao valutom i blok zemalja izvan eura. Podijeljena je na države unutar schengenskih granica i na one izvan njega. Gledajući bilo koju postojeću podjelu, Hrvatska se nalazi na lošijoj strani. Nismo među bogatijim dijelom EU, nismo unutar schengenskih granica, nismo unutar zone eura. Ništa od toga nije slučajno. Posljedica je našeg beskoncepcijskog višedesetljetnog stanja kolektivnog uma.

Naša jedina nedorađena koncepcija koja je postojala od osamostaljenja bila je zapisana u programu HDZ-a 1989 – samostalna država, priključenje (tad) EZ, prelazak na kapitalistički sustav. Oni kojima je rat bio kulisa za zauzimanje pozicija moći, ulazak u EU je značio legalizaciju njihove otimačine. Narodu je bio slamka spasa od tiranije novouspostavljenih oligarhija. Prvima je članstvo u EU doista legaliziralo status, a druge nije oslobodilo novovjeke perfidne tiranije ovih prvih. Proveli smo godine u uvjeravanjima oligarhija o konačnom spasu nakon 'ulaska u EU koji nema alternativu', taj 'ulazak' je očito bio njihov cilj, dok je državi i svima nama trebao biti tek sredstvo za ubrzani razvoj nacije.

Dok narod na svim stupnjevima ne bude dostatno obrazovan i sposoban samostalno politički prosuđivati, Hrvatskoj prijeti ponovno ropstvo. Nama Europa ne može i neće pomoći. Teško čovjeku koji iz tuđe torbe kruha čeka – govorio je prije skoro sto godina Stjepan Radić i porazna je za sve nas i današnja aktualnost njegovih riječi.

EU nije riješila naše probleme, kako je većina naivnih očekivala vjerujući kako 'oni (oligarhije) to (vladavina kroz korupciju) neće moći raditi više kad uđemo u EU'. Niti nakon nekoliko tisuća stranica zakona 'europske pravne stečevine' koje je Sabor preveo i izglasao kao naše zakone, ništa bitno se nije promijenilo. Tek možemo shvatiti što dr Slavko Kulić misli kad kaže da  bez političkog konstrukta nema pravnog konstrukta, da ne možemo opstati na tuđoj moći. Moć na kojoj možemo opstati mora biti iz nas samih. A ona se dobiva stvaranjem novih vrijednosti, od poljoprivredne proizvodnje do industrije. Ništa i nitko iz EU nam nije priječio prije, niti priječi sad da promijenimo svoju najamničku psihologiju, svoju ovisnost o otuđenom i privatiziranom monetarnom sustavu; nitko nam ne priječi da rastemo iz samih sebe, na temelju svojih kreativnih sposobnosti, svog povijesnog nasljeđa, svojih resursa. Nitko nas ne stavlja ni u kakve zapećke Europe. Stavljamo se sami.

Teče četvrta godina našeg bivanja unutar EU. Ali i dalje na EU gledamo kao na susjeda koji je bolji, bogatiji i ljepši. Nismo se identificirali s EU jer nismo osjetili napredak ni u čemu. Nismo revitalizirali poljoprivredu, nismo zaštitili ribarstvo, nismo zagospodarili svojim resursima, nismo reindustrijalizirali zemlju. Ali smo zato ostali bez mladog radno aktivnog stanovništva, povećali smo broj umirovljenika, povećali unutarnji i vanjski dug, povećali broj blokiranih i sumu koju duguju. Nismo niti načeli korupciju na kojoj sustav počiva, nismo donijeli moralnije i poštenije zakone. Nismo postali bolji. Jer nismo pomogli samima sebi.

Ne učinimo li to u skoro vrijeme, više nećemo moći niti ostati objektom u međunarodnoj zajednici koji se klati sad na jednu, sad na drugu stranu, u ovisnosti o moći svjetskih sila kojima se klanjamo. Jer ćemo prestati postojati kao narod pa nam onda nikakva država i ne treba. Netko će to nazvati 'većim stupnjem integracije EU'. Junckerova Bijela knjiga može nam biti povod da konačno kažemo kakvu Hrvatsku želimo jer bez toga ne možemo znati niti kakvu EU hoćemo.  

Ocjene (11)


Komentari (8)


i oni funkcioniraju po toj filozofiji. Afera Saucha je "bebica" u odnosu na goleme novce koje nestaju u labirintu EU birokracije. A naši mediji o tome n eizvješčuju, a ako izvješčuju to rade u tom smislu da opravdavaju naše "sitne" lopovluke. Laci 0 0 0


S ničim u opisu onog što EU je se ne slažem, šamaranje pojmom oligarhije kao nekim empirijski dokazanim sustavom vladanje me ne zanima, ali poanta o onome što je nama činiti je vrijednost ovog teksta i zato respekt Mac316 0 0 0


Analiza je puno bolja od naslova,bolja je i od pojedinih teza iz nje.Naravno da smo za EU mi jedno,ali rezime četvrte godine u EU za nas iznutra slika bi trebala uzimati u obzir preciznije tko,što,kako.Prvi dan uEU smo počeli s Lex Perković.Unutarnju RepopeR 1 0 0


ekipu se može farbati kako je to i ovako i onako,..ali iz postupanja jedne Njemačka koja je do zadnjeg dana rastezala njemački precizno pustiti nas,treba biti jasno da je jedan i to dominantni vladajući dio vrlo antieuropski raspoložen.Vidjeli smo ga RepopeR 0 0 0


na djelu više nego jasno uSDPu,nismo ga vidjeli u HDZu(samo zato što nije bio na vlasti u to vrijeme)ali je više nego jasno da je i tu jak.Izbor Plenkovića smokvin je list za njih.Iza toga njeguje se i medom hrani šira i žestoka antiEU propaganda. RepopeR 0 0 0