Analiza

Mit o blagodati pristupa „ogromnom“ 500 milionskom EU tržištu !

08.02.2017. 13:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ma što euroskeptici govorili, ma kako dokazivali da se ulaskom u EU praktično dobilo malo ili ništa, a izgubilo puno, eurooptimisti će uvijek sa samo jednim „ubojitim“ argumentom pobiti svu skepsu u to da EU i nije baš neka velika blagodat za nas, a taj argument je: Dobili smo slobodan pristup  jednom „ogromnom“ tržištu od cca 500 000 000 potrošača !Taj argument je potreban da se brani eurooptimističan stav, ali ni u kom slučaju nije dovoljan da bi se bilo eurooptimistom ! Zašto? Pa jednostavno zato što taj argument o slobodnom pristupu ogromnom tržištu od 500 000 000 potrošača je koliko „šupalj“ toliko i dobrano neistinit.

Prva šuplja tvrdnja je, da ako se u ovom globaliziranom svijetu ravnamo prema globalnom svjetskom tržištu, onda EU tržište i nije tako „ogromno“ u odnosu na  svjetsko tržište od 7 000 000 000 potrošača, i pretstavlja  7% svjetskog tržiša ! Druga šuplja tvrdnja je sam broj potrošača  na EU tržištu, jer se računa sa brojem stanovnika po zemljama EU uračunavajući i tek rođene bebe, umjesto da se računa sa brojem obitelji s prosječnim brojem od dvoje djece, pa se onda broj „potrošača“ svodi na samo 125 000 000 ! Nije ni to malo, ali je znantno manje od razvikane cifre o pola milijarde potrošača. Toliko o tome zašto je tvrdnja o pola milijarde potrošača u EU koji „čekaju“ da im nešto prodamo šuplja.

Dobrano je neistinita tvrdnja da je pristup  EU tržištu tek sada skobodan, kao da je prije našega pristupa u EU to tržište za nas bilo zatvoreno, što nije točno. Uvjeti su možda bili drugačiji, ali pristup je bio slobodan kao i danas. Sada nema carina između država članica, a prije ih je bilo, no kako su te carine ograničavala nas, tako smo i mi carinama mogli ograničavati druge. Carina doduše nema, ali da je pristup slobodan ipak je pomalo pretjerana tvrdnja.  Pa poznato je da iako nema carina, države EU, pogotovu one razvijenije, koriste razne druge mehanizme da onemoguće da naše gospodarstvo eventualno svojom konkurentnošću ugrozi neki njihov gospodarski subjekt. Poznato je da naprimjer naši prijevoznici ne mogu poslovati u Njemačkoj, ako svoje djelatnike ne plaćaju kao njemački prevoznici svoje djelatnike. Poznato  je takođe da je i ono što se naziva 'slobodno kretanje radne snage'  u EU, bar što se nas tiče, takođe samo djelomice istinito, jer brojne , zemlje EU-a donose propise o kvotama  djelatnika iz Hrvatske, koji se mogu zaposliti u pojedinim državama EU, što nije baš ono što bi se moglo nazvati 'slobodom kretanja radne snage'. A valja dodati da se i bez EU-a, i bez našega članstva u EU-u, iz Hrvatske se slijevala „rijeka“ Hrvata u zemlje zapadne Europe, idući „trbuhom za kruhom“, pa je takva  „sloboda“  kretanja postojala i bez potrebe učlanjivanja u EU. Da nije tako bilo ne bi se u nas već davno ustalio izraz „gastarbeiter“, za Hrvata koji je otišao raditi van Hrvatske.

U toj „velikoj slobodi“  u poslovanju u okviru EU, nije nam dopušteno da donesemo propise o zabrani ili ograničavanju uvoza GMO sjemena i hrane u Hrvatsku, jer bi to „štetilo“ interesima zapadnih korporacija ! A u toj „velikoj slobodi“  poslovanja u okviru članstva u EU smo usput  izgubili i Imunološki zavod  sa 120. godišnjom tradicijom u proizvodnji cjepiva i lijekova. Naravno da za propast Imunoiloškog zavoda nije kriva EU, ali nije nas poučila da to ne smijemo dopustiti, niti nam je pomogla da ga ne izgubimo. Vjerojatno  pomoć ili upozorenje da se  ne smije dopustiti propast  Imunološkog zavoda , nije izostala bez razloga, mada i kod puno manje važnih pitanja dobivamo upozorenja ili čak prijetnje zašto tako postupamo., odnosno kako bi trebali postupati.

Na osnovu napred rečenog, ima puno razloga smatrati da postoji jedan Mit o blagodati pristupa „ogromnom“ 500 milinskom EU tržištu !, koji nema osnova u realnosti. Jer nakon ciljanog uništavanja svega što je industrija sposobna da bude konkurentna europskoj industriji, pa kad je to učinjeno zagovarati člamstvo u EU radi toga što ćemo moći  slobodno izvoziti svoje „proizvode“ u EU, na tržište od „500 miliona“ potrošača, je tragikomična tvrdnja, budući da više nemamo praktično što proizvoditi za izvoz. Pa „priča“ da je „pravi Božji blagoslov“ to što smo postali članice EU-a, običan mit, bez realne osnove.

Naše članstvo u EU je ništa drugo nego jednostavna mogućnost da nešto naučimo, ako se ima što naučiti, i da se mogu iskoristiti neki resursi koji na stoje na raspolaganju, i ništa više. Ali je mit da je članstvo u EU nešto više od toga, pogotovu ne u okviru EU koje funkcionira na način kako danas funkcionira. Neke članice EU su to već uvidjele, i to nezadovoljstvo već su jasno artikulirali prema sada vladajućoj EU birokraciji, kojoj očito najviše odgovara da se članice vladaju prema politici „ne talasaj“, puštajući vrhušku EU birokracije, da se posveti u miru stvaranju Sjedinjenih Država Europe !

Ocjene


Komentari (1)


Hej ekipo ! Gdje su eurofili (eurooptimisti) pa da mi argumentirano pobiju sve što sam rekao ? Laci 0 0 0