Analiza

Logičke akrobacije Ustavnog suda

07.03.2017. 15:28, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?


Sasvim je jasno da je većina ljudi u temi pobačaja već odredila svoju stranu, te će oni koju su 'pro life' osuditi posljednju odluku Ustavnog suda, a oni 'pro choice' će je pozdraviti. Niti jedni niti drugi neće ulaziti u meritum pitanja koji je ovdje bitan, a to jest je li hrvatski zakon o pobačaju u skladu s hrvatskim Ustavom. To je pravno, pa i logičko pitanje koje ne ovisi o tome slažemo li se mi s Ustavom ili ne. Ako se netko ne slaže s odredbama Ustava, treba ga po demokratskoj proceduri nastojati promijeniti, a ne izvoditi iz njega pogrešne zaključke.

Kao digresiju iznijet ću svoje stajalište o pobačaju, samo da spriječim potencijalne napade. To je stajalište potpuno irelevantno za ono što ću pisati u nastavku. Osobno bih se svrstao na 'pro life' stranu u smislu da bih zabranio pobačaj, osim u slučaju opasnosti za majku. Međutim, ne slažem se s ključnim argumentom većine 'pro life' aktivista, a to je da nerođeni trebaju imati ista prava kao rođeni. Naime, tako nije bilo niti u jednom društvenom, pravnom, pa ni religijskom sustavu u povijesti.

No vratimo se temi. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže na 85 strana. Odluci je priloženo izdvojeno mišljenje Miroslava Šumanovića od 15 strana. Ovo što iznosim ovdje uglavnom je, uz mnogo drugih stvari, sadržano u tom izdvojenom mišljenju. Preporučam da ga pročitate, smislenije je od odluke.

U odluci se većinom radi o iznošenju kako su drugi odlučivali o istoj temi uz iscrpno citiranje (tako su i došli do 85 strana). Tako se navodi da međunarodni sudovi, konkretno Europski sud za ljudska prava i Sud Europske unije, nisu riješili pitanje na međunarodnoj razini te su prepustili problem nacionalnim ustavima i zakonodavstvima. To je točno. Nadalje se citiraju odluke stranih ustavnih sudova o ovoj temi, Slovačke, Mađarske, Njemačke, Španjolske itd. Izbor je zanimljiv, sve su redom države koje imaju omogućen (dozvoljen ili nekažnjavan) pobačaj. Ti su sudovi ocjenjivali je li pobačaj dozvoljen prema njihovim ustavima, što a priori nema nikakve veze s pitanjem je li pobačaj dozvoljen prema hrvatskom ustavu, barem dok se ne napravi analiza koliko su ustavi slični u relevantnim odredbama. Takva analiza u odluci Ustavnog suda potpuno je izostala. Kao da se ne sudi na temelju Ustava, nego na temelju neke apstraktne i nepotpune međunarodne prakse, što je već samo po sebi skandalozno. Od navedenih, samo njemački ustav ima sličnu odredbu hrvatskome vezano za pravo na život, a od ostalih tu je i poljski ustav, prema uvidima Miroslava Šumanovića kako je naveo u izdvojenom mišljenju. Osobno nisam čitao sve te ustave, pa molim nekoga ako ima drugačije uvide da to navede.

U Poljskoj je pobačaj zabranjen osim u slučaju medicinskih indikacija, što je vjerojatno poznato javnosti. Manje je poznato da je pobačaj zabranjen i u Njemačkoj. Kako je i citirano u odluci Ustavnog suda, Savezni ustavni sud Njemačke navodi:
"4. Načelno se prekid trudnoće tijekom cijelog njenog trajanja treba smatrati protupravnim te se, u skladu s tim, mora i zabraniti (potvrđeno u odluci BverfG 39, 1 [44]).  Pravo na život nerođenog ne smije, ni na ograničeno vrijeme, biti prepušteno slobodnoj, pravno neobvezujućoj odluci trećih, čak ni same majke." (BVerfGE 88, 203 (Schwangerschaftsabbruch II))
Ipak, Sud dozvoljava zakonodavcu da zaštitu prava za život nerođenog osigura drugačije od kaznenog progona, ako smatra da kazneni progon nije nužan ili nije djelotvoran. To je čest argument 'pro choice' pokreta, da zabrana ne bi smanjila broj pobačaja nego bi samo ugrozila život majke, koji je očito prevladao u Njemačkoj. Zato sud navodi:
"11. U načelu, zakonodavcu nije ustavom zabranjeno pristupiti konceptu zaštite nerođenog života koji u ranoj fazi trudnoće težište stavlja na savjetovanje trudnice u slučaju dvojbi u vezi s trudnoćom, kako bi je pridobio za očuvanje trudnoće i kako bi pri tome odustao od prijetnje kaznom koja je određena indikacijama (...)" (isto)
Ipak:
"15. Prekidi trudnoće, koji se bez indikacija poduzimaju nakon provedenog savjetovanja, ne smiju se proglasiti opravdanima (pravno dopuštenima)." (isto)

Naš Ustavni sud ništa od ovih zaključaka nije prihvatio, nego njemačko zaključivanje ističe kao pravni raritet, u hrpi drugih odluka (Slovačka, Mađarska, Španjolska...), potpuno ignorirajući činjenicu da je zaključak drugačiji zato što je ustav drugačiji. A hrvatski je ustav upravo sličan njemačkome koji kaže:
"Jeder hat das Recht auf Leben (...)" (Članak 2. stavak 2. Temeljnog zakona Njemačke)

Nasuprot tome, slovački Ustavni sud navodi
"2. Iz izričaja članka 15. stavka 1. Ustava Republike Slovačke ('Ustav') proizlazi da ustavotvorac razlikuje pravo svake osobe na život (prva rečenica) i zaštite nerođenog ljudskog života (druga  rečenica), što ukazuje na razliku između prava na život kao osobnog, subjektivnog elementa i zaštite nerođenog ljudskog života kao objektivne vrijednosti." (I. ÚS 12/01)
Dakle, slovački ustav eksplicitno razlikuje pravo na život rođene osobe kao subjekta, nositelja prava, i zaštitu nerođenog života kao objekta zaštite (kao zaštita prirode). Svima je jasno, pa i našem Ustavnom sudu, da je
"pravo na život preduvjet (...) svim  ostalim pravima jer sva ostala ljudska prava i slobode iz njega proizlaze," (iz Odluke, t. 42)
no slovački ustavni sud, dosljedno slovačkom ustavu, ne priznaje to pravo nerođenom:
"9. Prema Ustavu nasciturus nije subjekt prava kojem pripada temeljno pravo na život iz prve rečenice članka 15. stavka 1. Ustava." (I. ÚS 12/01)
Nerođeni imaju samo pravnu zaštitu iz druge rečenice članka 15. stavka 1. slovačkog ustava, koja nije a priori jača od prava žene na 'privatnost'. Stoga slovački ustavni sud dozvoljava zakonodavcu da prema svojoj procjeni uravnoteži pravo žene na privatnost i zaštitu života nerođenih.

Razlike u ustavima očito ne spriječavaju naš Ustavni sud da praktički prepiše zaključe slovačkog suda i zaključi:
"Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da osporeno zakonodavno rješenje nije poremetilo pravednu ravnotežu između ustavnog prava žene na privatnost (članak 35. Ustava) i slobodu i osobnost (članak 22. Ustava), s jedne strane, i javnog interesa zaštite života nerođenih bića koju Ustav jamči kao Ustavom zaštićenu vrijednost (članak 21. Ustava), s druge strane."
Kakav to javni interes zaštite života nerođenih bića Ustav jamči kao zaštićenu vrijednost?? Članak 21. Ustava kaže
"Svako ljudsko biće ima pravo na život."
Ovdje nema druge rečenice o zaštiti nerođenih. Nerođeni ili jest ljudsko biće, pa ima prema članku 21. Ustava pravo na život koje je jače od svih ostalih prava, ili nije ljudsko biće, pa se na njega spomeniti članak uopće ne odnosi. Ovime Ustavni sud iz istog članka koji jamči jednovrsno pravo, pravo na život, izvlači dvije kategorije nositelja tog prava. Time eklatantno, u samom temeljnom pravu na život, krši ustavnom zajamčenu jednakost. Čak i toliko obožavana odluka Slovačkog ustavnog suda iznosi:
"5. Stvaranje različitih kategorija prava na život, od kojih svako pravo ne bi imalo istu težinu, ili alternativno, stvaranje novih subjekata prava kroz sudsku praksu (...), bilo bi u suprotnosti s ustavnim postulatom da sve osobe imaju ista prava." (I. ÚS 12/01)

Nisam očekivao da će Ustavni sud zabraniti pobačaj. Ali zaista su mogli smisliti nešto pametnije. Ovo polako postaje smiješno. Ovako bi mogli i odredbu "čovjekova je sloboda nepovrediva", nakon citiranja raznih sudova iz SAD-a od prije Građanskog rata koji analiziraju odnos ropstva i Ustavne garancije slobode, protumačiti da dozvoljava ropstvo. Jer, eto, postoji više kategorija iste slobode. Ne bi im pala kruna s glave da su kopirali njemačke umjesto slovačkih zaključaka, kad već nekoga moraju kopirati. Neki bi rekli da im je predsjednik kopirao i doktorat, ali to je sud proglasio klevetom, pa ja neću ništa tvrditi. Očito je ideologija nadjačala, i bila im je neprihvatljiva bilo kakva, čak i deklarativna osuda pobačaja, kao u Njemačkoj.

Mogli su biti potpuno radikalni i zaključili da se članak 21. uopće ne odnosi na nerođene. To bi bilo jednako neustavno, jer je jasna intencija ustavotvorca da proširenjem termina čovjek (iz Ustava SRH) na ljudsko biće proširi pravo i na nerođene. Ali barem bi bilo dosljedno, i ne bi kršilo jednakost prava na život. No onda zakonodavac ne bi bio obavezan ništa mijenjati, pa tako ni uvesti "edukativne i preventivne programe"  radi fantomske zaštite života nerođenih iz članka 21. Ustava, koje mora uvrstiti u novi zakon unutar dvije godine. Tako naime piše u uputama Ustavnog suda. Zaista bi bilo tragično da izostanu ti edukativni programi. Preostaje nam samo vidjeti što će se tamo učiti. Ili čekajmo da State Department počne analizirati pravo na život i smislenost odluka Ustavnih sudova, umjesto tobožnje diskriminacije i tobožnjeg kršenja prava manjina po Hrvatskoj.

Ocjene (4)


Respektira (1): siouxica


Slaže se (2): Zakej, Alumnus


Ne slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Komentari (3)


Dobra analiza Zivac ! Naš ustavni sud ima formalnu 'vlast' po nekim pitanjima, alim očito nema kompetentnosti gotovo ni po kojim pitanjima. To su nebrojeno puta dokazali svojim odlukama. "Ljudska prava nerođenih" je čisti oksimoron ! Nema ih a Laci 0 0 0


imaju ljudska prava ? Od zabrane pobačaja samo je jedan korak do zakona o "prislilnom" rađanju radi potrebe "nacije". Ako žena nema pravo na pobačaj, onda nema pravo ni protiviti se prisilnom oplođavanju , zar ne ?! Dolfijevska filozofija?! Laci 0 0 0


Inače radi svoga dosadanjeg rada, naš Ustavni sud ne vrši "Logičke akrobacije", već uglavnom vrši Nelogične akrobacije. No kakav mu je sastav nije ni čudo. Laci 0 0 0