Analiza

Ljudska prava

10.03.2017. 09:07, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

O pojmu i temi ljudskih prava napisane su tone knjiga, stručnih i nestručnih, te isto takvih članaka,eseja,disertacija i kojekakvih uradaka znanstvenih i neznanstvenih. I čitajući bespućima interneta i knjižarama ponešto o tome, postavljaju se pitanja: što je to zapravo? Šta se i do koje mjere smatra ljudskim pravom, te gdje je granica nakon koje pojedina prava više nisu samo u domeni ljudskih prava, tko postavlja te granice, na temelju čega ih postavlja, tko,zašto i na temelju čega postavlja te granice, i na kraju, tko je dao pojedincima za pravo da se postavljaju za tumača i svjetskog policajca i suca u pogledu ljudskih prava.

Iako se u knjigama i raspravama kao početak nekakvih rasprava o ljudskim pravima navodi Engleska u 13. stoljeću, i tada znamenita Magna carta, znamo kakva su bila ljudska prava u ranom srednjem vijeku, i srednjem vijeku sve tamo do negdje kraja 17.-tog i početka 18.-tog stoljeća. Francuska i Američka revolucija, svaka na svojoj strani svijeta, radeći odmak od feudalizma donose deklaracije. Virginijsku u Americi (1776. godine u kojoj se spominje da svi ljudi imaju "pravo na život, slobodu i potragu za srećom) i Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina (Francuska,1789 godina).Virginijska deklaracija i Deklaracija o pravima čovjeka i građanina po prvi put sustavno donose popis prava koja se u njihovo vrijeme smatraju urođenima i neotuđivima.

Ključni dio rečenice  je "popis prava koja se u njihovo vrijeme smatraju urođenima i neotuđivima".Naime, ključne stvari kad se gledaju ljudska prava su vrijeme i sukladno tome okruženje koje vlada u trenutku donošenja nekakvih deklaracija, odluka ,Ustava ili Zakona.

1948 godine donesena je Opća deklaracija UN o pravima čovjeka.

Opća deklaracija o pravima čovjeka UN-a iz 1948. godine, navodimo prvi članak: Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva.

Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1953. godine je temeljni dokument Vijeća Europe kojeg je i Hrvatska članica, te je time obavezna poštovati taj dokument.

Ustav Republike Hrvatske,  članak 14. : Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.

Sad o tome čl. 134 Ustava RH bi se dalo razgovarati. Pogotovo na primjerima suđenja Hrvatskoj političkoj i tajkunskoj eliti. O ovom da su svi pred zakonom jednaki.

Europska konvencija o ljudskim pravima igrala je važnu ulogu u razvoju svijesti o ljudskim pravima u Europi. Razvoj regionalnog sustava zaštite ljudskih prava koji djeluje diljem Europe može se promatrati kao reakcija na dvije pojave. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata europske savezničke zemlje željele su spriječiti ponavljanje zločina iz nedavno završenog rata, kao i zaustaviti stvaranje diktatura u budućnosti. Riječima Pierre-Henri Teitgena  u govoru pred Savjetodavnom skupštinom Vijeća Europe, 1949 :

Demokracije ne postaju nacističke države preko noći. Zlo napreduje lukavo, s manjinom koja djeluje na uklanjanju poluga kontrole... Neophodno je intervenirati prije nego što bude kasno. Negdje mora postojati savjest koja će pokrenuti alarm u svijesti naroda (...) kako bi ih upozorila na opasnost i pokazala da kreću putem koji ih može odvesti daleko, ponekad čak i do Buchenwalda i Dachaua.”No, unatoč svim tim lijepim riječima,deklaracijama, Zakonima, Ustavima,Odlukama svjedoci smo svakodnevnih kršenja maltene svih odredaba navedenih u tim dokumentima. Kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, a o svijetu da se ni ne govori. Nekako čisto sumnjam da polupismeni ili nepismeni ljudi u npr. Islamskom svijetu u državama poput Afganistana, Pakistana ili slično imaju (čast izuzecima, ali oni su samo iznimka koja potvrđuje pravila) blagog pojma o pojmu ljudskih prava. Kod njih, u njihovim plemenskim zajednicama, pojam ljudskih prava je često dijametralno suprotan onome što mi u "civiliziranom zapadnom svijetu" smatramo pod istim. Jednako tako bi se dalo pričati o ljudskim pravima u dalekoistočnim zemljama poput Indije, Kine,Mongolije...ili Afričkih zemalja (pogotovo na primjeru Južne Afrike), Srednjo ili južnoameričkih država. Dakle, ljudska prava su jako rastezljiv pojam. A da ni pravnici koji su na svjetskoj i europskoj razini rješavali ovaj problem nisu na čisto s tim šta i kako se odrediti prema tome, govori i  Članak 1. Obveza na poštovanje ljudskih prava :obvezuje potpisnice da osiguraju prava i slobode iz drugih članaka Konvencije "u okviru svojih nadležnosti"

U okviru svojih nadležnosti! Dakle, odmah se ulazi u problem. Koje su to nadležnosti dozvoljene, koje prelaze okvire? I tko je arbitar. Pravni stručnjaci naravno znaju odgovor na ovo pitanje, autor ovog članka ne bi se upuštao dalje u lamentiranje u području pravne znanosti i tumačenja. Tek, iz toga da SAD redovito donose izvješća o stanju ljudskih prava u svijetu, pa i pojedinim državama poput naše, izgleda da je netko ovlastio SAD da bude i svjetski promatrač, arbitar,a nerijetko i sudac i izvršitelj u slučajevima potrebe da se negdje uvedu ljudska prava makar i silom. Primjeri poput Iraka, Libije, Sirije...ranije Afganistana,Koreje, Vijetnama govore sami za sebe. Povremeno si pravo za uvođenje ljudskih prava na svoj način dozvoli i Rusija. U zadnje vrijeme sve češće. Al pustimo svjetske razmjere, tema je Hrvatska i stanje ljudskih prava u Hrvatskoj.

Obzirom na vruće teme koje se serviraju Hrvatskom puku da se gloži dok politika sebi bitne teme vodi ispod radara su abortus i brak. O pravu na život govori Članak 2.

Pravo na život

Članak 2. štiti pravo svake osobe na vlastiti život, a glavni fokus jest oduzimanje života od strane službenih osoba.

Konvencija ne pruža detaljne smjernice glede pitanja kada započinje život. Tako je u slučaju Vo protiv Francuske (2004.) Sud odbio produljiti pravo na život na nerođeno dijete, navodeći da "kako stvari stoje, niti je poželjno, niti moguće odgovoriti na pitanje da li je nerođeno dijete osoba u smislu članka 2. Konvencije"

Članak 12. Pravo na brak

Članak 12. utvrđuje pravo muškaraca i žena na stupanje u brak i osnivanje obitelji, u dobi za sklapanje braka i u skladu s domaćim zakonima.

Sud je do sada odbio provesti odredbe ovog članka na istospolne brakove, smatrajući da "brak ima duboko ukorijenjene društvene i kulturne konotacije koje se u velikoj mjeri mogu razlikovati od jednog društva do drugog". Nadalje, Sud ponavlja kako "ne smije žuriti sa zamjenom vlastite prosudbe s onom nacionalnih tijela, koja su u najboljoj poziciji procijeniti i odgovoriti na društvene potrebe", odnosno da državama treba prepustiti široku slobodu procjene u ovom području....... ali i da istospolne zajednice "treba razumjeti u okviru definicije "obitelji" i kao dio Konvencijom obuhvaćenog pojma "obiteljskog života", odnosno da su istospolne zajednice u "relevantno sličnoj situaciji kao i parovi različite seksualne orijentacije u pogledu njihove potrebe za pravnim priznanjem i zaštitom njihovih odnosa".

Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju i njene protokole 5. studenoga 1997. godine.  Time je priznala nadležnost Europskog suda za ljudska prava i obvezatnost njegovih presuda. Također, preuzela je i obvezu izvršavanja svih konačnih presuda u sporovima u kojima je tužena stranka.  U dosadašnjoj primjeni Konvencije u Republici Hrvatskoj kao najveći problem pojavila se primjena članka 6. (pravo na pošteno suđenje).

Pravo na pošteno suđenje? Jedan od ključnih problema ljudskih prava u Republici Hrvatskoj koji svi znamo, ali baš se i ne reagira. Jer da to funkcionira, da ljudi imaju povjerenje u pravosuđe, a prije toga u istražni i represivni aparat, stanje ljudskih prava bilo bi puno bolje. Jer onda probleme ne bi poticali i rješavali lizači oltara, kojekakvi opskurni likovi s desnice ili ljevice,kvazipovjesničari i revizionisti svih boja i dezena.

Ljudska prava su postala jako rastezljiv pojam u zemljama tzv. zapadnog svijeta, odn. demokracijama zapadnog tipa.Faktički sve se svodi na to tko s koje pozicije traži svoja ljudska prava. I tko može skupiti veći broj ljudi na prosvjedima i time pritisnuti vladajuće na razmatranje problema.Nije ni Hrvatska tu izuzetak. I uvijek će biti i tolerantnih, i mrzitelja i zadrtih i liberalnih i konzervi i slično. Na vladajućima je da balansiraju, reagiraju i djeluju.

Nažalost, to u zadnje vrijeme izostaje. Pa onda dolaze packe izvana. Poput ove State deprtmenta ili one iz EU koju je dobio Stier nedavno i odmah okrenuo priču i ploču. I on i njegov "savjetnik". Ovo što se dogodilo za 8. Mart, ovaj prosvjedni marš žena bi trebao biti upozorenje da voda polako dolazi do ušiju i da treba reagirati.

Pročitajte ponovo u uvodu citat iz govora Pierre-Henri Teitgena  pred Savjetodavnom skupštinom Vijeća Europe, 1949. I reagirajte, gospodo vladajući. da nebude kasno

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 35 632
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 147.7
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Ocjene (2)


Respektira (2): Laci, BorisTraljic


Komentari (6)


Dobra analiza, ali bez dovoljno jasne naznake da nam dijele "packe" oni koji su po tim pitanjima puno gori od nas. I što si pravo na pošteno suđenje uvrstio u "ljudska prava" ?! Po ovom rezonu bi i kupnja ispravnog proizvoda spadalo u ljudska prava Laci 0 0 0


Ili bi istinito medijsko izvještavanje spadalo u ljudska prava. A ona to nisu, već su prava po zakonu, a temeljna ljudska prava su 'bogomdana' prava, čak i ako ih neka zemlja pokuša zakonski potirati. Nas po pitanjima ljudskih prava prozivaju oni Laci 0 0 0


kojima ni sama ljudska prava, ni ljudi kao takvi ne pretstavljaju ništa drugo sem subjekta koji im treb apovećavati profit, bilo kao beslovesni potrošač, bilo kao potplaćeni proizvođač. Zato fućkam na izvješće State Departemente o Hrvatskoj. Laci 0 0 0


"8. Mart .. prosvjedni marš žena". Prava žena su previse bitna i dragocjena da bi ih se banaliziralo, privatiziralo, ili svelo na "feminazi" dernek s budalastinama tipa "Lezbe protiv...", "Opus dej go avej" (rimuje s "avej" jos s necim!). Cro-Magnon 0 0 0


Pogrešno je misliti da o ljudskim pravima znaju do u detalj oni kojima su ta prava uskraćena ili su žrtve kršenja tih prava.Želite li saznati o ljudskim pravima nikako ne promatrajte žrtve,promatrajte kako i što o ljudskim pravima raspravljaju krivci RepopeR 0 0 0