Analiza

Lijepa naša d.d. - izvucimo konačno mačka iz vreće

06.02.2015. 11:12, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Svaki put kada prije izbora čujem nekoga (poput jučer Ljube Jurčića) kako izjavljuje da "ima rješenje i program" za izlazak Hrvatske iz krize, oblije me hladan znoj. Još otkad je Račan sa svojom koalicijom prvi puta smijenio HDZ sa vlasti, pa na svim parlamentarnim izborima dosad, uvijek su pretendenti na mjesto premijera pred nas izlazili sa "pravim"programima koji će donijeti ovoj zemlji blagostanje i prosperitet. I niti jednom - ali baš ni jednom se taj famozni "program" nije ostvario. 2000-e Ivica Račan i koalicija - velika obećanja, rezultati nikakvi. 2003-e Ivo Sanader, ponovo velika obećanja koja su završila znamo već kako. Mislili smo tada da smo nešto konačno naučili, pa smo izabrali Zorana Milanovića i Kukuriku koaliciju.

Na izborima 2011. Kukuriku koalicija je dobila više od 40% glasova, i čak 57% mandata u Saboru, a već prije polovice mandata im se sva podrška urušila, što je rezultiralo gubitkom svih izbora koji su se od tada održali, uključujući i ove posljednje, predsjedničke. Što govori činjenica da je u trenutku izbora, Kukuriku koalicija i njen "plan 21" doživljavana kao "nova nada", kao jedini izlaz i spasitelj nacije od stanja prouzročenog vladavinom Ive Sanadera, a tek 2-3 godine kasnije, doživljava je se kao totalni neuspjeh, "najgoru vladu svih vremena" i sl? Zašto narod tako gorljivo napada one koje je ne tako davno sam prepoznao kao rješenje njihovih problema?

Odgovor bi mogao biti - nepostojanje sustavnog praćenja rada i rezultata izvršne vlasti i nedostatak kontrolnih (i korektivnih) mehanizama koji bi po jasnim kriterijima pozivali na odgovornost za (dosad) učinjeno. Da bismo si bolje predočili o čemu govorim, ilustrirajmo to primjerom iz poslovnog svijeta.

Svi znamo što je to dioničko društvo - legalni oblik poduzeća čija je vlasnička glavnica podijeljena na jednake apoene (dionice). Kao sastavni dio unutarnjeg ustrojstva ima: Upravu, Nadzorni Odbor i Skupštinu. Pogledajmo malo kako to u praksi funkcionira.

Skupština društva jest najvažniji organ upravljanja. Članovi skupštine su svi dioničari - vlasnici kapitala. Oni imaju pravo glasa razmjerno visini uloženog kapitala - vrijednosti dionica. Skupština, kao predstavničko tijelo dioničara, donosi statut, program rada i plan razvoja društva, te odlučuje o svim važnim pitanjima u poslovanju društva.

Skupština postavlja Nadzorni Odbor, koji može biti sastavljen od neovisnih članova, koji nikako ne smiju biti članovi Uprave, niti punomoćnici Društva.

Nadzorni Odbor, bira Upravu i predsjednika Uprave tj, izvršne direktore društva. Uprava je za svoj rad odgovorna Nadzornom odboru, a zatim i Skupštini, te je obvezna podnijeti godišnji izvještaj o poslovanju i vođenju Društva, uz strategiju vođenja Društva za slijedeću godinu. Na temelju tog izvješća, Nadzorni Odbor i Skupština daju razrješnicu predsjedniku Uprave za proteklu poslovnu godinu.

Kakve to ima veze sa demokracijom i državom? Lako je povući paralele: Dioničari, to smo svi mi - tj građani sa pravom glasa. Svi imamo jednu dionicu, tj. jedan glas. Naša Skupština bira se na izborima svake 4 godine. Tako dobijemo Parlament, a šef stranke koja je pobjednik izbora (tj. budući predsjednik Uprave) dobija mandat za premijera i predlaže sastav vlade (Uprave) Parlamentu (Skupštini). Parlament potvrdi većinom glasova povjerenje vladi i - Lijepa naša d.d. može početi s poslovanjem. Dakle, iduće 4 godine, naša Vlada/Uprava, na čelu sa svojim premijerom/predsjednikom Uprave, izabrana i potvrđena od Sabora/Skupštine dioničara, radit će na razvoju i boljitku zemlje/dioničkog društva i svih njenih građana/dioničara.

Primijetili ste možda, da nešto nedostaje? Negdje smo izgubili Nadzorni Odbor, godišnja izvješća o ostvarenim rezultatima, i razrješnicu koja potvrđuje da Uprava vodi Društvo u dobrom i željenom smjeru. Ta kontrolno-korektivna poluga u parlamentarnoj demokraciji nedostaje. Ukoliko pobjednička stranka/koalicija, nakon izbora osigura stabilnu većinu u parlamentu, tog trena prestaju sve spone izmedju biračke baze (dioničara) i Vlade (Uprave). Vlada idućih 4 godine može raditi praktički što god želi, čak i notorne gluposti, svjesna da je jedino što joj može pokvariti račune jest - gubitak podrške u parlamentu. No, uz strogu stranačku disciplinu i pametno "trgovanje" sa koalicijskim partnerima, 4-godišnji mandat im je garantiran.

Građani za to vrijeme ostaju taoci aktualne vlade, i mogu više-manje tek nemoćno gledati što se događa i tu i tamo organizirati pokoji prosvjed ili (ako se jako dobro organiziraju) referendum kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo politikom i potezima aktualne vlade. Ne znam kako Vama, ali meni parlamentarni izbori izgledaju kao institucionalizirana i legalna kupovina "mačka u vreći". Na temelju predizborne kampanje, u kojoj se daju obećanja koja bi komotno mogla ući u scenarij za neki od filmova o Harry Potteru, ljudi moraju izabrati opciju, koja će idućih 4 godine odlučivati o njihovoj egzistenciji, imovinskom stanju, školovanju njihove djece, stambenom pitanju, dobivanju ili gubljenju zaposlenja, uvjetima pod kojima idu u mirovinu, ugledu njihove države u svijetu, vrijednosti njihovih nekretnina i ušteđevine itd.. itd..  a u trenutku kad birate, nemate pojma čak niti tko će sve biti u toj Vladi, kakve će kvalifikacije imati, i da li je uopće sposoban za resor koji će voditi.

Ne čini li se to kao da svake 4 godine izlazimo na rub visoke, okomite stijene, sa zebnjom pogledamo u zapjenjene valove duboko dolje pod sobom, čvrsto zatvorimo oči, duboko udahnemo i skočimo dolje, nadajući se da ćemo nekim čudom ipak promašiti oštre stijene čiji vrhovi zlokobno vrebaju iz vode, i milošću Svevišnjeg ipak upasti u bistro i duboko more? A to se, nažalost u pravilu ne dogodi.

Netko će reći - pa postoje kontrolni mehanizmi, kaže Ustav u članku 112/113 da je Vlada za svoj rad odgovorna Saboru, i da jedna petina zastupnika može u bilo kojem trenutku zatražiti izglasavanje nepovjerenja Vladi. Točno. Ali, to je redovito jalov mehanizam, jer ukoliko je stranka/koalicija na vlasti političkom i inom trgovinom uspjela osigurati stabilnu većinu u parlamentu - svaka inicijativa o izglasavanju nepovjerenja je osudjena na propast. Zar itko razuman očekuje da bi zastupnici vladajuće koalicije svjesno sami sebi izglasali - ostavku? 

Što dakle, učiniti? Kako izbjeći ovaj 4-godišnji ciklus pokušaja i promašaja, iz kojeg uvijek izađemo u lošijem stanju nego što smo ušli? Pa zašto ne bismo, po uzoru na dionička društva, uveli jasne i mjerljive kriterije po kojima ćemo ocjenjivati uspjeh svake vlade. Uporište za to postoji i u Ustavu (Izvorišne osnove, čl.49, 55, 112 i 113).

Uzmimo npr. slijedeće kategorije: BDP (ukupni i relativni prema kupovnoj moći), trgovinski deficit, proračunski deficit, javni dug, stopu zaduženosti, stopu nezaposlenosti, prosječnu netto plaću, prosječnu poreznu opterećenost prihoda i dohotka, udio siromašnog stanovništva, razina zdravstvene skrbi i konkurentnost obrazovnog sustava u odnosu na prosjek EU.

Zašto budući premijer ne bi na početku mandata, poput imovinske kartice, svojeručno potpisao i "imovinsku karticu" države na čijem je čelu prema gore navedenih 12-ak parametara, i svake je godine "dopunjavao" već prema ostvarenim rezultatima svoje vladavine? Pa bi se u Saboru lijepo, svake godine, pred svim zastupnicima, a posebno pred kamerama HRTa i očima cijele javnosti, predstavljali konkretni rezultati po ovim kategorijama i na temelju istih, davala "razrješnica" Vladi da nastavi sa radom, ili pak, jedna druga vrsta "razrješnice" koja znači izglasavanje nepovjerenja istoj i nove izbore?

Zašto ne bi netko izašao na izbore sa ovakvim programom, sa vlastoručno potpisanim, mjerljivim kriterijima kojima će se ocjenjivati njegova vlastita uspješnost ili neuspjeh i sa ovjerenim vlastoručnim potpisom na izjavu da će ministre birati javnim natječajem po kriterijima stručnosti, te također potpisanom izjavom da se obvezuje dati ostavku svog kabineta ukoliko 2 godine za redom više od 50% gore navedenih pokazatelja bude u negativnom trendu? Bi li takvog kandidata građani podržali svojim glasovima? Bez obzira zvao se Zoran, Tomislav, Vilibor, Božo, Ljubo ili John Smith, bio plavi, crveni, zeleni ili pak na šarene točkice.

Sanjam dan kad će se na hrvatskoj političkoj sceni pojaviti pametna, sposobna i hrabra budala. Pametna zato da shvati što i kako treba napraviti s ovom državom, sposobna zato da uistinu i provede to u djelo, hrabra zato da se odupre svim pritiscima i ucjenama onih kojima će stati na žulj, i budala zato, jer će 4 godine raditi kao zadnji crv, jer će biti omražen od svih onih kojima ne odgovara sređivanje stanja u državi, jer će biti stalno na udaru javnosti zbog bolnih reformi koje će provoditi, jer će raditi za manju plaću nego što bi to po svojim sposobnostima mogao u realnom sektoru, i na kraju zato - jer će nakon svega izgubiti slijedeće izbore.

Ja bih tome i takvome dao svoj glas istog trena. Biste li Vi ?

Ocjene (7)


Respektira (5): Panter, ivan94, Cogito, VeNLO, siouxica


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (15)


Ma nisu političari problem nego zakoni i njihova primjena, kada bi političare stavili u okvire pozitivnih zakona bilo bi svejedno koga biramo, društvo se mora osloniti na sistem upravljanja a ne na prolazna i kvarljiva imena i prezimena političara 5none5 1 1 0


@5none5, slažem se s tobom. i dodajem, zakoni ne padaju s neba, donose ih ili ne donose političari na vlasti. Izborni zakoni npr. Borba je to, natjerati ih da mijenjaju ono što im najbolje odgovara. Cogito 0 0 0


Dečki, upravo u tome je bit - institucionalizirati odgovornost za predstavljeni izborni program. Ako treba i ustavnim referendumom. Treba zauvijek pokopati mogućnost bavljenja politikom i vodjenja države bez odgovornosti. Gospon_Fulir 0 0 0


Predsjednik i članovi Uprave korporacije u kojoj radim osobno odgovaraju (kazneno i materijalno) za loše poslovanje. Čime odgovara vlada za loše stanje države ? Ničim. Uvedimo to u Ustav, pa da vidim tko bi se od sadašnjih pametnjakovića kandidrao. Gospon_Fulir 0 0 0


I ja bih takvom dao svoj gospon Fulir ! jer odsta toga da smo glasovali samo za budale bez pameti, sposobnosti i hrabrosti ! Laci 0 0 0