Analiza

Komparativni prikaz političara i državnika

15.09.2016. 02:00, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

ili što to znači "Imati političkog, državničkog, rukovodnog iskustva"

Za snalaženje u političkom i drugom životu smatram ovo izrazito važnom temom. Za raaspoznavanje dražvničkih i političkih ponašanja ja se služim metodologijom koju ću ovdje opisati. 
Vrlo često se mogu čuti izreke: on ili ona je političar, ali ne državnik, ili on je državnik, ne samo političar...Primjer jednog takovog teksta dala je i Vesna Škare: http://vesnaskareozbolt.bloger.index.hr/post/politicar-vs-drzavnik/5811504.aspx On je dakako pristran jer je i sama sudionica, ali zašto ne.

Jedan citat iz tog teksta posebno se ističe jer sažima gotovo sve što treba:

"pravi državnik ima vizije i ciljeve koji nadilaze njegovu osobu, političaru je jedini cilj održati se u politici, i to pod svaku cijenu."

Oko toga gotovo da nema dvojbe. Glavna stvar je izrečena, ali treba dodati i neke važne detalje, a znamo da se nekad sve vrti (vrag) oko tih sitnih detalja.

Za to sjajno mogu poslužiti predavanja pokojnog profesora Rufusa Fearsa koji je dao vrlo sažet i konzistentan prikaz kakav bi državnik trebao biti, te kad netko to nije.

Četiri su osnovne i međusobno ovisne točke prema kojima razlikujemo državnika ili političara (ili što drugo: satrap, zločinac, nakaza):

1. Temeljni principi
2. Moralni kompas
3. Jasna vizija
4. Sposobnost prenošenja i ostvarenje vizije

1. Temeljni principi
Državnik vjeruje u neke temeljne principe i ima ih u temelju svog djelovanja. Primjer "i mali narodi imaju pravo na svoju državu", "narodi imaju pravo živjeti u slobodi",... Ne mijenja ih i ne prilagođava, već prilagođava taktike načine kako ostvariti ove temeljne principe. 

2. Moralni kompas
Državnik ima jasno i ispravno moralno opredjeljenje. Ne povodi se za za javnim mišljenjem već za temeljnim moralnim principima. Bez morala čvrsti temeljni principi baš ništa ne znače.

3. Jasna vizija
I kad je drugi nemaju, pravi državnik ima jasnu viziju što njegova zemlja može postati i kako to može postati. Ono najvažnije - zna bolje od drugih prepoznati opasnosti da se to postigne i ima izraženiji strah o tome (kad drugi nemaju), te je orijentiran ne na kratkoročne dobiti već i na one dugoročne. Unazad gledano obično se kaže da ima razvijenu sposobnost predviđanja događaja (to čak ne mora biti izravno točno, ali zbog jasnoće i snage vizije to s odmakom tako izgleda).


4. Sposobnost prenošenja i ostvarenje vizije
Sve prethodno je nužno, ali nije ni blizu dovoljno ukoliko nema žive sposobnosti prenijeti svoje vizije drugima i uznastojati oko njihova ostvarenja. S druge strane može postojati savršena sposobnost prenošenja i ostvarenja vizija, a kojima nedostaje bilo temeljnih principa bilo ili moralnog kompasa (Hitler,...), pa opet imamo problem i ne govorimo o državničkom ponašanju. Budiša, Gotovac, primjeri su s krajnjim nedostacima točke 4.

Ovo su relativno šture natuknice, tk oželi može lako pronaći puno detaljnije o svakoj (ključne riječi sam dao Rufus Fears, statesman...). Meni su ove natuknice bitne za napikunti neke važne trenutke iz naše nedavne povijesti i to ću upravo učiniti. U biti trebalo bi gledati kompletnu osobu, ne neku posebnost, no ja ću

Tito ukupno gledano, 1., 3.(uvjetno), 4. ok, ali 2. ništa - nula bodova.

Tuđman - mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja - rijetko viđen primjer državništva, gdje bih posebno istakao točku 3. Svjesnost i strah za moguće i vrlo vjerojatne žrtve nemirne reintegracije, a posebno u okolnostima neposredno nakon sjajne pobjede u Oluji.
Običan političar/(nešto drugo nedostojno izraza) potjerao bi vojsku u žaru već postignute pobjede (Mesić je ratnohuškao još i u Australiji dok smo stajali s lovačkim puškama, a dobro se kao slon sjećam početka rata i sličnih huškanja s npr. R101, a gle čuda baš u doba kad smo bili razoružani do zuba - poslije kad smo se naoružali isti su postali mirotvori, prilično fokusirani na Ustaše koje su valjda tada /neuspješno/ htjeli izvesti na brisani prostor - moja naknadna pamet).
Kako sam bio dio "pionirske inženjerije" na istočnom dijelu ratišta, dakle ona koja ide još i prije ovih prvih (vaditi mine) što kao idu prvi, smatram da sam nosio glavu u torbi, a skupa s mnogim drugima, i ovim privim i drugim,... jasno ja vljada zašto mi je ova 3. točka tako draga.
Kad pomislim da je glavni zapovijedajući moglo biti i od onih kojih ima i danas, a koji bi se željeli doslovno "krvi napiti", a kako smo saznali prije smo neki dan, onda je valjda jasno moje oduševljenje svakim novim danom.

Mirna reintegracija kao primjer par excellence državničkog ponašanja nije bila nimalo lagana i tako mirna, posebno za one tim istim ratom već pogođenim ljudima. Međutim, u usporedbi s posve izvjesnim gubitkom mnogih novih života to je ipak manja cijena. Sve patnje, poniženja, stradanja, koji su obični ljudi doživjeli tzv mirnom reintegracijom nalaze ili bi trebale nalaziti svoj smisao/opravdanje u ultimativnom spriječavanju gubitka novih i novih života. Vizija slobodne države je na korak ostvarenja (Ade).

Gotovo sam siguran da sam u jučerašnjem Otvorenom/Mlanovićevom mementu čuo nekako stidljivo Milanović državnik. (◣◢)┌∩┐
Osjetljivim prostorima koji se poklapaju s prostorima mirne reintegracije Milanović je došao u kontakt problemima oko vukovarske čirilice. Ništa ne pomaže točka 1., čak ni nategnuta 2. (lažna prebivališta), puca na 3., a također na 4. Ne može se biti državnik bez sve 4 točke.

Za Mesića vjerujem znamo da ne zadovoljava ni jednu točku. Niti ima temeljnog principa, njegov antifašizam političarskog je tipa, moral (i njegovi hagiografi imaju problema sve popeglati), jasne vizije (glede vizije bolje se slagao sa Sanaderom nego Račanom), a o realizaciji ne treba trošiti riječi.

Josipovića bi bilo posbno interesantno analizirati, prvi dio točaka je slutim puno bolji nego zadnje dvije. Ima puno nepoznatih agendi iza i ne znamo sve. Imali smo raznorazne prosvjede protiv vlasti u njegovo vrijeme gdje su se najbliži suradnici redovito solidarizirali s tim prosvjedima, sin Lex,... ima svega.

Kosor je uznastojala oko pripreme za EU, ima nešto u tome, ali fale temelji. Prethodnici su sve to postavili.

Kompletan državnik je rijetkost. Ne treba patiti zbog toga. Iskustvo postizanja "državničkog" iskustva teško je zamisliva - državnik se postaje "u hodu", na svom jedinstvenom slučaju i sudbi u kojoj se zatekne. Vjerojatno postoje neki preduvjeti, starosni vezani uz zrelost, karakteristike, osobnost i sl. Sigurno je važno prethodno iskustvo u životu. Međutim, državništvo se brusi samo kad si već u pozciji, nema nekog novog pokušaja već je on jedinstven. Dobiješ svoju šansu, pa šta bude.

Ocjene (7)


Respektira (6): IDujas, Zenga2, siouxica, Spektator, Vlaho, BorisTraljic


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


Nakon ovog teksta počinjem drugačije gledati naše političare. Pitanje je kada ću prema svom mišljenju naći prvog pravog državnika Vlaho 1 0 0


Hvala RepopeR na ovome tekstu. U svemu se 100 %-no slažem s tobom ! Nisi li time potvrdio moju tezu da je umjesto razvikanog "iskustva" važnije drugo ? Evo upravo ove četiri točke koje si naveo ? Bez njih "iskustvo" je šuplja fraza. I baš Laci 0 0 0


je ocjenjivanje političara na živim primjerima ono najbolje da se shvati o čemu se radi, upravo bi bez toga sve ostalo na "prizemnom" teoretiziranju ! Još jednom Hvala za ovaj tekst i Bravo za ovaj tekst ! Laci 1 0 0


Nisam siguran da je mirna reintegracija Podunavlja primjer državništva, zapravo za sada to sigurno nije, prije će to biti odluka da se krene u Oluju unatoč nesklonosti svih svjetskih čimbenika. Da čuo si od Ostojića da im je ;Milanović omogućio IDujas 0 0 0


pobjede kave su samo mogli samo sanjati a tip je od 7 izbora 6 izgubio a jedne su za njega dobili Ivo Sanader i Mladen Bajić! IDujas 0 0 0