Analiza

Kolinda, Trump i medijsko lažiranje stvarnosti

24.01.2017. 12:41, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prva stvar koju je Kolinda napravila nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je micanje biste Josipa Broza Tita iz predsjedničkog ureda. Prva stvar koju je Trump napravio nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je uklanjanje biste Martina Luthera Kinga iz Ovalnog ureda. Simbolički činovi kojim novi predsjednici daju ton budućem razdoblju svojeg služenja naciji, rekli bismo. Između ta dva predsjednička simbolička čina ipak ima razlike. Dok je Kolinda stvarno makla Titovu bistu, Trump Lutherovu nije. Mediji su krivo izvijestili – prenose nam opet mediji.

Ne, mediji nisu krivo izvijestili. Mediji su lagali! Bezobrazno, namjerno, podmuklo, goebbelsovski, snishodljivo slijedeći agendu svojih financijera. Mediji nisu strojevi, nešto impersonalno, stvari. Riječ je o ljudima, karakterno na vlas isti kao i islamistički glavosijeci po Bliskom Istoku. Samo što rade u drugačijem kontekstu. I samo što je teško naći izravnu poveznicu između kakvog luđačkog čina prosvjednika i napisanih medijskih laži, za razliku od izravnog krvavog dokaza na korištenoj mačeti glavosijeka.

Laž sedam puta obiđe svijet dok istina nije još obula cipele. Nisu samo laži oružje u medijskom ratu protiv odabranih protivnika, neprijatelja cijele aglomeracije ljudi kojima su mediji istovremeno i štit, i ubojito oružje. Postoje još deseci trikova koji nisu očite laži, od perspektive kadrova u izravnim prijenosima događanja, kuteva snimanja, fokusiranja na odabrane detalje – neka vrsta kuharskom antiumijeća da i najbolje jelo prezačine jakim začinima kako bi u konačnici jelo bilo nejestivo, bljutavo. Nije tajna da je skoro cjelokupni medijski svijet dočekao Trumpov izbor neprijateljski. Znamo li kako su skoro svi mediji na Zapadu u vlasništvu nekolicine ljudi, onda sva medijska posredovanja događaja, sve analize, vijesti, komentare moramo gledati i slušati pamteći tu činjenicu.

Trumpu mediji nisu samo smjestili laž o uklanjanju biste, lažirali su i snimke broja ljudi na inauguraciji. A potom iskoristili Trumpov bijes kojeg su sami potakli, isprovocirali kako bi ga prikazali u najmanju ruku neuračunljivim. Matematička operacija – laž plus laž jednako nova laž.

SAD je prevelika i prevažna zemlja da bi ijedan veći događaj u njoj mogao u ostatku svijeta biti ignoriran. U današnje tweet, facebook doba ni jedan događaj ne može biti dugo skriven i to je manipulatorima sasvim jasno. Kretat će se između izvrtanja istine i uslijed takvog izvrtanja sugerirati gledateljima da 'sami' donesu unaprijed pripremljene lažne zaključke. Niti u novinama nikad demantiranje laži ne zauzme isti prostor kojeg je laž zauzela, niti ikad istina dođe do krajnjeg korisnika cjelovita. Demantiranje, makar i po sudskoj presudi koja zna kasniti godinama, uvijek ostavi na životu onu Gdje ima dima, ima i vatre. Nije puno drugačije ni s društvenim mrežama. Laži se i tamo šire svjetlosnom brzinom, a demantiraju puževim korakom. Uzmemo li u obzir činjenicu kako još uvijek većini stanovništva sve informacije o vanjskom svijetu posreduju tv mediji te da je manjini izvor informacija Internet – što arhitekti vijesti jako dobro znaju – tad možemo shvatiti razmjere nedjela s kojima kreatori laži računaju.

Kako je s lažima i skrivenom istinom bilo u doba kad nije bilo televizije, kad je bilo tek desetak radija na 10 000 stanovnika?  Iz ove perspektive, kad već mjesecima „znamo“  'da su Putin i Rusija hakiranjima utjecali na američke predsjedničke izbore', čini se da nije bilo načina razotkriti ijednu laž i pritom ostati živ. Oni koji su znali, morali su šutjeti. Jedni da bi preživjeli, drugi da bi prekrili vlastite zločine i mirno parazitirali crpeći doživotno plijen otet zločinom.

Zato se i moglo dogoditi da bista Josipa Broza Tita dočeka Kolindu u uredu nakon dobijanja predsjedničkih izbora. Jer dotad nije sazrelo vrijeme za istinu, rekli bi pesimisti. Kao da je istina vino koje mora sazrijevati. Naime, Josip Broz Tito, vrhovni zapovjednik partizanske vojske, ako i nije naredio, što je gotovo nemoguće, je odgovoran za zločine partizanske vojske koji su zvjerski pobili/oskatali, žive bacali u jame stotine tisuća razoružanih vojnika NDH, njihovih obitelji, žena, djece. O čemu svjedoče forenzička iskopavanja kostiju iz jama po Sloveniji i Hrvatskoj. Istina o pokolju je prešućivana više od 50 godina, nekoliko generacija ljudi je stasalo bez saznanja o tim zločinima, odgajani u ljubičicama bijelim, u idolatriji prema najvećem sinu naših naroda i narodnosti. Relativno lako je istina prešućena, a laž uvećana – oni koji su znali su uklonjeni (živi ili mrtvi), napisani udžbenici, odgojen nastavnički kadar bez znanja o povijesti.

S druge strane su zločini ustaškog režima višestruko preuveličavani. Sakriješ istinu, a drugu lažima uvećaš i rezultat je – neometano uživanje plijena kojeg su namakli preci. Rezultat je Trg Maršala Tita u centru glavnog grada.

Kad ne bi naša sadašnjost bila određena događajima iz 40-48-e, mogli bismo povijest ostaviti povjesničarima. No, ono što vidimo oko sebe jest da 'antifašistička javnost' ostavlja na miru predsjednike i premijere koji ne prijete otvaranjima partizanskih arhiva, one koji ne govore o lustraciji, o udbaškim egzekutorima. U medijskoj Hrvatskoj Karamarko nije imao nikakve šanse. Prikazivan je kao smotani lik, zaplotnjak, izdajnik nacionalnih interesa. HDZ kojeg je vodio je bio sljednik 'zločinačke organizacije', sadašnji potpredsjednik Sabora i sadašnji gospodin Milijan Brkić bio je obični Vaso, plagijator, krivotvoritelj. Ta 'javnost' je Kolindu prijavila Povjerenstvu za sukob interesa zbog službenog boravka u SAD-u; ta 'javnost' nije oprostila Milanoviću 'vojnu lekarku' (pa ga danas razvlači po  medijima kao da je profesionalna vucibatina) i konačno ta 'javnost'pušta Plenkovića na miru, makar kakve nebuloze o arbitražama nam prodavao. Premala smo zemlja da svatko ne bi znao čiji je tko. A o tomu čiji je tko, ovisi svaka njegova šansa.

Kolinda je baš poput Trumpa  dobila izbore s jedva polovičnom većinom. U oba slučaja to znači da je ona druga strana poražena. Jer se u  oba slučaja i jest radilo o obračunu egzistencijalno i ideološki suprotstavljenih vizija svijeta. Jedne koja bi parazitirala na zamrznutoj slici svijeta, druge koja želi osobni i nacionalni život živjeti punim plućima, bez ograničenja u šansama, koristeći vlastite resurse za boljitak naroda.

Vidimo da se ni u Hrvatskoj, ni u SAD-u poraženi ne mire s porazom, da su spremni na dugotrajni rat protiv privremenih pobjednika u vječnoj obrani bolje povijesti koja je temelj bolje budućnosti njima. Nažalost, Kolinda nema ni približno tolike ovlasti kao što ih ima Trump. Pa je izvjesno da ćemo i dalje ostati genocidne ustaše kojima antifašisti uređuju državu. Koja je njima to bolja što se više mladih Hrvata iseli.

Ocjene (11)


Respektira (7): plotto, 5none5, Spektator, IDujas, siouxica, RepopeR, Alumnus


Slaže se (4): ivan94, plotto, Grugru, Laci


Komentari (20)


Meni nikad neće biti jasno kako ljudi mogu opravdavati Partizane i komunizam. Ne shvaćam zašto su jedni zločinci i totalitaristi bolji od drugih pa su prošli s -2. Kad si na pobjedničkoj strani onda imaš popust? Valjda je stvar u indoktrinaciji. Grugru 0 0 0


Također najviše '45 čupaju oni koji viču ostavimo prošlost povjesničarima :( Grugru 0 1 0


Pa kako? a to su sve provjerljivi i službeni podaci.....1991 godine, na zadnjem popisu stanovništva prije rata 1991 godine 4,6 milijuna Hrvata živjelo je u Jugoslaviji, od toga u Hrvatskoj 3,7 milijuna. 2011 godine u Hrvatskoj živi 3,8 milijuna NEKOVARAZDIN 0 0 0


Hrvata. U BiH 2013 godine evidentirano je cca 760.000 Hrvata. Ukupno je to oko 4,5 milijuna Hrvata na području bivše Juge. Dodavši tome i one u Srbiji i Sloveniji, opet smo tu negdje oko 4,6 milijuna....dakle, o čemu zapravo pričamo? NEKOVARAZDIN 0 0 0


Pričamo o Hudoj jami varaždinec i onima koji se danas kite titovom slikom, a koji bi izbjegli suđenja za ratne zločine i o tomu tko danas upravlja Hrvatskom, i tko je kako u Jugoslaviji i zašto živio i s kakvim pozicijama je ušao u HR koju danas mrzi VeNLO 0 0 0