Analiza

Kako Sabor sudjeluje u bogaćenju jednih i osiromašenju drugih

13.03.2017. 13:54, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Tražimo li razloge zbog kojih nešto ne možemo napraviti, na raspolaganju će nam stajati hrpetine ograničenja, pravila, direktiva, propisa i vlastitu ingenioznost onda možemo pokazivati i tumačenjima Ustava. Ne uspije li nam ni to, dežurni krivci su uvijek u bivšoj vlasti pa našu umrtvljenost rado vidimo u tuđim kosturima iz ormara. Kosturi su uvijek prošlost, najsporije razgradljivi dio samoraspadajućeg i smrtnoga. Što ne priječi mrtvim fazanima da lete iznad naših glava, a da ni jedan ne pada.

Ustaljenost, kolotečine, trasirane pruge, utrte puteve za usmjereni tijek novca ka odabranima nije lako mijenjati. Nadobudni neće vidjeti ničeg čudnoga u stvorenom poretku stvari, niti će im pasti na pamet da iza poretka stoje njegovi arhitekti i arhitektura koja se amortizira našim životima. Pero moćnije od mača nije ono pjesničko, već zakonodavno. Kao prethodnica i osnova sudskog pera s kojim se piše pravorijek.

U posljednje tri godine (jedna od te tri je zadnja godina Milanovićevog mandata, pola godine Mostoreškovićevske, pola godine ničija i ova zadnja moderno-europska ušminkana Plenkovićevsko-Petrovska) dug građana je eksplodirao i od 24 narastao na 41 milijardu kuna. Građani s blokiranim računima, njih 327 000 nisu zahvalna tema. U njima ima nečeg što izaziva strah, okretanje glave na drugu stranu. Čine se poput teško oboljelih nekom opasnom bolešću uzrokovanom nepoznatim virusom pa je bolje držati se podalje od njih, zakuženih. Podsjećaju i na prosjake s ispruženim dlanom ispred supermarketa, svojom pojavom umanjuju sjaj izloga, narušavaju našu radost šopingiranja koje život znači. Znamo svi – sami su krivi što su blokirani. Nitko ih nije tjerao na uzimanje kredita, nitko im nije priječio plaćanje njihovih računa, sami su se doveli do blokada i do skorog beskućništva. Oni su loši, nagrđuju naš prelijepi sistem, a mi smo dobri, sposobni i pametni, pošteni, oni koji se pružaju koliko im je pokrivač dug, odgovorni smo, racionalni. Mi smo bolji dio svijeta. Ali nas je svejedno strah da su oni – mi u budućnosti!

Strah koji je sasvim opravdan i shvatljiv svakomu tko uloži truda u shvaćanje svih implikacija privatizirane kreacije novca isključivo kao dug (nažalost, takvih je malo).

Kad bi vrli kreatori javnog mnijenja medijski prostor napunili pričom o sasvim legalnom usmjeravanju novca građanstva na sasvim privatne račune odabranih pojedinaca u količinama od nekoliko milijarda, ne bi se našlo mjesta za kokošarenja s dnevnicama, za plačip.na ministarskim mjestima. Jedno je kad o posljedicama primjene zakona govore žrtve sistema, a nešto sasvim drugo kad o istom govori sudac. Subjekt neovisnog pravosuđa. Koje je prisiljeno raditi po zakonima o kojima logistički brine Sabor. Zahvaljujući postojanju suca  Mislava Kolakušića (sjetit ćemo se, riječ je o čovjeku koji je na vrijeme progovorio o pljački kroz predstečajne nagodbe za koje i danas tvrdi da je riječ o najvećoj pljački države i građana od pretvorbe i privatizacije, unatoč njegovim tvrdnjama i brdima krivotvorina u tim postupcima, DORH nije pročešljao ni jedan slučaj predstečajne pljačke, tj. nagodbe), pravedna država još ima šansi u vječnom boju s pravnom državom.

Uveli smo propise koji nisu nigdje zabilježeni u modernom, demokratskom svijetu i to je dovelo do velikog broja blokiranih, a nakon toga događa se ta multiplikacija koja se širi poput raka. Sve je počelo izmjenama Ovršnog zakona kada je to preneseno na javne bilježnike, o ovršnom zakonu govori sudac Kolakušić i dodaje: Ovo što mi imamo nigdje nije zabilježeno, to postoji samo u republikama bivše Jugoslavije. Glavna je razlika između Hrvatske i ostalih država da u nas ovrhe provode neustavna tijela. Javni bilježnici ili financijska agencija, a drugdje to provode sudovi. Ovrhe su velik biznis, radi se o milijardama kuna koje su završile u džepovima pojedinaca.

Pojedinci na koje misli Kolakušić kod kojih su završile naše milijarde kuna (oko 2,5 milijarde), a ne u Državnom Proračunu su dakako javni bilježnici. Oni koji na temelju vjerodostojne isprave u suradnji s reliktom socijalizma FINOM blokiraju račune (da bi građanin saznao tko mu je i zašto blokirao račun, tu informaciju mora platiti FINI 70 kuna, odakle će platiti ako mu je račun blokiran?). Koliko su te isprave vjerodostojne, možemo saznati iz vijesti o pljačkama putem lažnih ovrha.

Sabor je donošenjem Ovršnog zakona javnobilježničkoj kasti omogućio bogaćenje, omogućio je lopovima koji su u Hrvatsku ilegalno (poput RBA zadruge sa sjedištem u Austriji) došli da zakonito ljude izbacuju iz domova; omogućio je ovrhu nad nekretninom zbog duga od 200 kuna. Koliko su te javnobilježničke isprave vjerodostojne, pokazao je odgovor Europskog suda Općinskom sudu u Zagrebu na pitanje o priznavanju hrvatskih javnobilježničkih ovlasti: Javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju ‘vjerodostojne isprave’, ne mogu se smatrati ‘sudom’ ni u smislu Uredbe o europskom nalogu za izvršenje ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Za rješenja o ovrsi koja oni donose stoga se u načelu ne mogu izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu te se ne mogu priznati i izvršiti kao sudske odluke u drugim državama članicama.

Vidimo dakle da i Europski sud potvrđuje Kolakušićeve iznesene tvrdnje. No, to hrvatskom zakonodavcu znači jako malo. U Hrvatskoj je i te kako moguće ono što u drugim državama EU nije moguće – da na osnovu javnobilježničke isprave pravne osobe iz inozemstva ovršuju njihove građane.

Naše građane može svatko. I strane, i domaće pravne osobe. I lopovi.

Sada možemo reći - dosta je, ne možete nas više pljačkati i govoriti da je sve po zakonu! Gospodo, nećete nas više uvjeravati da radite u našem interesu dok radite protiv naših interesa! - nije ovo uskliknuo nitko iz Živog Zida, nitko iz domoljubnog HDZ-a, predomoljubnog Mosta, već sudac Kolakušić. Izgleda da je jedini dovoljno hrabar to reći.

Ovršni zakon nije jedini pravni akt s kojima Sabor nastupa protiv svojih građana. Taj isti Sabor već godinama odbija donijeti drugačije zakone o koncesijama za vađenje nafte i plina (koji bi bili isti kao i recimo u Njemačkoj). Samo za 2016.g. propustili smo primjerice naplatiti 450 milijuna kuna naknade proizvođačima (našeg, NAŠEG) plina.

Nekako bismo i mogli shvatiti da na nas i našu imovinu, naše resurse nasrću stranci. Ali kako shvatiti da im se u tim nasrtajima pridružuje i omogućava ih naš Hrvatski Sabor?

Ocjene (7)


Respektira (5): plotto, 5none5, Zagorec, siouxica, NEKOVARAZDIN


Slaže se (2): Spektator, Laci


Komentari (62)


zbog ove činjenice čovjek je zaslužio najviši orden. A što mu neuki ljudi, koji u svom životu, nikad nisu osigurali niti 100 plaća mjesečno, sole pamet i drže predavanja o poštenju. U isto vrijeme skoro 50% Hrvata korumpira ili je samo korumpirano. viewer 0 0 0


Na VL trenutno ima nekoliko članaka na temu Agrokora pa koga zanima neka pročita komentare ispod što ljudi misle o Agrokoru i Todoriću. Očito da su realnost i fantazije u nečijim glavama u totalnom raskoraku. plotto 0 0 0


O Agrokoru i o Todoriću ne mislm se izjašnjavati. Osim što tvrdim a je Agrokor najveći u Hrvatskoj i da nije dopušteno tretirati ga ne neodgovoran način. A svaka intervencija koja se zasniva na neznanju je - neodgovorna. Boljunac 0 0 0


Dužan dobavljačima,dužan bankama,dužan državi,dužan svima.Kad je kupovao Mercator, već je bio u debelom dugu.Kupovao druge tvrtke sa novim kreditnim zaduženjima.Dug mu je dostignuo vrijednost koncerna.A najveća tajna je podatak koliko je dužan poreza plotto 0 0 0


na dodanu vrijednost Poreznoj upravi.Takvo kršenje zakona je nezamislivo u sređenim državama.Glavno da meni drže lekcije tipovi kojima je uzor ova katastrofa od nazovi gospodarstvenika..Leševi su tek počeli ispadati iz ormara. plotto 0 0 0