Analiza

Od tri grupacije s najvećim brojem ostvarenih mandata sasvim je jasno kako je samo Zoran Milanović imao plan "B". (Da, baš Zoran Milanović jer je ova kampanja bila u znaku "Hrvatska raste - to sam ja!", ali to je tema za neku drugu analizu). HDZ se tješi svojom relativnom pobjedom, ali kao da još čekaju da DIP obradi svih 100% listića, pa da dobiju tih "10 mandata koje im ankete sakrivaju." MOST-ovci su, to je sad također sasvim jasno, ne samo iznenađeni, nego i izgubljeni u situaciji nastaloj objavom izbornih rezultata. 

Čak ako su i gajili nade da bi mogli uzeti 19 zastupničkih mandata, prilično je sigurno da je i njih "zeznuo" HDZ-ov podbačaj. Da je stiglo još tih "10 mandata", sada bi HDZ vršio trgovinu s manjinama i možebitno Čačićem ili IDS-om, a MOST bi se brusio da bude glasnijom oporbom nego li su to bili Laburisti (a osobito Ivan Grubišić), a čišćom i časnijom nego li bi to bila aktualna tehnička vlast - pripremajući usput teren za prijevremene izbore. Međutim, MOST se našao u ulozi da mora s riječi preći na djela, a odmah mora učiti i lekciju kako velika očekivanja povlače i velik pritisak. Vidljivo je iz njihovih reakcija da se najviše trude da ne počine grešku. S druge strane, baš svaki korak koji su do sada napravili im se promatra kroz prizmu pogreške. 

MOST-ov uspjeh je dao vjetar u krila već spominjane očajničke želje hrvatskog biračkog tijela za "trećim putem", tako da je javnost zabavljena pitanjem koji će od preostala dva bloka prihvatiti program mostovaca, kao da MOST treba njih, a ne obratno. Božo Petrov i ekipa oko njega su uspjeli predstaviti sebe kao oličenje i sukus svih fraza i floskula koje se toliko često i toliko olako potežu u hrvatskom medijskom prostoru: mladi, neopterećeni, reforme, rezovi, nova snaga... To je stvorilo balon velikih očekivanja za koja je Petrovu bjelodano jasno da ih ne može ostvariti. 

Manjinska vlada (neovisno čija) koja bi provodila MOST-ov program, a da njegovi predstavnici ne preuzmu nikakvu izvršnu odgovornost bi vrlo brzo bila svedena na razinu običnog "spina" sve kad bi nekim čudom SDP ili HDZ pristali da premijerom ne budu Milanović ili Tomislav Karamarko. Direktno ulaženje u koalicijsku vladu s jednim od blokova se očigledno nije nalazilo na popisu mogućih scenarija koje je Petrov imao u vidu. 

Često se MOST uspoređuje s Laburistima i upozorava ih se da bi im ostanak u oporbi donio sličnu sudbinu. Ova usporedba ne drži vodu iz jednog bitnog razloga. Naime, Laburisti su bili stranka koja je potekla "odozgor", njezin prvi uspjeh je bio ulazak u saborske klupe. No, stranka se nikada nije uspjela spustiti među "obične" ljude upravo zbog toga što su Lesar i ekipa oko njega njegovali pomalo elitistički pristup gdje je zanemarivan rad na terenu. Zbog toga su Laburisti realno ostali strankom bez ikakvih vidljivih i opipljivih rezultata. MOST je, upravo suprotno, potekao "odozdol" s lokalne razine i to čak kao nekakav vid pokreta otpora. Lokalne pozicije koje trenutačno drže im ostaju neupitnima i u predstojećem razdoblju, tako da bi - za razliku od Laburista - oni mogli neko vrijeme izdržati kao (uspješna!) saborska opozicija. 

Ako se još malo zadržimo na usporedbi Laburisti/MOST, upadljivo je kako im je jedina zajednička poveznica (uz neke živopisne likove) upravo ta što nikada nisu postali pravim političkim strankama. Lesar je svoju vodio kako da je riječ o sindikalnoj podružnici, a Petrov tek treba MOST od različitih grupa "pokreta otpora" pretvoriti u organiziranu stranku u kojoj će se znati što je čiji zadatak, ali i koja će imati odgovore na neka "desno/lijeva" i slična pitanja koja im se nameću sama od sebe. Zbog toga je Petrovu sigurno bilo u planu provesti još neko vrijeme u opoziciji, to vrijeme iskoristiti za pravu izgradnju infrastrukture na terenu, a onda - na izvjesnim izvanrednim izborima - doći u poziciju da postane ravnopravan partner u - poziciji! 

Izgleda da se još uvijek nastoji držati upravo takvog plana. Ulazak u koaliciju samo s jednom od dviju strana u oba slučaja nosi zamke za MOST. Ma kakva obećanja i garancije da mu daju, jasno je da će obje velike stranke u što većoj mjeri nastojati provoditi svoju, a ne MOST-ovu politiku.

Ukoliko podrže Milanovića, ispalo bi da se zalažu za kontinuitet dosadašnje politike. Nadalje, Petrov je vjerojatno upozoren na primjer Budišinog HSLS-a kojeg je Račan spretno pocijepao na Libru kada mu je trebalo, tako da bi MOST ostao bez mogućnosti da isprovocira prijevremen izbore. Mogućnost cijepanja postoji i u koaliciji s HDZ-om, ali je zato i veća mogućnost da do tog i takvog cijepanja dođe već prilikom samog sklapanja. Petrina je već najavio da ni u kom slučaju neće podržati HDZ, a ne treba smetnuti s uma da se MOST do sada i afirmirao uglavnom u borbi protiv lokalnih podružnica HDZ-a. 

Stoga pozivanje na vladu nacionalnog jedinstva MOST-SDP-HDZ treba gledati s jedne strane kao nastavak izbacivanja predizbornih floskula za koje se drži da ih birači žele čuti, a s druge strane kao nastojanje da se sa sebe spere odgovornost za neuspjeh postizobrnih pregovora. Kao "mi smo nudili ostavljanje nepotrebnih razmirica po strani i uprezanje svih u zajednički napor pokretanja reformi, ali su 'veliki' to zbog svoje sebičnosti odbili." 

Različite su i pozicije SDP-a i HDZ-a. Potonjima je MOST potreban skoro u cijelosti i stoga nemaju razloga da idu u njegovo razbijanje. No, upitna je Karamarkova pozicija. Problem je što je teško procijeniti postoji li u HDZ-u dovoljna kritična masa da izvede unutarstranački puč, smijeni Karamarka, pa ponudi MOST-u sklapanje koalicije u kojoj bi Petrov dobio premijerski položaj jer bi neki novi HDZ-ov predsjednik bio "bez izbornog legitimiteta." Bila bi to ponuda koju bi zasigurno zagolicala maštu mostovaca. Međutim, ona je malo vjerojatna, jer za scenarij brzog smjenjivanja Karamarka jednostavno nema ni vremena ni prostora. Karamarku je sad sigurno drago što je i ranije spominjao "vladu stručnjaka" čiji eho sad HDZ-ovci dodatno pojačavaju. To ponovno otvara mogućnost da Karamarko ne bude premijerom, no teško je zamisliti da su baš Lovrinović ili Podolnjak stručnjaci na koje je HDZ ciljao. 

Na drugoj strani vreba Milanović kojemu je potreban i manji broj mostovaca, tako da mu je prihvatljiv i scenarij njihovog cijepanja. Treba mu samo izgradnja medijske pozicije takve da ispadne da je onaj dio MOST-a koji prijeđe na njegovu stranu "napredan", baš kao što je to nekada bilo s Librom. Pretpostavke je već izgradio izigravši Prgometa. Na taj je način suzio ionako male HDZ-ove šanse. 

Milanović se jedino ne smije zaletavati. Izborni rezultati su nesumnjivo za njega predstavljali veliku osobnu satisfakciju: personalnom kampanjom je doveo svoju koaliciju onamo gdje je nitko očekivao, u Zagrebu je preferencijalnim glasovima pomeo pod Davorom Bernardićem (činjenica koju se nedovoljno naglašava!) i ima najveće izglede da (p)ostane budućim mandatarom Vlade. Kao šlag na tortu nedostaje to da "natjera" predsjednicu da njemu prvomu povjeri mandat. To bi ga moglo potaknuti da odmah razbuca MOST, što bi dugoročno moglo ostaviti negativan medijski dojam. No, što su sve hrvatski birači zaboravili Milanoviću, ovo bi za njega bilo kao ubod buhe za slona.

Nes(p)retni Prgomet je ovime izgledno eliminiran iz kombinacija za neku viđeniju funkciju, a također, ako je imao nade u trijumfalni povratak u postkaramarkovski HDZ one su sad zauvijek utrnute. Ipak, pitanje je čijom je žrtvom? Milanović je onaj koji mu je smjestio, ali Prgometovo izbacivanje odgovara i drugima - osobito Boži Petrovu.

U scenariju u kojemu će MOST ući u koaliciju s HDZ-om, Prgomet je možda i namjerno žrtvovan, osobito u verziji u kojoj bi HDZ odustao od premijerskog položaja. U scenariju u kojemu Petrov traži još neko vrijeme za udaranje čvršćih temelja novoj stranci, pa teži ostati u opoziciji, nije neizgledno da je spreman pretrpjeti nekoliko "prebjega" osobito ukoliko je riječ o osobama koje baš kao Prgomet ionako dolaze iz, trećeputaškom retorikom, kontaminiranog područja profesionalnih politikanata.

Time se upušta u veliki rizik. Naime, ako Prgomet (i potencijalni "Prgometi") ne prijeđu na SDP-ovu stranu, povećat će se rizik od novih izbora u kojima bi se dvije frakcije MOST-a borile jedna protiv druge. Također, MOST-u svaki dan padaju medijske akcije koje je do sada znao spretno iskorištavati. Karamarko je dokaz kako se bez upliva na medije stvari vrlo lako mogu preokrenuti u neželjenom smjeru. 

Izborni uspjeh je očigledno došao prerano za MOST, a također se nisu snašli pod pritiskom koji im je nametnuo da su upravo oni ključ za "stabilnost" i "napredak", odnosno bacaju im se medijski klipovi u vidu floskula kako "Hrvatska nema vremena." U vaganju između toga je li im bolje (što u ovom kontekstu treba čitati kao manje štetno!) ostati u oporbi ili ući u izvršnu vlast moguće je da Petrov i ljudi oko njega nisu zaboravili da još uvijek nisu stranka. A teško je voditi državu i organizirati stranku. Stoga nije nevjerojatan scenarij prema kojemu traže načina kako ostati u opoziciji.

Izglednim dobitnikom takvog razvoja situacije bit će Zoran Milanović. Samo je pitanje koliko će dugo njegov dobitak trajati.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (6)


Komentari (9)


Super analiza. Imalo bi cak smisla i napisati par izvedenih analiza iz ove. sthagon 0 0 0


Sustav je korumpiran u svim sferimima društva. Od prijeve u vrtič do registracije automobila iza svega stoji korupcija. Ja sam jači meni štima ti slabiji ti šuti i trpi, Švedski ministar pad jer sprižio 30kn na kartici hrvatki ministar kaže tko ste u_prolazu 0 0 0


Vi da vam polažem račune. Nitko ja sam big nobody da bi mi jedan ministar položio račune za svoje javnu karticu. Nobody, big nobody, zato švedska proizvodi avione (zapošljava intelektualnu pamet) hrvatska gradi brodove, koji su neisplativi, al no bed u_prolazu 0 0 0


platiti čemo i to iz onog kredita u 12 mjesecu, pa smo pametni. Tako smo pametni za sve, brodogradnja, autoceste, železnice, a dug raste, mislim ono zbog čega jer radite, dug raste da bi Vi radili, mislim to je fakat iznad mojeg shvaćanja. u_prolazu 0 0 0


jel to nekto može shvatiti, oprostite pripost sam, možda i manje inteligentan no ne mogu shvatiti kako da netko nešto radi izađe dug iz njegovog rada. Takav intelektualizam je u rangu Nobela. u_prolazu 0 0 0