Analiza

Je li Božo Petrov zagrizao ipak preveliki zalogaj?

04.10.2014. 17:34, Ima li Božo Petrov kapaciteta za nacionalnu politiku? Kakve su mu šanse na izborima?

Nakon što je pobijedio na lokalnim izborima i postao gradonačelnik Metkovića, Božo Petrov je postao heroj. Pobijediti moćnog Stipu Gabrića Jamba, i to u sredini koja je godinama bila u čeličnom stisku lokalnog šerifa, doista nije mala stvar. Drugo što mu je priskrbilo simpatije i donijelo popularnost na nacionalnoj razini je borba protiv omrznute birokracije. Drastičnim rezanjem plaća, prvo sebi a potom i ostalima u gradskoj upravi, definitivno se prometnuo u političara za kakvim građani izmučeni krizom doslovno žude. Vidjeti da u Hrvatskoj ipak postoje političari koji koji su rezovima spremni krenuti prvo od sebe, pravi je melem za njihovu dušu. Božo Petrov kao psihijatar to sigurno zna. Možda je upravo zbog te spoznaje odlučio okušati se i u visokoj politici.

Petrov nije prvi s ambicijom da bez osnivanja političke stranke, samo sa svojom listom pokuša presudno utjecati na budućnost Hrvatske i svih njezinih građana. Probavali su to prije njega akademik Ivan Supek i imenjak mu Grubišić osnivanjem Alijanse za mir i pravdu. Nacionalnim vijećem za građansku inicijativu koje je pokrenula Alijansa su 2003.godine htjeli postati alternativa programima i oporbe i ondašnje vlasti u Hrvatskoj. Nisu uspjeli. Ivan Grubišić je na sličnoj osnovi ponovno pokušao na prošlim lokalnim i parlamentarnim izborima. Osvojio je određeni broj vijećnićkih mandata u lokalnoj i regionalnoj samoupravi a sam je uspio ući u Hrvatski sabor. No ipak, ni najokorjeliji optimist ne bi njegov  utjecaj i utjecaj njegove liste mogao ocijeniti kao imalo relevatan za prilike u zemlji. Štoviše, pojedinci s Grubišićeve liste su vremenom podlegli sirenskom zovu političkih stranaka, odnosno onome što im te mogu ponuditi.

Zbog takvih stvari se Petrov i skupina njegovih istomišljenika moraju zapitati može li se u visokoj politici uspjeti bez jake političke stranke. Pojedinačno je to svakako moguće, vidimo na primjeru čelnika inače marginalnih stranaka koje se trenutno vrte u HDZ-ovoj orbiti. No Petrov želi doista utjecati na budućnost Hrvatske. Da je drukčije, pogotovo sad kad je popularan, sam bi se lako i za dobru cijenu mogao prodati Karamarku ili Milanoviću. Kako je rekao gostujući na Barometru, on želi okupiti kvalitetne ljude, i one koji dosad uopće nisu bili u politici, i graditi opći konsezus oko potrebnih reformi. Po tome neizmjerno podsjeća na akademika Supeka i bivšeg svećenika Grubišića. Ukoliko si želi drukčiju političku sudbinu od njihove, morat će se potruditi da ne ponovi njihove greške.

Glavni problem entuzijastički raspoloženih pojedinaca je što, u pravilu, poradi ideje zanemaruju zbilju. A ona je u Hrvatskoj vrlo gruba. Da bi uopće došao u priliku utjecati na odluke, moraš postati važan onima koji ih donose. Od tebe, dakle, mora ovisiti hoće li vodeća stranka u Saboru imati većinu. Čim to nije slučaj, preostaje jedino igrati na kartu savjesti. Upravo na to, čini se, igra Božo Petrov jer pojašnjavajući kako misli postići da ga nositelji vlasti slušaju, kaže da računa na neugodu koja bi se kod njih trebala javiti u slučaju da on i njegovi ljudi ne dignu ruku za njihov prijedlog.

Političari i neugoda? Hm, to dvoje je kod nas doista teško povezati. Da je drukčije, zar bi u Saboru sjedile ili na važnim stranačkim funkcijama bile osobe ne samo pod sumnjom već i osuđene za kriminal i korupciju? Zar bi takvi pojedinci i stranke mogli društvu držati lekcije o moralu i poštenju? Teško, a ipak se događa. Problem Petrova i sličnih njemu nije osvojiti simpatije građana, pa i na nacionalnoj razini. Reklo bi se, to im je čak najlakše postići. Evo, metkovski je gradonačelnik zbog drastičnog rezanja plaća u gradskoj administraciji učas postao poznat i mnogi bi za njega sigurno glasali da se kandidira u njihovoj izbornoj jedinici. No izborni sustav to ne omogućava.

Da bi izašao iz X izborne jedinice u kojoj mu vjerojatno već sad ne bi bio problem osvojiti koji saborski mandat, Petrov u svakoj drugoj mora pronaći petnaest kandidata dostojnih da se nađu na njegovoj listi. I nekako na njih prenijeti barem dio vlastite karizme. Već u prvom koraku će pogriješiti ukoliko bude kao Grubišić raspisao neku vrst javnog natječaja na koji se može javiti svatko. Kao i Grubišiću, mogli bi mu se javiti pojedinci koje lokalna sredina ni približno ne bi povezala s njegovim svjetonazorom i entuzijazmom. Tko računa na karizmu i moral, može propasti već i ako mu se jedan takav nepodobnik pojavi na listi. Može li u ovom trenutku Petrov uopće naći a kamoli provjeriti toliki broj ljudi? Ne zaboravimo, radi se o petnaestoro kandidata u svakoj izbornoj jedinici.

Neki su na Barometru lijepo savjetovali metkovskog gradonačelnika da, želi li uspjeti, mora pod hitno ustrojiti vlastitu službu za ljudske resurse. Možda mu ne bi bilo zgoreg razmisliti i o angažiranju neke agencije koja se bavi head huntingom. Na tom tragu je i eksperiment ORaH-a u kojem se psihološkim testiranjem pokušalo utvrditi komunikacijske i socijalne vještine kandidata za napredovanje u stranci i općenito u politici. No valja podsjetiti, osim što Božo Petrov za sada nema ni približne resurse i popularnost kao Mirela Holy, ovo testiranje nije najbolje prihvaćeno ni u samoj stranci. Navikla na klanovsko i rodijačko interesno kadroviranje, hrvatska javnost je još prilično konzervativna kada je riječ o novotarijama tog tipa, ma koliko one u osnovi bile dobre i potrebne. Osim toga, koji se imalo razumiju u upravljanje ljudskim resursima znaju koliko je teško naći toliki broj ljudi koji zadovoljavaju visoke postavljene kriterije. U suprotnom bi hrvatsko gospodarstvo i društvo obilovalo uspješnim poduzetnicima i managerima, a znamo da baš i nije tako.

No problem s infrastrukturom i ljudskim resursima nije jedini o kojem Božo Petrov mora voditi računa prije nego li izađe na nacionalnu scenu. Da bi imao kolike tolike šanse za uspjeh, barem kao pojedinac i makar u svojoj izbornoj jedinici, osim načela i drastičnog rezanja plaća mora ponuditi viziju razvoja i rezultat koji dokazuje da se ista može ostvariti.

Parlamentarni izbori će se održati prije nego mu istekne gradonačelnički mandat. Kao prvo, teško će do tada njegovi gradski projekti biti gotovi i upitno je hoće li se moći pohvaliti značajnim rastom zaposlenosti i gospodarskim procvatom Metkovića. Drugo, mora voditi računa i o tome da ne iznevjeri očekivanja svojih sugrađana. Jest da u Hrvatskoj volimo imati svog čovjeka u vlasti, da lokalna sredina izvuče što veću korist od države, ali mnogi bi, pogotovo izvan Metkovića, njegovu kandidaturu za Sabor mogli ocijeniti i kao okretanje leđa gradu koji ga je proslavio.

Navedeno nikako ne znači da bi Božo Petrov trebao odustati od svoje političke ambicije ili da ju treba odgoditi za jedan izborni ciklus. Odluka je isključivo na njemu, kao uostalom i odgovornost za eventualni neuspjeh. Ali bi u svakom slučaju trebao dobro razmisliti o svim iskušenjima i izazovima koji ga čekaju kako bi se što bolje pripremio, i kadrovski i materijalno. Visoka politika ima svoje zakonitosti i traži veliku žrtvu, osobnu i daleko veću nego grad. Bilo bi doista šteta da se nova zvijezda na hrvatskom političkom nebu ugasi i prije nego je zasjala u punome sjaju. 

Ocjene (18)


Komentari (12)


@Laci, sve pet!..barometar je super baš zato što trpi svakakva razmišljanja i stavove, za što je bezbroj primjera-.sve je dobro dok se ne počnemo zanositi mišlju kako jedini gledamo ispravno i kako smo mi uvijek u pravu i da baš sve znamo najbolje :) visitor 0 0 0


Amen na ovo ! Laci 0 0 0


Ništa od toga što radi Božo Petrov nije za spas Hrvatske. Niti ima ikakve šanse nešto promijeniti izvan Neretvanske doline. Hrvatskoj su u pitanju visina plaća. Medicinsko osobmblje odlazi u druge zemlje, a Lalovac veli da ne će biti ni plaća ni m Boljunac 0 0 0


@Laci Božo Petrov bi trebao najprije završiti ono što je započeo, ljudi su ga izabrali i ima obvezu prema njima. No to što je dobar gradonačelnik ne znači da bi bio dobar i na državnom nivou. Emigrant 0 0 0


Ima zgodan podcast na temu gradonačelnikovanja i državne politike: If Mayors Ruled the World http://freakonomics.com/2014/04/10/if-mayors-ruled-the-world-a-new-freakonomics-radio-podcast/ Emigrant 0 0 0