Analiza

Hrvatske šume, pogled sa strane

31.07.2016. 20:31, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

ne želim ulaziti u polemiku, dali je isplata premije/bonusa managementu u zadnjem, konkretnom slučaju, opravdana ili nije. Međutim, generalno gledano: zašto bi jedan top manager, radio u državnoj/društvenoj kompaniji, za „sitniš“, ako u slobodnoj privredi može zaraditi i deset puta više!?
Neki će reći: pa neka onda idu u slobodnu privredu. Da, legitimno je tako argumentirati.
Ali isto tako moramo se zapitati: kako bez dobrog managementa, od ispodprosječnih državnih kompanija, napraviti zdrave kompanije, koje ispunjavaju svoje ciljeve, a usput zarađuju novac, koji u obliku dividende, uplaćuju u državni proračun?
Sigurno ne političkim kadroviranjem! Ako pak ne političkim kadroviranjem, onda treba ljude, koji znaju svoj business, pošteno platiti/nagraditi.

U principu se sve svodi na definiranje egzaktnih ciljeva, koje država, odnosno njezin reprezentant, vlada / vladin stručni team, mora postavi pred management jedne državne kompanije.
Osim toga, svi ti koraci ugovaranja moraju biti transparentni i svakome tko želi, stavljeni na uvid.
Na stranu agitacije sindikata, zbog možebitnih ukidanja neracionalnih radnih mjesta, koje sindikate naravno bole, jer im stado, koje muzu, kopni.
Kako uvesti red u jednu državnu kompaniju, s ogromnom vodenom glavom, je pravo pitanje?
Reći  ću vam moje impresije, koje sam boraveći u Zagrebu za Uskrs, šetajući zagrebačkim plućima, zvanim Medvednica, ponio sa sobom.
Mislim, prije tri godine, je jak vjetar polomio dosta stabala na Medvednici. Nakot toga su se pojavila mnoga klizišta i erozije tla, koja se i dan danas saniraju.

Jedan detalj mi je tog tjedna ostao posebno u sjećanju, šetajući devastiranim stazama Medvednice, koje su u sedamdesetim godinama zahvaljujući ORA-ma (Omladinskim Radnim Akcijama), kamen po kamen učvršćivane i služile za primjer dobro osmišljenih šetnica. Danas su ruglo!
Zapuštene i devastirane, opasne po život, ali nitko iz Hrvatskim šuma nije zbog toga posebno uzbuđen ili za sigurnost šetača zabrinut.
Susrećem tri radnika Hrvatskih šuma. Siguran sam u to jer su nosili radnu odjeću Hrvatskih šuma a na kombiju je bio i logo.
Bilo je to ujutro, oko devet sati. Jedan od njih je skupljao granje na hrpe, drugi je sjedio i čitao novine a treći je drijemao u kombiju. Sat vremena kasnije, vraćam se istim putom natrag, stanje isto, samo su si dečki uloge zamijenili.
Oko njih svukud oborena stabla, panjevi, granje, devastirane površine, izvlačenjem stabala. Potok i šetnice pune drveća i granja. U tom tjednu je jedan dan rosila kišica, naravno taj dan nisu radili.

Obilazim teren prije neki dan, ništa se značajno u međuvremenu nije dogodilo, osim da su školska djeca u pošumljavala jedan dio, što orkanskim vjetrom, što ciljanom sječom, opustošene Medvednice.
Znaci, školska djeca rade posao, za koji su zadužene Hrvatske šume.
U vezi devastiranih i po život opasnih šetnica, nekoliko puta sam pisao dopise, što Hrvatskim šumama, što dnevnom tisku. Rezultat, veliko ništa!
Pitam se, čemu služi i što radi preko sedam tisuća uposlenih u Hrvatskim šumama?
Moj osjećaj je, da je većina njih zaposlena, da bi održala ovaj nakaradni sustav na životu, odnosno da su sami sebi svrha.

Management, kojemu bi vlada dala odriješene ruke a istovremeno postavila konkretne, mjerljive ciljeve, bio bi prvi korak ka ozdravljenju Hrvatskih šuma.
U opisu zadataka managementu moralo bi pisati, da je njihov core business, nadzor i obnova/održavanje šuma, a sve ostalo neka potraže na tržištu.
Sam jedna tako formulirana rečenica rezultirala bi time, da bi najmanje pet tisuća ljudi doživjelo outsourcing.

Preostali bi dobili takav opis radnih mjesta/obaveza, da za kavice i beskorisna čavrljanja nebi imali vremena.
Osim toga, vlada bi morala imenovati kompetentan Nadzorni odbor, koji bi po definiciji ugovora, bio suodgovoran za sve ono što se u Hrvatskim šumama događa, odnosno ne događa. Nema isprike – nismo znali. Njihova obaveza je damoraju znati.

Moj zaključak je sljedeći: krajnje je vrijeme, da kompetentni i prema definiranim ciljevima plaćeni managementi, preuzmu odgovornost za vođenje ključnih/strateških državnih kompanijine. Sve ostalo treba prepustiti samoregulaciji tržišta.
Tek tada ćemo dobiti malu šansu, da politička kasta prestane biti sama sebi svrha i konačno počne služiti narodu.

Ocjene (5)


Respektira (4): Spektator, bereza, Vlaho, BorisTraljic


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (3)


@viewer, ne vrijedi ni čitati tekst dalje od prvog pasusa, kada se pitaš "zašto bi jedan top manager, radio u državnoj/društvenoj kompaniji, za „sitniš“, ako u slobodnoj privredi može zaraditi i deset puta više!?" . Da su top menadžeri ne bi Laci 0 0 0


ne bi "sjedili" u državno/javnoj tvrtki. Ali sjede u njoj jer tu mogu za nerad inkasirati velike bonuse. Todorić i Tedesci takvog tipa kao ovog iz Hrvatskih šuma ne bi ni zaposlili, a kamoli mu davali bonuse. Dali bi mu "nogu" i to HITNO ! Laci 0 0 0


Analiza pogađa u srž problema a to nisu plaće i bonusi menadžera, već postavljanje ambicioznih ali mjerljivih ciljeva i odgovornog nadzora. Spektator 0 0 0