Analiza

Medijski rat je postao totalan i pitanje je koliko su svi sudionici svjesni te činjenice; neki sigurno jesu, drugi možda i ne potpuno.

Dok s mnogih strana već odavno stižu priznanja Milijanu Brkiću na njegovoj umješnosti u mobiliziranju svih resursa HDZ-a, zanimljivo bi bilo znati pitaju li se ikad njihovi stranački stratezi jesu li ti resursi i energija potrebna da ih se aktivira potpuno usmjereni baš na pravu stranu. Jer motreći izvještaje s mnogobrojnih medijskih bojišnica mogao bi se nabrojiti za HDZ zabrinjavajući niz primjera taktičkih neuspjeha, propuštenih prilika i lošeg strateškog pozicioniranja.

Po svemu sudeći događaji vezani za prosvjede u Savskoj bili su prekretnica, kao i katalizator mnogih drugih procesa. Nakon što je Karamarko svjesno odustao od mogućnosti da uz malo rizika pokuša preuzeti inicijativu, a pogotovo nakon što je poslije uspješnih Milanovićevih poteza propustio i mogućnost da bar održi ravnotežu, stvari su se počele okretati protiv njega. Uspješno vođenje pregovora s prosvjednicima ostavilo je dosta dobar dojam čak i među Milanovićevim protivnicima, uključujući i značajan dio branitelja, dok je Karamarkova naglašena neaktivnost ostavila neugodan dojam čak i unutar njegove stranke.

Je li to trenutak kada je Karamarko napokon shvatio da ne može kopirati Milanovićevu strategiju pred parlamentarne izbore 2011.? U moru hrvatskih apsurda jedan od njih je svakako i činjenica da je upravo grčevita proaktivnost vlade Jadranke Kosor omogućila Milanoviću da došeta do Banskih dvora pasivnim metodama. Bez izravnog izbornog legitimiteta Kosorova se trudila dokazati radom i inicijativama, bar onako kako je znala i umjela - bar neke od tih inicijativa su pohvalne, recimo Kodeks korporativnog upravljanja državnih poduzeća. Javnost je, međutim, bila previše ozlojeđena otkrićima o mračnim stranama Sanaderove vladavine, te je svaki potez vlade koji je privlačio medijsku pažnju djelovao na isti način na koji djeluje visoka metalna šipka na vrhu brda pri jakoj grmljavini - samo je dodatno na sebe navlačio bijes iracionalne sile.

Tako je Kosoričin trud u korist vlastite štete omogućio Milanoviću ugodnu hladovinu pasivnosti i tišine u situaciji kada bi normalno bilo upravo suprotno - da se izrazitom inicijativnošću upire da dođe na vlast. Nije da je imao i puno izbora; sjećamo se da se tada "premijer u perspektivi" bio okuražio i počeo davati izjave. No gotovo svaka takva izjava je, što zbog bahatog tona što zbog nerazumljivosti, zastrašujuće djelotvorno snižavala SDP-ov rejting, tako da su na kraju SDP-ovi medijski mozgovi naložili tvrdu šutnju do izbora, Milanović bio dovoljno pametan da savjete prihvati i dogodilo se to što se dogodilo - SDP se ugurao na pozicije vlasti bez truda, inicijative i pameti, pukim stjecajem za njih povoljnih okolnosti.

Sve ukazuje na to da se i Karamarko nadao u dlaku istom scenariju dolaska na vlast. No Hrvatska se ne bi zvala zemljom apsurda da ih nema u izobilju: ono što bi u bilo kakvim normalnim okolnostima bio SDP-ov nepopravljiv nedostatak, u sadašnjoj situaciji je prednost - od njih su svi toliko navikli na nerad i nedostatak bilo kakvih ozbiljnih poteza vladaoca da je njihovo puko sjedenje na vlasti gotovo postalo samo po sebi razumljivo. Tako je opća pozicija postala jako slična šahovskom zugzwangu, iznudici u kojoj svaka strana nastoji ni najmanje ne riskirati i čeka da druga strana povuče pogrešan potez.

Možda bi takva situacija bila na kraju pobjedonosna za Karamarka da nije bilo vanjskog elementa koji nije dopustio da ga se ignorira - prosvjednika u Savskoj - te Milanović na kraju nije imao izbora nego povući potez, povukao ga je i uspio - i balans nečinjenja je narušen.

Kada jednom krene loše, kao da se ne može zaustaviti - u nedavnoj medijskoj strci oko otkaza danih dvojici novinara, kada se prašina slegla, ostao je samo niz izravnih i neizravnih optužaba kako HDZ i desnica pritišću medije radi ostvarivanja kontrole. Kako to može drukčije nego katastrofalno djelovati na imidž HDZ-a? Ako svi znaju da se u javnosti Karamarko, kao dugogodišnji pripadnik sigurnosnog miljea, ionako percipira kao osoba koja raspolaže s neusporedivo više važnih informacija od "običnih" građana - što se onda tek može očekivati ako on doista uspostavi snažnu medijsku kontrolu nad informacijama?! Diktatura i mrak! Svaka stranka kojoj je stalo do održavanja bilo kakvog demokratskog imidža morala bi se svim silama usprotiviti ovakvim optužbama. No HDZ se izgleda i tu odlučio na već često primjenjivanu taktiku nadmoćnog ignoriranja tipa "takve optužbe su tako niske da nam je ispod časti komentirati". Veliko je pitanje, međutim, koliko efektivno takav pristup može ublažiti val optužaba koje se ponavljaju danima i bruje po cijelom medijskom prostoru.

Zatim, incident s kukastim križom je izgleda donio još gore stvari za HDZ. SDP se nije libio poslati niz izravnih optužaba na adresu HDZ-a, optužaba teških i neugodnih, a bez ikakvih argumenata. Političkih optužaba se nije libio niti ministar unutarnjih poslova čija bi izravna dužnost trebala biti istraživati, a tek onda optuživati. Ponovno, umjesto da se energično obrane od takvih napada i ukažu na njihovu neutemeljenost koja je čak izvan elementarne političke kulture, u HDZ-u su se opet većinom odlučili na uvrijeđenu šutnju. Ili možda na nešto puno gore - na nekorektnu optužbu uzvratiti nekorektnom protuoptužbom. Bilo da je riječ o izravnoj reakciji na kukaste optužbe ili pak o potezu trenutne inspiracije, Karamarkova izjava u kojoj se de facto negira postojanje ljevice u Hrvatskoj i svakog tko se na takav način određuje proglašava jugofilom, malne zagovornikom druge države, dakle petokolonašem u vlastitoj državi - predstavlja valjda najveći autogol jednog političara člana velike stranke od proglašenja hrvatske neovisnosti. Ne samo, dakle, radikalna i "srednja" ljevica nego i lijevi centar, pa i "čisti" centar s ponekom lijevom idejom - svi oni koji se nalaze na bilo kojoj od tih političkih pozicija proglašavaju se neprijateljima države s kojima se, budući da "stanje podsjeća na rat", očito treba obračunati. Poslije takvog nastupa, trebaju li HDZ-ovi politički protivnici uložiti ikakav dodatni trud da upravo Karamarka predstave kao opasnost za državu i društvo?

Dok pratimo taj niz HDZ-ovih medijskih poraza, ne može se ne primijetiti da je za hrvatsko društvo još poraznija činjenica da je upravo drugi oponent - SDP - mnogo opasniji igrač po pitanju medijskih kontrola. U dugogodišnjoj lokalnoj vladavini u Zagrebu i Rijeci, ta stranka je izrazito ovladala tehnikama uspostave medijske kontrole na lokalnoj razini, do te mjere da su lokalni medijski monopoli u tim gradovima narušeni tek uslijed unutarnjih trvenja u SDP-u - izvana ih nitko nije mogao ugroziti. Komešanja na lokalnom javnom prostoru su nastala tek kad su odmetnuti SDP-ovi moćnici ponijeli mnoge upravljačke konce sa sobom pri odlasku iz stranke, ali nažalost ne u smislu razvijanja medijskog pluralizma, nego tek u smislu borbe za potpunu kontrolu - u Zagrebu tu kontrolu i dalje drži Bandić, dok se u Rijeci izgleda još ništa ne zna. Zagreb kao najmnogoljudniji grad i prijestolnica nema niti jedan medijski portal koji bi lokalne političke teme razmatrao neovisno o željama gradske uprave, pisani mediji da se i ne spominju.

I sada, kada su na vlasti već godinama, kada su svjesno odustali od bilo kakvog ozbiljnog vođenja države u smislu strategije i povlačenja državničkih poteza, kada im odavno sve poteze koje povlače u javnosti priprema profesionalna tvrtka specijalizirana u medijskom spinu, što možemo nadalje očekivati od SDP-a? Još jedan mandat u kojemu bi dalje učvršćivali informacijsku kontrolu a zanemarivali sve druge aspekte vođenja države izgleda doista zastrašujućom perspektivom.

Pogotovo kad u medijskom ratu očito nemaju dostojnog protivnika - u onom dijelu javnosti koji je vezan za medije, a ne za usmenu predaju, upravo HDZ se percipira kao najveća opasnost!

Koliko je HDZ inferioran u tom pogledu najbolje pokazuju bolećivi pokušaji pritiska koji bi doveo do smjene HRT-ovog gubernatora Radmana - umjesto unjkavih govora nekarizmatičnog Jasena Mesića i dubokoumnih optužaba koje na HDZ-ovoj zvaničnoj stranici proučavaju valjda samo njihovi najzagriženiji poklonici, HDZ-ovci bi već sada trebali biti u totalnoj ofenzivi nametanja neutralne uprave HRT-a, i u tome tražiti podršku cjelokupne demokratske javnosti, čak i EU institucija.

Svojedobno se govorilo da se u SFRJ na televizijama pojavio dašak demokracije (negdje sredinom '80.-ih) onda kada su TV-novinari počeli otvoreno izvještavati o problemima iz realnog života. Na Radmanovoj televiziji problemi se spominju samo kao uvod u vijest da ih je neki SDP-ovac suverenim potezom otklonio, sve druge vijesti pršte od optimizma i pozitivnosti. Uz takvu propagandu emisije koje uključuju javni dijalog ne mogu puno pomoći.

Veliko je pitanje jesu li HDZ-ovci uopće do kraja svjesni u kakvoj su trenutno gabuli po pitanju medijskog rata. Je li Karamarko svjestan toga da je previše taktizirao i ne samo izgubio inicijativu nego i razotkrio nepripremljenost u taktičkoj borbi s SDP-ovim spin doktorima? Hoće li on angažirati nove resurse u tom nepoštednom ratu ili će prosto nastaviti s usmenim medijskim menadžmentom u ruralnim krajevima gdje se ljevica predočava babarogom putem pučkih prispodoba? Vremena je sve manje i mnoge stvari će se ubrzo otkriti.

Ocjene (6)


Respektira (5): VeNLO, siouxica, IDujas, draxy, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (25)


možda je to samo moj dojam, a u članku sam okušao dati argumente za sumnju - je li riča o hdz-ovom napadu na medije zaravo samo dobra kontrapriča od strane sd? doduše hnd je ustvrdio da se mediji žale na pritiske iz hdz-a, a hdz to nije demantirao Dirk15 0 0 0


to mi se doima krajnje trapavo. jesu li oni doista tako trapavi? javno nazivaju redakcije i vrše pritiske? možda i jesu, ali to dodatno podgrijava tezu da gube. direktno.hr je isto dobar primjer - koliki je njihov utjecaj? na koga oni utječu? Dirk15 0 0 0


rekao bih da je njihovo djelovanje 90% kontraproduktivno u urbanim sredinama, čak neovisno o ideološkoj orijentaciji čitatelja. ako su to glavni aduti hdz-a onda čemo možda imati još dodatnih analiza kako su oni medijski na niskim granama. Dirk15 1 0 0


usput, zahvaljujem se svim čitatelji(ca)ma na strpljenju - u zadnje vrijeme dobivam napade hiperproduktivnosti:) Dirk15 1 0 0


@Dirk15, do nedavna sam mislio da će SDP sigurno izgubiti na slijedećim izborima, i to katastrofalno, no počinjem misliti, a to potvrđuje i tvoja analiza, da nas čeka još veća katastrofa - da SDP ostane na vlasti. Hrvati inače rade na svoju štetu. Laci 1 0 0