Analiza

Stete Department o ljudskim pravima: Gle tko to govori

09.03.2017. 07:55, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

Vrag će ga znati zašto State Department ne izvještava o stanju ljudskih prava u SAD-u, jer kad bi izvještavalo, to bi svakako bilo zanimljivo štivo. Kako ne izvještava, to umjesto njih s veseljem rade Rusi i Kinezi, izvještajima utemeljenim na podacima američkih i nezavisnih organizacija za ljudska prava, pa o stanju ljudskih prava u Americi i mi nešto znamo. Kad bi ipak izvještavali, sumnjam da bi taj izvještaj bio puno drugačiji od istog takvog izvještaja za Hrvatsku, osim možda o stanju sudstva, jer je sudstvo u Americi možda efikasnije, ali sumnjam da je išta manje korumpirano. Ako pak ne izvještava jer možda postoje američke institucije koje to redovito rade, možda bi ih trebalo podsjetiti da i mi imamo iste takve institucije, i vjerojatno puno više takvih institucija od njih. Imamo tako institucije, poput pučkog pravobranitelja koje se bave ljudskim pravima svih nas, civilna društva koje se bave ljudskim pravima svake pojedinačne narodne, seksualne i svake druge manjine koju možete zamisliti. Imamo također bliskog istočnog susjeda koji o svakoj hrvatskoj mani izvještava na dnevnoj razini, imamo sjevernog susjeda koji o svakoj hrvatskoj „greški“ odmah tužaka Europskoj komisiji, imamo južnog susjeda koji se ne prestaje žaliti… ma dobro shvatili ste. Ono što niste shvatili i što nitko još nije shvatio jest, zašto toliko pažnje pridajemo upravo izvješću State Departmenta?

Iako u izvješću State Departmenta o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj niti mogu niti imam potrebu naći mane, mogu i želim pitati, tko nam to govori? Zar država koja mukotrpni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u 200 država diljem svijeta ne može nadopuniti istim takvim izvještajem za vlastitu državu? Država koja je od devet osnovnih međunarodnih ugovora i konvencija o ljudskim pravima, uspjela potpisati samo tri? A da pri tome nije niti ratificirala niti sudjelovala u nizu najvažnijih konvencija o ljudskim pravima, poput Međunarodne konvencije o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama, Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Konvencije o pravima djeteta, koju je veleposlanik SAD-a u UN doduše potpisao u doba administracije Ronalda Reagana, ali ni Clinton, ni Bush ni predsjednik Obama nisu našli oportuno da dokument proslijede Senatu kako bi prošao postupak ratifikacije. Pa, prema službenim informacijama UN-a, SAD-e ne sudjeluje u 17 međunarodnih instrumenta koji se bave ljudskim pravima.

Kakva su stoga ljudska prava u SAD-u? Kako nisu ratificirali Konvenciju o pravima djeteta, u SAD-u je moguća praksa suđenja maloljetnicima kao odraslim osobama i slanje istih na doživotne robije. Tjelesno kažnjavanje je legalno u 19 država. U Americi svake godine u prosjeku 2,1 milijun žena biva napadnuto od muškaraca, što za posljedicu ima da su, u prosjeku, svaki dan tri žene ubijene od strane vlastitih partnera.

Što se prava žena i djece tiče, američki policijski službenici su priča za sebe. Prema podacima iz javnih izvora 2010. godine, policijski službenici bili su upleteni u 618 seksualnih napada, zlostavljanja i silovanja, od čega su u 180 slučajeva žrtve bili maloljetnici. U toj istoj godini, prema izvješću nevladinih organizacija, bilo je registrirano više od 5.000 slučajeva prekomjerne uporabe ovlasti od strane policijskih službenika. The Wall Street Journal 2014. godine izvještava o 1.800 policijskih ubojstva koji su se desila u 105 policijskih uprava između 2007. i 2012. godine, dok Associated Press iste godine tvrdi da se 400 smrtnih slučajeva događa svake godine kao rezultat aktivnosti u provođenju zakona od strane američkih policijskih službenika.

 O rasizmu u redovima američke policije ne treba trošiti puno riječi. Svi se još sjećamo slučaja nenaoružanog 18-godišnjeg Afroamerikanca Michael Browna kojega je bijeli policajac Darren Wilson  ubio u Fergusonu, ispalivši u njega skoro cijeli magazin svog službenog pištolja, a što je izazvalo masovne proteste u 170 američkih gradova. Policajac Wilson, naravno, nije bio osuđen ni od porote u Missoriju, niti od one u New Yorku, pa ne čudi da u tom istom New Yorku, u kojem rasne manjine čine polovicu stanovništva, isti su predmeti 80% svih tamošnjih policijskih istraga. O stanju ljudskih prava u Americi mogli bi nastaviti u još barem dvije analize, a da pri tome nijednim slovom ne spomenemo povijest njihovih ratova i povijest njihovih rasizma koji se protežu do dana današnjeg.

Ako se takva država stoga usudi kritizirati stanje ljudskih prava u Hrvatskoj, možda bismo se mogli s pravom zapitati, kakvo je tek stanje ljudskih prava u Hrvatskoj? Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj je upravo onakvo kakvo je opisao State Department, odnosno, problemi s ljudskim pravima u Hrvatskoj su isti kao i u Americi, ali i proporcionalno manji s obzirom na broj stanovnika, intenzitet rasnih napetosti i, što svakako smatram najbitnijim, oružja u opticaju i psihološko-kulturno-povijesnoj potrebi i navici da se s njim koristimo. Prevedeno, stanje ljudskih prava u Hrvatskoj je dobro, pa možda čak i vrlo dobro, i ni na koji način se ne može uspoređivati s Amerikom, već samo s europskim zemljama.

Dokaz ovoj tvrdnji su upravo događaji koje opisujemo kad postavljamo pitanje o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Uzmimo na primjer napad na gej klub u Zagrebu, što nam to govori? Da postoje ljudi koji mrze gej populaciju? Na svakom mjestu u svijetu i u svakom dobu povijesti naći ćete ljude koji vole gejeve, koji su prema njima ravnodušni, koji ih ne vole i one koji ih mrze. Zašto bi se današnja Hrvatska po tome razlikovala? Zar društvo ne čine sto ljudi sto čudi? Zar nam puno više ne govori činjenica da je to učinjeno pod okriljem noći i od strane šačice, svima nama nekih čudnih ljudi? Zar nam puno više ne govori da su se sve institucije natjecale kako bi što jasnije i glasnije artikulirale svoje zgražanje? I zar bi u državi i društvu u kojem vlada rasizam, ksenofobija, netolerancija i sve ostale negativnosti koje sami sebi često spočitavamo, LGBT zajednica imala hrabrosti reći da u Hrvatskoj na par dana mora sve stati kako bi se najprije riješili njihovi problemi i zaliječilo njihovih par zadobivenih ogrebotina? Svakako da ne, i da se to može dogoditi samo u društvu u kojem se, bar na principijelan način, pokušavaju poštivati sva ljudska prava. Sve rečeno važi i za srpsku i svaku drugu manjinu.

 Jesi li dječja ljudska prava ugrožena u Hrvatskoj? Jesu, jednako kao i dječja prava u većini europskih država u kojim ni roditelji ne mogu spriječiti Mengeleovu praksu nasilnog unošenja kemijskih spojeva u postupku zvanom obvezno cijepljenje, ugroženo im je pravo na jednaku kvalitetu školskog obrazovanja, pravo na školski obrok ako im ga roditelji ne mogu platiti, itd. Jesu li ženska ljudska prava ugrožena? Dabome da jesu, žene su ugrožene i na poslu i u braku, ugroženo im je pravo na jednaka primanja za isti posao i mogućnosti napredovanja kakve imaju muškarci, a donekle su ugrožene i njihove reproduktivne slobode i prava, upravo kao i u nekim europskim državama. Ali unatoč svemu tome, u Hrvatskoj nijednom političaru ne bi palo na kraj pameti izreći onaj idiotizam koji si je dozvolio poljski europarlamentarac Janusz Korwin-Mikke u europskom parlamentu, o tome kako su žene gluplje pa onda i zaslužuju manju plaću. Što na kraju s onom šakom ridikula koji su se postrojili na Trgu bana Jelačića? Ridikuli kakvih ima svugdje u svijetu, ništa više i ništa manje i nikakav dokaz porasta fašizma u Hrvatskoj, već upravo suprotno, na porast fašizma bi ukazala masovna i učestala postrojavanja na trgovima diljem zemlje. Hrvatska se stoga ni na koji način ne razlikuje od država s kojim se mora uspoređivati, onim Europskim.

Možemo stoga zaključiti da su ljudska prava u Americi tek mrtvo slovo na papiru, a njihova izvješća s kojim godinama mašu u nedostatku samokritike i s velikom dozom licemjerja, tek američko opravdanje za mnoge oružane invazije, ograničene intervencije i poticane obojene revolucije. Što Amerika misli o ljudskim pravima svojih građana i svih građana svijeta, jasno su nam pokazali dokumenti koje je ovih dana objelodanio Wikileaks, i koji jasno pokazuju na koji način Amerika štiti ljudska prava svih onih koji se usude prčkati po internetu, kupiti pametni telefon ili pametnu televiziju. Kad stoga predsjednik HNS-a Vrdoljak kaže da je Hrvatska tim izvješćem dobila pljusku, trebalo bi ga zapitati kakva je to pljuska bila? Jer zasigurno i on zna da nije bila moralna, obzirom da se moralne pljuske mogu dobiti samo od moralnih ljudi, dok moralne institucije, a kamo li države, nikad nisu ni postojale. Čemu onda tolika graja na to što State Department misli, logičnije bi bilo taj američki dokument pogledati s podsmjehom i ukazati na to tko nam to govori.  

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 209.4
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (12)


Komentari (12)


@5n5, odlican si, gust mi je citati. Nadam se da zaradjujes od pisanja-:) Anyst 1 0 0


@Amyst ma naravno, što su čitatelji zadovoljniji, to mi je duša bogatija 5none5 0 1 0


Danas su drugovi koji se nazivaju antifašistima,a prešaltali se na neoliberalni fašizam,imali dirljiv performans sa tortom u obliku petokrake. Izvještaj State Departmenta je sigurno bio po njihovoj volji. plotto 1 0 0


Izvanredna analiza i ujednom kritika stavova u nas da sve što dolazi sa zapada, naročito iz SAD moramo shvatati ozbiljno. To što State Deoartement govori o ljudskim pravima je čista glupost i bezobrazluk. Njihovo poimanje ljudskih prava su Laci 0 0 0


najočitija u Afganistanu, Iraku, Siriji, Libiji, u podržavanju Izraela, u podržavanju saudijskih šeikova, u pomaganju svih neneraodnih režima po Južnoj i Srednjoj Americi, te po "tetošenju" nacista i proganjaju "komunista". Kritika im je shit ! Laci 0 0 0