Analiza

Europsko biti ili ne biti

10.02.2017. 16:27, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

 Brexit, Trump, Francuska i Italia raspravljaju o izlasku iz eura, Europa na dvije brzine, aktualizira se ponovo i Grčka i Grexit dok populizmi prodiru na sve strane… To je valjda taj posebno težak trenutak političkog vremena za upriličiti susret predsjednika ECB-a Mario Draghija i Europske čelnice, njemačke kancelarke Angele Merkel. Pokriven velom tajne, kao i uvijek, sastanak je sasvim sigurno bio posvećen gore navedenim temama, s naglaskom na stanje u eurozoni. U pozadini svega očita činjenica da je došlo vrijeme promjene kursa u odnosima između Njemačke i Europske središnje banke, što reflektivno znači i promijene unutar EU.

 Kancelarka naravno nije htjela komentirati sastanak, doznali smo ukratko ipak neka pojašnjenja vezano za Europu dviju brzina. Europa dviju brzina ne odnosi se na eurozonu, kako su se ponadali neki u Italiji, po Merkel, eurozona mora postati još kohezivnija i podržavati projekte koje poduzima. Druga brzina odnosi se na zemlje izvan eurozone. Po tom prijedlogu, unutar EU bi mogli postojati razni oblici bliske suradnje među članicama, s time da je svakom otvoreno da odluči gdje će i kako će. O mogućnosti da članica eurozone hoće van iz eura, nije bilo riječ, premda je to jedno od onih gorućih političkih pitanja Europe.

Bilo kako bilo, nakon žestokog napada američke administracije na Njemačku, gdje je Njemačka optužena za valutnu eksploataciju Amerike i drugih članica EU, došlo je do zatopljenja u odnosima između ECB i Njemačke. Nijemci su se obranili od Trumpava napada pozivajući se na suverenu monetarnu politiku koju provodi ECB, a koja je svojim programima pogodovala njemačkoj kompetitivnosti. Nijemci su drugim riječima priznali da je euro preslab za njihovu ekonomiju (a da je za druge članice prejak) i da je to prednost za njihov proizvod, ali da oni tu ne mogu ništa, jer monetarnu politiku provodi Mario Draghi. Ministar-jastreb Wolfgang Schäuble, koji je do jučer bacao drvlje i kamenje na Draghija, sada je pun razumijevanja za politiku ECB, inflacija u Njemačkoj danas više nije baš toliko visoka kao što je tvrdio jučer, pa Draghi može slobodno nastaviti provoditi svoju monetarnu politiku koliko smatra da je potrebno. Merkel i Schäuble djeluju pitomije jer i kod kuće imaju jednu veliku brigu. Po novim anketama, prvi put nakon više od deset godina, Merkel više ne vodi po popularnosti. Kandidat ljevice Martin Schulz prešišao je kancelarku. Schulzova kampanja mudro je fokusirana na 'socijalnu pravednost' u Njemačkoj. Dok u europskoj politici Martin Schulz u svakom slučaju najavljuje jednu više europsku Njemačku, a manje dosad viđen trend ka njemačkoj Europi. Do izbora doduše ima još 8 mjeseci, ali čini se da je era Merkel i tvrda njemačka politika dobila realnu alternativu.

S druge strane stola, Mario Draghi, u zadnjih je desetak dana došao u sukob sam sa sobom. Najprije je u pisanom odgovoru europskim parlamentarcima rekao kako se iz eura može izaći, nakon što se “integralno reguliraju” odnosi unutar sustava Target 2, da bi se nekoliko dana kasnije vratio na stare pozicije po kojima je euro “nepovratan”. Ali duh iz boce je pušten, u Italiji i Francuskoj ekonomisti su izanalizirali sustav eura i objavili ono što je bilo oduvijek jasno, iz eura se može izaći, ako je to politička odluka nacije. I to bez nejasnoća oko javnoga duga, kredita nominiranih u euro i sličnih tehničkih pitanja. Euro je nepovratan otprilike onoliko koliko su se činile nepovratne i prijašnje nacionalne valute. Na talijanskoj javnoj televiziji se mogla čuti i jedna od onih bakica na pijaci (koje najčešće znaju više nego doktori specijalisti) kako to objašnjava jednostavno: “Onako kako su promijenili lire u euro, tako neka sada eure promijene u lire”. 

Eventualna pobjeda Marine le Pen i izlazak Francuske iz eurozone, označilo bi i kraj eura, jer euro je u osnovi francusko-njemački dogovor, a Europa bi se tada volens-nolens suočila s tim scenarijem. Najkonzervativniji od analitičara potvrđuju neotuđivo ustavno pravo na monetarno samoodređenje, ali u slučaju izlaska iz eura govore o potrebi ozbiljnih, dugotrajnih i poštenih pregovora. Sve analiza cum grano salis, pa i one koje dolaze iz Njemačke, potvrđuju da bi krajnji ekonomski gubitnik rastakanja eurozone bila zapravo Njemačka.

Kakve su dakle pozicije Draghija prema Njemačkoj ne trebamo puno nagađati. Draghi je eurofil Paar excellence, to je jedan od onih koji je u ideju ujedinjene Europe "uložio sav svoj novac, sav svoj trud i cijelog sebe", kako je to jednom sam rekao, i koji zna kako je danas, za spas eurozone, odnosno za spas procesa koji vode ka ujedinjenju Europe, potrebna mrkva zvana euro-obveznice, to jest sustav gdje bi, kao i u svakoj normalnoj državi, Centralna Banka garantirala ne samo stabilnost financijskog sustava, već i javne dugove, stoga i zaposlenost.

Nema sumnje da svi nacionalizmi u sebi drhte pred mogućnosti uvođenja euro-obveznica, jer one bi oživjele europske ideale, ali do toga se više ne može doći praznim obećanjima ili zavaravanjem, kao što je to radio Juncker. Ne može se narode Europe više plašiti ni batinom, koja iskrivljuje stvarnost, pa daje apokaliptičke slike o rastakanju eurozone.  Stvarno ujedinjena Europa bi trebala biti jedan posve novi politički dogovor, uvelike različit od dosadašnjeg. Velike i najbogatije zemlje su te koje bi velikodušno trebale dati primjer koncesija suverenosti, a ne to tražiti od onih jadnih i osiromašenih poput Grčke. S trenutne perspektive to izgleda kao naivna, nemoguća utopija. Pravi, rigidni  nacionalizmi, koji su protiv solidarno ujedinjene Europe, kriju se zapravo iza zakulisnih financijskih interesa političkih i inih elita, i to u svakoj članici ponaosob. Premda im novi politički pokreti ozbiljno prijete da će ih maknuti s političke pozornice, ti, takozvani populizmi, u odnosu na taj ukorjenjen europski establišment, posve su benigne pojave, ali koje svakako nose novo vrijeme jer je dosadašnji model naprosto neodrživ.

Ocjene (8)


Respektira (7): Grugru, Boljunac, siouxica, viewer, VeNLO, 5none5, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (13)


čitao sam viewer te analitičke opaske, od riječi do riječi koje navodiš, isto tako sam od riječi do riječi čitao analize koje dematiraju te postavke. Jedna stvar je sigurna i svi se slažu, eurozona kakva je sada pogoduje samo bogatima i neodrživa je Jung-fu 0 0 0


@Jung-fu, dali se jednako dobro živi u Delaware-u, New Yorku, North Dakoti na jednoj strani i West Virginiji i Mississippiju na drugoj strani? Reći ćeš da USA ima fondove iz kojih se vrše kompanzacije. Da, ali i to ne pomaže u eliminaciji nejednako viewer 0 0 0


a da li postoji spread između New Yorka i North Dakote? Naravno da ne postoji, nitko ne traži uravnilovku ili da svi svugdje žive jednako, samo se traži da cijena novca bude svima jednaka i da ako se želi biti unija, da se to i bude Jung-fu 0 0 0


osim toga, sudeći po sklopu razmišljanja tipa viewer, pa zašto se onda ne bi unija raspala na zemlje članice, kao što je to nekada bilo, i kad se uostalom svugdje živjelo bolje, komu kvragu onda treba ovakva EU gdje svak svakoga optužuje? Jung-fu 0 0 0


No konačno pravo pitanje Jung-fu ! Komu k vragu treeba ovakva EU ? Onima koji su je krenuli osnivati ! da nisu možda bili altruisti, iz brige za sirotinju ? A ti VeNLO imaš pravo, sirotinja uživa u izobilju zahvaljujući Rockfelerima i Rotschildima Laci 0 0 0