Analiza

Državni proračun kao sinteza cjelokupne državne politike (2)

20.12.2016. 14:19, Koliko je realan Vladin proračun?

U teoriji države i prava jedno od pitanja je  to kakvi  tipovi  država postoje odnosno su postojali u povijesti.  Poznato je da se države u kojoj su crkvene vlasti alfa i omega u vlasti  označuju kao teokratske države. Postoji jedna  dopuštena religija i to je sve.  Paradoksalno se je zbilo da su sve komunističke države kao ateističke  bile u svojoj biti teokratske države. Ideologija je zamijenila religiju i očuvanjem  komunističke idologije se je osiguravala vlast avangarde tj. vlast najnaprednijih u društvu. Druge ideologije nisu bile dopuštene, pa tako niti politlčke stranke. Poznato je da je taj sustav propao i kao ideologija i kao praksa, padom berlinskog zida i događanjima koji su slijedili.   Međutim,  samim tim nije propao društveni sloj koji se je formirao tijekom teokratske vlasti od 1945. do 1989. g. Taj novostvoreni društveni sloj u ono doba, vrlo se je dobro priremio za  nadolazeće promjene, što mu i nije bilo teško učinviti jer su  većina ljudi oguglali na naopaki vrijednosni sustav koji su usvojili u doba jednoumlja. Mnogi su izravno ili posredno interesno povezani s onima koji imaju moć i koji su stekli velika bogatstva.  

Držim da u Hrvatskoj postoje određeni privilegirani društveni slojevi kojima je u interesu da se u nas ne provedu dubinske društvene reforme.  Predstavnici tih  slojeva su na svim ključnim  mjestima  u strukturama države i gotovo u cijelosti drže u svojim rukama sredstva javnih komunikacija te djeluju javno bez ikakve nelagode kao oni na čijoj je strani pravo i pravda, a paralelno s time  ne prezaju djelovati i podzemno.  Za taj su “posao” vrlo dobro umreženi. 

Zato, svaka zvanična vlast koju izabere narod mora vodit računa o tim društvenim slojevima i njihovim interesima.  Na to je prisiljena. Kad to ne bi činila bila bi srušena. 

Ali, u nas se o tome uopće ne raspravlja.  Temeljno je pitanje uzroka našega zaostajanja za drugima koji nas pretječu po gospodarskom rastu i po izgledima za održivi rast i za opstanak u svijetu koji se stalno  sve brže mijenja. Jedni drže za bi trebalo izvršiti tzv. strukturne reforme, ali nisu baš rječiti kad treba javnosti objasniti na što se zapravo misli. Drugi vide problem u našoj neadekvatnoj monetarnoj i ekonomskoj politici. Da stvar bude paradoksalnija  protivnici struktirnih reformi se nalaze na našoj kakvoj-takvoj desnici, a  zagovornike tih reformi se svrstava u neolibearale kojima je stalo samo do nezasitnog  bogaćenja. 

 Kako u društvu djeluju privilegirani društveni slojevi vrlo se lijepo može naučiti iz analize uzroka Francuske revolucije 1789. g. Uzroci su bili u lošim političkim  gospodarskim prilikama. 

1. Državna uprava je bila nevaljana i nepravedna. Sve znatnije službe ugrabile su plemićke porodice koje su bile u međusobnoj vezi  i koristile se svojim položajem. Kao što to danas u nas čini naše komunističko (udbaško-kosovsko) “plemstvo”. I tako su se nepravednošću svake vrste obogaćivali.  Od toga nasija se nitko nije mogao obranit jer su i sudovi bili pristrani tj. njihovi.

2. U Francuskoj nije bilo pravog seljaštva nti građanstva, jer je zemlje bila u rukama plemstva, a građanski stalež je bio u bijedi. S jedne strane su tu bile cehovske povlastice, a s druge neki su bili privilegirani i povlatice se je “kupovalo” od onih koji su o njima odlučivali.  Porezi su bili nepravedni, a poreznici su bili prema seljacima i građanstvu bezdušni. Naravno poreznici su postavljani iz redova plemstva. Plemići i svećenici nisu bili oslobođeni plaćanja poreza, ali suplaćali tek 1/3  glavarine i zemljarine, iako su imali 2/3 zemlje. 90 % poreza su plaćali obespravljeni seljaci i građanstvo. 

3. Moralna izopačenost kraljevskog dvora  pogotovo za vladavine Luja XV. je mnogo doprinijela nezadovljstvu puka i revoluciji.

4. Mržnju prema državi i takvom neredu  poticali su filozofi koji su potkapali ugled države i zagovarali jednakost i slobodu svih ljudi. 

5. Kralj Luj XVI. je bio krijepostan vladar, ali nedovoljno moćan da privoli oba viša staleža da se sami odreknu svojih privilegija. U dva je navrata doveo na Dvor  stručnjake koji su otpočeli porezne reforme. I zagovarali štednju. Jer su državni izdaci na veliko premašivali prihode. Naime dvor je nemilice trošio na koješta: na visoke, na gardu, na mirovine,  na vojsku itd. Državni dug je bio  ogroman i svake je godine rastao s novim zaduživanjem  kamatama. I to jako podsjeća na naše današnje prilike u Hrvatskoj.   A naš vrli ekonomski stručnjak Ljubo Jurćić pak se protivi štednji  jer po njemu ona produbljuje krizu.  Dakle, raspašoj. Takoćemo suzbiti krizu. 

I da ne duljim dalje s time “strukturne reforme” nisu provedene u Francuskoj i Luj XVI. je pored brojnih drugih završio na giljotini.

A naša potpredsjednica  Vade RH , gđa Martina Dalić je ovih dana najavila “regulatornu giljotinu”. Ne vjerujem da je pritom mislila ozbiljno. Jer to bi značilo ono što je navodno najavio Donald Trump: potpunu zabranu zapošaljavanja u državnoj službi, osim u vojsci, policiji i  zdravstvu; za svaki novi zakon da će povući dva postojeća; dramatično smanjenje poreza. Međutim, SAD-u ne trebaju tzv. strukturne reforme. Njemu trebaju bolje funkciniranje postojećinh institucija. U nas je situacije posve drugačija.  U nas to ne ide,  jer za to nema ni političke volje niti znanja neophodnog za taj posao.   Naše  je društvo  takvo da njime vladaju privilegirani i neodgovorni, dobro umreženi slojevi.  Takvo stanje osigurava postojeći ustavni i posebno izborni sustav.  Sve je postavjeno naopako.  Ili promatrano s druge strane, upravo onako, da sve ostane kakko jest i da se ništa ne promijeni.  

Zato bismo mogli zaključit da je naš državni proračun  za 2017. g. vrlo realan jer odražava odnos snaga  i svijesti u društvu i, ako se nešto dramatično ne promijeni, vodi nas ravno u  propast. Polako, ali sigurno. I sve brže i brže. Jer, hrvatsko je društvo neodgovorno. 

Za potkrjepu te tvrdnje ističem slučaj dvaju zakona poznatih kao “Lex Perković” i “Lex Vlahušič”. Kolumnist Večernjeg lista g. Zvonimir Despot je u kolumni od 19. prosinca o.g. na tim slučajevima pokazao koji je najveći hrvatski problem. S pravom ističe da su najveći problem hrvatski birači. Jer biraju nemoralne i osuđene osobe za visoke položaje u državnoj vlasti. Zato jer su velikim  dijelom politički nepismeni i korumpirani. Dakle, ne samo politički nepismeni nego i korumprani. Sada imamo na političkoj sceni u Hrvatskoj dvije velike stranke: HDZ i SDP, te nekoliko manjih koje  pretendiraju biri jezičac na vagi između te dvije stranke. Za sada je taj jezičac ili kako ga nazivaju korektiv, Most.  Ne bi bilo teško dokazati da su politike koju vode HDZ i SDP vrlo slične.  Razlike se svode ne retoričke marketinške marifetluke kako pridobiti birače  na izborima. Kad izbori prođu, nestanu i te razlike.  Činjenica je da  u Hrvatskoj ne postoji prava oporba. Ono što bi trebala biti oporba je razmrvljena šuma svakakvih stranaka i strančica koje apsoltno ništa ne znače. Nema se koga birati ! 

U takvoj hrvatskoj političkoj pat poziciji, nije se ni moglo očekivati od vlasti korijenite promjene, strukturne reforme i uspostavu odgovornog društva. Oni koji  ističu nerealnost državog proračuna, uveli bi nas u još veće zlo.  Paradoksalno i ljevica i “nova ljevica” pogotovo zagovara povratak svojim korijenima, a kad je riječ o nacionalnom bogatstvu i gospodarenje njime desnica je još žešće na pozicijama klasika propalog  komunističog sustava.  

Unatoč tome sebe ne doživljavam ni kao  defetista niti kao  pesimista.  Hrvatskoj je neophodno političko opismenjavanje birača i formiranje pokreta koji bi trebao prerasti u političku stranku  koji bi se zasnivali na slobodi i na odgovornosti. Jer, toga danas u Hrvatskoj nema.  Izbori su farsa, a odgovornost je selektivna ili pak posve neodgovorna. Neke počinitelje zločina se ne progoni, a neke  nevine  se kažnjava i za izmišljene zločine. Ima tu nekih malih pomaka na bolje i to ohrabruje. 

Rješenje za Hrvatsku je u promjeni političkog sustava, napose u promjeni sranačkog i izbornog sustava, te  u radikalnoj privatizaciji svega onoga što ne služi  državi kao instituciji.  Ne rasprodaju državni imovine, nego njezinu podjelu. Bivša komunistička država se je proslavila u povijesti po zločinima prema ljudima i otimačini njihove imovine, a naša hrvatska država  sve oteto čuva kao državno vlasništvo  uz obrazloženje da je riječ o zaštiti nacionalnog bogatstva. Kao privatno vlasništvo ne čini nacionalno bogatstvo.  Država je po pravom komunstičkom shvaćanju iznad naroda i njemu suprotstavljena. To objašnjava toliku jagmu za vlašću. I avangardu koje je zato i ustanovljena. 

Eto, kako je u Ustavu RH određena zaštita slobode. 

>>Članak 3. Ustava RH

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.<<

Nadrobljeno je svašta.  Prava papazjanija. 

A kako su to pred 225 godina učinili mudri Amerikanci, a mi se ni danas ne usudimo misliti kao slobodni ljudi.

 Ustav SAD-a - Amandman 2. (1791.)

>>Budući da je dobro organizirana zemaljska obrana neophodna za sigurnost slobodne države, ne smije se kršiti pravo naroda da drži i nosi oružje.<<

Pouka: Bit slobode nije zabrana bezrazložnog uhićenja ili lišenje života neke osobe, nego pozitivno određenje slobode kao osobnog prava činiti sve što ne nanosi štetu drugome pojedincu ili društvu. Da je hrvatski narod 1991. bio naoružan ne bi bio pretrpio 14-tak tisuća žrtava i na desetine tisća ranjenih i prognanih iz svojih domova. 

Ocjene (4)


Respektira (3): bereza, BorisTraljic, viewer


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (28)


više od šest godina na građevinsku dozvolu kojoj se je protivio zavidni susjed s pozvaom na ekološke razloge. To je naša učinkovita država ! Boljunac 0 0 0


Oranice u površini od oko 3 ha graniče s zainteresiranim kupcem. Da bi saznao tko je vlasnik, morao bi ići na 50 km udaljeni katastarski ured i tamo dobiti tu informaciju. Krasno ! Boljunac 0 0 0


Kako nazvati takve pojave ? Najbolje bi bilo reći da je riječ o birokratskom zagrljaju birokratizirane države njezinih - podanika . Nije riječ o slobodnim ljudima kojima služi njihova država. I mi pričamo o demokraciji i slobodi ! Boljunac 0 0 0


Današnja emisija HR1 "U mreži prvog". Gosti su bila dva glavna urednika. Miodrag Šajatović u "Liederu" i Darko Buković u "Privrednom pregledu". Vrijedno ih je poslušati pomoću Slušaonice HRT-a Boljunac 0 0 0


Oprostite, gl. urednik "Lider"-a Miodrag Šajatović. Boljunac 0 0 0