Analiza

Brojke govore: Karamarko neće pobijediti ne bude li kontrolirao medije

27.06.2015. 15:16, Što se događa u hrvatskim medijima? Koliko na medijsku scenu utječu predstojeći izbori?

Ideja kako novac kupuje izbore nije nova. Jedna je od onih koje se obično podrazumijevaju. Više novca za kampanju obično, ne i uvijek, znači i više minuta na televiziji, više članaka u novinama, više jumbo plakata na ulicama, više lokalnih opinion makera koji zagovaraju tvoju politiku, više volontera koji obilaze domove ili zovu ljude kako bi ih motivirali da izađu na izbore.

Ono što obično nije intuitivno je činjenica kako nisu svi kandidati jednako pogođeni ovom poveznicom između novca i broja glasova.

2012. američki Center for Responsive Politics, koji se bavi proučavanjem utjecaja novca na politiku, proveo je kontrolirano istraživanje na uzorku od 435 izbornih trka kako bi na temelju stvarnih podataka pokušao izvesti zaključke. Jedan od ključnih zaključaka je da ukoliko opozicijski kandidat ne uloži više novca u kampanju od trenutnog obnašatelja dužnosti ima male šanse za pobjedu. (thewire.com)

Podaci na temelju kojih su izveli te zaključke prikazani su na grafu. Plave točke prikazuju slučajeve u kojima je opozicijski kandidat pobijedio. Na x-osi je razlika u broju glasova, a na y-osi je razlika u količini uloženog novca u kampanju. Iako postoje slučajevi u kojima je opozicijski kandidat pobijedio i s manje uloženog novca očito je kako su takvi slučajevi puno rjeđi od onih drugih.

Logika je vrlo jasna. Kandidat na vlasti ima daleko više prostora za obrađivanje biračkog tijela. Osim priče koju može prodavati svojim biračima na raspolaganju mu je i jedan vrlo efikasan alat kojim opozicijski kandidat ne raspolaže. Može povlačiti konkretne poteze kojima utječe na svakodnevne živote birača. Kako se ti potezi često svode na preusmjeravanje javnog novca jasno nam je kako će ih birači doživjeti vrlo konkretnima.

Analizirajmo na trenutak prošle predsjedničke izbore. Oba kandidata potrošila su podjednako novca. Kolinda (50.74%) potrošila je 8.327 milijuna kuna, a Josipović (49.26%) potrošio je 7.986 milijuna kuna (gong.hr). Kako se radi o dva usporediva kandidata koja ne odskaču jako jedan od drugoga i s vrlo sličnim budžetima nije odmah jasno kako Josipović nije uspio kapitalizirati položaj koji je držao u tom trenutku.

Pogledamo li rezultate anketa nekoliko mjeseci prije izbora vidjet ćemo da se tada čak govorilo i o Josipovićevoj mogućoj pobjedi u prvom krugu (predsjednički-izbori.hr). Josipović je do tada vrlo efikasno koristio svoju poziciju u kampanji. Pred kraj kampanje stvari su se počele mijenjati. Kolinda i HDZ kvalitetno su odigrali igru do kraja, ali pobjedu su im prepustili Josipović i SDP. Josipović nije dovoljno realno percipirao situaciju oko sebe pa nije ni poduzeo sve moguće poteze koji bi ga možda ostavili na poziciji. Dopustio je da u ključnim trenucima razilaženje između njega i stranke postane sve očitije i izgubio je punu stranačku potporu bez da je na račun toga negdje drugdje skupio više glasova.

Približavaju nam se parlamentarni izbori. Milanović i SDP naučili su jako puno iz izgubljenih predsjedničkih izbora. Promijenili su retoriku, podijelili uloge i maksimalno koriste svoju postojeću poziciju. Inicijative, promjene i “odlučni” nastupi redaju se gotovo na tjednoj bazi. U ovom trenutku teško je jasno ocijeniti koliko postoji rezona iza njih, a koliko se svode na obično kreiranje ideje pozitivnog trenda. Plan za izbore vrlo je jasan. Bit će to bitka između dobra i zla. Očekujmo da će svi SDP-ovci koji imaju pristup medijima, što znači prvenstveno ministri, konstantno prikazivati Milanovića kao čovjeka koji “akcijama grabi prema naprijed”, a Karamarka kao osobu koja je zaostala negdje u davnoj i mračnoj prošlosti.

Što preostaje Karamarku? U utrci u kojoj raspolaže s jednako sredstava kao i Milanović, a opozicijski je kandidat, će izgubiti. Karamarkova prednost je vrhunska logistika. No ona je Kolindi donijela samo miminalnu prednost u odnosu na Josipovića koji je loše radio taj dio posla. CRM sustav s popisom svojih birača imaju i HDZ i SDP. I jedni i drugi će kroz svoje promatrače pratiti tko je sve izašao na izbore i onda one koji su ostali doma zvati i motivirati da se uključe. I tu će Karamarko biti bolji, ali to je sve zanemarivo u odnosu na oružje kojim Milanović raspolaže, a to su 5 mjeseci mandata koje će uložiti u to da sebe prikaže kao dokazanog reformatora.

Karamarko nema u rukama nevjerojatan gospodarski plan, jer takav ni ne postoji. Treba mu dobar plan, dobri gospodarski savjetnici i treba mu medijska snaga kojom može “raskrinkati” Milanovića. Birače kojima su jedino bitne priče o partizanima i ustašama već je osvojio, kao uostalom i Milanović. Dakle, treba se okrenuti onima koje zanima može li im život izgledati bolje u budućnosti. Milanović će gurati gomilu inicijativa do početka izbora, a Karamarko mora moći svaku “uvjerljivo” diskreditirati. “Uvjerljivo” znači stvoriti dojam u javnosti kako se radi o ispraznim i štetnim potezima nesposobne vlade makar neće uvijek biti lako donijeti sud o njima. Jedini način da se to napravi je kroz kontrolu medija.

Može li se medije kontrolirati? Mediji su tvrtke kao i sve druge, novinari su zaposlenici kao i svi drugi. Zaposlenik svoju plaću zarađuje tako da izvršava zadatke poslodavca, a poslodavac ispunjava ciljeve vlasnika. Ponekad se to svodi na objektivno informiranje javnosti, a ponekad ne. Čak i ako se u 99% slučajeva svi novinari vode načelima struke ostaje pitanje koliko veliki efekt se može postići s tih 1% ako uvijek odu na jednu stranu.

Vlasnici tvrtki obično kao krajnji cilj imaju novac, utjecaj ili kombinaciju te dvije stvari. Mediji već dugi niz godina nisu ulaganja od kojih se očekuje veliki novčani povrat, ali su i dalje centri utjecaja. Kada netko iz jedne sasvim druge branše kupi veliku medijsku kuću malo koji analitičar može tvrditi kako je to poslovno sasvim logičan potez ako ga se promatra kao izolirani slučaj. Ako ga se promatra kao kupovinu utjecaja na tržištu onda je to sasvim druga priča.

Analizirajmo što je sve Karamarku od medija na raspolaganju bez da preduboko zagazimo u obično špekuliranje.

EPH je jedna velika medijska kuća s velikim utjecajem. Vlasnik joj je jedan odvjetnik koji nema pretjerano mnogo iskustva u medijskoj industriji. Da li je kupio EPH zato što je htio izlet u neprofitabilne vode i da li otkaz Dežuloviću nešto znači ostaje da vidimo. Pretpostavimo za sada da ta osoba nije zaigrani milijunaš već da ipak ima neku ideju što će napraviti s tim utjecajem te da bi puno radije u premijerskoj fotelji vidio poznanika Karamarka nego Milanovića.

Druga velika medijska tvrtka je Styrija. Ne treba puno kopanja kako bi se došlo do vlasnika te tvrtke. Ukoliko odigra karte na pravi način Karamarku ni tu ne bi trebao biti problem pronaći zajednički jezik u borbi protiv većeg zla. Uz te dvije kompanije pokrio je sve najvažnije tiskane i online medije.

Problem su televizije. Milanoviću je daleko lakše vršiti pritisak na HRT nego što je to Karamarku i tu je pitanje što se može učiniti. Teško je obećavati pozicije dok pobjeda nije vjerojatna. I dok se u HRT-u sve uvijek svodi na bitku oko ugovora i fotelja vlasnici RTL-a i Nove reagiraju na novac. Ukoliko se značajan dio sredstava iz kampanje proslijedi na te adrese možda se može očekivati nekoliko bodova više, a svaki će biti bitan.

Pretpostavimo da je izneseno istraživanje točno i primjenjivo na Hrvatsku. Tada je jasno kako Karamarko kreće iz lošije pozicije. Kako on nije vođa koji inspirira svojim govorima tako je teško zamisliti situaciju u kojoj s malo medijskog prostora radi nevjerojatne stvari. Ne postoji ni gospodarsko čudo koje bi mogao otkriti i koje bi mu osiguralo fotelju. Vjerojatno će se fokusirati na svoja najjača oružja, a to je djelovanjem iz pozadine kreirati percepciju kako je on jedino logično rješenje za izlazak iz ove situacije. Za tako nešto dovoljno je diskreditirati Milanovića. Napraviti tako nešto, ukoliko mu sam Milanović ne pomogne, na neki redovan način je gotovo nemoguće.  Međutim kroz kontrolu tiskanih i online medija te neutralnu televiziju moguće je puno toga postići. Misliti kako Karamarko već sada ne radi na tome vjerojatno bi značilo ozbiljno podcijeniti njegove sposobnosti. Ukoliko se pokaže da je tako bit će vrlo zanimljivo gledati kako jedni zloupotrebljavaju vlast, a drugi percepciju objektivnosti medija u svrhe vlastitih kampanja, a onda naravno i promatrati utjecaj ta dva faktora na konačan rezultat.

Ocjene (12)


Respektira (11): sposaric, Analyst, IDujas, Jung-fu, Losonsky, woody, siouxica, VeNLO, Dirk15, visitor, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (17)


Jedino HNS ima značajniji postotak donacija izvan proračuna, ostali su svi > 95% na proračunu. Emigrant 0 0 0


@Emigrant ... sve stranke nece imati jednaku kolicinu novca na raspolaganju zar ne? Analiza ne govori o porijeklu novca već o ovisnosti rezultata o ukupnoj količini novca na raspolaganju. Ne vjerujem ni da su Sinčić i Kujundžić potrošili po 8M kn. sthagon 0 0 0


Samo "respekt", ali ozbiljno sam se dvoumio (Ne) Slažem se! Sthagon je zanemario utjecaj društvenih mreža, portala, FB-a i sl. koji sve više utječu na glasački ustroj u nas. Radio, TV i tiskovine sve više gube utrku glede utjecaja na javnost. sposaric 0 0 0


Milanović se je kompromitirao glupošću te ne može ništa ispraviti u pet mjeseci kampaniranja, nadam se da je i njegovim biračima jasno. Žalost Božja je što smo prisiljeni glasovati PROTIV namjesto ZA, a sumnjam u boljitak i kada ovaj siđe sa trona! sposaric 0 0 0


@sthagon , "Crni Marko" neće pobjediti, jer su ga zeznuli Zokijevi amer savjetnici, savjetujući Zokija što ne smije raditi ! "Crni Marko" je propusti sve dobre šanse koje je imao da dotuče Zokija. Zoki mi je "pfuj", a "Crni Marko" 2xpfuj Laci 0 0 0