Analiza

Slom "kikaš--matanovske" filozofije Ivice Todorića !

23.03.2017. 12:03, Treba li država spašavati Agrokor?

Tko je svojevremeno gledao, i tko se još sjeća TV serije "Prosjaci i sinovi", u kojoj je ulogu Matana, unuka djeda Kikaša, maestralno odigrao Rade Šerbedžija, ako se malo bolje zamisle, morati će priznati, da u ozmijenjenim i modrniziranijim okolnostima doduše, ali ipak Ivica Todorić neodoljivo potsjeća na toga Matana. Jer je "filozofija" i stare "garde" oličene u djedu Kikašu, i mlade "garde" oličene u liku Matana, je bila - lijepo zboriti, muljati, prodavati "muda za bubrege", naivce varati i na tome što više zarađivati, a onima koji su "radili"(prosili) za njih davati mrvice. Tako se Matan od prosjačkog sina iz Imotske krajine, prometnuo, koristeći modernije metode šverca i muljaže, do bogatog zagrebačkog kućevlasnika.

I u čemu se može uočiti sličnost ? Pa prvenstveno u tome da su i djed Kikaš i Matan sebe smstrali lukavim i pametnim, a ostale "ovcama" koje valja "šišati", pogotovu državu i državne institucije. Da bi to postigli nisu imali nikakovih skrupula, nikakovih ideoloških, domoljubnih ili inih moralnih kočnica, valjalo je samo zarađivati, i to bilo kako.  Nije doduše otac Ante Ivice Todorića bio netko poput prosjaka Kikaša, već je dapače bio istaknuti kadar u bivšem komunističkom sustavu, pa je bio na istaknutim gospodarskim i političkim pozicijam, znači na "ti" sa komunjarskim režimom, dok 1971. nije procijenio da će doći do promjene, pa je "pogriješio" i radi optužbe da je kao čelnik Agrokombinata "zamračio" šest milijuna maraka, dospio u zatvor. Srtenim "stjecajem okolnosti" otac Ante Todorić je postao i dobar prijatelj Franje Tuđmana, kasnijeg prvog predsjednika hrvatske države. 1990-u ivica Todorić dočekuje sa pedeset radnika i djelatnošću na uvozu-izvozu žitarica, povrća i voća , i prodajom i uvozom cvijeća.

Početkom devedesetih počinje brzi uspon te kompanije koji traje još i danas.

Prva tvrtka koju je kupio bila je zadarska Sojara. Za taj posao dobio je kredit zagrebačke banke koja ga je kreditirala kada je kupovao pšenicu i kukuruz od PIK-a Osijek i Kutjevo za potrebe državnih rezervi. Tada je izbio i skandal kada se saznalo da su pšenica i kukuruz izvezeni, a državne rezerve prazne. 

Konkurenti su mu javno prigovarali da je kredite od Zagrebačke banke dobivao povoljnije od drugih. Njemu su davani po 4 posto dok su drugim poduzetnicima, u to ratno doba, iznosili 12 posto.

Todorić 1992. kupuje Jamnicu i Agropreradu, 1993. Zvijezdu, tvornicu ulja, 1994. Ledo i Konzum, najveći maloprodajni lanac, da bi s tim portfeljom 1995. Agrokor i službeno postao koncern. Nakon toga 1998. kupuje Jaska vino, 2000. preuzima Sarajevski Kiseljak, tvornicu mineralne vode, 2003. srbijanski Friktom, tvornicu sladoleda, 2004. tvornicu sladoleda Baldauf i punionicu mineralne vode Fonyodi u Mađarskoj.

Nakon toga postao je vlasnikom PIK-a Vrbovec, PIK-a Belje, Tiska a zadnjih mjeseci vode se pregovori o kupnji slovenskog trgovačkog lanca Mercator. Agrokor postaje daleko nasnažnija hrvatska privatna kompanija i jedna od najvećih u jugoistočnoj Europi. Sukladno tom novom statusu Todorić se 2005. nakon izgradnje proširene replike  nekadašnjeg dvorca Kulmer, smještenom u sjevernom dijelu Zagreba u Parku prirode Medvednica, useljava s obitelji u taj rezidencijalni objekt koji se službeno vodi kao „hotel“.

Budući da j eu školi bio osrednji učenik, nije za pretpostaviti da je poslije toga postao genijalac, pa se razlog njegovog poslovnog uspona moraju potražiti negdje drugdje. Slijediti ću logiku Occaamove oštrice, te ne komplicirajući odgovor na to što je uzrok njegovom tako naglom usponu, pretpostaviti ću da je na to najjednostavniji odgovor taj, da je bio miljenik politike, što je i danas, te da njegov uspjeh nije rezultata nejgove pameti, inventivnosti ili predanosti radu, već jednostavno rezultat kikaš-matanovske lukavosti u ubjeđivanju drugih "da su muda bubrezi", koristeći tuđi novac za svoje nezasitne bolesne ambicije stvaranja "dinastije", niti ne namjeravajući vraćati pozajmljeni novac, računajući na to, da će se onaj ili oni koji su mu omogućili "razvoj" davajući mu kredite i robu, naplatiti od države ili od naroda, pri čemu j eon svoje bogatstvo već davno iznio van Hrvatske u neke tuđinske banke, na račune u čijhin se trag ne može ući. Ako se nekome ova konstatacija čini previše proizvoljnom, evo male računice za razmišljanje.

Agrokor ima prihod od prodaje od 29 milijardi kuna godišnje (bez onog dijele prihoda koji je "zamračen"), ako pretpostavimo, što je realno, da je čista dobit prije podmirenja obveza prema dobavljačima i bankama, cca 10 % (što je čak nerealno nisko računato), onda on ima cca 3 milijarde kuna svake godine za otplatu dugova prema dobavljačima i bankama ! To znači da bi za 10 godina bez ikakve panike mogao otplatiti dug, a da se ne zadužuje više. No situacija je navodno takva da duguje dobavljačima, bankama i fondovima, a nije navodno već je stvarno da u trgovačkoj branši on isplaćuje najmanje plaće djelatnicima, te da je navodno "u banani". Postavlja se onda pitanje gdje je taj novac koji se zarađuje i donosi profit vlasniku ? Činjenica je da nikada do sada, pa ni sada javnosti nisu dostupni nikakovi pokazatelji o poslovanju Agrokora, čak je zataškana i afera u svezi Agrokora i nestanka žita iz robnih rezervi, koje je otišlo Agrokoru odnosno izvezeno od strane Agrokora. Svatko iole verziran u poslove branše kojom se Agrokor bavi, bi se upitao kako se može tako neodgovorno poslovati ? A odgovor je-može se, ako vas štite i maze i paze, državne institucije, i bankarski sektor uz garanciju države da će da plati ako Todorić "kihne".

Radi svega toga odgovor na pitanje treba li država spašavati Agrokor, bi trebao biti slijedeći: a) Treba razlučiti Agrokor i Todoriće, bez obzira što Todorići velikim dugovima i velikim brojem radnika koji bi ostali na ulici UCJENJUJU državu. b) Točku pod a) izvesti tako da Todorići ostanu vez vlasništva u Agrokoru.c) Provesti detaljnu kontrolu poslovanja Agrokora, tijek novca u Agrokoru i poduzeti sve potrebne mjere za sankcioniranje nezakonitosti u poslovanju, kojih sigurno ima, i to napretek. d) Država u dogovru s dobavljačima, bankama, fondovima i samom državom, treba naći strateškog partnera za Agrokor, koji će preuzeti Agrokor, garantirajući mu dalje poslovanje i zaposlenost kakva je danas, a dugove riješiti reprogramiranjem za banke i državu, a dobavljačima "olakšati život" reprogramiranjem njihovih dugova prema bankama, koje sigurno imaju. Kutle je upropastio pola hrvatskog gospodarstva, a Ivici Todoriću, koji je  radi po Kutleovom modelu, samo bivajući još pohlepniji, ne bi se smjelo dopustiti da upropasti drugu polovicu hrvatskog gospodarstva. Tko bi to dopustio bio bi veleizdajnik, i zaslužio bi trenutačno uhićenje i suđenje. Naravno, ne radi se tu samo o jednoj osobi, ali neka, što više njih se ukloni iz hrvatskog gospodarstva ovakovih Kikaša i Matana, tim više nam rastu šanse da "preživimo". Sa Kutleima i Todorićima smo osuđeni na životarenje ili bježanje iz zemlje. No ne bih se čudio da Todorići kompletno pobjegnu iz zemlje prije nas. U neke davno kupljene i za sebe uređene inozemne "dvore". Eh, da je striček Francek živ...? Možda više mi ne bi bili živi, jer bi našao još 198 ovakovih bogatih "usrećitelja" Hrvatske.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (1)


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (7)


Pa, RepopeR, ako toliko poznaješ Agrokor, objasni gdje svakje godine nestaje čista dobit Agrokora ? A ako slučajno po tebi nema dobiti, onda kakvo je to sumanuto poslovanje ? Kažeš "ono što je dostupno", a što je s onim što nije dosptupno ? Tebi Laci 0 0 0


je odlična vijest što ćemo svi morati "kihati" jer se Todorić "prehladio" ? Navedi mjesto gdje se može vidjeti završni račun Agrokora za npr. 2015. godinu ? Ili gdje se može vidjeti struktura troškova Agrokora ? Nevjerojatno je da nema niti Laci 0 0 0


jednog prodavača cvijeća koji se 'tajkunizirao' osim Todorića ?! Zar su svi glupi, a Ivica genijalac ? A ako je genijalac zašto je koncern uvalio u 'govna' ? Pusti fraze RepopeR, objasni ovih nekoliko stvari, O.K. ? Laci 0 0 0


I još nešto RepopeR, tako ti Boga objasni meni neznalici što beše sa onim 'nestalim' žitom iz silosa robnih rezervi ? Sigurno imaš neko razumno objašnjenje ? Pokrao ga narod koji ne "ljubi" Todorića ??? Laci 0 0 0


Lakše bi tebi bilo objasniti gdje bi trebala ići čista dobit,nego da je tražim gdje odlazi.Todorić je doista genijalac Ruskim novcem financirao svoje rizične projekte,a država u NATOu i još prijeti izvozom mirne reintegracijeUkrajini.On je moj heroj. RepopeR 0 0 0

Analiza

Slom "kikaš--matanovske" filozofije Ivice Todorića !

23.03.2017. 12:03, Treba li država spašavati Agrokor?

Tko je svojevremeno gledao, i tko se još sjeća TV serije "Prosjaci i sinovi", u kojoj je ulogu Matana, unuka djeda Kikaša, maestralno odigrao Rade Šerbedžija, ako se malo bolje zamisle, morati će priznati, da u ozmijenjenim i modrniziranijim okolnostima doduše, ali ipak Ivica Todorić neodoljivo potsjeća na toga Matana. Jer je "filozofija" i stare "garde" oličene u djedu Kikašu, i mlade "garde" oličene u liku Matana, je bila - lijepo zboriti, muljati, prodavati "muda za bubrege", naivce varati i na tome što više zarađivati, a onima koji su "radili"(prosili) za njih davati mrvice. Tako se Matan od prosjačkog sina ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 0
  • 1
  • 7

Analiza

Populizmom na populizam

22.03.2017. 12:00, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Rezultati posljednjih izbora u Nizozemskoj, kao i izbori sami, dobili su golemu medijsku pozornost kakvu inače ne bismo očekivali. Nizozemska naravno nije bilo tko na europskoj društvenoj pozornici, ali nije da se radi o nekakvom globalnom igraču koji ima značajnijeg utjecaja na kretanja na široj razini. U društvenom pogledu Nizozemska više funkcionira kao predvoditelj u provođenju nekih agendi (dekriminalizacija "lakih" droga, legaliziranje i širenje prava na eutanaziju, davanje prava na brak i gay osobama) nego li njihov idejni začetnik, a kamo li netko tko samostalno može utjecati na njihovo uvođenje i u društva gdje prema spomenutom postoji veći ili manji otpor.

Ni ovom se prilikom Nizozemska nije našla u središtu interesa zbog nekog bio-etičkog pitanja, nego kao lakmus papir navodnog skretanja Europe prema bauku populizma. Okolnosti u kojima se populizam - u ovom kontekstu biračka podrška, izražena u okvirima transparentne liberalne izborne demokracije, strankama čiji programi i vođe nisu baš volji medijskom i društvenom establishmentu - izjednačava sa fašizmom, povlači za sobom složena pitanja objektivnosti u izvještavanju. Također, poznavajući etimologiju riječi populizam (zgodan bi prijevod bio narodnjaštvo), moglo bi se - i trebalo - raspredati i o tome kada je to nastupio proces kojim bi dostignuća baš nizozemske revolucije (odnosno borbe protiv španjolske vlasti) i engleske revolucije u 17. st., odnosno francuske revolucije u 18. i europskog Proljeća naroda 1848., a čijom je glavnom posljedicom bilo činjenje naroda političkom Nacijom - odnosno subjektom vlastite sudbine nasuprot ranijem principu monarhija koje su to bile Dei gratia - trebalo vratiti unatrag i zamijeniti sustavom u kojemu će podobnost za vladanje i upravljanje dijeliti parainstitucionalna tijela kao što su katedre društvenih znanosti, glumačka udruženja, NGO-sektor i mediji kao njihov eho, sve pod samoprisvojenim pravom na procjenjivanje tko jest, a tko nije fašist.

Ovime se zapravo ponavlja povijest kasne Rimske Republike kada je vlast i participiranje u istoj oduzimano od Senata, pučke skupštine i izbornih komisija i prenošeno na vojskovođe među kojima će Oktavijan napokon na sebe preuzeti sve prerogative starog sustava, čuvajući na taj način formalno republikansku formu, a da bi kao August ipak postao prvim među jednakima i omogućio da njegovi nasljednici - iako manje sposobni od njega - državu pretvore u Carstvo u kojemu će sve veću važnost dobivati pretorijanska garda kao i ljudi iz neposredne careve okoline, a Senat gubiti svaki smisao. 

Budući da radi o složenom procesu koji bi se mogao okrstiti već ustaljenim anglizmom work-in-progress, o njemu će biti dosta prilike raspravljati. Jedna od metoda kojima se ovaj proces omogućava je i djelovanje na javno mnijenje. Kao što je August preko Vergilija plasirao poruku kako je on kao potomak Askanija Jula i potomak Eneje kojemu su bogovi ionako odredili da vlada Rimom pozvan da to i ostvari, a preko Ovidija širio teze o povratku zlatnog doba, tako se i danas putem medija - čak i bez njihove slutnje ili svjesnog djelovanja - plasiraju teze tko bi trebao imati pravo na vladanje, tko je jamac našeg "zlatnog doba", tko je "građanin" i "obrazovan", a tko "čoban" i "fašist." Tako se i o izborima u zemlji koju prosječni građanin neke "Hrvatske" više poznaje po nogometu, pivu, Amsterdamu i njegovom noćnom životu ili tulipanima, izvještavanjem nastoji dirigirati zauzimanje ispravnog stava i jasno oslikavaju hulje i junaci.

Huljom je, u nizozemskom slučaju bio Geert Wilders i njegova Stranka slobode, a junakom je - pomalo neočekivano - postao Jesse Klaver. 

Raspredati o idejama koje zastupa i programima za koje se Wilders zalaže, predstavljalo bi zahtjevan zadatak, osobnito u svjetlu toga da ga se prikazuje kao nekakvu ksenofobnu neman. No, Wilders je zapravo predstavnik jednog tipa desnice koji u Srednjoj i Istočnoj Europi još uvijek ne postoji, a koji se sve više pokazuje kao ideologija koja ima svoju budućnost, ali koja za sada nema svoj momentum.

Sam Widlers bi svoje ideje odredio kao desničarski liberalizam. Za razliku od političke desnice u "Novim zemljama" EU koje se mahom osim na snažno izraženom etnicitetu zalažu i za konzervativne vrijednosti pa su tako i po bio-etičkim pitanjima mahom protiv legaliziranja narkotika, za ograničavanje ili zabranu abortusa i protiv homoseksualnih brakova, desnica na Zapadu kontinenta u sve većoj mjeri prihvaća sve navedeno kao dio europskog identiteta. Kako tradicionalna desnica mahom ima neku nacionalnu skupinu prema kojoj zauzima anti-stav, Wildersov upadljivi antiislamizam služi za površno izjednačavanje cijele europske desnice premda bi, neosporno je, između primjerice poljske i nizozemske desnice teško došlo do dugotrajnije suradnje. Prenošenje političke borbe na kulturalna i etička pitanja je jednostavnije na Zapadu gdje se politički Narod i politička Nacija približavaju, dodiruju i u svijesti pripadnika poistovijećuju u kudikamo većoj mjeri negoli je to slučaj u Srednjoj i Istočnoj Europi gdje – vidimo uostalom na hrvatskom primjeru – ta pitanja nisu ni izdaleka riješena.

Antiislamizam uostalom nije toliko utemeljen na nekakvim predrasudama prema muslimanima kao manje vrijednima ili opasnima po "čistoću krvi i rase", nego upravo prema pitanju njihove kompatibilnosti s europskim načinom života odnosno - ovisno o kutu gledišta - europskim vrijednostima na čiji bi popis Wilders sigurno uvrstio i abortus, legalnu prostituciju ili homoseksualne brakove, odnosno zakonsku reguliranost svega navedenog. 

Wilders je dugo odbijao suradnju s nešto klasičnijim desničarima kao što su Marine Le Pen, austrijski slobodnjaci ili talijanska Lega Nord. Približavanje do kojega je došlo nije toliko utemljeno na nekakvoj želji da se Europa konzervativizira, koliko na otporu prema dubljoj integraciji EU ili Uniji uopće. Pa ipak, Wilders i ovdje polazi s pozicija liberalizma - pojedinac bi trebao imati slobodu da donosi odluke koje ga se neposredno tiču, a u kontekstu sve netransparentnijeg odlučivanja u EU, pravo nizozemskih državljana je - prema Wildersu - sve više ograničeno. Slagali se s njim ili ne slagali, Wildersova nakana nije pretvoriti Nizozemsku u nekakvu rasno čistu zemlju temeljenu na neoveberovskoj verziji protestantske etike i kalvinističkog puritanizma, a još manje je izolirati od susjeda ili započinjati nove ratove. Svojom agendom zapravo precizira buduća žarišta kulturnog rata u kojemu će - u kontekstu demografskih gibanja - sve ono u što se Wildersovi protivnici kunu u većoj mjeri nego li on sam biti ugroženo baš od onih koje se danas prikazuje kao astrofizičare i violiniste simfonijskih orkestara bliskoistočnih i srednjoazijskih prostora. 

Izvještavanje o nizozemskim izborima, skup narativa koji se uporno - a očito i uspješno - nastojao utuviti kao nekakvu istinu, pažljivijem je promatraču od početka bio očigledan kao još jedan primjer površnosti sa snažnim elementima manipulacije u pozadini. U kontekstu neočekivanog "Brexita" i još manje očekivane Trumpove pobjede na predsjedničkim izborima u SAD-u, nekoliko europskih izbora se počelo promatrati u svjetlu nekakvog "biti ili ne biti" cijelog svijeta. Primjer nizozemskih izbora, a to će postati još očiglednije kada budu održani izbori u Njemačkoj, iskorišten je za svjesnu i krajnje prizemnu manipulaciju.

Izborni rezultat - u kojemu je Wilders ostao daleko od ikakvih šansi za participiranjem u vladi, predstavljen je kao velika pljuska svim tobožnjim natražnjacima koji ne dijele svetu maksimu našega premijera o Europskoj Uniji kao jedinom raison-d'etre svega svijeta. Tako se u javnosti najprije napuhivala opasnost od golemog Wildersovog uspjeha i mogućih katastrofičnih posljedica među kojima se kao glavnom opasnošću nametala mogućnost „Nexita“ – odnosno britanskog scenarija napuštanja Unije. Kada je Wilders ostao u manjini, zapljusnuli su nas gromki naslovi o pobjedi nad populizmom, nizozemskom „Ne!“ povratku u mračnjaštvo i drugim već izlizanim parolama koje jedni te isti krugovi potežu kada govore o svim pitanjima: od krčenja šuma u Južnoj Americi, preko bioetike, prehrane djece do prava pasa na život bez uzice. Ovo oslikavanje trijumfa volje europskih birača da sudjelovanjem na izborima zadrže postojeće stanje zapravo treba promatrati kroz prizmu kampanje za izbore u Francuskoj, jedinoj zemlji gdje doista postoji, doduše na razini statističke pogreške, mogućnost da dođe do promjene na tragu onih koje su se dogodile u Velikoj Britaniji i SAD-u.

Da najprije demistificiramo Widlersov „potop.“ I površnim praćenjem hrvatskih medija s njihovim vijestima iz Europe i svijeta, prosječni čitatelj/gledatelj je već odavno mogao znati kako nizozemsku političku scenu karakterizira pluralizam zastupljenosti u kojemu zapravo i ne postoje nekakve stožerne stranke koje onda s manjim partnerima formiraju vlast. Dok su isti hrvatski mediji za hrvatske prilike neuobičajeno dugačke pregovore kojima je na kraju iznjedrena vlada Tihomira Oreškovića predstavljali kao nekakvu nezabilježenu nezrelost i deficit demokratskog procesa te ih pratili naslovima i sadržajem katastrofičnog sadržaja, u Nizozemskoj (kao i Belgiji) dugotrajni i složeni postizborni dogovori su nešto uobičajeno (što uostalom tamošnje pretendente na vlast očekuje i sada), a kako znamo ne utječe ni na kvalitetu života, ni na stabilnost ili međunarodni položaj i ugled Nizozemske.

Imajući sve navedeno na umu, sasvim je jasno da je Wildersova pobjeda bila nevjerojatna. Realno gledano, on je ostvario sasvim solidan izborni uspjeh, osobito u odnosu na prethodne izbore, ali je sigurno i sam bio svjestan da nema nikakvih izgleda da se nađe u mogućnosti sudjelovanja u izvršnoj vlasti. Stoga priče o „pobjedi“ ili „povijesnom NE“, nemaju nikakvog utemeljenja, ni opravdanja. Logičnije bi bilo pitati, ako se radi o političaru i agendi koji se nalaze na rubu fašizma, a jedine parole su im širenje netrpeljivosti prema imigrantima i destruktivnosti prema dosezima EU, kako to da u društvu kao što je nizozemsko, jednom od najbogatijih i najuređenijih na svijetu, Wilders uživa podršku koliku uživa, a koja je primjerice domaćoj ekstremnoj desnici (premda Wildersa, kako je rečeno s istom ne treba poistovjećivati) sanak pusti.

Umjesto toga, dobili smo novog Trudeaua u vidu već spomenutog Klavera, kao zamjenu za već pomalo zaboravljenog Tsiprasa. Koliko je Wildersov rezultat predstavljan kao katastrofa, toliko je uspjeh koji je ostvario Klaver sa svojom strankom prenaglašavan da se mogao steći dojam kao da će Klaver sastavljati vladu. Radi se o zapravo jednostavnoj stvari: kao što je u Grčkoj Tsipras zapravo naslijedio biračku podršku koju je imao PASOK, tako su i Klaverovi birači došli iz već postojećeg i jasno određenog bazena glasača „starih“ stranaka u ovom slučaju nizozemskih laburista koji su jedini doživjeli debakl.

Drugim riječima, premda Klaverov uspjeh ne treba umanjivati, ne treba ga ni precjenjivati, a osobito ga ne dovoditi u kontekst tobožnjeg Wildersovog neuspjeha. Kao prvo, Wilders je osvojio više mandata, a kao drugo Klaver je glasove, kao što je rečeno, preoteo nizozemskoj ljevici, odnosno biračkom tijelu za koje je logično očekivati da je najmanje prijemčivo za Wildersove parole.

Ukratko, tresla se brda – rodio se miš. U Nizozemskoj se nije dogodilo ništa što čak i površni poznavatelj tamošnje političke scene nije mogao očekivati. Stvarnom ili zamišljenom Wildersovom populizmu društveni se establishment suprotstavio običnim medijskim populizmom u kojemu je naglasak stavljao na mjesta na koja mu nikako nije bilo mjesto, sve ne bi li se postigao žuđeni dojam. Ukoliko bi se nastavilo s usporedbom grčkog i nizozemskog slučaja, onda u oči upada kako je desni centar u obje zemlje uspješnije nadvladao krizu u koju su tradicionalne stranke upale. Tako je dosadašnji i izgledni budući nizozemski premijer Mark Rutte prošao neokrznut, baš kao što je i u Grčkoj Nova demokracija uspjela opstati kao jedini realni suparnik Tsiprasu. Uzrok vjerojatno treba potražiti u tome što je politički spektar lijevo od centra u većoj mjeri podložan idejama i porukama koje dolaze iz parainstitucionalnih okvira NGO-sektora. Kako je spomenuti sektor – da ne bi ostao bez svrhe, pa prema tome i pristupa državnoj pipi – vrlo sklon neprestanom kritiziranju i ukazivanju na manjkavosti svega i svih, takva retorika ipak homogenizira birače desno od centra, a tradicionalne stranke umjerene ljevice dovodi u problem izloženosti bokova. Ili će retoriku i ponašanje prilagoditi diksursu o etosu manjina i njihovim pravima ili će susljedno gubiti podršku u korist sve mlađih i sve prezentnijih, premda potpuno neiskusnih pretendenata na njihov položaj. Degradacija Račan-Milanović-Bernardić pokazuje sličan trend i u Hrvatskoj.

Praćenje izbora u Njemačkoj će vjerojatno također proći u sličnim „ne-nacizmu-da-Europi“ tonovima u kojima će se u potpunosti smetnuti s uma da bi i jedno zastupničko mjesto u Bundestagu koje bi ostvario „mračnjački“ AfD predstavljalo izborni uspjeh kakav, tradicionalnoj ekstremnoj desnici kudikamo bliži NPD nije nikada ostvario. U kontekstu Vergangenheitsbewältigung(a) odnosno osjećaja trajne krivnje zbog bremena prošlosti njemački izbori su doista „ili-ili“ samo za Angelu Merkel, ne za i Europu u smislu održavanja Unije i svega što ona sobom nosi u društvenom, kulturalnom i gospodarskom pogledu. Još dugo to nikakvi izbori ni u Njemačkoj, ni u Nizozemskoj neće moći promijeniti.

Veću pažnju treba usmjeriti na Francusku, ali još više na Švedsku. Ako Slavenka Drakulić piše da je "Trump bio gotovo u pravu", onda se nešto doista iza brda valja. 

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 568 54 35 527
PRIMIO <- 582 89 20 1,145

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 264.3
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (11)


Komentari (35)


(transkribiram približno) majka je svih utopija. Ali i totalitarnih društava, jer utopija po svojoj biti zahtijeva totalitarni pristup. Dakle, demos/populus mora se "odozgo" držati pod kontrolom elite, koja zna što je najbolje za svaki pojedini sloj Interstellar 0 0 0


(transkribiram približno) majka je svih utopija. Ali i totalitarnih društava, jer utopija po svojoj biti zahtijeva totalitarni pristup. Dakle, demos/populus mora se "odozgo" držati pod kontrolom elite, koja zna što je najbolje za svaki pojedini sloj Interstellar 0 0 0


pa je spartanska disciplina i tiranija prijeko potrebna u takvom državnom uređenju. Stvari su zapravo krajnje logične: ne možete realizirati svoju viziju države (to se, paradoksalno, naziva idealizmom), ako cjelokupno društvo ne podvrgnete kontroli. Interstellar 0 0 0


U takvoj utopijskoj viziji demos/populus nema pravo glasa. To je "tema s varijacijama" koja se kroz povijest vraća i ponavlja u različitim oblicima, a mislim da se usred toga nalazimo i danas u vidu tiranije "političke korektnosti". Interstellar 0 0 0


Kao da čitam izvješće dopisnika iz Amsterdama,:) VeNLO 0 0 0

Analiza

Biti će još tisuće „Agrokora“-takav je kapitalizam-kaže Fižulić !

21.03.2017. 13:27, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovih dana su dvije osobe, gospodin Munjiza-konzultant, i gospodin Fižulić propali tajkun, izrekli gotovo identičnu konstataciju vezanu za situaciju u svezi Agrokorove situacije. A rekli su slijedeće:-Ovo nije ništa čudno, takav je kapitalizam, s tim da je Fižulič još dodao da će u nas biti još na tisuće takvih slučajeva, jer takav je kapitalizam. Oba njih znaju o čemu govore, jer su aktivni sudionici  onoga što se dešavalo nakon 1990-e u Hrvatskoj, što političari blagonaklono nazivaju tranzicijom, što god tko pod tim podrazumijevao.

Ne želeći ulaziti u filozofske rasprave u svezi prirode, nastanka i opstanka različitih društveno-političkih sustava, ovdje bih želio samo ukazati na jednu čudnu stvar. Naime dok se posvuda govori o potrebi o tome da se uspješno društvo može izgraditi samo ako se da prioritet znanju, a ne voluntarizmu, politika , pa i veliki dio „struke“ određene konstatacije prihvata 'zdravo za gotovo', nekritički se odnoseći prema političkim i „stručnim“ tvrdnjama, bez pokrića, odnosno čak unatoč dokazima koji negiraju te tvrdnje. Najočitije je to po pitanju ovisnosti gospodarske uspješnosti od oblika vlasništva. Naime nakon raspada Sovjetskog saveza, su se čak pojavile tvrdnje, poput one u knjizi Francisa Fukuyame, da je liberalni slobodnotržišni globalni kapitalizam Kraj povijesti  u pogledu društvenog-političkog i gospodarskog uređenja u državam svijeta. Fukuyama je kasnije revidirao taj svoj stav, no to je neka druga tema.

Ono što bih ovdje htio reći je slijedeće: Kako je ovdje uobičajeno da se uvijek sluša ono što kažu drugi, a ne slušaju se vlastiti  pametni ljudi, tako je bilo i sa profesorom pertotom sa EFZ-a, koji je bio jasan, da se jasnije ne može biti, da uspješnost nekog gospodarskog subjekta ( pa tako i gospodarska uspješnost neke države) NE OVISI O OBLIKU VLASNIŠTVA, već od načina upravljanja i vođenja toga gospodarskog subjekta. To praktično znači da mogu postojati neuspješne privatne tvrtke, i uspješne tvrtke u društvenom ili javnom vlasništvu. Primjera i za jedno, i za drugo ima bezbroj po svijetu, pa je zato veoma čudan dogmatski stav, vjerojatno radi zapadnog utjecaja, da nama „nema sreće“ bez privatizacije, pa makar, blago rečeno greške, da ne kažem lopovluk, privatnih vlasnika saniramo državnim, narodnim novcem.

Pitanje koje se postavlja je veoma jednostavno. Što bi se desilo kada bi se iz vlasničke strukture maknulo Todorića, Tedesckog, Čermaka, itd., ali zadržala cijela operativna struktura zaposlenika, sa svim dosadanjim primanjima i privilegijama ? Bi li tvrtke propale?Ne bi ! Sve bi funkcioniralo dalje kao i do tada, samo što bi se operativna dobit, koju je vlasnik uzimao za sebe, sada bivala raspoređena na drugi način, na način kako bi to rukovodstvo odlučilo. Držim da nitko razuman n ebi mogao reći da bi se stvari drugačije odvijhale, samo zato što nema vlasnika u liku Todorića, Tedesckog ili Čermaka. Pa zašto se onda uporno politički i medijski uporno nameće teorija da „vlasnik“ bolje brine o svojoj tvrtki, nego što bi se to dešavalo bez NJEGA ? Jedini razumni razlog bi moglo biti to, da se prihvati teorija da privatni vlasnik strože kontrolira tko što radi, i da li ga se potkrada, a da se bez privatnog vlasnika svi karadu i nitko ne radi posao za koji je zadužen. Zvuči li vam to razumno ? Meni ne ! meni se čini da je profesor Pertot bio u pravu, nije važno tko je vlasnik, već kako se upravlja poslovima.

Vraćajući se sada na Agrokor, pitam se što znače riječi Munjiza i Fižulića -  Takav je kapitalizam ! Ne znači ono što su rekli, već znači da je Agrokor loše vođen, pa se desilo ovo, a istovremeno npr. HEP nije tako loše vođen pa nije u takvim problemima. To znači i to da je bilo zločinački privatizirati masu naših poduzeća koja su mogla dobro poslovati, ali su privatizirani i uništeni uz to privatno vlasništvo. U nas se dapače pokazalo da su se privatni vlasnici, pogotovu oni koji su klijentelistički došli do imovina, daleko loše odnosili prema toj imovini nego i najgori radnički savjet iz „doba mraka“. Što konačno reći ? Agrokor je vodio Todorić, očito loše, očito vođen neviđenom pohlepnošću i udovoljavanju vlastitim megalomanskim prohtjevima, a ne općim dobrom. Svaka pomoć Agrokoru, bez da se Todorići maknu iz vlasništva Agrokora,  i istrage koliko je korporacijskog novca nezakonito „zamračilo“ u korist obitelji Todorić, bi bila ravna nacionalnoj izdaji. Radnici Agrokora se trebaju zaštititi, poslovanje se mora nastaviti, ali bez Todorića kao gazde koji je doveo do svega ovoga. Ako i jedna jedina lipa proračunskog novca, narodnog novca bude otišlo na „saniranje“ Todorićeve pohlepe, onda bi prosvjedi na Markovom trgu trebali tarajati, dok se Todorići ne maknu iz Agrokora, pa makar u „remetinečki hotel“.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (1)


Respektira (1): plotto


Komentari (5)


Zna Fižulinso što govori.Sjećam se kad je bio ministar gospodarstva pa išao na azijsku turneju.Tjedan dana nakon što se vratio,šefica njegove firme ode na isti put.Neš ti velikog poduzetnika .Sjećam se jednog okruglog stola na HTV1,gdje su gosti plotto 0 0 0


bili tadašnja potpredsjednica prve poslijeratne koalicijske vlade ,Jadranka Antunović i Drago Krpina.I hvali se Jadranka kako u njihovoj Vladi ima i vrlo uspješnih gospodarstvenika kao što je ministar gospodarstva Fižulić.A pita nju Krpina,po čemu je plotto 0 0 0


to on uspješan gospodarstvenik ? Po uvozu igrački iz Kine za hrvatsku dječicu ?I tako ide ta priča o velikim facama iz biznisa . Pogodovanje,namještanje,sukobi interesa itd.Lik koji si je naštimao da prodaje svoj asortiman na benzinskim pumpama INA plotto 0 0 0


Uf, hvala ti plotto što ovako govoriš, inače bih pomislio da sam lud što "ne volim" Todoriće, Fižuliće, Tedesckije, Čermake, Škegre i sličnu bratiju. Po Škegri treba samo da ih zavolimo i sve će biti u Hrvatskoj u redu?! Trgovkinje u Konzumu Laci 0 0 0


"obožavaju" Todorića, luduju svaki put kada primaju plaću, i klikću - "Neka puknu od zavisti trgovkinje u DM-u!". Laci 0 0 0

Analiza

Biti će još tisuće „Agrokora“-takav je kapitalizam-kaže Fižulić !

21.03.2017. 13:27, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovih dana su dvije osobe, gospodin Munjiza-konzultant, i gospodin Fižulić propali tajkun, izrekli gotovo identičnu konstataciju vezanu za situaciju u svezi Agrokorove situacije. A rekli su slijedeće:-Ovo nije ništa čudno, takav je kapitalizam, s tim da je Fižulič još dodao da će u nas biti još na tisuće takvih slučajeva, jer takav je kapitalizam. Oba njih znaju o čemu govore, jer su aktivni sudionici onoga što se dešavalo nakon 1990-e u Hrvatskoj, što političari blagonaklono nazivaju tranzicijom, što god tko pod tim podrazumijevao. Ne želeći ulaziti u filozofske rasprave u svezi prirode, nastanka i opstanka različitih društveno-političkih sustava, ovdje bih ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 1
  • 0
  • 0
  • 5

Analiza

Medij kakvog trebamo

20.03.2017. 10:00, Kakvu Hrvatsku trebamo?

Ukoliko se nije dogodilo nešto nepredviđeno, dok ovo čitate održava se grandiozni Večernjakov happening 'Hrvatska kakvu želimo' na kojem okupljeni stručnjaci diskutiraju o tome što je Hrvatskoj potrebno da bude, jednostavno, bolja. Ima tu demografa, povjesničara, profesora, gospodarstvenika, ljudi iz obavještajnih krugova, turističkih eksperata i stručnjaka za PR, ima svega, Večernji list je zaista mislio na mnogo sektora kad je okupio ove ljude da pričaju. Ima samo jedan mali problem - ljudi koji su dovedeni da pričaju nisu decison makeri, nemaju nikakve ovlasti donošenja odluka u ovoj zemlji i, stoga, njihovo pričanje ima gotovo nikakav učinak. Sve ono što oni imaju za reći rečeno je milijun puta, svi to znaju, ali tako dugo dok to ne izgovori netko tko donosi odluke, pa onda i sprovede, sve su to samo riječi. 

Možda bi bilo uputnije da je Večernji list krenuo od sebe, kao što bi bilo uputnije da svatko krene od sebe umjesto spektakularnih najava i 'gledanja šire slike'. Možda bi bilo idealno da se Večernji list zadržao na samo jednom problemu Hrvatske i pokušao ga temeljito obraditi umjesto da dovede ljude koji će pričati o svemu, od povijesnih podjela do kurikularne reforme, a na kraju neće reći ništa novo. Koji bi to problem bio kojeg se Večernji mogao uhvatiti, a da je relevantan za to područje? Hm, pa možad problem medija?

Mediji, kažu neki, su četvrti stup vlasti modernih država uz izvršnu, parlamentarnu i pravosudnu. Koliko slobodni i ozbiljni mediji mogu biti ogromni benefit za društvo, sistem neformalnog obrazovanja i prosvjećivanja naroda koji vjeruju više voditelju središnjeg dnevnika nego političaru, toliko mediji pod utjecajem i mediji fokusirani na žutilo i gluposti mogu biti štetni za društvo. Pogodite u koju kategoriju spadaju mediji u Hrvatskoj...

Večernji list, zajedno sa kolegama iz drugih velikih medijskih kuća, su predvodnici pokreta 'Zaglupimo Hrvate'. Umjesto fokusa na ozbiljno novinarstvo, istraživanje i nepristrano izvještavanje, umjesto davanja prostora slobodnomislećim kolumnistima i komentatorima koji mogu ponuditi uvid s kojim se neće svi složiti, ali će svima dat za misliti, Večernji i kompanija najčešće idu linijom manjeg otpora, pružanjem prostora petparačkim piskaralima kojima je 'product placement' bitniji od sadržaja, koji će radije objaviti da je popio Fantu nego da je PDV na tu Fantu danas viši nego je bio, guranjem vijesti koje počinju sa 'Nećete vjerovati što se dogodilo kad...' ili prizivanjem klikova svakodnevnim plašenjem naroda stvarima od kojih mogu dobiti rak koje su, po medijskom tumačenju, zapravo sve stvari koje su ikad izmišljene, osim Chia sjemenki. 

Možda bi bilo bolje da se na današnjem skupu Večernji list odlučio suočiti sa problemom kojeg sami generiraju zajedno sa ostalim medijima, uz pokoji izuzetak. Možda bi se mogli suočiti sa problemom da im naslovnice portala obiluju vijestima o tome kako je neka prevarena supruga izvukla golu ljubavnicu na cestu i prebila ju ko mačku u isto vrijeme kad Agrokor diše na aparatima, a hrvatskom gospodarstvu prijeti kolaps kao posljedica svega što Agrokor predstavlja, o čemu portali 'mainstream' medija izvještavaju u rukavicama, više pokrivajući toplu ljudsku priču Ivice Todorića i njegovog puta od trnja do zvijezda nego analizom i pojašnjavanjem situacije koja očekuje Hrvatsku ako najveći koncern propadne ili promijeni vlasničku strukturu. 

Možda, samo možda, bi urednici velikih hrvatskih medija  mogli sjesti za stol, otvoriti na velikom ekranu naslovnice svojih portala i objasniti narodu kako vijesti koje oni stavljaju u fokus pridonose boljem društvu. Koliko bolji čovjek mogu postati ako saznam kako različiti oblici vagine vode do boljeg seksa? Možda mogu objasniti naciji kako to da gotovo sve veće političke i korupcijske afere u državi otkriva portal poput indexa, nezavisni medij sa niti promilom resursa koje imaju velike kuće, a koji se zapravo financira najviše baš tim 'guzicama i sisama' kojih su puni i 'ozbiljni' mediji. Neka urednici velikih medijskih kuća objasne kako će pogled na Lidiju Bačić u svim mogućim pozama stvoriti bolje društvo kojem očito teže organiziranjem ovakvih simpozija kao ovaj današnji. Najbolje  bi bilo da svatko krene od sebe i suoči se sa problemima iz vlastite ingerencije i koje sam generira. 

Naravno, direktni povod ovakvom tekstu nije neka Mickey Mouse konferencija na kojoj će nekoliko 'faca' jedni drugima stiskati ruku i smješkati se, pokušavati ispasti što dopadljiviji i pametniji, a nakon koje će Hrvatska biti jednako usrano mjesto kakva je bila i prije njihovog dociranja. Povod ovome je situacija u kojoj Večernji list organizira takve evente koji se bave problemima nad kojima nemaju nikakvu nadležnost, a istovremeno puštaju jedan kvalitetan projekt kao Barometar da uvene. Barometar je jedina stvar koja razlikuje Večernji list od hrpe drugih sličnih medija. Istina, Barometar najčešće nema članke koji počinju sa 'morate vidjeti što se dogodilo kad...', nema toliko sisa koliko prosječnom Hrvatu treba da izađe iz kreveta i nešto radi, nema niti autore koji bi besramno propagirali najbolju žvakaću koju su ikad žvakali, ali ima neku vrijednost za određeni broj ljudi koje zanima politika, koje zanima stanje u državi, koje zanima kako njihovi snarodnjaci vide aktualne događaje ili budućnost, pa u nekim slučajevima, zašto ne, čak i prošlost. Uz kvalitenu promociju, podršku, barem polovicu promidžbe koju imaju kuhari amateri iz 3,2,1 kuhaj, koji su simpatični ljudi, ali teško da će domaćim gulašom spremljenim po Špičekovim savjetima ikoga prosvijetliti ili natjerati na razmišljanje, pa čak i neslaganje, Barometar bi okupljao još više kvalitetnih autora, a dopirao do puno većeg broja zainteresiranih. 

Nažalost, Večernji list se okupira naslovima poput 'Hrvatska kakvu trebamo' umjesto da se fokusira na puno užu sliku i razmisli o tome kakve medije trebamo. Trebamo li medij koji će okupiti 10 stručnjaka, postaviti im nekoliko unaprijed dogovorenih pitanja i kasnije ih počastiti domjenkom ili medij koji će u jeku predizbornih kampanja dovesti aktere na chat gdje ih Večernjakovi čitatelji i korisnici mogu pitati pitanja po vlastitom ukusu, naravno, moderirana od stručnjaka sa voljom i iskustvom da sve bude na jednom odgovarajućem nivou. To su imali, ali su zbog nebrige i površnosti pustili da dobar projekt dođe na rub propasti, da osobe koje su bile srce i krv tog portala dignu ruke od svega iz očaja i nemoći. Sve što ostaje je održavanje konferencija koje nikog ne zanimaju i ništa neće riješiti, i hiperprodukcija vijesti o dužinama penisa, trajanju seksa ili količini vode koju treba popiti da vas ne zaboli glava. S takvim Večernjim, kome treba Moje zdravlje ili Penthouse?

(ako se ovaj tekst uspije progurati kroz gužvu tekstova koji veličaju Večernjakovu inicijativu na ovoj temi, samo da ostane rečeno da je ovo oproštajni tekst ovog autora od Barometra ukoliko se ne dogodi nešto spektakularno od strane onih na kojima su sljedeći potezi, uz velike zahvale urednici i prijateljici Siouxici na svim savjetima, potpori i managmentu ukupnog projekta kroz godine)

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,011 285 123 1,827

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 259.7
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Komentari (24)


koja prosljeđuje proglase Rothschilda i njegovih agencija.Korporativna diktatura medija i politički plačeni aktivisti u službi nwo agende.Ja ih ne bi nazvao novinarima jer oni to nisu. plotto 0 0 0


Propustio sam bitno.Zapravo vlasnici medija ne trebaju novinare ,nego plaćene aktiviste i u tome je problem.Kako je ovaj neoliberalni korporativni fašizam uz puno stvari uništio i ugled novinara I medija diljem svijeta. plotto 0 0 0


Mac316, rekordan broj Respekta i Slaganja pokazuju koliko je tvoja analiza bio pogodak U SRIDU ! Još jednom čestitka. Očekivati da tiskani večernjak "krene od sebe" je ravno očekivanju "da n avrbi rode grožđe!". Laci 0 0 0


Sio je duša Barometra. S njenim odlaskom... a što je čovjek bez duše? S njenim odlaskom, dakle, umire i Barometar. Vjerojatno doslovno, ali sigurno ovaj "naš". Ovakav kakvog ga poznajemo. BorisTraljic 0 0 0


*anje, neću stići niti napisati svoju prvu analizu :( Podrška Barometru, Sio i cijeloj ekipo Grugru 0 0 0

Analiza

Ekipo jel vam žao ?

19.03.2017. 18:35, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ekipo, bez ikakovih skrivenih, zadnjih misli, otvaram temu - Ekipo jel vam žao što nam odlazi Siouxica, prema priopćenju koje nam jedala, iz razloga koje je navela?

Tri i pol godine je predano radila da barometar postane ono što je danas, i što bi moglo i trebalo biti još više i bolje, baš kako je zamislila.

Meni je veoma žao, a vama ???

Neka ovo bude najkraći tekst ikada napisan na barometru, a biti ću zadovoljan ako komentari budu puno, puno duži od ovoga mini teksta. Nadajući se vašim komentarima, sve vas pozdravljam-laci

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (5)


Komentari (18)


@N Pausalno etiketiranje i apriori tvrdi zalkjucci, ne pridonose napretku drustva i mudjusobnom uvazavanju. Ocrnjivanje drugih ne rjesava nista, ako se ne nudi vlastiti bolji koncept, realan i pravedan. Kazi kakvu ljevicu zelis, mi cemo saslusati. Cro-Magnon 0 0 0


@siouxica: Kao vjerovatno najmladji barometras po stazu, iskreno zahvaljujem na Vasem vrhunskom radu, potpunom presedanu u hrvatskom medijskom prostoru. Cro-Magnon 1 0 0


Laci, zaboravio si rimu iz školskih klupa,a pamtiš je sigurno:) VeNLO 0 0 0


@NEKOVARAŽDIN - sve ok.,ali ja nikad ne mislim na korumpirane političare i ratne profitere tajkune koji su projekt UDBE,kao ovaj u centru pažnje.Uvijek mislim na male ljude koji su iznijeli Domovinski rat i učinili da ova nacija i država još plotto 0 0 0


postoji.To nisu nužno desničari niti ljevičari,nego mali ljudi kakvih ima svuda.Nažalost,zadnjih godina raste pritisak da je voljeti svoj narod i državu zaostalo i primitivno.Valjda treba voljeti Soroša ,NWO agendu i neoliberalni fašizam. plotto 0 1 0

Analiza

Ekipo jel vam žao ?

19.03.2017. 18:35, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ekipo, bez ikakovih skrivenih, zadnjih misli, otvaram temu - Ekipo jel vam žao što nam odlazi Siouxica, prema priopćenju koje nam jedala, iz razloga koje je navela? Tri i pol godine je predano radila da barometar postane ono što je danas, i što bi moglo i trebalo biti još više i bolje, baš kako je zamislila. Meni je veoma žao, a vama ??? Neka ovo bude najkraći tekst ikada napisan na barometru, a biti ću zadovoljan ako komentari budu puno, puno duži od ovoga mini teksta. Nadajući se vašim komentarima, sve vas pozdravljam-laci više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 5
  • 0
  • 0
  • 18

Analiza

Neugodna istina o suvremenom mitu

18.03.2017. 12:54, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

„Bez obzira što gospodin Trump kaže da nema globalnog zatopljenja, Kinezi kažu da ga ima, i smo svi svjesni da ga ima“, bubne zastupnica Mrak Taritaš usred Sabora pri raspravi o potvrđivanju Pariškog sporazuma, i naravno ostade živa (hvala Bogu). Iako Mrak Taritaš nije dala nijedan dokaz o fantomskom globalnom zatopljenju (niti objasnila kad su Kinezi postali autoritet po tom pitanju), sasvim je zorno opisala stanje svijesti onih koji takvu novostvorenu ideologiju, novu religiju i novu moralnost, podupiru iz priprostog i jednostavnog razloga što su ga „svjesni“, iskazujući tako stanje svijesti koja ne traži nikakav daljnji dokaz. Taritašova stranačka kolegica Pusić, kao glasni zagovaratelj svih liberalnih dogmi se malo (jako malo) bolje pripremila, pa je kao dokaz globalnog zatopljenju navela Al Goreov urnebesni film Neugodna istina, film koji je bezbroj puta razotkriven kao laž, s bezbroj neistinitih i iskrivljenih podataka, i koji je, kao takav, postao neugodna istina jedino za svog autora koji će zauvijek ostati „budući američki predsjednik“.

Kako sad stvari stoje, velika je vjerojatnost da će Sabor jednoglasno potvrditi Pariški sporazum (koji bi nam u cilju smanjenja ispuštanja CO2 mogao uvesti i porez na ugljikov dioksid u sklopu računa za struju, kao što je to učinila Švedska 2005. godine, jer naknada za obnovljive izvore nije dovoljna, i jer se cijelo pitanje ipak vrti jedino oko novca), jer je takvo stanje svijesti, i jer u Saboru ne vidim „zagovarače zaštitnih aluminijskih folija na glavi, također poznate kao Živi zid“. Možda zaštitne aluminijske folije na glavi predobro funkcioniraju, pa su živozidaši postali imuni na svakodnevne gluposti, ili možda ne znaju jednostavnu i znanstveno poznatu (a uporno prešućenu) istinu, koja glasi; kad bismo udvostručili današnju količinu CO2 u atmosferi, što je fizički nemoguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte, i jer bi većinu ionako apsorbirali oceani, temperatura bi porasla tek za 0,1-0,2 stupnja celzija.

Prije četiri milijarde godina, zbog jake vulkanske aktivnosti, CO2 je činio 80% atmosfere, koji se taložio na morsko dno u obliku vapnenca, i kojeg danas vidimo u izdignutim vapnenačkim stijenama. Razina CO2 je otada stalno padala do današnjih 395 dijelova na milijun. Zanimljivost u današnjoj maničnoj panici o globalnim zatopljenjem povezanoj s povećanjem razine CO2, leži u činjenici da je sadašnja razina CO2 jako blizu donjoj razini od 220 dijelova na milijun, na kojoj biljke više ne mogu preživjeti jer ne bi mogle obavljati fotosintezu. Svi znamo da ugljični dioksid pospješuje rast biljaka, pa stoga i znamo i da je, kroz poznatu noviju povijesti mini-globalnih zagrijavanja (poput one u 12-om stoljeću), u kojim je uvijek dolazilo i do povećanja CO2 u atmosferi bez obzira na ljudsku aktivnost, za posljedicu uvijek imalo bogato doba s obiljem hrane i rasta populacije. Pitanje je stoga, što uistinu zabrinjava paničare globalnog zatopljenja?

Odnos uzroka i posljedica u teoriji globalnog zatopljenja je upravo suprotan od onog kakvim se danas predstavlja. Povećanje CO2 u atmosferi je posljedica zatopljenja a ne suprotno kako tvrdi Al Gore, a razlog za to je vrlo jednostavan s obzirom na to da su oceani najveći rezervoari ugljičnog dioksida, i da njegovo ispuštanje ili apsorbiranje ovisi o morskoj temperaturi. Ugljik stalno kruži u prirodi, sunce u ekvatoru zagrijava oceane na više-manje 18 stupnjeva celzija, što potiče isparavanje vode i ispuštanje CO2. Pod utjecajem pasatnih vjetrova CO2 se širi na sjever i jug, gdje ponovo bude apsorbiran od hladnih voda sjevernog i južnog Atlantika i Pacifika. Postoji dakle stalno kruženje CO2 u prirodi, pri čemu govorimo o količinama od 90 gigatona (gigaton=10 na 9-tu tona) ugljika. Nadalje, vulkani svake godine proizvedu više ugljičnog dioksida nego li sve tvornice, automobili, avioni i svi drugi izvori ljudske proizvodnje CO2 zajedno, životinje i bakterije proizvode 150 gigatona ugljičnog dioksida svake godine, a ljudska djelatnost tek skromnih 6,5 gigatona godišnje.

Klimatske promjene kojim smo svjedoci, koje nitko ne spori i koji kao naziv sve češće zamjenjuje prenapadno i sve teže dokazivo „globalno zatopljenje“, uzrokuju promjene na suncu koje svojom aktivnošću zemlji isporučuje više ili manje topline, koje solarnim vjetrovima jača ili slabi zemljinu magnetosferu, štiteći nas tako, jače ili slabije, od kozmičkog zračenja koje stvara naoblaku, i koja kao važan regulator bitno utječe na zemaljski klimu. Uzrokuje pacifička dekadna oscilacija (PDO) sa svojim pozitivnim 30-godišnjim ciklusima kretanja morskih struja u smjeru kazaljke na satu koje donosi toplu vodu Arktiku i tope led, i negativnim u smjeru suprotnom kazaljke na satu sa suprotnim efektom, pa naizmjenično po 30 godina topi sjeverni polarni led, a potom ga 30 godina akumulira. Uzrokuju promjene El Niño i La Niña koji mijenjaju klimu na zemlji u kraćim vremenskim intervalima, i razni drugi poznati i nepoznati faktori.

S obzirom na to da se radi o prirodnom procesu izmjena kratkih mini-globalnih zatopljenja i mini-ledenih doba u razdoblju toplih međuglacijalnih perioda, koja su uvijek popraćena odgođenim rastom CO2, efekt ljudske djelatnosti je potpuno zanemariv. CO2 u atmosferi čini samo 1% stakleničkog efekta, obzirom da upija tek dva vrlo uska dijela frekvencija infracrvenog spektra, od 4,2 mikrona i 14-16 mikrona, dok vodena para, koje u atmosferi ima sto puta više, odnosno 30.000 dijelova na milijun, upija vrlo širok pojas duž spektra, pa stoga i čini 95% učinka stakleničkog efekta (a njega, kao što smo rekli, regulira sunčeva aktivnost), čime možemo zaključiti da ispuštanje CO2 prouzročenim ljudskom aktivnošću i koja iznosi tek 4% ugljika u atmosferi (znači 4% od 1% sveukupnog stakleničkog efekta CO2), nema mjerljiv učinak na globalno zatopljenje.

Globalno zatopljenje je globalni odgovor na globalna liberalna pitanja u vječnoj potrazi za zaradom koja nema uporište u novostvorenoj vrijednosti, već u vječnoj ljudskoj glupost koja svoju strast za ideologijama i moralnostima uvijek spremna platiti novim nametima. Potrazi u kojoj se okreću milijarde dolara, u kojoj bogatstvo industrije mora ostati u bogatim industrijaliziranim zemljama, jer bogatstvo je moć nad siromašnim, dok siromašne dobivaju naknadu prodajući za sitne pare svoju kvotu emisije ugljika koju ionako ne mogu potrošiti, jer im nudimo nepouzdanu i tri puta skuplju tehnologiju obnovljivih izvora energije s kojima je nemoguće pokrenuti ikakvu industrijalizaciju, potpisujući tako pristanak na daljnji život u siromaštvu. Ugljični kredit je postao još jedna izmišljena valuta s kojom se trguje i zarađuje, o kojoj ovise stotine tisuća radnih mjesta ljudi koji stoga žele da se cijela dogma i nastavi, što je boljka svake birokracije, i čiji račun, kroz dodatna davanja i izmišljene poreze, plaćaju građani u vječno jednosmjernom preljevu novca od siromašnih prema bogatim.

U Hrvatskim okvirima, jednostrani moralni saborski cvrkut duboke vjere u ovaj suvremen mit, dokazuje duboke liberalne korijene svih hrvatskih stranaka (osim onih koje su svoje glave prekrili aluminijskim folijama da niti čuju niti vide), ostajući tako vjerni globalnom moralu koji nas osiromašuje, jer bogati ne bi bili bogati bez novca siromašnih, niti bi danas mogle napredovali bez besplatne školovane radne snage iz zemalja koje svojim radnicima ne mogu ponuditi posao. Na lokalnoj hrvatskoj razini, naši političari ne odustaju od navade osiromašenja svojih građana putem globalnih liberalnih teorija u koje duboko vjerujemo, pa nam onda nije ni bitno što su bez ikakva uporišta u znanosti neovisne od politike i njenog novca.

Kako je najavljeno na početku analize, tako je i bilo, Sabor je jednoglasno potvrdio Pariški sporazum o klimatskim promjenama kojeg je Hrvatska potpisala u travnju prošle godine, i koji obavezuje i siromašne i bogate države, na smanjivanje emisije stakleničkih plinova, kako bi se u kratkom roku od 15 godina svela na brojke koje bi izbjegle moguću „svjetsku tragediju“. Iako nemam sumnje da će Pariški sporazum uspješno odraditi svoj primarni ekonomski cilj da siromašni ostanu siromašni a bogati još bogatiji, također nemam sumnje da će „uspješno“ smanjiti globalno zatopljenje, pitate se zašto?

U svojim 60-to godišnjim ciklusima PDO je 1940. godine započeo svoj negativni ciklus kojeg karakterizira povećanje arktičkog leda i smanjenje temperature, upravo zbog toga su znanstvenici sve do 1977. plašili svijet najavom novog ledenog doba. 1977. godine PDO je poprimio pozitivni ciklus i cijela priča se promijenila, i ovaj put u korist onih koji svaku priču znaju dobro naplatiti. Pozitivan ciklus PDO-a, pa onda i globalnog zatopljenja (potvrđen satelitskim mjerenjima temperature, koja su igrom slučajnosti, započela 1979. godine), trajao je do travnja 2008. godine,. Već godinu dana kasnije led na Antarktiku je bio 1 metar deblji nego li 2007. godine, a on i dalje raste, s iznimkom u godinama pojačanog djelovanja El Niña koje zagovornici globalnog zatopljenja i dalje koriste kao dokaz svoje teorije. Zemlja je dakle 2008. godine ušla u negativni ciklus PDO-a, pa će Pariški sporazum biti uspješan bez obzira bude li se provodio ili ne.

Zemlja ima svoje cikluse izmjene toplih i hladnih perioda koju znanost još nije shvatila, pa tek umišlja da je plod našeg djelovanja, iako je sasvim jasno da sve što se događa danas, događalo se i prije kad nikakav ljudski utjecaj nije bio moguć. U nastupajućem 30-to godišnjem hladnijem periodu (ovisno dakako u sunčevoj aktivnosti i drugim, poznatim i nepoznatim faktorima) društvu bi bilo bolje da promišlja o dodatnim i sigurnijim izvorima energije, a običnom čovjeku da skuplja drva, moleći se da za života ne sazna(mo) što znači istinska svjetska katastrofa koja nas u bližoj ili daljoj budućnosti sigurno čeka, a zove se novo ledeno doba, ali ovaj put s ogromnom populacijom, a bez beskrajnih stada mamuta koji bi nas mogle prehraniti.

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 549 61 37 1,230
PRIMIO <- 907 161 56 1,737

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 316.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 172 983.00

Ocjene (9)


Respektira (8): VeNLO, Django, Laci, plotto, Spektator, Cro-Magnon, Alumnus, Interstellar


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (23)


u svom znamenitom djelu - "MMF- 4 koraka do prokletstva" !! Tko nije pročitao od Enghdala- "Sjeme uništenja",svakako preporučam.To nisu nikakve teorije zavjere nego okrutna stvarnost.To su tio globalistički projekti iskorjenjivanja gladi u svijetu plotto 0 0 0


ili bolesti cijepljenjem djece u režiji Bill Gatesa ( jednog od jačih dioničara Monsanta) gdje sve frca od deklarativno plemenitih ideja,koje su zapravo zločinački pothvati,ljudi koje tituliraju filantropima,umjesto zločincima. plotto 0 0 0


Eh, 5none5, naknadno sam morao dodati RESPEKT, jer je tvoj tekst izazvao fantastično korisne komentare, i otvorili temu puno širu od lažnog ili istinitog mita o štetnosti CO2. Ako postoji opasnost po fotosintezu, onda je tema zatopljavanja out ! Laci 1 0 0


@Spektator: Vasa primjedba je tocna (ostavio sam rijec GMO na pogresnom mjestu kad sam skracivao recenicu). Naravno, poanta je na teskoj neeticnosti i protuprirodnosti postupka, koji, eto, ne smeta deklariranim ljubiteljima prirodnog i organskog. Cro-Magnon 1 0 0


Imam vingdova k'o u priči pa možda otvorim banku;) Na tvojim tekstovima ih nisam baš uštedio jer nakon što si odradio kaznu (ono kad ti je rejting išao s BBB plus na BBhaha), iz priče u priču si bivao sve bolji i nisi slučajno šestica. VeNLO 1 0 0

Analiza

Kreont iz našeg sokaka

16.03.2017. 16:14, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Kako je bilo i očekivati osnivanje i sastav povjerenstva za suočavanje s prošlošću potegli su za sobom pitanje oko njegovog sastava i kompetencija njegovih članova da budu mjerodavni za donošenje valorizacije kakva nam je prošlost i na koji se način odnositi prema njoj. Hrvoje Klasić tako odbija biti članom navodeći kao razlog premalu zastupljenost povjesničara uopće, a osobito onih koji se bave socijalističkim razdobljem u 20. st. S desnice prigovara Tihomir Dujmović pitajući se gdje su predstavnici Crkve, političke emigracije, pojedini povjesničari (Banac, Jurčević, Hasanbegović) itd. itd.

Pri tome i Klasić i Dujmović zapravo polaze od pogrešne premise da postoji nešto "što ionako svi znaju i svima je jasno" i da sastav povjerenstva izaziva bojazan da će se ta "istina" pokušati sakriti ili revidirati. Budući da Klasić i Dujmović nastupaju na isti način i s istim bojaznima, a s potpuno različitih ideoloških (i političkih) pozicija sasvim je jasno kako nam je povjerenstvo doista potrebno. Ne da napiše povijest, kao što se često može čuti, a što spomenuti dvojac želi implicirati. Činjenice su više manje dobro poznate. U društvu doista postoje oni kojima je teško prihvatiti kako - da obrnem Tuđmana - NDH nije bila samo izraz želje hrvatskog naroda sredinom 20. st. da ima svoju državu, nego i režim s neupitnim zločinačkim karakterom i krvavim tragom, kao što na drugoj polovici mnogi nikako da osvijeste da humanistička krilatica o smrtnoj kazni ne tvrdi da je bolje pobiti 99 nevinih samo da niti jedan krivi ne pobjegne, nego upravo suprotno, a da bismo osobito danas - kada naš kazneni zakonik ne poznaje ni kaznu doživotnog zatvora, a kamo li smrtnu - prema masovnim ubijanjima morali kao društvo zauzeti malo drugačiji stav, pa makar ona i bila počinjena u naše ime.

No, da Klasić i Dujmović ne bi bili usamljeni, svoj glas odlučio je podići i potpisnik ovih redova. U povjerenstvo nam pod hitno treba neki stručnjak za jezik. Bio to hrvatski, srpski, hrvatski ili srpski, srpski ili hrvatski, srpskohrvatski, hrvatskosrpski, bosansko-crnogorsko-hrvatsko-srpski kontinuum ili kako ga već nazivali, ali nužno su nam potrebni jezični stručnjaci. Inače će sav trud biti uzaludan pa makar u povjerenstvo imenovali sve povjesničare koje imamo.

Evo i potvrde. Pronalazak moguće masovne grobnice u Gračanima poznati RTL-ov novinar Zoran Šprajc okarakterizirao riječima kako je "počela potraga za navodno masovnom grobnicom hrvatskih i njemačkih vojnika, dakle za leševima okupatora i domaćih izdajnika." Eto prilike da vidimo kako Šprajc slabo poznaje logiku, a posljedično i koji-mu-već-drago jezik.

Kao prvo, nije počela potraga za grobnicom, nego nekakva grobnica ondje već postoji. Jesu li u njoj doista oni koje Šprajc navodi nešto kasnije u rečenici ili ne, tek treba utvrditi. Druga je logični paradoks, jer je grobnica najprije "navodno masovna", a potom se vrlo precizno navodi karakter onih čija su tijela unutra "navodno" pokopana. Naizgled malena ili nebitna pogreška, ali vrag je u detaljima. Jedan takav je i pitanje na koga Šprajc misli kada koristi frazu "domaći izdajnici"?

Budući da se radi o frazi dobro poznatoj iz perioda za koji Klasić jedino sebe smatra stručnim, a u kojemu je - obzirom na demografsku strukturu - većina čitatelja dulje ili kraće živjela, njoj naizgled ne treba pojašnjenje. Radi se, dakako, o vojnicima ustaških i domobranskih formacija (ako ćemo precizno od studenog 1944. Hrvatske oružane snage) koje su uz jedinice kao što su četnici (kako Mihailovićevi, tako i Pećančevi), Srpsku dobrovoljačku stražu Milana Nedića, Srpski dobrovljački korpus Dimitrija Ljotića, Domobrance Leona Rupnika, baliste na Kosovu i druge poznati i pod nazivom "saradnici okupatora" ili "njegove domaće sluge." Paradoksalno po Šprajca, ali manje bi pogriješio da se poslužio nekom od tih dviju sintagmi.

Naime, ako su nepartizani bili izdajnici, postavlja se pitanje što su, koga i kada izdali? Naime, ni partizani se nisu borili za oslobođenje Jugoslavije, nego za revoluciju i njezinu preobrazbu. Niti jedan partizanski dokument ili politički akat ne spominje 1. prosinca 1918. (datum osnivanja Jugoslavije) kao nekakvo izvorište i temelj cilja svoje borbe. Ako slijedimo logiku praznika i nekih povijesno gledano bitnih odluka, temelji partizanske borbe su zapravo udareni na dva 29. studenog. Najprije 1943. odlukama AVNOJ-a u Jajcu, a potom 1945. kada je proglašena republika. Pri tome valja imati na umu da se nije radilo o formalnom ukidanju monarhije, jer je još u Jajcu najavljeno kako će se o budućem uređenju odrediti nakon završetka rata. 

Imajući sve navedeno u vidu ponovno se postavlja pitanje Šprajcu: koga su i kada pripadnici navedenih izdali? U kontekstu ukupne povijesti Drugog svjetskog rata na europskom prostoru i postupanja Saveznika (budućih pobjednika), jedina Jugoslavija koju su ustaše ili domobrani mogli izdati je ona prva, karađorevićevska. Zalaže li se Šprajc za kontinuitet?

Ponovno se treba nadovezati na događaje nakon svibnja 1945. Naime, sudovi na području Srbije koji su sudili osumnjičenima za zločine (ma kako oni bili definirani) doista su imali i točku o odgovornosti za slom 1941. Međutim, suđenja po toj točki na području Hrvatske nije bilo. Nitko nije optužen za događaje u Bjelovaru 8. travnja 1941. kada su se mahom hrvatski pripadnici kraljevinske vojske pobunili protiv oficira i odbili poslušnost, a što bi se - strogo pravno gledano - moglo smatrati izdajom. 

Lingvistički, logički i pravno fraza o "domaćim izdajnicima" bi predmnijevala da su oni najprije bili "domaći" (što god to bilo), a tek potom su to napustili. Korištena od strane partizana, najprije u ratnim okolnostima kao dio psihološkog ratovanja i mobiliziranja, a potom u okvirima političkog jednoumlja i posvemašnje režimske kontrole na prostorom javne komunikacije - od politike, preko medija do školstva - ova se sintagma mogla održati. Imala je dogmatičan karakter jer je se nije smjelo ni moglo preispitivati, nego se samo opredjeljivati. Danas bi, pak, situacija trebala biti drugačija. Novinar Šprajc bi trebao sam preispitati lingvističko, logično i pravno utemeljenje uporabe ove sintagme - i odustati od nje.

Problem je naravno u tome što Šprajc zapravo nije novinar, nego voditelj, prezenter sadržaja koje stvaraju drugi, a kojima onda nastoji dati nekakav svoj začin. Njegove opaske, geste i grimase nailaze na plodno tlo upravo zbog toga što ih se rijetko propitkuje i ukazuje da iza njih stoje puke floskule. U komunikološkim okolnostima gdje je za uspješan plasman neke poruke ključno da bude lakonski sažeta i upečatljiva, Šprajc se uspješno snalazi, ali povijest i društvena zbilja se ne mogu sažeti u 140 znakova nekog tvita ili sintagmu šeretski izvučenu iz davno napuštenog obrazovnog sustava.

Koja je uopće svrha proglašavanja leševa "domaćim izdajnicima"? U kontekstu društva u kojemu je kroz povijest (neovisno o političkom poretku) izdaja zločin koji se ne prašta ("Oprošteno jest grješnima/zulumčaru, ubojici/oprošteno svima svima/samo nije izdajici!" pjevao je Antun Nemčić Gostovinski još sredinom 19. st. "Hej Slaveni" su završavali s "Proklet bio izdajica svoje domovine!"), govor o "domaćim izdajnicima" - ima sasvim jasnu poruku i cilj. Više od 70 godina nakon kraja rata, Šprajcu je mogućnost identificiranja pokopanih (sjetimo se "navodno masovne grobnice") i evenutalni dostojanstven ukop prilika za upućivanje poruke o tomu kako oni to ne zaslužuju. Dva i pol tisućljeća nakon što se pitanjem izdaje domovine i pokopa (mogućih) izdajnika pozabavio Sofoklo u besmrtnoj "Antigoni". 

Šprajcu se njegove neprofesionalnosti često pravdaju floskulom kako je on novinar "koji ima stav", kao da ga neki "Branimir Bilić" ili "Smiljko Šagolj" (navodnici jer ih ovdje uzimam kao paradigmu za neobjektivnost i pristranost za koji ih prozivaju oni koji plješću Šprajcu i "Šprajčevima") nemaju, što predstavlja samo jednu u moru floskula koje se zbog ogromne količine više ni ne mogu preispitivati.

Zoran Šprajc definitivno ima pravo na svoj stav, ma kako on lingvistički, logično i pravno bio neodrživ. Ima ga i prezenter Šprajc, pa neka njegov poslodavac vodi računa koliko takve površnosti erodiraju povjerenje u medijski sustav. Ono što Šprajc nema pravo je koristiti voditeljsku poziciju za svoje privatne obračune. Barem dok se malo bolje ne pripremi.

-----

U hrvatskoj društvenoj stvarnosti, gornja raščlamba Šprajčevog obračuna s leševima starim preko 70 godina će nažalost biti shvaćena kao pokušaj mijenjanja prošlosti. Ne, nije mi nakana tvrditi da su ustaše i domobrani samim time što nisu bili izdajnici, automatski "good guys", a osobito svojom lingvističko-logično-pravnom analizom ne želim dati povoda tvrdnjama da su, zato što je NDH starija od avnojevske Jugoslavije, pravi izdajnici bili partizani. U povijesti nas ne bi trebalo zanimati je li netko bio "dobar" ili "loš", nego je li se nešto, kako, kada, gdje i zašto dogodilo, te tko je sudjelovao. Davanjem povijesti vrednosnih etiketa zapravo govorimo o sebi i svojim kako nazorima, tako i ciljevima. Zbog te snage legitimiziranja političkih ciljeva će povijest uvijek biti revidirana što ne znači da se mijenja njezin stvaran sadržaj ili da je se krivotvori, nego se najčešće naglasak u različitim vremenima stavlja na različite aspekte prošlosti. 

To bi i trebala biti poanta povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Ne pretresanje njezinog sadržaja, ne nagađanja kojoj bismo se strani pridružili da smo se rodili u 13., 16. ili 19. stoljeću, nego stava koji o određenim vrijednostima zauzimamo danas. 

Davno je prošlo vrijeme kada su Eteoklo i Polinik ubili jedan drugoga. Kreonti danas umjesto prave, nose krunu samoproglašene moralnosti i medijske samodopadnosti. Ali dok ne budu pokopani i Eteoklo i Polinik, neće se moći ušutkati niti Antigona.

6

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 568 54 35 527
PRIMIO <- 582 89 20 1,145

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 264.3
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (11)


Respektira (10): plotto, viewer, Spektator, msesar, 5none5, Laci, Interstellar, siouxica, IDujas, VeNLO


Slaže se (1): Zakej


Komentari (11)


Ako želimo objektivno varolizirati sve činjenice i sustave/ambijente u kojima su iste nastale siguran sam da bez pomoći sa strane, to nije moguće. Zalažem se za nadnacionalnu komisiju eksperata, gdje bi zastupnici naroda s ovih prostora bili u manji viewer 0 0 0


i gdje bi se nakon usugnlašenih stavova na svim prostorima južnih Slavena učila ista povijest. Tako bi se izbjegla permanentna etiketiranja, žrtve bi dobile zasluženu satisfakciju a njihovi potomci bi se mogli fokusirati na bitno. A to je budućnost! viewer 0 0 0


Meni je smiješno da neriješena pitanja unutar države riješava nekakav međunarodni tutor i to na zajedničkoj razini " naroda sa ovih prostora".Što nas briga za neriješena unutarnja pitanje Srba,Slovenaca ili Crnogoraca ?To nije naš problem plotto 1 0 0


@plotto, upravo zbog ovakih! Sam si dao odgovor! viewer 0 0 0


@viewer - moje saučešće,ali ja ti ne mogu pomoći u tvojoj boli i neutješnosti što je tvoja država propala. plotto 0 0 0

Analiza

Prgomet politički žrtvovan jer HDZ kupuje vrijeme

16.03.2017. 13:48, Je li Drago Prgomet najbolji HDZ-ov kandidat za bitku za Zagreb?

Andrej Plenković je dovoljno inteligentan čovjek i iskusan političar da zna i razumije da HDZ ne može nikako osvojiti Zagreb na ovim izborima. Puno prekasno se uopće pristupilo traženju kandidata, nije se proveo terenski rad kojeg neki drugi kandidati provode već gotovo godinu dana, HDZ u Zagrebu nije imao personu koja bi po nekim potezima, izjavama ili aktivnostima ostala u sjećanju građana Zagreba pa da na čistu karizmu pokupi glasove. Jednostavno, nema načina da se HDZ ugura u priču s velikim igračima ovih izbora, Bandićem, Mrak Taritaš, pa i Sandrom Švaljek i Brunom Esih koje obje imaju puno dužu povijest pretendiranja na ovu funkciju. 

S druge strane, baš ta Bruna Esih je postala Plenkovićev problem. U nedostatku HDZ-ovog kandidata realno je da bi dosta veliki broj zagrebačkih HDZ-ovaca podržao gospođu Esih koja je i dio njihovog saborskog kluba iako nije članica stranke. No, problem sa Esih je što je ona miljenica one HDZ struje čiji dio nije Andrej Plenković i njegov 'novi HDZ'. Esih je na liniji sa Hasanbegovićev, Đakićem, Culejom, takvim kadrom, možemo ih zvati tvrdokorni HDZ, desni, radikalno desni, nešto na tom tragu. Plenković, da bi nastavio vući HDZ u smjeru u kojem je namjerio, ne smije baš dopustiti da se desno krilo stranke razmaše, da se grupiraju i solidarizirajus s Esih i Hasanbegovićem, a ne smije niti trpjeti poniženje da ta linija ima svog kandidata za Zagreb, a njegov 'uljuđeni', umjereni dio HDZ-a nagnut političkom centru nema. 

I zato, dobar dan gospodine Prgomet. Drago Prgomet se marginalno spominjao u razgovorima za gradonačelinka Zagreba, ali ti razgovori nikad nisu imali potpore na terenu niti su aktivnosti promocije Prgometa ikad otišle dalje od 'priča se...'. Sudeći po takvom, mlakom pristupu kandidaturi, može se zaključiti da je konkretna odluka da se Prgomet kandidira donesena relativno nedavno, možda i preko noći kad su Plenković i ekipa vidjeli da je vrag odnio šalu i da dosta HDZ-ovaca gravitira prema Esih. Kandidaturom Prgometa Plenković stavlja hipoteku obaveze pred zagrebačke članove da podrže svog kandidata, a za pretpostaviti je da aktuialni premijer ima dovoljnu količinu autoriteta da ga većina posluša. Naravno, ne Zlatko Hasanbegović, koji već ionako operira kao vanjski suradnik stranke više nego aktivni član, ali ipak, većina ostalih bi iz poštovanja prema instituciji HDZ-a i želje za dodvoravanjem Plenkoviću kao centru moći stranke, trebala poslušati središnjicu i fokusirati se na Prgometa.

Plenkovićeva dilema je vjerojatno bila Prgomet ili Andrija Mikulić, a logika za Prgometa je jasna. Mikulić nije potrošeni političar, pametno ga je čuvati za neka bolja vremena, dok je Prgomet svojim odlaskom iz stranke, pridruživanjem MOST-u, odlaskom iz MOST-a, osnivanjem HRID-i, povratkom u HDZ, svoj politički autoritet gotovo potpuno izgubio i, laički rečeno, manja ga je šteta žrtvovati jer u budućnosti teško da može biti upotrebljiv. 

Naravno, to što će većina gradskih HDZ-ovaca i simpatizera na preporuku Plenkovića podržati Prgometa nije dosta za pobjedu, vjerojatno niti za drugi krug. HDZ nije najjača stranka grada Zagreba niti je Zagreb po defaultu posebno 'desni' grad. Najviše čemu se mogu nadati je da, zahvaljujući glasovima stranke i simpatizera ne dožive fijasko, da pokažu kakvu takvu relevantnost u metropoli, uzmu određeni broj vijećničkih mjesta, što će ih učiniti faktorom u donošenju odluka te da zahvaljujući takvom rezultatu mogu za izvjesni drugi krug dati svoju potporu nekom drugom kandidatu. 

A taj 'neki drugi kandidat' kojeg bi iz HDZ-a željeli može biti samo jedan - Milan Bandić. Bandić je političar koji zna sa svima biti dobar, a nije sporno da sa HDZ-om nikad zapravo nije imao nekih većih nesuglasica ili sporova. Drugim riječima, sa Bandićem se može 'surađivati'. Također, ne manje važno, Bandić se, čak i da osvoji još jedan mandat, bliži svom političkom kraju. Bilo da to bude nakon odrađenog dobivenog mandata ili ranije pod utjecajem USKOK-a i državnog odvjetništva, Bandićev rok trajanja u politici se bliži isteku. Podrškom Bandiću i ostavljanjem njega na funkciji čelnika grada zapravo se održava postojeće stanje koje nije mrsko HDZ-u jer imaju utjecaj na gradonačelnika, vlast ne drže njihovi politički rivali s lijeve strane, a HDZ si kupuje vrijeme da prije Bandićevog konačnog odlaska afirmiraju neko ime koje bi na slijdećim izborima moglo napraviti nešto zaista više za HDZ. Bilo koja druga opcija, Švaljek, Esih, pogotovo Mrak Taritaš, ali nikako ne Pernar, nose rizik da se dobro odrađenim poslom i ispravljanjem mnogih Bandićevih 'sranja' nametnu kao trajne opcije za gradonačelnika, novi Bandići koji će drmati Zagrebom jednako koliko i aktualni gradonačelnik, skoro pa 20 godina. Bandić je HDZ-u garancija da će za neki kraći period vremena, najviše četiri godine, imati čistu šansu sa svojim čovjekom osvojiti Zagreb. 

Gledajući stvari na taj način, svjesni da ove izbore ne mogu dobiti, kandidatura Prgometa je zapravo najbolji potez za HDZ. Neće potrošiti neko ime za budućnost na unaprijed izgubljenim izborima nego već politički izmrcvarenog Prgometa, kojeg na neki način stranka čak i kažnjava za dezerterstvo tako što ga šalje na izbore kao ovcu na klanje. Glasačko tijelo HDZ-a se ipak kandidaturom svog čovjeka odmiče od Esih i umanjuje dodatno njene šanse, a stvara se situacija u kojoj je najrealnije da u drugi krug odu Bandić i Mrak Taritaš. U takvom drugom krugu Mrak Taritaš vjerojatno ostaje na istom broju glasova kao u prvom (+ eventualno Pernarovi frikovi ako se zaista kandidira), dok Bandić uzima vjerojatno dobar dio glasova i od Prgometa i od Esih i od Švaljek jer se vodimo pretpostavkom da nitko od njihovih glasača ne želi SDP/HNS na vlasti. U nedostatku boljih opcija iz vlastitih redova i sa potrebom vremena da proizvedu svog čovjeka za Zagreb, ovo je vjerojatno maksimum što su Plenković i njegovo krilo HDZ-a mogli iz situacije izvući. 

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,011 285 123 1,827

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 259.7
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (8)


Komentari (19)


Mislim da je Prgomet "partijski soldat" koji će dužnost obaviti časno, iako je svjestan, da je žrtvovan. Plenki ne želi da mu se predbacuje deal s Bandićem.Možda je zahvala zbog vraćanje u HDZ, a možda i ulog u budućem miješanju karata u stranci. viewer 0 0 0


Dobra analiza, Prgomet je HDZ-ov glineni golub, koga će zagrebčani 'odstreliti'. Laci 0 0 0


Slažem se sa zaključkom kojeg je iznio Venlo.Političar koji je promijenio 3 stranke i iskompromitirao se,sigurno nije ubačen kao kandidat sa izgledima,nego kao kukavičje jaje da pokvari izglede Bandićevih konkurenata.Naravno da takva uloga ima plotto 0 0 0


cijenu,a nju ćemo saznati naknadno.Plenković stoji sve gore u stranci iako još nije u kritičnoj poziciji,no po svemu što radi,nema šanse da će odraditi puni mandat.Uostalom,on je tek 2011 posto clan HDZ iz čistog oportunizma,a po političkom habitusu, plotto 0 0 0


kojeg ne može skriti,spada u krug političara ,koji kao i Merkel.djeluju u korist kvazi lijeve neoliberalne agende. plotto 0 0 0

Analiza

Antipopulizam demagoga !

16.03.2017. 13:47, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Čini se da je od britanskog referenduma o Brexitu, čiji su pozitivan ishod europski "mudraci" objašnjavali "populističkom" retorikom engleskih političara koji su nzgaovarali Brexit, u EU se sve češće koriste pojmovi 'populist' i 'popučizsm'. naši političari su, sukladno svom "bečko (EU) konjušarskom" mentalitetu, objeručke prihvatili i počeli koristiti u omalovažavanju i napadanju sve i svakoga, koji misli i govori drugačije od onoga što oni misle "da se treba govoriti". Rodonačelnik te teze da su u nas populisti svi oni koji govore o problemima i potrebe njihovog rješavanja, je premijer Plenković. Za njega su populisti i Živi zid, i MOST, i SDP, i svatko tko u Saboru pokuša postaviti prava pitanja, i na njih dobiti prave odgovore. najbolji dokaz za to su njegovi istupi u Saboru u obliku "izvješča o tome što se radi u EU-u, to jest u europskom vijeću, europarlamentu i europskoj komisiji.

Budući da je na njegovo izvješće bilo replika, na jednu od replika koja se odnosila na to što je osnovni smisao same EU, i našeg članstva u njoj, odgovorio je slijedeće: "osnovni ciljevi EU su mir u Europi, sigurnost zemalja članica EU i razvoj članica EU". Po njemu to su ta tri osnovna cilja radi kojih postoji EU. A postizanje tih ciljeva, po njemu, remeti rastući populizam u EU, pa i u nas. I to je to, po njemu što nije dobro!

No na pitanje iz replike što je zapravo taj često spominjani populizam, nije imao suvisliji odgovor nego tvrdnju da je to dezinformiranje građana, lažne tvrdnje i lažna obećanja, kojima se medijski 'truju' građani. Toliko od njega. No pokušajmo hladne glave analizirati što zapravo populizam jest, tko su ti populisti, i da li je svako kritičko mišljenje zaista populizam kako to premijer govori.

Krenimo od definicija onoga što se naziva populizmom. Prema Hrvartskom Enciklopedijskom Rječniku pojam populizam je definiran kao - "ideologija i društveni pokret koji povlađuje predrasudama, strastima i duhovnim dometima širih društvenih slojeva", a pojam populist je definiran kao - "onaj koji vodi politiku populizma, stvaralac poopulizma". Prema Riječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića, pojam populizam je definiran kao - "nastojanje da se prikaže život naroda i njegove probleme". a pojam populist je definiram kao - "pristaša populizma". No u svome radu o populizmu Berto Šalaj, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, baveći se u posljednje vrijeme intenzivno  sa  izučavanjem populizma, navodi slijedeće suvemen definicije populizma, pa tako navodi najutjecajniju suvremenu definiciju populizma koja potječe od nizozemskog politologa Casa Muddea, prema kojoj je populizam
"ideologija koja dijeli društvo na dvije antagonističke skupine, običan narod i korumpiranu elitu, i koja tvrdi da bi politika trebala biti izraz volje naroda". Šalaj još navodi u svom radu da populizam prožima ideja dobroga, poštenog i jednostavnog naroda kojega su prevarile i izmanipulirale korumpirane, nekompetentne i međusobno umrežene elite, te da se idealan populistički politički sustav ideološki približava izravnoj demokraciji u kojoj građani imaju
posljednju riječ u donošenju svih najvažnijih političkih odluka.

Nakon što je tako "lijepo" objasnio što je populizam, te da će se on "do zadnje kapi znoja lica svoga" boriti protiv populista koji se usuđuju nešto reći protiv EU, premijer je lijepo otšetao iz Sabora, ne sačekavši repliku saborskog zastupnika  Bunjca, koji je argumentirano, sa podacima i brojkama pobijao premijerovo izlaganje o velikoj koristi koju smo imali od članstva u EU. Bunjac je iznio brojke koje dokazuju da nam od ulaska u EU nije porasla zaposlenost, nije porastao BDP, ali je poraslo napuštanje zemlje ugflavnom mlađe genracije, te da nam prijeti donošenje na pritisak iz EU zakona po kome bi se puni mirovinski staž stjecao nakon 73 godine radnoga staža. Na ovo Bunjčevo izlaganje se nadobudno javio HDZ-ov saborski zastupnik  Miro Kovač, ne polemizirajući ni sa jednom iznesenom brojkom, ali zamjerajući Bunjcu da populistički govori neistinu, jer tih 73 godina nisu još u Njemačkoj ozakonjeni, već je to samo prijedkog "jednog tamo nekog" njemačkog Instituta, pa neka Bunjac ne iznosi lažne podatke. No saborski zastupnik Bunjac je na to replicirao Kovaču, rekavši da on nije rekao da je to uvedeno u Njemačkoj, već da postoji ideja da se uvede, a Institut koji kovač omalovažava kao nevažnu instituciju, koju je HDZ angažirao da izradi za HDZ strategiju razvoja Hrvatske. Na to je Kovač ušutio kao poliven hladnom vodom.

I da sada konačno krenem u objašnjavanju smisla naslova ove analize. Naši političari na funkcijama, naša Vlada, naš premijer, populistima uglavnom nazivaju saborske zastupnike Živog zida, i MOST-a, te ponekog saborskog zastupnika SDP-a, koji iznose suvislu i argumentiranu kritiku na rad Vlade, ministara i premijera, dajući tome negativnu konotaciju. Po bilo kojoj definiciji populizma da procjenjujemo rad onih saborskih zastupnika čije se kritike ne svide premijeru, mora se doći do zaključka da su oni good guys, a premijer i njegovi trabanti bad guys, i to iz slijedećih razloga

a) Premijer i njegovi trabanti, politički i medijski, neznalački, a možda i svjesno i namjerno brkaju odnosno izjednačavaju pojmove populizam i demagogija. Definicije populizma smo iznijelim naprijed, a za demagogiju postoji samo jedna definicija, a ona glasi, demagogija je - "služiti se obmanjivanjem, lažnim izjavama i obećanjima", a

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene


Komentari

Analiza

Antipopulizam demagoga !

16.03.2017. 13:47, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Čini se da je od britanskog referenduma o Brexitu, čiji su pozitivan ishod europski "mudraci" objašnjavali "populističkom" retorikom engleskih političara koji su nzgaovarali Brexit, u EU se sve češće koriste pojmovi 'populist' i 'popučizsm'. naši političari su, sukladno svom "bečko (EU) konjušarskom" mentalitetu, objeručke prihvatili i počeli koristiti u omalovažavanju i napadanju sve i svakoga, koji misli i govori drugačije od onoga što oni misle "da se treba govoriti". Rodonačelnik te teze da su u nas populisti svi oni koji govore o problemima i potrebe njihovog rješavanja, je premijer Plenković. Za njega su populisti i Živi zid, i MOST, i ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Čime je Prgomet uspio "pridobiti" Plenkovića ?

16.03.2017. 10:42, Je li Drago Prgomet najbolji HDZ-ov kandidat za bitku za Zagreb?

Ako Plenković u cijelom HDZ-u nije našao boljeg kandidata z agrdonačelnika Zagreba od Prgometa, onda najmanje dvije stvari ne štimaju. Ili HDZ zaista nema nikoga tko bi mogfao ugroziti Bandića na predstojećimm lokalnim izborima, ili je Plenković deficitaran u po sposobnosti shvatanja tko i kako može "srušiti" konačno Bandića.

Plenković očito ne shvaća, dapače u svojoj oholosti precjenjivanja sebe i svoje intelektualne sposobnosti, da je Bandić NEOBORIV dok djeluje po onoj " jeste da je pobornik kikaševske filozofije, ali i nama daje !". Bandića se NE MOŽE "srušiti" na zagrebačkim izborima, a da se prije toga zagrebčanima nisu predočeni neoborivi dokazi o njegovom 'muljanju' sa gradskim novcem. Općenito fraziranje o tome da  "loše vodi grad", da "gradi bezvezne fontane", da "radi što hoće sa gradskimm novcem", da je "oko sebe okupio i korumpirao" korumpabilne suradnike, da je "zapošljavao po babu i striučevima", da je "osobno naređivao prekrajanje urbanističkih planova", da je...da je..., i tako dalje, nema efekta na zagrebčane, koji nisu bedasti i vide da se na državnoj razini rade puno gore stvarai od ovih koje se pripisuju Bandiću, a koje mimogrede rečeno nikada nisu dokazane na sudu ! Bandić je takav kakva je, i on se neće promijeniti, djeluje kao da je 'politiku' diplomirao kod samoga druga Tita (možda mi je zato toliko drag današnji naziv kazališnog trga.

No pustimo Bandića i pređimo na procjenu šansi HDZ-ovog kandidatat za bandićevo mjesto, Drago Prgometa. što toga čovjeka kvalificira za to da ga se smatra kompetentnom osobom za mjesto gradonačelnika Zagreba ? Za razliku od Bandića koji je autentični "sin" propale Partije i kome SDP nije bio dovoljno autentičan u nastavku 'posla' koji je prekinut 1990-e, i koji se nije šetao potom od jedne do druge stranke, Prgomet je tipičan politički karijerista, koji nema ono što bi trebao imati d abi "oborio" bandića, a to je autentičan vlastiti stav, vlastito mišljenje i vlastiti program, koji bi mogao privući glasače. Biti HDZ-ovac, pa biti mostovac, pa napuštati  MOST, pa biti tobože neovisan, pa se 'pokajnički' vratiti u HDZ, ne odaje osobu kojoj se može i treba vjerovati, već više upućuje na to da se radi o osobi kojoj su osobna promocija i osobni interesi iznad svega.

Ne ulazeći ovaj put u procjenu šansi ostalih kandidata koji "kreću" protiv Bandića, za Prgometa držim, da bi mu najveći domet na ovim izborima moglo biti ako za njega glasuju bar zagrebački HDZ-ovci, i ništa više. A to nije dovoljno da se "obori" Bandić. Nije dovoljno čak ni za ulazak u drugi krug. Naravno da svatko može o tome imati svoj vlastiti stav, izbori će pokazati što zagrebčani misle, a poznavajući zagrebčane, oni su skloni biti oprezni i mudri, te uvijek birati ono što je najmanje zlo. Za sada je to Milan Bandić.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (2)


Respektira (2): plotto, IDujas


Komentari (4)


Moglo je ovo i bolje! Znam, Znam reći ćeš napiši! Na žalost nemam vremena! Nego Prgometu si zaboravio dogovor s Milanovićem! Inače za mjesto gradonačelnika Zagreba ga kvalificira fakultet završen u Banja Luci i čudna nostrifikacija! IDujas 0 0 0


Hvala IDujas na informaciji, ovo sa banja Lukom i nostrifikacijom baca čak novu svjetlost na lik samog Plenkovića. Kakve to on tipove "cijeni" ? Barišić, Nina Obuljen, Martina Dalič, Kovač, Culej, i sada Prgomet ??? Cilj mu je destroying ?! Laci 0 0 0


Mogao mu je Plenković osigurat i Kotromanovića,barem dok traje izborna kampanja da mu ima netko oprat i izmasirat poslovično bolna leđa. Glede Banja Luke,moglo je biti i gore.Priština naprimjer. plotto 0 0 0


ha,hahaahaaa...plotto, da Priština, ili čak možda Čačak ?! Laci 0 0 0

Analiza

Čime je Prgomet uspio "pridobiti" Plenkovića ?

16.03.2017. 10:42, Je li Drago Prgomet najbolji HDZ-ov kandidat za bitku za Zagreb?

Ako Plenković u cijelom HDZ-u nije našao boljeg kandidata z agrdonačelnika Zagreba od Prgometa, onda najmanje dvije stvari ne štimaju. Ili HDZ zaista nema nikoga tko bi mogfao ugroziti Bandića na predstojećimm lokalnim izborima, ili je Plenković deficitaran u po sposobnosti shvatanja tko i kako može "srušiti" konačno Bandića. Plenković očito ne shvaća, dapače u svojoj oholosti precjenjivanja sebe i svoje intelektualne sposobnosti, da je Bandić NEOBORIV dok djeluje po onoj " jeste da je pobornik kikaševske filozofije, ali i nama daje !". Bandića se NE MOŽE "srušiti" na zagrebačkim izborima, a da se prije toga zagrebčanima nisu predočeni neoborivi ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

Umjesto zabrane rada Uberu, tržište prijevoznih usluga treba liberalizirati

15.03.2017. 00:04, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Rasprava o Uberu i (ne)legalnosti njegova poslovanja u Hrvatskoj osobito se pojačava nakon javnih prosvjeda regularnih taksista. I dok se taksisti žale na nelojalnu konkurenciju, Uber prema vlastitoj izjavi već broji više od 100 tisuća korisnika i 1.500 partnera.

U pravom ratu za korisnike, nadležni ministar Butković stao je na stranu taksista i Uberu naplaćuje milijunske kazne. Taksisti svejedno nisu zadovoljni, no izgleda da ministarstvo nema zakonskoga uporišta da Uberu zabrani rad. Iako je zauzelo stanovište da Uber radi nelegalno pozivajući se na Zakon o cestovnom prijevozu, čini se da su kazne samo način da se taksisti umire, budući da konačni pravorijek o legalnosti rada Ubera može dati samo sud. Tome u prilog ide i informacija da se u Ministarstvu prometa pripremaju izmjene postojećeg zakona kako bi se Uberu onemogućio rad.

Smatram da bi onemogućavanje rada Ubera bila velika greška. Iako je, barem u nekim gradovima, došlo do djelomične liberalizacije taksi prijevoza te su se cijene spustile s nebeskih visina, još uvijek je u mnogim gradovima na djelu totalni monopol koji izrazito negativno djeluje na standard stanovnika, ali i na razvoj samih gradova koji su postali taoci svojih taksista. Osobito u tom kontekstu treba spomenuti Split i Dubrovnik,  a zbog monopola na zagrebačku zračnu luku i Veliku Goricu. Taksisti su u tim gradovima navikli dobro živjeti s malo preskupih vožnji i puno slobodnog vremena. To što je za većinu građana njihova usluga preskupa te im je de facto uskraćena, njih ne zabrinjava. Naime, ima dovoljno neinformiranih ili bogatijih turista kojima tridesetak eura za jednu vožnju ništa ne znači.

Što je za Zagreb i njegove stanovnike značila makar i djelomična liberalizacija taksi prijevoza, najbolje govori promjena navika brojnih zagrepčana. Povećanje broja putnika, osobito mladih u noćnim satima, značilo je puno i za sigurnosne prilike, kako zbog manje pijanih vozača tako i zbog manje usamljenih pješaka izloženih napadima huligana. Osim toga stvorila se navika za korištenje taksija čak i u slučajevima u kojima prije to većini nije uopće padalo na pamet. U konačnici profitirali su i taksisti, jer je povećani promet u potpunosti kompenzirao smanjenje cijene. Najbolje se to vidjelo po tome što su u Zagrebu prosvjedi starih taksista protiv Cammea nakon kraćeg vremena utihnuli. No, tek je dolazak Ubera značio pravu revoluciju.

Uber je dijete suvremene  tehnologije i svi koji tu tehnologiju poznaju i koriste ne mogu ne biti zadovoljni onime što im je pruženo. Jednostavno naručivanje  bez dodatne naplate poziva, vizualni prikaz raspoloživih vozila na karti grada, jednostavna naplata preko kreditne kartice, transparentni prikaz rute i svih podataka koji utječu na cijenu, ocjenjivanje vozača i putnika. Ako znate nešto o upotrijebljenim tehnologijama, bit će vam jasno da slične aplikacije mogu uvesti i drugi taksi prijevoznici te na taj način konkurirati Uberu. A mogu li konkurirati cijenom? Uber, navodno, uzima 25% od naplaćenog iznosa, dok se ostatak isplaćuje vozaču. S obzirom da je Uber jeftiniji od klasičnih taksija, znači da je zarada po jednoj vožnji manja, ali za očekivati je da se ta razlika može nadoknaditi većim prometom i efikasnijom raspodjelom vožnji.

Kao glavne prigovore Uberu, taksisti navode da vozači koji voze za Uber ne moraju ispunjavati uvjete koji su nametnuti taksistima. I ovdje im treba dati za pravo. No, umjesto nametanja tih kriterija svima, mišljenja sam da ih treba u potpunosti ukinuti i prepustiti zakonima tržišta uz obaveznu mogućnost ocjenjivanja vozača, baš kao što to radi Uber, ali i Booking.com i slični internetski servisi. Vrlo brzo će na površinu isplivati oni dobro ocijenjeni s kojima će se putnici rado voziti, a oni loše ocijenjeni morat će razmisliti o svojem radu. Često koristim Booking.com i glavni kriterij koji koristim, osim naravno cijene, je ocjena koju su dali gosti. Poznavanje grada, njegove povijesti i znamenitosti koje se od zagrebačkih taksista zahtijeva nije nešto što je građanima Zagreba kao korisnicima taksi usluge potrebno, budući da to često znaju i bolje nego taksisti. A za turiste danas postoje puno bolji izvori informacija nego li su to vozači taksija. Stoga su takvi su uvjeti, uz obilje informacija na internetu, interaktivne karte gradova te aplikacije za navigaciju s opcijama za izbjegavanje prometnih gužvi, danas potpuno besmisleni.

Širenje Ubera na hrvatsku obalu donijelo bi velike koristi hrvatskom turizmu. Znajući da na raspolaganju imaju ovaj servis, turisti individualci bi lakše planirali svoja putovanja i sigurno je da bi to bio jedan od dodatnih argumenata da nas posjete. U tom kontekstu ne mogu ne spomenuti hidroavionski prijevoz između kopna i otoka koji je krajem prošlog ljeta naprasno ugašen, nadam se samo privremeno. Iako na kraju zbog kontradiktornih informacija nije sasvim jasno je li problem stvarno u lošem održavanju hidroaviona ili u nekim drugim vodama, valja reći da su hidroavioni predstavljali dobrodošlo i atraktivno osvježenje u našoj siromašnoj i neinventivnoj ponudi. Žalosno je samo da je zbog neodgovarajućeg zakonodavstva na njih trebalo čekati više od 5 godina od prve najave njihovog uvođenja.

Pogledate li što se s Uberom događa u drugim zemljama, vidimo da su klasični taksisti uglavnom u defanzivi i otvoreno se, čak i nasilno, protive Uberu. Doduše, u mnogim zemljama se radi o konceptu Ubera po kojemu svatko s vozačkom dozvolom može voziti za Uber što kod nas nije slučaj. No, s druge strane možemo vidjeti da su u nekim gradovima započeli pilot projekti taksija bez vozača. Kako će na takve taksije reagirati taksisti, tek ćemo vidjeti, ali za očekivati je nešto nalik na ludistički pokret, dok se ne shvati da se napredak ne može zaustaviti pogotovo u područjima gdje nema bioetičkih dilema.

Zato nam umjesto donošenja zakona koji treba spriječiti rad Ubera, treba zakon koji će omogućiti rad svima. A kontrolu kvalitete treba, korištenjem suvremenih tehnologija, prepustiti samim korisnicima. To što ne možemo očekivati da će svi koristiti aplikacije kao što je Uber, ostavlja prostor starim taksistima koji se ne mogu prilagoditi na novitete da i dalje rade na svoj način.

Ne možemo očekivati da kao država i društvo napredujemo ako se aktivno ne uključimo u tehnološku revoluciju. Naši preci bili su početkom prošlog stoljeća puno napredniji od nas. Šibenik je bio prvi grad u svijetu osvijetljen izmjeničnom strujom, Penkala je bio jedan od pionira zrakoplovstva jer je počeo graditi svoj zrakoplov samo 5 godina nakon leta braće Wright, a Radio Zagreb bila je jedna od prvih radiostanica u Europi koja je započela s radom samo 4 godine nakon BBC-a. Da, u to je vrijeme poduzetnički duh, jer radilo se o privatnim inicijativama, bio nesputan besmislenim zakonskim zabranama.

Uber najavljuje aplikaciju za dogovaranje prijevoza na otoke brzim plovilima. Vjerujem da će taj projekt biti od potencijalnih korisnika dobro prihvaćen. Šteta što se naši ljudi toga nisu prije sjetili, a ako i jesu, prijašnje vlade učinile su sve da im ubiju svaku poduzetničku  volju. Ali ako već nismo mi, dajmo barem priliku Uberu da probije led. Strancima taj sudar s okoštalim državnim strukturama izgleda ipak bolje uspijeva ili jednostavno imaju više novaca na rsapolaganju. A nakon toga možda će i netko od Hrvata iskoristiti svoju priliku.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 318 73 8 433
PRIMIO <- 275 57 24 599

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 265.0
Prijedlozi 3 11.00
Analize 38 380.00
Ankete 205

Ocjene (9)


Respektira (5): 5none5, viewer, VeNLO, siouxica, Alumnus


Slaže se (3): MrWonderful, RepopeR, Laci


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (5)


Dobra analiza naše nelogičnosti da želimo kapitalizam i slobodno tržište, a istivremeno želimo zabraniti slobodno tržišnu konkurenciju. Ograničavanje broja taksista, zabrana Ubera, su tipični postupci iz komunizma, sprečavanje konkurencije. Laci 0 0 0


Neka budu isti uvjeti za sve pa kom obojci, kom opanci. VeNLO 0 0 0


Pa mislim da nisam ničime nekome davao povlaštene uvjete, a kamoli strancima. Jedino sm se založio za njihovo ukidanje i to svima, a prvenstveno u korist vlastitih građana. Ako se nekako ipak dalo iščitati, evo ovime pojašnjavam. Spektator 1 0 0


Ovo me podsjeća na onu krilaticu - zaustavite Reuters! Taxisti ne shvaćaju da se moraju mijenjati, status quo je passe, mogu oni još nekoliko godina prolongirati neminovno, ali counter neumoljivo radi protiv njih. Na državi je da postavi fair pravil viewer 0 0 0


Smiješna je ova zabrana u trenutku kad Intel Briana Krzanića upravo kupuje izraelskog Mobileya za $15milijardi,inače lidera u najvažnijoj komponenti samovozećih vozila.Uber je zapravo prolazna faza što dolazi.Hoćemo li i prema tome zatavrati oči? RepopeR 0 0 0

Analiza

Pabirci o domoljublju !

14.03.2017. 18:46, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Riječ domoljublje je često u ustima političara i dužnosnika, najčešće onda ako svoj nerad, nekompetentnost ili korumpiranost žele „pokriti“ time da su domoljubi, ili ako u raspravama za sebe tvrde da su domoljubi, a druga stran au raspravi nije domoljub. No zna li se doista što je to domoljublje ? Hrvatski Enciklopedijski Rječnik domoljublje definira kao – „ljubav prema domovini“, a domoljuba kao –„osobina onoga koji je domoljubiv“, dok Wikipedija domoljuba definira kao „Domoljub je osoba koja voli svoju domovinu.Domoljublje u većini se zemalja podrazumijeva kao pozitivno konotiran pojam“. No česta uporaba te riječi, toga pojma, u situacijama kada je to umjesno, a više u situacijama kada to nije umjesno, dovela je do toga da se pojmu domoljub i domoljublje „prikačila“ i jedna ne baš pozitivno konotirana osobina, koja glasi –„domoljublje je poslednje utočište hulja“.

No, mada nisam neki ljubitelj Amera, kada kažu nešto pametno, to poslušam i zapamtim, pa sam tako u jednom američkom filmu čuo ovakvu definiciju domoljuba – „Domoljub je onaj koji čini ono što je ispravno i moralno“! I čini mi se da je čak ova definicija jedna od najboljih u svezi onoga što je domoljub, i što je domoljublje. Dapače prema ovoj definiciji se puno lakše i bolje mogu procjenjivati osobe i njihove postupke, bez obzira što oni sami govore o sebi, misle o sebi i žele da drugi misle o njima. Činiti ono što je ispravno i ono što je moralno, podrazumijeva da se ne čini ništa što je neispravno i što nije moralno. A ako se netko možda pita što je to što je ispravno, i što je to što je moralno, relativizirajuće značenje tih pojmova, onda samim time sebe diskvalificira u odnosu na to da ga se smatra domoljubom.

Da odmah na početku rasčistim s tim što ja osobno mislim o tome, moram reći da ja osobno navedenu definiciju iz američkog filma smatram najprikladnijom i najbolje primjenjivom za procjenu tko je domoljub, i što je domoljublje, te na osnovu nje smatram da su istinski i autentični domoljubi bili svi dragovoljci domovinakog rata, i oni koji su svoje živote dali za domovinu, i oni koji su srećom ostali živi, ali su svi ono kao dragovoljci odlazeći u obranu domovine činili ispravnu i moralnu stvar.

Smatrajući ovo što je rečeno o dragovoljcima neupitnim, mislim da valja razmisliti o onima kojima su uvijek usta puna vlastitog „domoljublja“ kada su u situaciji da moraju opravdavati svoje postupke, ili postupke drugih prema njima. Naime najsvježiji primjer smjene ravnatelja KBC-a u Zagrebu, kada ministar tvrdi da je do smjene došlo radi nepravilnosti u poslovanju, a smijenjeni ravnatelj sebe pravda time da je on autentični branitelj i domoljub, a ministar „lažnjak“, pokazuje zlorabu pojma domoljub u situaciji kada za to nije ni mjesto ni vrijeme. Ako se pokaže ili prihvati tvrdnja ministra da je u poslovanju KBC-a bilo propusta uz krivnju smijenjenog ravnatelja, onda je činiti nešto što je neispravno od strane bivšeg ravnatelja KBC-a, istovremeno potiranje prava da se „vadi“ na domoljublje. Jer domoljub je možda bio kada je išao na bojišnicu, ali danas nije ako je ministar u pravu. No ovo je samo najsvježiji primjer neumjesnosti baratanja sa pojmovima domoljub i domoljublje, puno je gore ono što su nama „domljubi“ priređivali i još priređuju od '90-ih sve do danas. Jesu lim svojevremeni tvorci zakona o pretvorbi na osnovi koje je nastala pretvorbena pljačka bili domoljubi ? Nisu, jer niti su postupali ispravno, niti su postupali moralno. Jesu li stečajni upravitelji masovno uništavanih tvrtki bili domoljubi ? Nisu, jer su postupali većinom neispravno, ne brinući za oporavak tvrtki, već za što brže uništabanje tvrtki, nemoralno izvlačeći vlastitu korist iz toga. Jesu li brojne hrvatske Vlade od '90-ih do danas bile domoljubne, gledajući sve to, i n epoduzimajući ništa da se to sankcionira ? Nije to ugodno reći, a ni čuti, ali držim da nisu bile domoljubne, inače bi Hrvatska danas izgledala drugačije. No ovdje valja pomenuti jedan kuriozitet. Naime svi koji su „vodili“ Hrvatsku politiku, i njihovi prirepci, najčešće za stanje u gospodarstvu okrivljuju građane, narod, time indirektno tvrdeći da su samo oni domoljubi, a cijheli hrvatski narod je nedomoljuban, jer ne postupa „ispravno“ prema njihovom mišljenju. Rodonačelnik teorije o nedomoljubivosti naroda, Borislav Škegro, tvrdi da narod „ne postupa ispravno“, jer ne „ljubi“ kapitalizam, tajkune, strane investitore, gazde za koje rade bez plaće i bez plaćenih doprinbosa, i ne daje bezrezervnu podršku nesuvislostima koje nameće „domoljubna“ politička elita.

Teško je pretpostaviti da ima domoljuba u sudstvu, u škoilstvu, naročito u visoko obrazovnom školstvu, u ministarstvima i inim državnim institucijama i tvrtkama, kada se prisjetimo nekih skandaloznih presuda, prodavanja ocjena, FIMI medije, Sanadera, Vidoševića, Merzel, Linićeve predstečajne nagodbe, šutnje HNB dok strane banke haraju Hrvatskom, i kada se sjetimo još puno neispravnih i nemoralnih postupaka pripadnika vlasti na svim nivoima državne uprave i s njima povezanih institucija, organizacija i tvrtki. Ima li ijednog domoljuba u hrvatskim Saborima, gdje se izglasavaju restriktivne mjere za narod, i povećanje plaća saborskih zastupnika, i gdje se vode beskonačne rasprave o nebitnim točkama dnevnog reda, i o mi-oni/crveni-crni, ali ni o jednom važnom pitanju za sudbinu građana i zemlje ? Držim da držeći se definicije o ispravnom postupanju i moralnosti, teško je tv rditi tko je to bio, ili tko je sada domoljub među sabornicima.

No isto toliko je loše, ako ne i gore od toga, ponašanje onoga što mi nazivamo kolokvijalno „struka“, i to naročito ekonomska i tehnička, čija elita po fakultetima i institucijama, šuti i ne predlaže rješenja, već se čak podobnički pridružuje politici u fabriciranju naispravnih i često čak nemoralnih rješenja, propisa i zakona. Sve u svemu, zaključio bih time da je danas u Hrvatskoj najdomoljubniji dio populacija ona koja šutke trpi sve ovo, ne želeći „neispravno“ djelovati „sa ulice“, i koji smatra da je moralnije osttai u Hrvatskoj, nadajući se boljim danima, nego dati petama vjetra i domoljubovati iz Njemačke, Francuske, Engleske, Švedske i kojekuda. Dapače čak ima i takvih glasov au medijima, koji smatraju da je domoljublje „potrošena“ kategorijha, koja ne služi ničemu, i koja je nepotrebnou današnje „moderno“ vrijeme. No to prevedeno sukladno definiciji koja se meni čini najispravnijom znači da se može slobodno postupati neispravno i nemoralno, samo valja pripaziti da su svi elementi političko-pravnog sustava podešeni tako da se za to ne mora odgovarati. Došli smo čini mi se do točke, kada mnogima kada čuju riječ domoljub/domoljublje, dođe zlo, znajući koliko su nam  lošega naši elitni i manje elitni „domoljubi“ priuštili. I dok se po Hrvatskoj mirno i nekažnjeno vrši protuhrvatsko djelovanje od stran eonih, koji Hrvatsku nikada nisu samtrali svojom domovinom, već samo nužnim zlom, koje će, smatraju oni, proći. Je li riječi domoljub i domoljublje možda valja izbaciti iz hrvatske leksike, pitanje je sad ? Mislim da ima dosta pristalica toga !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene


Komentari

Analiza

Pabirci o domoljublju !

14.03.2017. 18:46, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Riječ domoljublje je često u ustima političara i dužnosnika, najčešće onda ako svoj nerad, nekompetentnost ili korumpiranost žele „pokriti“ time da su domoljubi, ili ako u raspravama za sebe tvrde da su domoljubi, a druga stran au raspravi nije domoljub. No zna li se doista što je to domoljublje ? Hrvatski Enciklopedijski Rječnik domoljublje definira kao – „ljubav prema domovini“, a domoljuba kao –„osobina onoga koji je domoljubiv“, dok Wikipedija domoljuba definira kao „Domoljub je osoba koja voli svoju domovinu.Domoljublje u većini se zemalja podrazumijeva kao pozitivno konotiran pojam“. No česta uporaba te riječi, toga pojma, u situacijama kada je ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0